Ciroza jetre - simptomi i liječenje

Jetra je ne samo najveći, nego, nakon mozga, i najkompleksniji organ po građi i ulogama u tijelu. Smještena je u gornjem desnom uglu trbušne šupljine, ispod ošita (dijafragme). Sastoji se od dva režnja (lijevog i desnog), koji su zajedno podijeljeni na osam segmenata. Svaki segment sadrži 1000 heksagonalnih režnjića nalik na pčelinje saće, koje tvori mnoštvo jetrenih stanica (hepatocita).

Između redova jetrenih stanica se nalaze manji žučovodi koji sakupljaju i odvode žuč proizvedenu u jetri prema većim žučovodima koji se na koncu spajaju u dva veća žučna kanala - lijevi i desni jetreni žučovod - koji se po izlasku iz jetre spajaju u zajednički jetreni žučni vod koji odvodi žuč u žučni mjehur i dvanaesnik (početni dio tankog crijeva).

Jetra je specifičan organ koji ima dva ulazna krvna sustava (venu porte i jetrenu arteriju) i jedan izlazni (jetrene vene). Vena porte (vena vratarica) prikuplja krv iz slezene, želuca, tankog i debelog crijeva, žučnog mjehura i gušterače te je odvodi u jetru. Krv koja u jetru ulazi preko vene porte donosi hranjive tvari iz hrane apsorbirane u probavnom sustavu, lijekove i toksine koji se potom u jetri metaboliziraju.

Dovodni sustav se u jetri dalje grana u sinusoide, unutar kojih se krv iz najmanjih ogranaka vene porte (portalnih venula) spaja s krvlju iz hepatičkih arterija. Krv iz sinusoida dalje prolazi kroz hepatičke vene prema donjoj šupljoj veni koja odvodi vensku krv do srca. U svakom trenutku, kroz jetru prolazi, odnosno u njoj se nalazi oko 13 posto ukupne krvi.

 

Jetra je središnji organ metabolizma, a neke od poznatijih funkcija su:

• proizvodnja žuči koja u procesu probave potpomaže razgradnju masnoća iz hrane, a istodobno je važna i kao medij za eliminaciju otpadnih produkata iz jetre
• proizvodnja većine proteina krvne plazme
• biosinteza kolesterola i proteina nosača koji pomažu u prijenosu masti po tijelu
• pretvorba suvišne glukoze u glikogen i obratno (glikogena u glukozu) u ovisnosti o tjelesnim potrebama, odnosno količini glukoze u krvi
• proizvodnja glukoze iz drugih izvora (fruktoze, galaktoze, mliječne kiseline, glicerola, nekih aminokiselina, limunske kiseline)
• regulacija aminokiselina  
• regulacija organskih kiselina (octena kiselina iz hrane i metabolizma alkohola može se pretvoriti u masne kiseline)
• regulacija viška hranjivih tvari pretvorbom u masti
• proizvodnja fibrinogena i većine faktora zgrušavanja (kontrola zgrušavanja krvi)
• proizvodnja faktora imunosti
• razgradnja bilirubina, glavnog produkta raspada crvenih krvnih stanica.

Krajnje produkte metabolizma jetra otpušta u krv (koja se dalje filtrira u bubrezima i produkti se eliminiraju putem mokraće) i žuč (kojom stižu u probavni sustav i eliminiraju se putem stolice).

Ciroza jetre predstavlja finalni stadij bolesti jetre u kojoj se jetreno tkivo postupno zamjenjuje ožiljnim tkivom. Stvaranje ožiljaka na jetri naziva se fibroza i do nje dolazi svaki put kada se jetra ozlijedi.

Jetrene stanice oštećuju razne bolesti i upalna stanja. Nakon oštećenja slijedi stanični popravak i konačno razvoj ožiljka. U slučaju prekomjernog ožiljavanja ono može blokirati protok krvi kroz jetru i tako usporiti sposobnost obrade hranjivih tvari, hormona, lijekova i otrova (toksina). Osim toga, smanjuje se i količina proteina i drugih tvari koje jetra proizvodi što također sa sobom nosi određene posljedice.



Ciroza se može razviti kroz nekoliko mjeseci do nekoliko godina ovisno o uzroku i predispozicijama. Uznapredovala ciroza može biti opasna po život pogotovo ako dovede do zatajenja jetre, bubrega, srca ili više organa odjednom.

Ne postoji način da se poništi oštećenje jetre koje je dovelo do ciroze. Ali ako se ciroza dovoljno rano dijagnosticira i uzrok liječi, daljnje oštećenje može se usporiti.

