Akutna upala sinusa - simptomi i liječenje

Akutna upala sinusa (akutni sinuitis, ili točnije akutni rinosinuitis) definira se kao simptomatska upala sluznice nosa i paranazalnih sinusa koja traje manje od četiri tjedna i češće se javlja u hladnije doba godine.

Ubraja se među najčešće upale te predstavlja velik javnozdravstveni problem zbog porasta učestalosti i troškova liječenja. Koliko je čest, govori podatak da se javlja u jedne od sedam odraslih osoba u Sjedinjenim Američkim Državama, što znači da tamo svake godine pogađa više od 32 milijuna ljudi. Rinosinuitis je ujedno treća do peta najčešća dijagnoza za koju se propisuje antibiotik. 

U zdrave odrasle populacije akutni rinosinuitis se može javiti do pet puta godišnje, a u djece i češće.

U daleko najvećem broju slučajeva uzrok je virusna infekcija - najčešće rinovirusima, adenovirusima, influenza i parainfluenza virusima, a u novije vrijeme i koronavirusom SARS-CoV-2.

Ostali čimbenici koji mogu dovesti do razvoja akutnog rinosinuitisa jesu bakterije, gljive, alergija, nosni polipi ili drugi tumori, anatomske abnormalnosti u nosu i sinusima (najčešća deformacija nosne pregrade), povećana treća mandula i cistična fibroza (nasljedna bolest kod koje se gusta i ljepljiva sluz nakuplja u tijelu pa tako i u šupljini nosa i sinusa), kao i inficirani zub (u slučaju upale korijena zuba gornje čeljusti bakterije se mogu proširiti s inficiranog zuba na sinuse ako je vrh korijena zuba blizu sinusa ili čak strši u njega).

Simptomi virusne upale obično traju do 10 dana.

Glavni simptomi akutne upale sinusa su:

• pojačana sekrecija iz nosa (najčešći simptom u svim formama rinosinuitisa)
• začepljenost nosa u smislu otežana disanja i otežane ventilacije i drenaže sinusa.

Ostali simptomi:

• osjećaj punoće, pritisak i bol u području nosa i sinusa
• glavobolja
• smanjen osjet mirisa
• eventualno gnoj u nosnoj šupljini i povišena tjelesna temperatura.

 

 
Nosna kongestija

Začepljenost nosa predstavlja kritičan simptom bolesti gornjeg respiratornog sustava, a najveći učinak ima kod akutnog rinosinuitisa. Kao posljedica virusne upale dolazi do oticanja sluznice i pojačanog stvaranja sluzi, što otežava prolaz zraka kroz nos. Ako se ne liječi, može uzrokovati upalu sinusa.

Oticanje sluznice dovodi do blokade ušća sinusa (mali otvori promjera 1-3 mm) pa se unutar šupljine sinusa ne apsorbira zrak, u sinusu nastaje stanje slično vakuumu, a to izaziva neugodan osjećaj i bol.

Ako takvo stanje potraje, u sinusu dolazi do nakupljanja neupalne međustanične tekućine (edemske tekućine) i pojačane sekrecije provocirane virusnom infekcijom. U tom stadiju dolazi do privremenog poboljšanja simptoma.
 
Bakterijska superinfekcija

Kako tekućina u sinusima predstavlja dobar medij za razvoj bakterijske infekcije, kao komplikacija virusne infekcije može se razviti bakterijska superinfekcija. Dovodi do nakupljanja gnoja u sinusu što opet izaziva jaku bol, a bol se može javiti i u području zuba gornje čeljusti, najčešće kutnjaka.

Treba napomenuti da se maksimalno dva posto svih akutnih virusnih rinosinuitisa komplicira bakterijskom infekcijom, što znači da se antibiotici vrlo često bespotrebno koriste u liječenju.
 
Alergija

Kako je alergija sve češći predisponirajući čimbenik akutnog rinosinuitisa, treba istaknuti da reakcija sluznice nosa na ponavljanu izloženost inhalatornim alergenima (pelud, prašina, perje…) također dovodi do nosne kongestije.

Dijagnozu akutne upale nosa i sinusa najčešće nije teško postaviti, a kako je u većini slučajeva bolest blaže naravi, moguće je kućno liječenje.

