Rinitis, upala sluznice nosa

Rinitis je medicinski naziv za upalu sluznice nosa. Spada među česte dijagnoze jer gotovo da nema osobe koja u nekom trenutku svog života nije imala neki oblik rinitisa.

Kako postoji više vrsta akutne i kronične upale sluznice nosa, u nastavku ćemo se osvrnuti na najčešće vrste rinitisa, koje specijalist otorinolaringolog razlikuje prema tipičnim simptomima i kliničkim znakovima, kao i tijeku same bolesti.

Najčešći oblici rinitisa su:

• akutni virusni rinitis
• alergijski rinitis
• različiti oblici neinfektivnog nealergijskog rinitisa
• atrofični rinitis
• trudnički rinitis
• profesionalni/okupacijski rinitis.

Manje uobičajeni, ali ne tako rijetki uzroci rinitisa uključuju sistemske bolesti koje se mogu manifestirati izraženim rinitisom te (zlo)uporabu lijekova za primjenu kroz nos ili pak onih za liječenje sistemskih bolesti.  

Ova vrsta upale sluznice nosa je česta kod djece i odraslih, posebice u zimskim mjesecima.
 
Najčešći uzročnici su rinovirusi, no mogu biti i virusi influence (gripe), parainfluence, koronavirus i mnogi drugi.
 
Uobičajenim simptomima, kao što su curenje nosa, slijevanje sekreta iz nosa u ždrijelo i začepljenost nosa ili kongestija, mogu biti pridruženi pritisak u licu te simptomi sistemske infekcije poput opće slabosti, povišene tjelesne temperature, glavobolje, bolova u mišićima i sl. Sluznica nosa je crvena i natečena.
 

 
Dijagnoza se postavlja temeljem karakterističnih simptoma koje navodi bolesnik i znakova na sluznici (natečena i crvena), kao i tijeka same bolesti.
 
Liječenje je najčešće simptomatsko i obuhvaća ispiranje nosa otopinom morske vode, dekongestivne kapi, sredstva protiv bolova (analgetici), sredstva za spuštanje povišene temperature (antipiretici) i slično. Primjena hipertonične otopine morske vode pomaže u izvlačenju suvišne tekućine iz otečene sluznice nosa što smanjuje oteklinu i omogućuje disanje kroz nos te istodobno hidrira sluznicu i pomaže u obnavljanju njezine prirodne funkcije. 

Alergijski rinitis je jedan od najčešćih uzroka bolesti sluznice nosa u zadnjih nekoliko desetljeća. Njegova pojavnost raste te se smatra da u razvijenim europskim zemljama od njega boluje 10-30 posto odraslih i čak do 40 posto djece. Češće se javlja u osoba koje su u ranom djetinjstvu imali atopijski dermatitis i/ili imaju astmu.  Iako može početi u bilo kojoj dobi, većina oboljelih razvija simptome u dječjoj dobi ili u dobi mlade odrasle osobe.

Simptomi

Simptomi su tipični i uključuju svrbež nosa, curenje nosa, začepljenost i kihanje. Svrbež i kihanje upućuju da se upravo radi o alergijskom rinitisu. Kod djece, svrbež se manifestira učestalim trljanjem nosa i tzv. alergijskim pozdravom (povlačenje dlana o nos prema gore).



Otprilike 40 posto odraslih i djece ima probleme sa snom, a preko 75 posto njih navodi dnevni umor koji može uzrokovati pad koncentracije i probleme na poslu ili u školi. Članovi obitelji često navode da hrkanje zbog začepljenog nosa. U alergičara je ujedno povećana učestalost glavobolje, rinosinuitisa (cca 40 posto) i astme (cca 35 posto).

Pregledom se u nosu uočava bistri sekret te oteklina sluznice nosa koja je plavičasta ili sasvim blijeda, te bistri sekret u nosu. Ako se radi o kroničnoj upali, mogu biti vidljivi i ​podočnjaci, horizontalne linije ispod očiju i poprečni nosni nabor (nastaje uzastopnim trljanjem nosa i guranjem vrha nosa).

Klasifikacija alergijskog rinitisa

• intermitentni - ako se simptomi javljaju kao odgovor na specifičnu izloženost (npr. mačjoj dlaci)
• sezonski - ako se simptomi javljaju u određeno doba godine (kada cvate određeni alergen, npr. kolovoz kada cvate ambrozija). U oko 70 posto slučajeva, bolesnici sa sezonskom varijantom imaju pridružen alergijski konjunktivitis, kojeg karakteriziraju svrbež, crvenilo i suzenje očiju. Uobičajeni alergeni su pelud drveća, trava i korova te plijesni na otvorenom. Alergeni u zatvorenom prostoru, uključujući grinje kućne prašine, žohare, alergene kućnih ljubimaca koji nose dlaku, glodavce i gljivice, i najčešće su povezani s cjelogodišnjim rinitisom.
• perzistentni (trajni, cjelogodišnji) - ako se simptomi javljaju tijekom cijele godine. S ovim tipom rinitisa su najčešće povezani alergeni u zatvorenom prostoru, koji uključuju grinje kućnu prašinu, žohare, alergene kućnih ljubimaca koji nose dlaku, glodavce i gljivice.

Liječenje

Liječenje alergijskog rinitisa je važno kako bi se oboljelima omogućila bolja kvaliteta života, a prateće bolesti (npr. alergijska astma) držale pod kontrolom.