Cilj liječenja je smiriti simptome, usporiti daljnje oštećenje i smanjiti rizik komplikacija kao što su dijabetes, osteoporoza (krhke kosti), portalna hipertenzija, karcinom jetre, zatajenje jetre.
 

Ciroza jetre može ovisiti ne samo o vanjskim čimbenicima kao što su prehrana, učestalost konzumiranja alkohola, izloženost okolišnim ili industrijskim toksinima, infekcija jetrenim parazitima i slično, već i o unutarnjim čimbenicima poput nasljednih bolesti i nakupljanja masti zbog nedovoljno brze razgradnje ugljikohidrata i proteina iz hrane.
 
Najčešći uzroci ciroze jetre

• prekomjerno uživanje alkohola kroz dugi niz godina
• kronični hepatitis, posebice hepatitis B ili C.

Ostali uzroci ciroze jetre

• teški oblik nealkoholne masne bolesti jetre (NAFLD, Non-Alchoholic Fatty Liver Disease) ili nealkoholni steatohepatitis - jetra je upalno promijenjena zbog suviška masti, a povezana je s pretilošću i dijabetesom
• poremećaj u radu žučovoda - primjerice primarni bilijarni kolangitis, autoimuna bolest koja uništava žučovode
• imunosni poremećaj, npr. autoimuni hepatitis
• kronično zatajenje srca - uzrokuje pojavu edema (naticanje krajnjih dijelova okrajina) i ascitesa (nakupljanje slobodne tekućine u trbušnoj šupljini)
• neki lijekovi - primjerice amiodaron koji se koristi za tretiranje srčane aritmije
• izloženost nekim otrovima - oštećenje jetre zbog produljenog izlaganja toksinima iz okoliša (poput arsena) ili kemikalijama iz industrije (kloroform i diklormetan)
• nepoznati uzroci - za otprilike jednu trećinu slučajeva ciroze nije moguće otkriti uzrok i u tim slučajevima govori se o kriptogenoj cirozi.

Simptomi ciroze jetre ovise o fazi bolesti. U početku se javljaju simptomi općeg karaktera koji se vrlo lako mogu zamijeniti za simptome nekih drugih bolesti, no, simptomi mogu i izostati.

S napredovanjem oštećenja pojavljuju se sljedeći simptomi:

• umor i slabost
• mučnina
• gubitak apetita
• nenamjeran gubitak težine
• vrućica
• „crvene mrlje“ na dlanovima i proširenja malih krvnih kapilara smještenih vrlo blizu površine kože, iznad struka (paukoliki nevus, spider naevus, paukoliki angiom ili paukolika teleangiektazija)

 

 
Znakovi i simptomi uznapredovale ciroze su:

• žuta boja kože i bjeloočnica (žutica)
• svrbež kože
• povraćanje krvi
• iznimno žuta, narančasta ili smeđa mokraća
• stolica blijede boje, a u slučaju krvarenja crvena ili crna nalik katranu
• modrice po tijelu, krvarenje iz nosa
• otečene noge (edem) ili trbuh (ascites) zbog nakupljanja tekućine
• gubitak spolnog nagona
• kod muškaraca: povećana prsa (ginekomastija), smanjenje testisa, impotencija
• kod žena: izostanak mjesečnice, preuranjena menopauza
• fetor hepaticus - karakterističan zadah mirisa na trula jaja i češnjak (neki ga osjete kao miris blago slatke arome, a neki kao miris sličan mirisu zemlje)
• osteoporoza (uz povećan rizik od prijeloma kosti)
• zbunjenost (mentalna konfuzija), gubitak pamćenja, nemogućnost koncentracije
• povećana slezena (splenomegalija).

Nije tipično da novorođenčad i maloljetnici obolijevaju od ciroze jetre, no nije ni neviđeno.

Glavni uzrok ciroze jetre kod djece su nasljedne bolesti ako nisu zamijećene na vrijeme, a neke od njih su:

