Candida - sva njezina lica i naličja

Kako je Candida vrlo raznolik rod kvasaca, kad o njoj govorimo najčešće mislimo na Candidu albicans, koja je sastavni dio fiziološke flore na sluznicama zdravog organizma i obično je neškodljiva. Nalazimo je na sluznici rodnice (35 posto žena), u gornjem dijelu dišnog sustava (77 posto osoba) i u probavnom sustavu (85 posto osoba).

Zdrave osobe rijetko obolijevaju od bolesti uzrokovanih tom gljivicom. Do njezina razmnožavanja i popratne simptomatologije dolazi u trenutku narušavanja ravnoteže imunosnog sustava ili zbog poremećaja na lokalnoj razini, zbog čega kažemo da je Candida uvjetno patogeni mikroorganizam.

Kad govorimo o ženama, vaginalna kandidijaza najčešći je oblik kandida infekcije, koju treba znati razlikovati od bakterijske infekcije. Tome u prilog govore procjene da se javlja kod 75 posto seksualno aktivnih žena barem jednom u životu, da polovica njih ima više od jedne infekcije, a gotovo 10 posto često ponavljajuće upale.

Kiselost rodnice i drugi normalno prisutni mikroorganizmi održavaju broj kandide na sluznici rodnice malenim. Izvor infekcije najčešće je vlastita kandida, koja se pod određenim okolnostima umnožava i dovodi do razvoja upale. Uzrok lokalnim promjenama je smanjenje kiselosti rodnice i broja neškodljivih mikroorganizama. Do smanjenja kiselosti rodnice obično dovode menstruacija, trudnoća, menopauza, šećerna bolest, hormonska kontracepcija s estrogenom, kortikosteroidi i neki antibiotici, ali i prisutnost sperme koja je alkalna (lužnata). Ostali razlozi koji remete normalnu ravnotežu i pogoduju infekciji su i pretjerana konzumacija alkohola, nošenje uske odjeće i sintetičkog donjeg rublja te pranje spolovila neodgovarajućim sredstvima.

Kandida infekcija nije spolno prenosiva bolest, ali ipak kod oko 15 posto muškaraca nakon spolnog odnosa sa ženom koja ima razvijenu infekciju mogu se pojaviti simptomi balanopostitisa (peckanje, svrbež i osip spolovila).

U određenim patološkim stanjima može uzrokovati teške infekcije, koje su utoliko teže što je teži osnovni poremećaj. Tako razvoj kandidoze pospješuju šećerna bolest, smanjena funkcija nekih žlijezda (štitnjače, doštitnih žlijezda, nadbubrežne žlijezde), karcinom, smanjena sinteza imunoglobulina, SIDA... I liječenje antibioticima može poremetiti fiziološku floru na sluznicama, što posljedično izaziva prerastanje kandide i razvoj upale.

Vaginalna kandidijaza

Gljivična infekcija očituje se neugodnim svrbežom spolovila uz pojavu pojačanog iscjetka koji je bjelkaste boje, sirast i specifičnog mirisa po ribi. Sluznica rodnice i stidnice je crvena, natečena i bolna, zbog čega i spolni odnos može biti bolan. Čak je i mokrenje nelagodno jer mokraća nadražuje oštećenu površinu stidnice. Nastojanje da se svrbež ublaži samo pogoršava simptome.

Kožna infekcija (dermatomikoza)

Pripadnici roda Candida jedan su od mogućih uzročnika dermatomikoza, koje se mogu manifestirati crvenilom i svrbežom kože. Najčešće se javljaju na područjima kože koja se međusobno taru (područje pregiba velikih zglobova - pazuh, lakat, koljeno, prepone; ispod dojki; kod gojaznih osoba na trbušnim pregibima itd.). Moguća lokalizacija je i među prstima (interdigitalno), na noktima i okolnom tkivu (onihomikoze).

