Ronjenje s bocom

Zdrav život / Sport i rekreacija Carmen Rivier-Zurak dr. med.

Ronjenje s bocom prate određene zdravstvene i druge opasnosti, posebice ako se ronilac ne pridržava pravila sigurnog ronjenja

Ronjenje kao rekreativni sport

Tijekom ljeta i godišnjeg odmora mnogi se prepuštaju užitku koji pružaju vodeni sportovi, među ostalim i rekreacijskom ronjenju sa spremnikom s kisikom, odnosno ronjenju s bocom.

Riječ je o sportu koji se prilično popularizirao diljem svijeta, no u prošlosti je bio povlastica manjine i njime se uglavnom bavila vojska. Ronjenje kakvo mi poznajemo nastalo je četrdesetih godina prošloga stoljeća, kad su dva časnika francuske mornarice, Gagnan i Causteau, konstruirali hidrostatski regulator za disanje komprimiranog zraka iz visokotlačnog spremnika.
 
Kao i kod svakog sporta, treba imati na umu da su, osim užitka, s ronjenjem povezani i određeni zdravstveni problemi i neke druge opasnosti, posebice ako se ne pridržavamo pravila sigurnog ronjenja.

Srećom, ozbiljni zdravstveni problemi uzrokovani ronjenjem, kao što su barotrauma srednjeg uha, plućna barotrauma, dekompresijska bolest ili zračna emobolija, rijetki su. Međutim, ako se uoče bilo kakvi simptomi koji na to ukazuju odmah treba potražiti pomoć.

Barotraumatske ozljede

Ronilačke boce u rekreativnom ronjenju (ronjenje na dubinama do četrdeset metara) pune se komprimiranim zrakom koji se udiše pod vodom u uvjetima povišenog tlaka.

Iako se veći dio ljudskog tijela sastoji od tekućine, zbog čega se ne može stlačiti, u našem tijelu postoje šupljine koje se mogu ozlijediti* ako nisu ispunjene zrakom pod određenim tlakom. Riječ je prije svega o srednjem uhu, sinusima i plućima.

*Barotrauma je ozljeda šupljih organa i tkiva, koju uzrokuje razlika tlaka između zrakom ispunjenih prostora u tijelu i zračnog ili vodenog prostora oko tijela, tijekom uspona ili izrona, odnosno silaska ili zarona.

Pritisak i bol u srednjem uhu - kako izjednačiti tlak

Srednje uho je povezano s nosnim dijelom ždrijela pomoću Eustahijeve tube. Tijekom urona, s povećanjem dubine raste okolni tlak, zbog čega se povećava razlika između tlaka okoline i tlaka u šupljini srednjega uha.

Djelovanje povišenoga vanjskog tlaka na bubnjić osjeća se kao pritisak, a s daljnjim uranjanjem i povećanjem vanjskog tlaka kao bol u ušima.

Osjećaj pritiska u ušima moramo spriječiti izjednačavanjem tlaka zraka u srednjem uhu s okolnim tlakom i to primjenom postupka koji se naziva Valsalvin manevar.

Valsalvin manevar se izvodi se tako da se nakon dovršenog udisaja puhne u nos pritišćući obje nosnice. Tada zrak iz usne i nosne šupljine pod tlakom prolazi kroz Eustahijeve tube, prodire u šupljinu srednjeg uha, izjednačava tlak s unutarnje strane i ispravlja bubnjić.



Ako prilikom urona ne izjednačimo tlak, on se u krutoj šupljini srednjeg uha smanjuje, dok elastična opna bubnjića savijanjem prati smanjenje volumena do trenutka pucanja.

Ako tijekom izrona nismo u stanju osloboditi zrak iz srednjeg uha dolazi do širenja volumena zraka koji ne prolazi kroz blokiranu Eustahijevu tubu uslijed čega nastaje barotrauma bubnjića u vidu perforacije (prsnuća) bubnjića. U tom slučaju može doći do vrtoglavice ili nesvjestice, a u konačnici postoji i opasnost od utapanja.