• Wilsonova bolest – genetski poremećaj u kojem dolazi do nakupljanja bakra u tkivima. Očituje se neurološkim i psihijatrijskim simptomima te bolesti jetre
• cistična fibroza - rijetka nasljedna bolest koja zahvaća žlijezde s vanjskim izlučivanjem (egzokrine) i ponajprije pogađa dišni sustav, crijeva, žučne vodove, gušteraču, žlijezde znojnice i reproduktivni sustav. Glavni simptomi su posljedica kombinacije kronične plućne bolesti i bolesti probavnog sustava.
• hemokromatoza - nakupljanje suviška željeza u tijelu pa i u jetri
• Alagillov sindrom - rijedak genetski poremećaj koji može utjecati na više organskih sustava u tijelu uključujući jetru (manji broj malih žučnih vodova unutar jetre, što utječe na tok žuči i uzrokuje žuticu), srce, kostur, oči i bubrege
• porfirije - skupina bolesti koje se međusobno razlikuju, ali imaju jednu zajedničku osobinu, a to je nakupljanje porfirina u tijelu zbog poremećaja enzima
• nasljedni poremećaji metabolizma ugljikohidrata
• manjak funkcionalnih alfa-1 antitripsina - dovodi do nakupljana abnormalnih proteina u jetri koji mogu začepiti žučovode, a prisutna su i oštećenja na plućima.

Simptomi ciroze kod djece su identični onima kod odraslih. Kod djece se za dijagnozu preferira ultrazvuk kao neinvazivna metoda bez zračenja.

U fazi dekompenzacije, velika količina jetrenog tkiva zamijenjena je ožiljnim tkivom, tako da preostali zdravi dio jetre nije više u mogućnosti kompenzirati sve vitalne funkcije jetre.
 

Komplikacije zbog gubitka funkcionalnog jetrenog tkiva

• žutica
• portalna hipertenzija - visok krvni tlak u sustavu vene porte
• splenomegalija - povećanje slezene kao posljedica portalne hipertenzije. Pri tom se u slezeni pojačano zaustavljaju bijele krvne stanice (leukociti) i trombociti zbog čega se njihov broj i funkcija u krvi smanjuju.
• zadržavanje slobodne tekućine - u trbušnoj šupljini (ascites), na okrajinama (edem)
• infekcije - zbog slabljenja imunosnog sustava povećan je rizik od infekcije. U slučaju ascitesa može doći do spontanog bakterijskog peritonitisa, tj. upale potrbušnice.
• hepatična encefalopatija - kada jetra nije više u mogućnosti metabolizirati toksine oni se nakupljaju i u većoj mjeri stižu do mozga, što se manifestira vrlo izraženim umorom, teškom zbunjenošću, halucinacijama, gubitkom svijesti, a kasnije i komom (hepatička koma)
• krvarenja - kao posljedica portalne hipertenzije krv se preusmjerava u manje vene ili se nakuplja u venama probavne cijevi, što dovodi do njihova proširenja (varikoziteti) i mogućeg prsnuća, s posljedičnim krvarenjem (učestalo krvarenje iz nosa koje ne prestaje, krvarenje iz varikoziteta jednjaka)
• hepatorenalni sindrom - bolest bubrega
• hepatopulmonalni sindrom - bolest pluća
• pothranjenost - metabolizam hranjivih tvari pristiglih iz crijeva je manjkav, što za posljedicu ima pojačan umor i gubitak tjelesne težine
• osteoporoza - povećan rizik prijeloma kostiju
• dijabetes tipa 2 - kako je jetra zadužena za preradu viška glukoze u glikogen i masne zalihe, kao posljedica ciroze dolazi do povišenja razine šećera u krvi (hiperglikemija)
• rak jetre -  najčešći tip karcinoma uzrokovanog cirozom je hepatocelularni karcinom
• zatajenje jetre - ozbiljan poremećaj vitalnih funkcija zbog gubitka hepatocita i redukcije protoka krvi kroz jetru
• višestruko zatajenje organa.

Prosječno vrijeme preživljavanja osoba s dekompenziranom cirozom jetre je otprilike dvije godine.

Ciroza jetre i njezine komplikacije mogu biti izrazito bolne. Bol se većinom manifestira u trbuhu kao tupa i pulsirajuća bol ili kao oštro probadanje u gornjem desnom dijelu trbuha, odmah ispod rebara.

U normalnim uvjetima, jetra se ne može napipati (palpirati). No, ako se njezin volumen poveća uslijed patološkog procesa, izbočuje se ispod razine desnog rebranog luka i postaje palpabilna, i na dodir bolna.



Bol u ostalim dijelovima trbuha može biti povezana s naticanjem jetre i slezene, odnosno nakupljanjem slobodne tekućine u trbušnoj šupljini.

Razmislite o posjeti liječniku ako imate bilo koji od prethodno navedenih simptoma.

U dijagnostičkom procesu najprije se pristupa uzimanju anamnestičkih podataka (tegobe, sadašnja bolest, ranije bolesti, obiteljska anamneza, socijalno-epidemiološki podaci, lijekovi receptni i bezreceptni koji se koriste), pri čemu treba obratiti posebnu pozornost na zlouporabu alkohola i/ili droga (posebice onih koje se injektiraju) ili prethodno prebolijevanje hepatitisa B ili C.