Najvažnije je ispiranje šupljine nosa fiziološkom otopinom ili otopinom morske vode. U posljednje vrijeme opsežna istraživanja usmjerena su na dopunu ovih otopina prirodnim ekstraktima koji mogu dodatno utjecati na alergijsku upalu. Ekstrakti morskih algi, kao što su Undaria pinnatifida i Spirulina platensis, u mnogim modelima su pokazali da, među ostalim, imaju učinak na mehanizam nastanka alergije i simptome, čime potenciraju terapijski učinak ispiranja nosa.



Osim toga, poželjno je provjetravanje prostora u kojima se boravi te pranje odjeće i tijela po dolasku iz područja s visokom koncentracijom alergena.

Od medikamentozne terapije izuzetno su učinkoviti kortikosteroidi za primjenu kroz nos, sami ili u kombinaciji s antihistaminicima za primjenu kroz nos ili primjena antihistaminika na usta. Ono što je važno je da lijekove treba upotrebljavati dovoljno dugo dok simptomi ne prestanu i bolest uđe u fazu smirenja.

Atrofični rinitis (ponekad se naziva i „sindrom praznog nosa“) u zapadnim zemljama se obično javlja kod starijih osoba podvrgnutih ponovljenim operacijama sinusa i nosa. Iako je sa starenjem fiziološki prisutno blago stanjivanje sluznice nosa, u slučaju atrofičnog rinitisa radi se o pretjeranoj i progresivnoj atrofiji sluznice nosa, što dovodi do pretjeranog naseljavanja bakterijama.



Simptomi uključuju začepljenost nosa, stvaranje krasti i uporan neugodan miris iz nosa.

Liječenje se sastoji od svakodnevnog višekratnog ispiranja nosa i lokalnog podmazivanja gelom ili mašću u kombinaciji s lokalnim antibioticima.

Rinitis povezan s trudnoćom se definira kao začepljenost nosa posljednjih jedan do dva mjeseca trudnoće, bez drugih znakova infekcije dišnog sustav i bez poznatog alergijskog uzroka, a koja potpuno nestaje unutar dva tjedna nakon poroda. Moraju se isključiti drugi uzroci rinitisa.

Kako je primijećeno da se otok sluznice nosa javlja pod utjecajem hormona u trudnoći, definicija se često proširuje i na početak drugog tromjesečja trudnoće, a trajanje procjenjuje na kraće ili dulje od dva tjedna nakon poroda (ovisno o hormonskom utjecaju).

Trudnice treba informirati da je to stanje prolazno i normalna pojava tijekom trudnoće te ih uputiti na korištenje otopine vode s nešto jačom koncentracijom soli ili pak onih obogaćenih mineralima.

Profesionalni/okupacijski rinitis je uzrokovan alergenima koji se prenose zrakom ili nadražujućim tvarima na radnom mjestu, tako da osnovni mehanizam nastanka može biti alergijski ili nadražujući.

Uobičajene tvari koje mogu uzrokovati profesionalni rinitis uključuju proteine ​​iz mokraće i krzna laboratorijskih životinja, bjelančevine hrane u preradi hrane, enzimske proteine ​​u proizvodnji deterdženata i organsku prašinu u obradi drva.

Oboljeli često navode da su simptomi izraženiji na radnom mjestu te da se smanjuju tijekom slobodnih dana.

Uzrok pojave medikamentoznog rinitisa je pretjerana uporaba dekongestivnih sprejeva/kapi za nos. Višednevna redovita uporaba dekongestivnih sprejeva/kapi za nos, dostupnih bez recepta, dovodi do povratne kongestije (začepljenja) nosa kako se lijek razgrađuje i nestaje, što je poticaj za njegovom češćom primjenom kako bi se postiglo olakšanje. Tako se postupno razvija začarani krug začepljenosti nosa uzrokovane i privremeno ublažene lijekovima, s eskalacijom uporabe i konačnom ovisnošću.



Fizikalnim pregledom se često vidi natečena i crvena sluznica, a dijagnoza se najviše oslanja na povijest uporabe dekongestiva.

Rizik razvoja medikamentoznog rinitisa može se umanjiti tako da se ograniči uporaba dekongestivnih kapi (koje se vrlo često izdaju bez recepta) na najviše pet do sedam dana, ne prekorači preporučena učestalost primjene i koriste što manja doze tijekom tih dana. Također postoje dokazi da je vjerojatnost razvoja manja ako pacijent koristi intranazalni kortikosteroid zajedno s nazalnim dekongestivom.

Prirodni dekongestivi, kao što je hipertonična otopina morske vode, mogu pomoći smanjiti primjenu dekongestivnih lijekova, a istodobno osigurati odgovarajuću prohodnost nosa.

S obzirom na moguća oštećenja sluznice nosa zbog pretjerane uporabe dekongestivnih sprejeva/kapi za nos, poželjno je potpomoći odgovarajuću obnovu sluznice nosa. U tom smislu, na tržištu postoje proizvodi koji, osim hipertonične otopine, u svom sastavu imaju i dekspantenol koji pomaže obnovi sluznice.

Sustavne bolesti koje su povezane sa simptomima rinitisa uključuju granulomatozne bolesti (npr. sarkoidoza), cističnu fibrozu, hipotireozu (smanjenu funkciju štitne žlijezde), sindrome nepokretnih cilija (trepetljika na sluznici dišnog sustava) i imunodeficijencije.

Većina tih stanja tipično uključuje nos i sinuse, a ne samo sluznicu nosa, kao i simptome od strane drugih organskih sustava.