Tlakove nije moguće izjednačiti u slučaju da Eustahijeva tuba iz nekog medicinskog razloga nije prohodna. To je moguća situacija u slučaju prehlade, upale uha, upale sinusa i kronične bolesti dišnog sustava kada je zabranjeno roniti.

Ozljeda pluća i zračna embolija

Barotraumatska ozljeda pluća najčešće nastaje kao rezultat udisanja zraka pod povišenim tlakom (komprimiranog zraka) i izrona uz nepravilan ritam disanja. Drugim riječima, događa se najčešće zbog prebrza izrona i zadržavanja daha tijekom izrona.

Ako se tijekom izrona ne ispušta zrak iz pluća, zbog promjene tlaka zarobljeni zrak u plućima se širi, izaziva bol i otežano disanje te dovodi do perforacije (prsnuća) alveola i prodora zraka u krvotok, odnosno nastaje zračna embolija.



Jednom kad se nađu u krvotoku, zračni mjehurići mogu blokirati krvne žile, a simptomi ovise o tome koja je krvna žila začepljena.

Mjehurići zraka putem krvotoka mogu dospjeti i u klijetke srca te time otežati ili blokirati rad srčanog mišića.

Dospiju li zračni mjehurići u krvne žile mozga, kod ronioca se javljaju simptomi slični moždanom udaru - ronilac je omamljen, zbunjen, ima vrtoglavicu, poremećeni su mu vid, sluh, govor i često ima konvulzije ili paralizu pojedinog dijela tijela. U svakom slučaju, posljedice mogu biti kobne.

Mogućnost nastanka barotraume pluća i barotraumatske zračne embolije sprječava se mirnim i ravnomjernim disanjem, bez zadržavanja daha tijekom ronjenja, odnosno polaganim izronom i normalnim disanjem, jer se na taj način postiže izjednačavanje povećana volumena zraka.

Zarobljavanje zraka u paranazalnim sinusima

Do barotraumatske ozljede sinusa može doći ako je ronilac sklon upalnim procesima sinusnih šupljina, u slučaju čega je sluznica zadebljana, a šupljina samog sinusa moguće ispunjena sluzi. Iz tog razloga, tijekom izrona može doći do blokade izlaska zraka i njegova zarobljavanja unutar sinusa.

I u ovom slučaju treba usporiti izron i eventualno povećati dubinu zastanka nakon što ronilac osjeti teškoće kako bi se bol smanjila.

Barotrauma zuba

Barotrauma zuba se događa u slučaju kada postoji zrakom ispunjeni prostor u zubu kao posljedica pokvarenih zubnih korijenova ili zaostalih zračnih prostora ispod zubne ispune.
 
Kako nagla promjena tlakova tijekom urona ili izrona dovodi i do nagle promjene volumena zraka u zrakom ispunjenim prostorima u pokvarenim zubima, dolazi do zarobljavanje zraka u pokvarenom zubu i boli, a moguće i dodatnog oštećenja zuba.
 
Stoga, ako se bavite ronjenjem, vrlo je važno redovito kontrolirati i sanirati zube.

Dekompresijska bolest, DKS

Tijekom ronjenja i udisanja zraka pod povišenim tlakom, povišeni tlak u plućima djeluje na krv u kapilarama koje obavijaju alveole na način da dolazi do većeg otapanja plinova u krvi, a izravno i većeg zasićenja krvi dušikom.

Kao rezultat povećane količine otopljenog dušika, tijekom i poslije izrona nastaju mjehurići koji mogu uzrokovati dekompresijsku bolest (DKS).

Ovo stanje može se pojaviti ako se iz velike dubine prebrzo izranja na površinu, a letenje nakon ronjenja može pogoršati ovo stanje.



Ovisno o vrsti poremećaja, odnosno simptomima i znakovima, razlikujemo nekoliko oblika dekompresijske bolesti.

Lakši oblici dekompresijske bolesti

U ovu kategoriju ubrajaju se pretjeran umorkožni oblik (osip, svrbež i ljubičaste mrlje na koži) te koštano-mišićno-zglobni oblik (bol u velikim zglobovima ekstremiteta).