Slijedi fizikalni pregled, pri kojem treba obratiti pozornost na postojanje znakova i simptoma koji uključuju naticanje nogu i/ili trbuha, osjetljivost ili bol u trbuhu, crvenilo na dlanovima i pojava spider nevusa (teleangiektazija) ana koži.
 

Za potvrdu dijagnoze određuju se daljnje pretrage - laboratorijska analize krvi i mokraće, slikovne pretrage (UZV abdomena, CT, MR) ili biopsija jetre.
 
Neki od najčešće korištenih laboratorijskih testova koji mogu pomoći u otkrivanju uzroka bolesti su:

• testovi na virusne hepatitise
• testovi na autoimune bolesti jetre
• testovi na razinu željeza ili bakra u krvi, odnosno u mokraći
• testovi na nasljedne bolesti jetre.

S obzirom da su bolesnici s cirozom i kroničnim hepatitisom B posebno pod povećanim rizikom razvoja raka jetre, uputno je podvrgnuti ih probiru na rak jetre (screeening) i to tako da se svakih šest mjeseci napravi ultrazvuk jetre, a u slučaju da isti nije dostupan uputno je mjeriti vrijednost tumorskog markera alfa-fetoproteina (AFP).

Jedan od znakova poremećaja u radu jetre je i povišena razina bilirubina u krvi (hiperbilirubinemija).

Bilirubin je metabolit razgradnje hema, molekule koja sadrži željezo unutar proteina hemoglobina. Prilikom raspada eritrocita, oslobođeni hemoglobin se razgrađuje na aminokiseline koje se ponovo iskorištavaju, željezo se pohranjuje u jetru, a biliverdin se reducira u bilirubin.
Kako prehrana većine ljudi uključuje meso koje sadrži mioglobin i nešto zaostale krvi, dio bilirubina nastaje i kao rezultat metabolizma sastojaka hrane.

Bilirubin iz krvi nije topljiv u vodi i većinom je vezan za albumine. Iz krvi odlazi u jetru gdje postaje topljiv u vodi i izlučuje se u žuč. Žuč se izlučuje u tanko crijevo gdje se bilirubin pod utjecajem crijevnih bakterija fermentira i pretvara u urobilinogen koji se većinom izlučuje stolicom (daje joj boju), a dio se ponovo resorbira kroz stijenku crijeva natrag u krvotok i izlučuje iz tijela mokraćom.

Povećanu koncentraciju bilirubina u krvi uzrokuje nedovoljno brza prerada bilirubina u jetri i/ili nedostatno izlučivanje žuči iz jetre. Kod oboljelih od ciroze jetre pojačano se stvara bilirubin - s jedne strane zbog poremećaja zgrušavanja i veće sklonosti krvarenju te posljedično pojačane razgradnje crvenih krvnih stanica, a s druge zbog stvaranja veće količine ožiljnog tkiva koje dovodi do zastoja žuči unutar jetre.



Što je funkcija jetre više narušena, to je viša razina netopljivog bilirubina u krvi, koji se u tom slučaju odlaže u tijelu, a najviše zamjećuje kao žuto obojenje kože i bjeloočnica (žutica ili ikterus). S obzirom da je bilirubin otpadni metabolit, njegovo nakupljanje u raznim organima može dovesti do brojnih komplikacija.

Ožiljno promijenjeno tkivo jetre je trajno stanje tako da je ciroza neizlječiva bolest. Međutim, ako je preostali zdravi dio jetre dovoljno velik, uz odgovarajući pristup i liječenje moguće je usporiti daljnju progresiju bolesti.

Terapijski pristup cirozi se oslanja na liječenje uzroka, kao i na tretiranje simptoma i komplikacija.

