Astma - početak već u dječjoj dobi

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija dr. sc.   Mirjana Kljaić-Turkalj dr. med., spec. pedijatar - alergolog

Bolest se češće pojavljuje u obiteljima koje imaju pozitivnu anamnezu alergijskih bolesti, ali i u slučaju rane izloženosti alergenima okoliša

Astma je najčešća kronična bolest u djece, karakterizirana alergijskom upalom u dišnim putovima. Simptomi su kašalj, napadaji otežanog disanja sa sviranjem u prsima, osjećaj pritiska u prsnom košu ili nedostatka zraka. Upala dišne putove čini osjetljivim na podražaje alergenima, duhanskim dimom, hladnim zrakom, naporom pa oni postaju edematozni, suženi, ispunjeni sluzi. Simptomi se nerijetko javljaju u sklopu respiratornih infekcija koje traju duže i "spuštaju se na pluća" te se roditeljima obično kaže da dijete ima bronhitis. Mogu se javiti već u dojenačkoj dobi, ali ipak češće u predškolsko doba. U mlađim dobnim skupinama astma se češće javlja u dječaka, u adolescentnoj dobi učestalost u dječaka i djevojčica je podjednaka, dok je u odrasloj dobi nešto češća u žena.

Postavljanje dijagnoze teže je što je dijete mlađe pa se bolest teže dijagnosticira u prve tri godine života. Djeca koja u ranoj životnoj dobi imaju za astmu karakteristične simptome, a koji se javljaju u sklopu respiratornih infekcija (najčešće virusnih), nakon treće godine mogu "prerasti" te simptome i ne razviti astmu. U takve djece se tada ne nalaze dodatni čimbenici rizika kao što su nasljedno opterećenje, pridružene atopijske bolesti ili preosjetljivost dišnih putova na nespecifične čimbenike (tzv. hiperreaktivnost). Astma se češće pojavljuje u djece "atopičara" koja imaju simptome drugih alergijskih bolesti, npr. alergije na hranu, atopijskog dermatitisa, alergijskog rinosinuitisa i konjuktivitisa.

Ako su roditelji astmatičari...

Nasljeđe je vrlo važno za pojavu bolesti. Bolest se češće pojavljuje u obiteljima koje imaju tzv. pozitivnu anamnezu za alergijske bolesti, u kojima su npr. jedan ili oba roditelja dokazano alergični na neke inhalacijske alergene, ili su djed i baka imali astmu, ili se brat i/ili sestra već liječe od neke alergijske bolesti. Tako, na primjer, ako je jedan od roditelja astmatičar vjerojatnost pojave bolesti u djece je oko 40%, a ako su oba roditelja astmatičari čak oko 70-80%. Danas su poznati i geni povezani s pojavom alergijskih bolesti.

Osim nasljeđa, za pojavu bolesti važni su okolišni čimbenici tj. rana izloženost alergenima iz okoliša.

Pokazatelji koji ukazuju...

Na astmu treba posumnjati ako dijete ima neke od ranije navedenih simptoma. Nerijetko se još mogu dobiti podatci da se dijete u naporu zamara i da mu tada ponekad "svira" u prsima, da noću kašlje ili pred jutro teže diše, da se nakon dužeg smijanja nakašljava, da mu se "svaka prehlada spusti na pluća", a simptomi traju duže od 10 dana, da mu se simptomi javljaju u određeno godišnje doba ili kada je npr. boravio kod bake i bio u kontaktu s mačkom, većom koncentracijom prašine, spavao na perju itd.

Za djecu koja boluju od astme nerijetko se dobije podatak da su u ranoj dojenačkoj dobi imala učestale grčeve (kolike) ili dokazanu alergiju na hranu. Uvođenjem dohrane u djece sklone alergijama poslije se na karakterističnim mjestima pojavljuju svrbežom popraćene ekcematozne promjene na koži u sklopu atopijskog dermatitisa. U neke djece se one povuku tijekom prve dvije do tri godine života, dok se u druge zadrže i u kasnijoj životnoj dobi. Kada se počnu povlačiti kožne promjene obično se pojavljuju simptomi astme, dok se u školskoj dobi najčešće javljaju simptomi alergijskog rinitisa. Jedno dijete može istodobno imati više alergijskih bolesti te se npr. simptomi rinitisa javljaju u 70-80% bolesnika koji boluju od astme.

Svako dijete kojem je postavljena sumnja na astmu potrebno je uputiti specijalisti pedijatru-alergologu radi pravodobne dijagnoze, stupnjevanja težine bolesti i izbora odgovarajuće terapije.