Kod ovog oblika svi simptomi su uglavnom blagi.

Teži oblici dekompresijske bolesti

Teži oblici DKS-a mogu se očitovati u vidu disfunkcije mozga, leđne moždine, srca i pluća:

  • neurološki oblik - moždani oblik (poremećaj vida, oštećenja sluha, oštećenje govora, glavobolja, nesvjestica, koma) i spinalni oblik (nastaje u leđnoj moždini; može doći do paralize ili pareze te nemogućnosti kontroliranja mokraće ili stolice). U najtežim slučajevima fizičkog oštećenja živčanih vlakana posljedice su trajne.
  • vestibularni oblik - događa se kad mjehurići poremete vestibularni sustav u uhu (odgovoran za osjet ravnoteže) uslijed čega se javljaju vrtoglavica, mučnina, povraćanje i gubitak ravnoteže
  • plućni oblik - vrlo je težak oblik dekompresijske bolesti, pri kojem nastaje velika količina mjehurića u plućnoj cirkulaciji, što onemogućava normalnu funkciju pluća. Simptomi su ubrzano disanje, bol u prsima, nedostatak zraka, koma i smrt.
  • srčani oblik - najteži je oblik dekompresijske bolesti koji se javlja kad mjehurići prodru u srčanu cirkulaciju i dospiju u srčani mišić. Ako se hitno ne pristupi terapiji, vrlo brzo nastupa smrt.


Dekompresijska bolest se može spriječiti prije svega ronjenjem u granicama dekompresijskog režima. Međutim, u sportsko-rekreacijskom ronjenju nema dekompresijskih režima, nego se ronjenje izvodi do 40 metara dubine u trajanju koje ne zahtijeva dekompresijske zastanke dulje od pet minuta na pet metara dubine.

Ostale ozljede kod ronjenja s bocom

Tijekom ronjenja su moguće i ozljede mehaničke ili kemijske prirode. Tako može doći do gnječenja lica ronilačkom maskom prilikom urona, što se sprječava jednostavnim izdahom kroz nos u masku, ili gnječenja kože u ronilačkom odijelu neprimjerene veličine, zbog čega je važno imati odijelo odgovarajuće veličine.

Prilikom ronjenja može doći i do zapuhavanja zbog fizičkog napora ili umora izazvanog prebrzim plivanjem, plivanjem u struji, velikim opterećenjem zbog nošenja nekog tereta ili spašavanja ronioca. Prevencija je izbjegavanje fizičkog napora pod vodom, a u slučaju zapuhavanja nužno je zaustaviti sve kretnje i radnje te mirnim i ravnomjernim disanjem uravnotežiti uobičajenu izmjenu plinova u plućima.

Iako u Jadranu postoji vrlo malo životinjskih vrsta koje su opasne po ronioca, katkad se mogu dogoditi neke nezgode - ubodi riba s otrovnim bodljama, dodiri žarnjaka, ubodne ozljede morskog ježinca itd.

Moguće su i posjekotine, ogrebotine i druge površinske ozljede, koje mogu biti posljedica kontakta s podvodnim grebenima, ribama, školjkama…

Preduvjeti sigurnog ronjenja

Fizička i psihička spremnost i odsutnost umora nužni su preduvjeti sigurna ronjenja. Tako se tegobe koje mogu nastupiti prilikom urona, a kao posljedica djelovanja povišena tlaka na središnji živčani sustav, mogu svesti na najmanju moguću mjeru.

Već i na manjim dubinama (10 do 30 m) može doći do minimalnog utjecaja narkoze dušikom, a ozbiljniji slučajevi javljaju se na dubinama većim od 30 metara. Ta pojava ovisna je o dubini, i na nju utječu fizički napor, brzina uranjanja, brzina disanja, alkoholizirano stanje (pojačava utjecaj dušika), dok s druge strane psihofizička kondicija povećava toleranciju, to jest otpornost na utjecaj dušika.