• Alkoholna bolest jetre - bez obzira na uzrok, u slučaju bolesti jetre apelira se na potpuni prekid konzumacije alkohola. Za osobe koje pate od alkoholizma postoje programi za liječenje ovisnosti o alkoholu.
• Hepatitis B ili C - postoji nekoliko antiviralnih lijekova za tretiranje hepatitisa B i C (oporavak od bolesti moguć unutar šest do 12 tjedana u 90 posto slučajeva).
• Nealkoholna masna bolest jetre - prilagođena prehrana, smanjenje tjelesne težine, tjelovježba, liječenje dijabetesa i kontrola razine glukoze u krvi.
• Nasljedne bolesti - liječenje ovisi o dijagnosticiranoj nasljednoj bolesti.
• Autoimuni hepatitis - lijekovi za supresiju imunosnog sustava (imunosupresivi).
• Bolesti kod kojih dolazi do oštećenja ili blokade žučnih kanala - u većini slučajeva potreban je operativni zahvat pa čak i transplantacija jetre.
• Zatajenje srca - ovisno o uzroku i stadiju zatajenja srca primjenjuju se lijekovi za snižavanje visokog krvnog tlaka, antiaritmici koji pridonose zdravijem radu srca (najčešće beta-blokatori), statini za snižavanje razine kolesterola te diuretici za eliminaciju viška tekućina. Moguća je i ugradnja uređaja za praćenje srčanog ritma ili pomoć pri pumpanju krvi, operativni zahvat s ciljem popravka ili zamjene srčanih zalistaka ili deblokadu srčanih arterija te, na koncu transplantacija srca.
• Bolest jetre povezana s lijekovima - ako se utvrdi da neki lijek pridonosi oštećenju jetre, najčešće se preporuča prestanak uzimanja dotičnog lijeka i zamjena s drugim lijekom ili smanjenje doze postojećeg lijeka. Općenito se preporučuje izbjegavanje primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), opijata i sedativa.
• Krvareći varikoziteti - primjena endoskopskih tretmana pri čemu se primjenjuju metode za zaustavljanje krvarenja (podvezivanje/ligatura, injekcijska skleroterapija, tj. ubrizgavanje  sredstva koje zatvara krvareći varikozitet itd.).
• Portalna hipertenzija - operativno preusmjeravanje krvi iz portalne vene pomoću takozvanih šantova.
• Encefalopatija - za brže ispiranja toksina iz tijela koristi se laktuloza. Laktuloza je šećer (disaharid, sastoji od fruktoze i galaktoze) koji se ne apsorbira u debelom crijevu nego na sebe veže vodu i elektrolite te potiče pražnjenje crijeva.
• Ascites - primjenjuje se paracenteza, postupak kojim se odstranjuje slobodna tekućina iz trbušne šupljine. Ovisno o uzroku, moguće je prevenirati njegov razvoj: antihipertenzivima ako je uzrok povišeni krvni tlak, odnosno  injekcijama albumina ako je uzrok niska razina proteina u krvi.
• Rak jetre - liječenje ovisi o stadiju razvoja i drugim čimbenicima.
• Zatajenje bubrega - ovisno o uzroku i opsegu zatajenja, terapija može zahtijevati primjenu lijekova, dijalizu i/ili transplantaciju bubrega.
• Zatajenje jetre - u slučaju kroničnog zatajenja terapija se prvenstveno oslanja na reviziju prehrane (kompletna apstinencija od alkohola i lijekova koji štete jetri, manje crvenog mesa, sira i jaja, smanjenje unosa soli) i smanjenje tjelesne težine, a tek onda slijedi regulacija krvnog tlaka i dijabetesa. Ako je riječ o akutnom zatajenju tretman uključuje intravenoznu primjenu tekućine za održavanje krvnog tlaka, laksative koji potpomažu bržu eliminaciju toksina iz probavnog sustava te testove za praćenje razine glukoze u krvi.
• Bakterijski peritonitis - hospitalizacija i oralna primjena antibiotika i intravenozne infuzije proteina (albumina).
• Osteoporoza - primjenjuju se lijekovi koji sadrže kalcifediol (derivat vitamina D kojeg inače proizvodi jetra i čija se razina smanjuje u slučaju ciroze) ili kalcitriol (aktivni oblik vitamina D kojeg inače proizvode bubrezi iz kalcifediola)

Najučinkovitiji pristup liječenju ciroze je transplantacija jetre, koja se, zbog težine same operacije, razmatra samo u teškim slučajevima. Iako se prednost daje transplantaciji cijele jetre (posebno kod zatajenja jetre u djece), postoji i mogućnost transplantacije dijela jetre koji se regenerira do određene razine i svojom funkcijom zamijeni odstranjeni dio. U slučaju transplantacije nužna je primjena imunosupresiva kako tijelo ne bi odbacilo strani organ.

Sikavica

Sikavica je autohtona biljka mediteranskog podneblja koja je u srodstvu s maslačkom i pelinom. Tradicionalno se koristi kod problema s jetrom i žučnim mjehurom u obliku alkoholnog ekstrakta plodova. U zadnje vrijeme postoje i suhi ekstrakti za primjenu kod oštećenja jetre poput hepatitisa, trovanja industrijskim reagensima (toluen, ksilen, kloroform…) i ciroze.