Probavni sustav

Candida je inače normalan stanovnik usne šupljine i probavnog sustava te je prisutna u oko 85 posto ljudi. Ako pod određenim uvjetima dođe do njezina prekomjerna umnažanja, može se razviti:

• oralna kandidijaza - očituje se bezbolnim bjelkastim promjenama na sluznici. Kod nekih osoba može se pojaviti crvenilo i bolnost, kao i pucanje kutova usana. Za liječenje se primjenjuju posebni gelovi ili suspenzije koji se mogu koristiti na sluznici, a u težim slučajevima i oralni antimikotici.
• kandidijaza jednjaka - obično se javljaju bol i otežano gutanje. Kako ti simptomi upućuju i na neke druge, ozbiljnije bolesti, obvezno se treba javiti liječniku.
• crijevna kandidijaza - u slučaju umnožavanja u crijevima, javlja se proljev, s tim da je ova varijanta teško dokaziva.

Sistemska kandidijaza

Candida je odgovorna za oko 80 posto svih sistemskih gljivičnih infekcija, do kojih dolazi kad prodre u krvni optok, uzrokujući sistemnu infekciju uz širenje po cijelom tijelu. Osobe pod rizikom su novorođenčad male porođajne težine, kirurški pacijenti, hospitalizirani pacijenti ili oni s centralnim venskim kateterom, kao i osobe s jako oslabljenim imunosnim sustavom (SIDA, primjena citostatika - kemoterapija).

Simptomi nisu specifični - najčešće se javljaju groznica i tresavica, koje se ne povlače na antibiotsku terapiju. Ako dođe do širenja infekcije na duboke organe (bubrezi, jetra, kosti, mišići, zglobovi, slezena ili oči), mogu se javiti dodatni simptomi, koji ovise o pogođenom organu. Ako infekcija ne odgovara na liječenje, može uslijediti smrt.

Poseban oblik infekcije Candidom je novorođenačka kandidijaza - Candidosis congenitalis generalisata, koja najvjerojatnije nastaje kao infekcija fetusa u maternici.

Vaginalna infekcija

Za vaginalne gljivične infekcije primjenjuju se antimikotici (lijekovi koji uništavaju gljive ili sprječavaju njihov rast) u obliku vaginalnih tableta, krema ili masti. Terapija traje oko tjedan dana. Ako se infekcija ponavlja, nužno je liječenje antimikoticima u obliku tableta ili kapsula. Iako nije spolno prenosiva bolest, preporučuje se ne održavati spolne odnose sve dok traju terapija i simptomi. U slučaju miješane infekcije gljivama i bakterijama, liječenje se može provesti kombinacijom antibiotika i antimikotika.

Žene koje već imaju iskustvo s ovom infekcijom i sigurne su da je riječ upravo o njoj, mogu provesti samoliječenje lokalnim antimikotikom koji se može kupiti u ljekarni. Ako se tijekom sedmodnevne terapije tegobe ipak ne saniraju, potrebno je javiti se liječniku, jer je možda posrijedi miješana infekcija koja ne reagira samo na liječenje antimikotikom ili neko drugo stanje koje simptomima imitira gljivičnu infekciju. Ako od početka niste sigurni o čemu je riječ, ili se infekcija ponavlja, svakako se javite svom ginekologu. U slučaju infekcija u trudnoći, lokalno liječenje provodi se s velikim oprezom, dulje traje nego kod žena koje nisu trudne, a i kontrole su češće.

Na tržištu postoje i lokalni pripravci na bazi ulja australskog čajevca i gel na bazi aloe vere (Multi-Gyn^® Actigel), koji se mogu koristiti dulje vrijeme. Kako djeluju u smislu regulacije pH vrijednosti na vaginalnoj sluznici, mogu se koristiti i preventivno.

Kožna infekcija (dermatomikoza)

Terapija dermatomikoza ovisi o nekoliko čimbenika, a najvažniji su lokalizacija promjena (gola koža, vlasište, nokti, područja koja se međusobno taru), upalni stadij (akutni, kronični), kao i dubina prodora uzročnika (površinska ili duboka upala). Terapija može biti lokalna (kreme, masti, želei, otopine, sprejevi ili posipi čija primjena ovisi o lokalizaciji) i sistemska, a provodi se primjenom antimikotika.

Probavni sustav

Za liječenje oralne kandidijaze primjenjuju se posebni gelovi ili suspenzije koji se mogu koristiti na sluznici ili oralni antimikotici za teže slučajeve. Dijagnozu kandidijaze probavnog sustava teško je postaviti jer se ona tamo normalno nalazi, tako da nalaz iz stolice ne mora značiti i invazivnu infekciju.