Liječniku se treba javiti u slučaju da se nakon tri do četiri dana simptomi pogoršavaju ili su i dalje prisutni bez poboljšanja sedam dana kod odraslih ili deset dana kod djece, jer to upućuje na bakterijsku infekciju. Ponajprije to se odnosi na gusti obojani sekret iz nosa, pritisak i bol u području lica te bol u području gornjih zuba. Kod djece se još mogu javiti kašalj i povišena tjelesna temperatura. Otprilike, tek nešto više od jedne trećine bolesnika koji se zbog akutne upale sinusa javlja liječniku primarne zdravstvene zaštite ima bakterijsku upalu.  

Osim standardnih pitanja o bolesti, liječnik će obaviti i fizikalni pregled te po potrebi zatražiti dodatne pretrage.


 
Ostale pretrage koje se mogu koristiti za dijagnosticiranje akutne upale nosa i paranazalnih sinusa i isključivanje drugih stanja uključuju:

• endoskopija nosa - pregled šupljine nosa tankim fleksibilnim endoskopom s optikom
• kompjutorizirana tomografija (CT) - nije prvi korak u dijagnostici nego se indikacija za ovu pretragu postavlja tek nakon endoskopskog pregleda i/ili neuspjeha konzervativne terapije te u slučaju sumnje na komplikacije bolesti
• alergološko testiranje - u osoba kod kojih se upala sinusa ponavlja treba razmisliti o alergološkom testiranju da se potvrdi ili isključi alergijski uzrok upale
• mikrobiološki obrisak - obično nije potrebno uzimati jer se zna koji su najčešći uzročnici bakterijske upale nosa i sinusa. Tipični uzročnici su Streptococcus pneumoniae, Haemophilus influenzae i Moraxella catarrhalis, koja je nešto češća kod djece.

Što se prije započne liječenje ono je jednostavnije i jeftinije, a i vrijeme liječenja je kraće.

Osnova svake terapije upale nosa i sinusa je omogućiti drenažu i eliminirati uzročnika.

To se ponajprije odnosi na primjenu otopina za ispiranje šupljine nosa - fiziološke otopine/otopine morske vode i hipertonične otopine. Ispiranjem se razrjeđuje i odstranjuje sekret iz nosa te se otplavljuju mogući alergeni i druge nečistoće. Otopine imaju svoje mjesto u liječenju svih upala gornjeg dijela dišnog sustava, bilo da se koriste samostalno ili kao dopuna liječenju.

Hipertonična otopina naziva se prirodnim dekongestivom jer, osim pozitivnog učinka ispiranja, djeluje i na začepljenost nosa - procesom osmoze izvlači višak vode iz otečene sluznice i smanjuje oticanje. Ukoliko se smanji otok sluznice, smanjuje se i vjerojatnost začepljenja ušća sinusa i razvoja upale. Osim što povećava prohodnost nosa i olakšava disanje, hipertonična otopina tako indirektno prevenira i bakterijsku superinfekciju.



U preko 80 posto bolesnika simptomi upale se smiruju i bez antibiotske terapije. Antibiotici se propisuju samo bolesnicima kojima se simptomi upale pogoršavaju nakon četiri dana bolesti ili traju bez poboljšanja sedam ili više dana. O primjeni antibiotika treba razmisliti i onda kada istodobno postoji bolest dišnog sustava ili imunokompromitirajuće stanje.

Dekongestivni sprejevi i kapi za nos djeluju na sluznicu nosa sužavajući kapilare čime smanjuju prokrvljenost sluznice i povećavaju prohodnost nosa. Vrlo su učinkoviti, ali se ne smiju upotrebljavati dulje od pet dana zbog neželjenih učinaka na nosnu sluznicu i eventualno na kardiovaskularni sustav.

Intranazalni kortikosteroidi (primjena u nos), koji se primarno koriste u liječenju alergijskog rinitisa, također su korisni u početnoj fazi akutnog rinosinuitisa.

Možda treba napomenuti da mukolitici (lijekovi koji mijenjaju svojstva sluzi, smanjuju njezinu viskoznost i olakšavaju iskašljavanje) nemaju dokazano djelovanje na sluznicu nosa.
 
Komplikacije

Iako je akutna upala nosa i sinusa česta bolest, komplikacije su rijetke i primarno se odnose na širenje bakterijske infekcije iz nosa i sinusa u okolna tkiva - očnu šupljinu i mozak - te zahtijevaju neodgodivo specijalističko liječenje.