Primarni sastojak sikavice koji je zaslužan za njezino ljekovito djelovanje je koktel flavonolignana pod imenom silimarin.

Ako bolujete od ciroze i namjeravate koristiti sikavicu obvezno se savjetujte sa svojim liječnikom, posebice ako već uzimate neke lijekove ili dodatke prehrani.

U slučaju ciroze jetre dobro je kombinirati preparate s hepatoprotektivnim učinkom, poput sikavice, s lijekovima koji potiču izlučivanje žuči. Tako se sikavica često koristi u kombinaciji s ekstraktom listova artičoke za koji postoje naznake da može poboljšati funkciju jetre. Iako još nema značajnih podataka o učinku artičoke na alkoholnu masnu bolest jetre, postoje dokazi da ekstrakt lišća artičoke može doprinijeti cjelokupnom zdravlju jetre.

Tulsi ili sveti bosiljak

Tulsi ili sveti bosiljak je biljka koja se godinama koristi kao lijek diljem Azije u tradicionalnoj i narodnoj medicini, a zbog ukusnih zelenih listova i u kulinarstvu.

Neka istraživanja su pokazala sinergističko djelovanje u kombinaciji sa sikavicom, što znači da je njezin hepatoprotektivni učinak jače izražen ako se ekstrakti ovih dviju biljaka uzimaju u kombinaciji nego odvojeno. Uz uzimanje tulsija ne vežu se ikakve značajne nuspojave zbog čega se njegova primjena smatra sigurnom.

Dugi papar

Dugi papar je začin srodan crnom papru i sličnog je okusa, koji se zbog hepatoprotektivnog učinka također često koristi u tradicionalnoj kineskoj i indijskoj medicini.

Dokazano je da može mijenjati rad jetre pojačavanjem antioksidativnih aktivnosti koje sprječavaju oksidaciju nutrijenata u našem tijelu.  

Određena istraživanja su pokazala da ekstrakt dugog papra smanjuje aktivnost nekih enzima jetre (transglutaminaza i drugih). Kad su ti enzimi suviše aktivni njihova razina u krvi je povišena čime upućuju na oštećenje jetre. To je i razlog zašto se mjerenje njihove razine uzima kao jedan od dijagnostičkih parametara.

Druga istraživanja su pokazala da primjenu ekstrakta dugog papra prati smanjenje ukupnog sadržaja bilirubina u tijelu.

Biljka nema štetnih učinaka te je sigurna za upotrebu pri kuhanju, no kako postoje istraživanja koja sugeriraju da ima kontracepcijska svojstva, ne preporučuje se njezina primjena prilikom pokušaja začeća pa ni tijekom trudnoće.

Maslačak

Maslačak je česta biljka sa svestranom primjenom. Konkretno, za zdravlje jetre se koristi korijen koji sadrži brojne ljekovite tvari.



Polisaharidi i gorke tvari korijena maslačka ubranog u jesen potiču lučenje i tok žuči što čisti jetru od otpadnih tvari, povećava apetit i olakšava probavu. Koristi se kao tinktura (alkoholni ekstrakt) ili kao dekokt (kuhan u kipućoj vodi nekoliko minuta).

Takozvana jetrena dijeta nije jedinstvena za sve bolesti jetre. Osnovna je razlika u količini proteina i kaloričnoj vrijednosti koju sadrži pa u nastavku slijede preporuke koje se odnose na cirozu jetre.

Kako ciroza jetre može dovesti do pothranjenosti, preporuča se uzimati četiri do pet manjih obroka s pomno odabranim namirnicama. Više manjih obroka dnevno osigurat će bolju apsorpciju hranjivih tvari iz tankog crijeva i pomoći održavanju normalne razine šećera u krvi tijekom dana.

Kako bi se spriječio gubitak tjelesne težine koji ne otpada na mast nužno je unositi dovoljno kalorija i visokokvalitetnih proteina (životinjskog i biljnog podrijetla, poput ribe i mahunarki). Na primjer, osoba čija je tjelesna masa oko 70 kg trebala bi unositi 2400 do 2700 kalorija i 70 do 100 grama proteina dnevno.

