Mravinac (origano) - najstariji antibiotik
Fenoli iz nekoliko vrsta mravinca djeluju protiv mikroorganizama koji su iznimno otporni čak i na nekoliko grupa antibiotika, a podjednako dobro djeluju i protiv gljivica
Katkad zaboravljamo kako većinu današnjih antibiotika nisu stvorili ljudi, nego su ih samo otkrili u prirodi. To se odnosi i na biljku koju tek površno znamo kao začin za pizzu.
Mravinac - biljni rod široke primjene
Mravinac je nije samo jedna vrsta nego je cijeli rod - Origanum, koji pripada velikoj i poznatoj aromatičnoj biljnoj porodici Lamiaceae. Njegov latinski i talijanski naziv toliko je poznat da je i u hrvatskom jeziku poznatiji kako origano, a ne kao mravinac.
Rod Origanum rasprostranjen je po cijelom Sredozemlju i njemu pripada čak 39 različitih vrsta. Neke su široko rasprostranjene, kao što je običan mravinac (Origanum vulgare), a neke vrste su endemične i nalazimo ih samo na izoliranim otocima.
Uz obični mravinac, ovom rodu pripada i poznati začin mažuran (Origanum majorana).
Sve vrste mravinca su aromatične, odnosno stvaraju eterična ulja vrlo raznolika sastava.
Ljudi su odvajkada cijenili ovaj rod, koji svoje mjesto nije našao samo u kulinarstvu, nego i u fitoterapiji i aromaterapiji.
U nastavku ćemo se fokusirati na vrste koje sadrže vrlo zanimljivu klasu kemijskih spojeva koji djeluju protiv cijele palete patogenih mikroorganizama - gljivica, virusa i bakterija.
Fenoli - kemijsko oružje protiv mikroorganizama
Nekoliko vrsta mravinca razvila su jednostavan arsenal spojeva kako bi se zaštitili od opasnih mikroorganizama. Tu klasu spojeva nazivamo fenoli (pripadaju velikoj grupi tzv. aromatskih spojeva).
Njihova zanimljiva kemijska struktura bila je velika zagonetka kemičara u 19. stoljeću, sve dok nije uspješno razriješena.
Fenoli imaju karakterističan, pomalo bockav miris koji podsjeća na začinsko bilje.
Odavno su ljudi koristili mravinac u fitoterapiji, no napretkom tehnologije i otkrićem destilacije vodenom parom, uvidjelo se kako su upravo njihova eterična ulja najljekovitiji dio.
Nastali u burnim evolucijskim bitkama, fenoli pokazuju vrlo snažno djelovanje protiv raznih mikroorganizama koji potencijalno mogu napasti biljku.
Sintetski fenol tvar je koja se u 19. stoljeću intenzivno koristila kao antiseptik za rane. Međutim, takav sintetski fenol je opasan za naš organizam jer jednakom snagom djeluje i protiv mikroorganizama, kao i protiv naših vlastitih stanica, izazivajući iritaciju i oštećenje tkiva. Stoga je njegova upotreba bila oduvijek dvojbena.
Fenol je intrigirao znanstvenike, pa je ispitujući njegovo djelovanje na gnoj iz rana pacijenata, švicarski znanstvenik Friedrich Miescher sasvim slučajno izolirao i slavnu DNA (DNK) molekulu.
Unatoč stoljetnoj prisutnosti fenola u fitoterapiji, tek je početkom 20. stoljeća francuski kemičar René-Maurice Gattefossé podrobnije opisao njihovo djelovanje u svojoj knjizi 'Antiseptiques essentielles' (Esencijalni antiseptici).
Naime, on je shvatio kako su prirodni, tzv. monoterpenski fenoli iz eteričnih ulja mravinca daleko manje štetni za ljudski organizam od sintetskog fenola. Unatoč manjoj štetnosti, oni i dalje zadržavaju odličan antimikrobni učinak. I, tako je rođena ideja prvog antibiotika - tvari koja je mnogo opasnija po uzročnike bolesti nego po naš organizam.
Najpoznatiji antimikrobni fenoli iz biljaka su karvakrol i timol.
Antimikrobni učinak fenola stariji od klasičnih antibiotika
Većina medicinski obrazovanih stručnjaka uči kako je prvi pravi antibiotik otkriven tek tridesetih godina 20. stoljeća, koji pripada klasi i danas korištenih lijekova sulfonamida.