Pokretači astme i kako ih izbjegavati

Pojava simptoma bolesti u bolesnika s genetskom predispozicijom ovisno je o određenim čimbenicima okoliša. Poznato je da se djeca koja su u najranijoj dobi bila izložena nekim alergenima u okolišu u visokim koncentracijama (npr. grinjama iz kućne prašine, alergenima kućnih ljubimaca - mačka, pas), senzibiliziraju na te alergene i razvijaju simptome astme, a imaju i učestalije napadaje. Stoga se određenim mjerama kontrole mikro-okoliša može utjecati i na pojavu bolesti. Ako je bolesniku najvažniji pokretač simptoma izloženost grinjama iz kućne prašine, potrebno ga je poučiti kako ih smanjiti u svom mikro-okolišu. Tako se, na primjer, savjetuje ukloniti tepihe ili tapisone, tapecirani namještaj, teške zavjese, pernate jastuke, korištenje posebnih prekrivača za madrace, pranje rublja i posteljine na temperaturama iznad 60 ºC, često prozračivanje prostorija itd.

Napad mogu pokrenuti i infekcije dišnog sustava, dim cigareta, tjelesni napor, jaki mirisi, promjene vremena, onečišćenja zraka, jake emocije, neki lijekovi... Izlaganje duhanskom dimu je važan čimbenik rizika za razvoj astme. Roditeljima djece koja imaju astmu ili predispoziciju za razvoj astme treba preporučiti prestanak pušenja i izlaganja djeteta duhanskom dimu, što važi i za majke koje puše tijekom trudnoće.

U prevenciji se ističe i važnost prehrane majčinim mlijekom i postupno uvođenje dohrane, posebno ako dijete ima simptome alergije na neku hranu. U nekih bolesnika se astmatski napad može pokrenuti uslijed alergijske reakcije na neku namirnicu, iako prilično rijetko. Kod drugih koji su alergični na peludi, može se javiti i alergija na određeno voće i povrće radi tzv. križne reaktivnosti (npr. bolesnici alergični na pelud breze mogu biti alergični i na jabuku, breskvu...).

Danas se raspravlja i o preventivnom učinku tzv. prebiotika i probiotika, određenih mikroorganizama koji se dodaju hrani ili se nalaze u određenoj hrani, a koji reguliraju crijevnu floru (npr. Bioactiv LGG), međutim, za sada nema čvrstih dokaza.

Što je alergijski semafor?

Slika 1
Alergijski semafor je način dnevnog izvještavanja o količini peludnih zrnaca u zraku određenog područja, koji se obično pojavljuje u tisku ili sredstvima javnog priopćavanja.

Na temelju mjerenja količine peludnih zrnaca u prostornom metru atmosferskog zraka određuju se boje alergijskog semafora:
  • zelena boja odgovara koncentraciji peludi koja će u malog broja jako osjetljivih osoba uzrokovati alergijske simptome;
  • žuta boja određuje koncentraciju koja u većine alergičnih osoba uzrokuje simptome;
  • crvena boja označava vrlo visoku koncentraciju peludi koja će u svih osjetljivih osoba uzrokovati simptome, a koji u jako osjetljivih osoba mogu biti vrlo teški.

Istodobna procjena razine peludi u zraku i elemenata vremenske prognoze (temperatura, vlažnost, vjetar) može dati vrlo korisne bio-prognostičke podatke koji alergičnim bolesnicima omogućuju planiranje dnevnih aktivnosti i odgovarajućih preventivnih postupaka.

 

ŠTO JE PELUDNI KALENDAR I KAKO NAM MOŽE POMOĆI

Peludni kalendar je obavijest o razdobljima cvatnje pojedinih biljaka u određenom području. Peludni kalendari se razlikuju u područjima koja imaju znatnije klimatske razlike. Poznavanje peludnog kalendara pomaže u predviđanju vremena pojave simptoma alergijskog rinitisa i astme, što omogućuje da se pravodobno uvede odgovarajući način liječenja. Kod tih bolesti važno je započeti s liječenjem tjedan do dva prije očekivanog početka cvatnje. U slučaju znatnijeg odstupanja od uobičajenih vremenskih prilika (neuobičajeno toplo ili hladno vrijeme) mogu se očekivati pomaci u peludnom kalendaru tj. ranija ili pak zakašnjela cvatnja.

Zašto je važno rano liječenje?

Pravodobno dijagnosticirati bolest važno je zbog pravodobnog uvođenja odgovarajuće terapije, jednog od preduvjeta daljnjeg pravilnog razvoja pluća i plućne funkcije. Kasni početak odgovarajuće terapije predisponira djecu za razvoj težeg stupnja astme. Bolesnici koji se pravilno liječe imaju bolju kvalitetu života u odnosu na neliječene ili loše liječene bolesnike. Bolesnici koji se ne liječe pravilno češće dobivaju astmatske napade. Ako je terapija astme tijekom dužeg vremena primjerena smirit će se upala u dišnim putovima, čime će se postići kontrola bolesti, a u većine djece će simptomi bolesti postupno nestati.