Pri prakticiranju dijete za cirozu jetre najvažnije je ograničiti ili potpuno ukloniti hranu i pića koje jetra teže metabolizira pa se u tom smislu savjetuje:

• potpuno prekinuti s konzumacijom alkohola jer alkohol dodatno potiče upalu u jetri i može dovesti do ubrzanog oštećenja i stvaranja ožiljaka te razvoja komplikacija
• ograničiti unos hrane bogate trans-mastima koje predstavljaju nusprodukt jakog zagrijavanja biljnih ulja, a to uključuje hranu prženu u ulju i prerađene grickalice
• izbjegavati kontaminiranu i sirovu hranu - uzevši u obzir da ciroza jetre narušava imunosni odgovor tijela, oboljeli su skloniji infekciji čiji potencijalni izvor mogu biti i mikroorganizmi iz nedovoljno termički obrađene hrane
• reducirati količinu natrija, odnosno soli u hrani - općenito se preporučuje osobama koje su imale ili imaju ascites i/ili edeme.

Ovisno o preporukama liječnika ili dijetetičara možda ćete morati uzimati određene dodatke prehrani. Brojni minerali i vitamini skladište se u jetri dok ih organizam ne zatreba, na primjer željezo, bakar i cink. No, u slučaju njihove suplementacije potrebne su određene mjere opreza jer u prevelikoj količini ili u krivom omjeru (npr. bakra i cinka) moguće su negativne posljedice. Najčešće je potreban malo veći unos od preporučenog dnevnog unosa kako bi tijelo održalo ravnotežu potrebe za tim tvarima.



Kod ciroze jetre je čest nedostatak vitamina topljivih u mastima (A, D, E i K) jer se teže apsorbiraju zbog smanjene proizvodnje žuči. Ako namirnice bogate ovim vitaminima ne sadrže masti ili ulja, potrebno ih je konzumirati uz žličicu maslinova ili lanenog ulja.

Kad su u pitanju vitamini B kompleksa, njihova suplementacija u principu nije potrebno. No, kako se vitamin B12 ipak skladišti u jetri, poželjno je češće konzumirati hranu bogatu njime kako bi se održala normalna razina u krvi.
 
Namirnice kojima treba dati prednost

Dijeta za cirozu jetre mora biti raznolika kako tijelu ne bi ponestalo hranjivih tvari što je češće kod rutinske dijete. Neke od namirnica kojima bi trebalo dati prednost su:

• hrana bogata proteinima: riba i morski plodovi, meso peradi, jaja, mliječni proizvodi, slanutak, tofu, bezmasni komadi mesa
• povrće: šparoge, artičoka, rajčica, patlidžan, paprika, grah, grašak, mrkva, celer
• cjelovite žitarice: zob, smeđa riža, heljda, amarant
• orašasti plodovi (orasi, lješnjaci, bademi, pistaciji, kikiriki), sjemenke (bundeve, lana, konoplje, chia, sezam).  Zbog često visokog udjela ulja i masti, s orašastim plodovima i sjemenkama ne smije se pretjerivati.
• voće: bobičasto voće (ponajviše borovnice), jabuke (s korom ako nisu tretirane), višnje, citrusi, ananas, breskve
• masti i ulja: laneno ulje, maslinovo ulje, riblje ulje, ulje oraha, bučino ulje, ulje konoplje
• tekućina: posebno voda, zatim nezaslađena pića poput voćnog soka ili biljnog čaja, a u malim količinama i kava bez mlijeka zbog visokog udjela antioksidativnih klorogenskih kiselina
• začini: papar, kim, korijander, bosiljak, đumbir, češnjak, kurkuma (u kombinaciji s crnim paprom), timijan, ružmarin.

 
Hrana koju bi trebalo izbjegavati

• grickalice iz vrećice, juhe iz vrećice, brza hrana, gotova jela
• prerađeno meso: suhomesnati proizvodi (slanina, sušeno meso), kobasice, hrenovke
• dodaci jelima zasićeni natrijem: umak od soje, senf, kečap, preljevi za salatu, teriyaki, riblji umaci…
• grickalice: kokice, krekeri, čips, smoki…
• hrana zasićena mastima ili bogata trans-mastima: majoneza, margarin, pržena hrana, rafinirana ulja od povrća, rezani kruh za tost…

Izvan okolnosti nasljednih bolesti, cirozu jetre je moguće izbjeći usvajanjem i provođenjem zdravih životnih navika te racionalnim razmišljanjem i ponašanjem.

Krenite od prehrane - mediteranski stil prehrane s ograničenom konzumacijom masti i soli nije samo dobar kod oboljelih od jetrenih bolesti već i kod svih osoba koje ih žele izbjeći.