Prepoznavanjem lakših znakova narkoze dušikom, kao što su vrtoglavica ili omamljenost, mogu se spriječiti ozbiljniji i po život opasni stupnjevi narkoze. Čim se primijete početni simptomi, treba zaustaviti uranjanje i izroniti na manju dubinu dok simptomi potpuno ne nestanu.

Uz narkozu dušikom često se veže i naziv „Martinijev zakon“, koji opisuje način djelovanja dušika i kaže da dušik na središnji živčani sustav djeluje omamljujuće kao „čaša martinija ispijena na prazan želudac“, i to po jedna čaša na svakih 15 metara dubine.


 
Pravila za sigurno ronjenje kojih se treba pridržavati

  • Osnovno pravilo ronjenja s bocom glasi: „Nikad ne roni sam, uvijek u paru“.
  • Nikada nemojte roniti ako ste prehlađeni, odnosno imate začepljene uši ili nos.
  • Prije početka bavljenja ronjenjem obavite detaljan liječnički pregled, osobito ako ste stariji od 40 godina.
  • Učite roniti pod vodstvom ovlaštenog instruktora ronjenja.
  • Ronite samo ako ste sigurni u svoje zdravlje i osjećate se dobro, fizički i psihički - u slučaju bilo kakve dvojbe odustanite.
  • Uvijek planirajte ronjenje i uvijek ronite po planu.
  • Provjerite ronilačku opremu kako biste bili sigurni da je ispravna i da zadovoljava vaš plan ronjenja.
  • Strogo je zabranjena konzumacija alkohola, narkotika ili lijekova koji mogu utjecati na mentalno ili fizičko stanje ronioca.
  • Savjetujte se s liječnikom po pitanju mogućeg utjecaja ronjenja na vaše zdravlje, posebno ako imate određene zdravstvene probleme, kao i po pitanu lijekova koji su sigurni za korištenje tijekom ronjenja.
  • Upoznajte se s lokalnim podmorjem i njegovim opasnostima. Saznajte što trebate izbjegavati kako biste spriječili ozljede. Budite svjesni lokalnih plima i struja.
  • Uvijek ronite u skladu s ronilačkom kategorijom koju posjedujete.
  • Pridržavajte se svih uputa za ronjenje. Dok se spuštate, provjerite jeste li izjednačili tlak u ušima i masci. Na dubini, ostanite u granicama dekompresijskog režima. To vam pomažu u izbjegavanju dekompresijske bolesti.
  • Nikada ne zadržavajte dah tijekom izrona. Uspinjanje bi trebalo biti sporo, a disanje normalno.
  • Nikada ne paničarite pod vodom. Ako tijekom ronjenja postanete zbunjeni ili uplašeni, zastanite, pokušajte se opustiti i razmislite o problemu. Zatražite pomoć od ronilačkog prijatelja ili voditelja ronjenja.
  • Ronjenje u pećinama je vrlo opasno. Samo ronioci s odgovarajućom obukom i opremom bi ga trebali isprobati.
  • Ako se nakon ronjenja ne osjećate dobro ili imate bolove, odmah otiđite u najbližu hitnu pomoć.
  • Kako biste spriječili pojavu dekompresijske bolesti (DKS), nemojte letjeti zrakoplovom:
    • 24-48 sati nakon zaustavljanja ronjenja koje je zahtijevalo dekompresiju (odnosno pauze tijekom izrona)
    • 12 sati nakon ronjenja bez dekompresije (odnosno bez potrebe za pauziranjem tijekom izrona), čak ni u zrakoplovu pod tlakom.
    • 18 sati nakon ponovljenih ronjenja ili višednevnog ronjenja.


Jako je važno uvijek roniti unutar granica razine obuke i osobnog iskustva, jer većina teških ozljeda i smrti povezanih s ronjenjem događa se upravo roniocima koji su novi ili idu iznad granica obuke ili iskustva.

Nikad ne isprobavajte ronjenje koje vam nije ugodno.


Izvor fotografija: Shutterstock
 

Datum objave članka: 18. 6. 2024.
izdvojeni proizvodi