No, antimikrobna djelovanja fenola iz eteričnih ulja opisana su gotovo petnaest godina prije. Razvitkom sulfonamida, a kasnije i penicilinskih antibiotika, klasa fenola polako je pala u zaborav. Njihova uporaba postaje tek sporadična i gotovo zaboravljena, sve do 60-ih godina 20. stoljeća.
Naime, pojava ozbiljnije otpornosti (rezistencije) mikroorganizama na lijekove prije četrdesetak godina otvorila je vrata već zaboravljenim prirodnim kemijskim spojevima.
Pionirskim radom ljudi kao što su Pierre Franchomme, Daniel Pénoël i Dominique Baudoux, nastaje doba renesanse za mravinac. Tako se prije tridesetak godina konačno pojavljuju i prvi farmaceutski pripravci eteričnog ulja mravinca i, nakon gotovo osamdeset godina stanke, ulaze ponovno u medicinsku primjenu.
Prednosti fenola pred klasičnim antibioticima
Fenoli iz mravinca imaju dvije ključne prednosti pred klasičnim antibioticima:
1. Djeluju i protiv mikroorganizama koji su iznimno otporni ne samo na jednu, nego i nekoliko grupa antibiotika. Tajna njihove djelotvornosti leži u unikatnom mehanizmu djelovanja: doslovce ubijaju mikroorganizme i ostavljaju vrlo malo manevarskog prostora da se razvije rezistencija (otpornost). Antimikrobna svojstva mravinca opisana su u brojnim znanstvenim radovima, a svoje djelovanje iskazuju u vrlo niskoj koncentraciji, koja se spušta na niže od 1 mg/mL.
2. Spektar djelovanja - podjednako dobro djeluju i protiv gljivica. Klasični antibiotici djeluju protiv grupe bakterija i ne djeluju protiv patogenih gljivica. Štoviše, tijekom terapije antibioticima nastaje neravnoteža flore - zbog smanjenja broja bakterija u crijevima i urogenitalnom sustavu, obično dolazi do eksplozije broja gljivica kao što je Candida. Mravinac se ponaša drukčije - fenoli podjednako dobro djeluju i protiv gljivica čime osiguravaju uravnoteženije djelovanje na cjelokupni sastav populacije mikroorganizama u ljudskom tijelu. U posljednjih tridesetak godina znanost tek otkriva zamršenu mrežu te populacije i njezina djelovanja na naš organizam.
Mravinac u fitoterapiji
Čaj od mravinca se u tradicionalnoj fitoterapiji koristi za tegobe probavnog sustava, jer olakšava proces probave. Vjerojatno je zato i postao začin za pizzu, koja je zbog tijesta i sira prilično teško probavljiv obrok.
No, da je samo do čaja mravinca, njegova primjena bila bi od rubnog značenja u fitoterapiji.
Eterično ulje mravinca
Eterično ulje je puno važniji tip ekstrakta. Ono se koristi kod cijelog spektra bakterijskih i gljivičnih infekcija:
- infekcije želuca vrstom Helicobacter pylori
- upale mokraćnog mjehura (cistitis) izazvane različitim patogenim bakterijama
- bakterijske infekcije gornjih i donjih dišnih putova
- infekcije izazvane patogenim gljivicama, poput onih roda Candida.
Eterično ulje mravinca koristi se u dozi od 75 do 225 mg, dva do tri puta dnevno. Odabir doze ovisi o bolesti i mikroorganizmu koji uzrokuje infekciju.
U doba kad je samoliječenje vrlo popularno, treba upamtiti kako je mravinac ulje za profesionalce, stoga po pitanju uporabe uvijek treba tražiti savjet od stručne osobe.
Eterično ulje mravinca nipošto se ne može uzimati „u kapima“ ili „na žličicu“, premda internet vrvi takvim savjetima. Fenoli u mravincu u čistom obliku (nerazrijeđeni) snažno iritiraju sluznicu i mogu je štetiti, stoga se mravinac uzima isključivo u profesionalnim farmaceutskim oblicima (oleokapsulama) koji umanjuju iritacijski potencijal eteričnog ulja.
Izvor fotografije: Shutterstock