Vaginalna infekcija

S ciljem prevencije vaginalne kandidijaze uputno je:

• izbjegavati nošenje uske odjeće i sintetičkog donjeg rublja te stalno vlaženje genitalnog područja
• nakon mokrenja spolovilo brisati sprijeda prema natrag (u suprotnom u rodnicu mogu dospjeti bakterije iz debelog crijeva)
• pojačati unos "prijateljskih bakterija" tijekom liječenja antibioticima (dobro i za probavni sustav) te smanjiti unos ugljikohidrata i alkohola
• ne koristiti dezodorirajuća i parfimirana sredstva i ne prati spolovilo neprilagođenim sredstvima
• upotrebljavati pomoćna sredstva koja djeluju u smislu regulacije pH vrijednosti na vaginalnoj sluznici
• uzimati terapiju strogo prema preporuci liječnika.

Kožna infekcija (dermatomikoza)

Od općih mjera važno je djelovati na čimbenike koji pogoduju umnožavanju gljiva općenito, kao što su prekomjerno znojenje, trljanje kože o kožu (pregibi) i održavanje općih higijenskih mjera: 

• poslije plivanja, kupanja ili tuširanja pažljivo osušiti kožu i redovito mijenjati ručnik
• izbjegavati sintetičku odjeću, jer ne dopušta koži disati, a i pogoduje znojenju
• u slučaju pojačanog znojenja nogu, mijenjati čarape (pamučne) i nekoliko puta dnevno
• birati obuću koja dopušta cirkulaciju zraka i izbjegavati tijesnu obuću; sportsku i zimsku obuću redovito čistiti i zračiti
• ne posuđivati obuću ili čarape (nekome ili od nekoga), ne hodati bos na bazenima, ne koristiti tuđe ručnike
• održavati čistim i suhim podove prostorija koje dijeli mnogo ljudi.

Što izbjegavati...

• šećer jer se gljivice hrane šećerom, razlažući ga do ugljičnog dioksida i vode
• namirnice koje sadrže gljivice i plijesni - kao što su kruh, kolači, keksi i drugi rafinirani ugljikohidrati, industrijski voćni sokovi, umak od rajčice (osim domaćeg)
• hranu koja sadrži ocat, ukiseljeno povrće, dimljenu hranu, alkohol, fermentiranu hranu, sušeno meso i voće, gljive, pistacije i kikiriki.

Što je poželjno

• cjelovite žitarice (smeđa riža, proso, ječam)
• svježe povrće, posebno zeleno, pripremljeno na pari (obiluje klorofilom koji pročišćava)
• morske biljke, raženi kruh, kukuruzne kokice, tortilje, tofu, miso, obični jogurt, krto meso, svježa riba, meso prirodno hranjene peradi i jaja prirodno hranjenih kokoši
• novija istraživanja pokazuju kako i prirodno čisto maslinovo ulje, u malim količinama, suzbija neprirodno razmnožavanje gljivica
• češnjak, sirov ili kratko prokuhan (crijeva).

Dodaci prehrani

Katkad promjena načina prehrane nije dovoljna u obrani od gljivica, pa se u suzbijanju gljivične infekcije mogu koristiti i neki dodaci prehrani:

• Lactobacili - "prijateljske" bakterije koje u prirodnim uvjetima naseljavaju crijeva i rodnicu. Stvaraju mliječnu kiselinu koja snižava pH sredine u kojoj se nalaze i utječu na jačanje prve obrambene linije u razvoju različitih infekcija. Prirodni izvor su različiti jogurti, a postoje i brojni suplementi koji sadrže ove bakterije (u obliku tableta, kapsula, praha i napitaka).
• sredstva protiv gljivica - osim lijekova, od pomoći mogu biti ekstrakt limunovih sjemenki, češnjak, kaprilna kiselina i berberin, koje možete potražiti u nekoj od trgovina zdrave hrane. Ne resorbiraju se u krv, pa se mogu uzimati i za vrijeme trudnoće i dojenja.
• homeopatski pripravci - koji potpomažu uspostaviti zdravu ravnotežu gljivica u organizmu
• multivitaminski preparati - vitamin C, vitamini B kompleksa, cink, magnezij, elementi u tragovima i esencijalne masne kiseline pospješuju obrambenu sposobnost i sprječavaju povrat gljivične infekcije.