Usredotočite se na normalnu tjelesnu težinu, rezanje masti u vašoj svakodnevnoj dijeti može biti učinkovit način smanjenja dnevnog kalorijskog unosa. Ciljajte na nezasićena biljna ulja poput lana ili oraha umjesto na zasićena poput maslaca, životinjske masti i palminog ulja u margarinu i brzoj hrani.

Povećajte dnevni unos vlakana. Predlažemo vam da obratite pozornost na iduće namirnice i pokušate jednu ili više njih unijeti u vašu svakodnevnu prehranu: zob, svježe ili suho voće, bundevu, zeleno lisnato povrće, grašak i grah.



Kontrolirajte unos alkohola i držite se jednostavnih uputa preporučene dnevne količine alkohola od dvije do tri jedinice za žene, odnosno tri do četiri jedinice za muškarce. Jedinice alkohola se jednostavno dobiju iz volumena alkohola i postotnog udjela alkohola u piću: na primjer, pola litre srednje jakog piva jednako je dvije jedinice, dva dL vina je ekvivalent tri jedinice alkohola (u ovom slučaju treba pripaziti jer su čaše za vino često većeg i teže razlučivog volumena), dok jedna čašica žestice iznosi jednu jedinicu za piće od 30 vol%, odnosno dvije jedinice alkohola za žestoko piće od 60 vol%. Unatoč činjenici da se za sada nikakva količina alkohola ne smatra sigurnom za zdravlje, navedene količine se još uvijek smatraju prihvatljivima ako se ne uzimaju svaki dan niti većinu dana u tjednu.

Rizik od razvoja dijabetesa (a samim time i nealkoholne masne bolesti jetre) možete smanjiti prakticiranjem tjelovježbe. Preporuka je lagana tjelovježba u trajanju minimalno 30 minuta (hodanje, lagano trčanje, bicikliranje) pet puta tjedno ili 25 minuta intenzivnije tjelovježbe tri puta tjedno (intenzivno trčanje, planinarenje, hodanje po stepenicama, gimnastika, vježbe koje se oslanjaju na opterećenje vlastitom težinom poput sklekova i čučnjeva). Ako već bolujete, važno je održavati šećernu bolest pod kontrolom, odnosno pridržavati se propisane prehrane i terapije.

Zaštite se od virusnog hepatitisa. Iako su infekcije virusima hepatitisa B i C te koje su najčešće odgovorne za cirozu jetre, ne treba zanemariti niti ostale uzročnike virusnog hepatitisa.

Koliko dugo se može živjeti s cirozom?

Mnogo ljudi danas živi relativno normalnim životom unatoč cirozi jetre. Ovisno o tome kada je ciroza dijagnosticirana i na koji način se tretira, oboljeli mogu poživjeti dugi niz godina .

Može li se cirotična jetra regenerirati?

Jetra u stanju ciroze nije u mogućnosti obnoviti se jer je taj kapacitet istrošila tijekom godina boreći se protiv uzroka upale. U slučaju transplantacije jednog segmenta jetre donirani organ se može obnoviti i zamijeniti oštećeno tkivo starog organa.

Koji su stadiji ciroze?

Prvi stadij ciroze jetre je kompenzirana ciroza kada su simptomi blagi, a komplikacije rijetke. Često se detektira prilikom rutinskog pregleda, a vrlo rijetko zbog razvoja simptoma. Drugi stadij je dekompenzirana ciroza, kada su izraženi simptomi i javljaju se komplikacije. Kako se dekompenzacija pogoršava povećava se rizik zatajenja jetre.

Je li ciroza izlječiva?

Ciroza jetre nije izlječiva, ali je moguće usporiti progresiju bolesti. Jedini način da se jetra obnovi je transplantacija. 
 
Može li se živjeti bez jetre?

Život bez jetre nije moguć jer se radi o vitalnom organu s bezbroj važnih funkcija bez kojih se tijelo ne može održati. 

Je li ciroza uvijek smrtonosna?

Ovisno o tome kada je ciroza dijagnosticirana oboljeli mogu poživjeti dugi niz godina, posebice u slučaju uspješne transplantacije jetre.

Što je glavni uzrok ciroze jetre?

Statistički gledano, glavni uzrok ciroze jetre je zlouporaba alkohola.

Koja su četiri upozoravajuća znaka oštećenja jetre?

Neobjašnjivi svrbež, paukoliki nevusi (češći kod alkoholne ciroze jetre), edemi na nogama, otečeni trbuh, česta pojava modrica i krvarenja.

Koji simptomi ukazuju na probleme s jetrom?

Umor, gubitak apetita, mučnina, proljev, krvava stolica, povraćanje krvi.