Astma je kronična bolest, prema tome ne može se izliječiti. Iako bolesnik može biti godinama bez simptoma bolesti, ne znači da je izliječen. Uvijek postoji mogućnost ponovne pojave simptoma npr. tijekom respiratornog infekta ili izloženosti visokim dozama alergena. Danas se astma može dobro kontrolirati tako da bolesnik može živjeti bez poteškoća. Važno je upozoriti i poučiti svakog bolesnika o njegovoj bolesti i načinu liječenja, prvenstveno o prepoznavanju simptoma astmatskih napadaja i primjeni odgovarajuće terapije, kao i o izbjegavanju pokretača bolesti. Svaki bolesnik mora znati koje pokretače mora izbjegavati i kako ih kontrolirati.

Koji lijek i kada?

Bolesnike koji boluju od astme se prema učestalosti simptoma i vrijednostima plućne funkcije razvrstava u stupnjeve težine bolesti, prema kojima se za svakog bolesnika određuje i odgovarajuća terapija.

Ako se bolest svrstava u II. do IV. stupanj indicirana je primjena protuupalne terapije. Protuupalni lijekovi se u pravilu primjenjuju inhalacijskim putem, tako da djeluju upravo u plućima gdje se i zbiva alergijska upala. Najučinkovitiji protuupalni lijekovi su kortikosteroidi. U djece se obično primjenjuju doze topičkih, inhalacijskih kortikosteroida koje izazivaju minimalne nuspojave. Danas se smatra da je korist od njihove primjene daleko premašila njihove štetne učinke.

Osim protuupalnih, primjenjuju se i simptomatski lijekovi kao prva terapija u liječenju astmatskog napada. Najučinkovitiji lijek iz ove skupine je beta-2 agonist koji širi stisnute dišne putove, a na našem području najpoznatiji je salbutamol.

Novosti u liječenju

Alergijske bolesti, dakle i astma, su u zadnjih 10-20 godina pokazale izraziti trend porasta u svijetu, a najviše u razvijenim zemljama Zapada tj. pojavile su se kao globalni svjetski problem. Zato se nametnula potreba pokretanja svjetskog projekta kojim bi se, po preporukama najuvaženijih svjetskih stručnjaka, pravodobno i najjednostavnije dijagnosticirala i liječila astma.

Tako je pod okriljem Svjetske zdravstvene organizacije stvorena GINA (Globalna inicijativa za astmu), u kojoj su date smjernice u prevenciji, dijagnostici i terapiji astme, uz preporuku da se po Gina smjernicama provede šira edukacija liječnika i bolesnika u svakoj zemlji. Tako su se i u nas 1995. počele provoditi GINA smjernice kroz predavanja i seminare za liječnike određenih specijalnosti, liječnike primarne zdravstvene zaštite i ljekarnike te kroz tzv. "astma škole" za djecu i njihove roditelje. Od tada je primijećeno da je u djece postignuta bolja kontrola bolesti, podignuta je kvaliteta njihova života, smanjio se broj posjeta liječnicima, broj napadaja kao i težina astmatskih napadaja, a time i potreba za hospitalizacijom djece astmatičara.

Iskustva u liječenju djece astmatičara...

Srećom, većina djece astmatičara se po težini bolesti može razvrstati u niže stupnjeve, dok samo manji broj djece (oko pet posto) ima teški stupanj astme. Ako je dijagnoza pravilno postavljena i terapija dobro izabrana, odgovor na terapiju je odličan. Naime, pravilnom terapijom djeca se postupno spuštaju u sve niže stupnjeve.

Danas je tendencija da svaki astmatičar zajedno s roditeljima prođe edukacijski tečaj u "astma školi", gdje ih se između ostalog poučava i o načinu samokontrole bolesti. Pri tome je važno pravodobno prepoznavanje simptoma pogoršanja, mjerenje plućne funkcije u kućnim uvjetima preko mjerača vršnog protoka zraka, izabrati odgovarajuću terapiju, prepoznavanje situacija kada treba potražiti liječničku pomoć. Zato je važno roditeljima naglasiti da ne doživljavaju astmu kao "strašnu bolest", već da nauče kako prepoznati simptome bolesti da bi znali pomoći svome djetetu. Drugim riječima, neka ne izbjegavaju edukaciju u astma školama i redovite kontrole liječnika.

Izvor: Plivazdravlje.hr 

Datum objave članka: 1. 4. 2003.