Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) - simptomi i liječenje
Kod sumnje na gastroezofagealnu refluksnu bolest, endoskopski pregled (ezofago-gastro-duodenoskopija) je najvažnija pretraga koju je potrebno učiniti
Što je gastroezofagealna refluksna bolest
Kod nekih bolesnika s GERB-om prisutna je upala sluznice jednjaka (ezofagitis), neke muče uznapredovale komplikacije uz blaže izraženu žgaravicu, a postoje i bolesnici s izraženom žgaravicom i bez postojanja upalnog procesa na sluznici jednjaka.
Jednjak, želudac i dvanaesnik čine jedinstvenu cjelinu koja služi prolazu hrane u ostale dijelove probavnog sustava. Jednjak je mišićna cijev koja se otvara tek ulaskom hrane iz usne šupljine, nakon čega peristaltički valovi jednjaka hranu prenose u želudac.
Kružni mišić na donjem dijelu jednjaka ima važnu ulogu u nastanku GERB-a, jer zajedno s trbušnim dijelom jednjaka, skeletno-mišićnim vlaknima ošita (dijafragme) i nekim drugim strukturama predstavlja prepreku prolazu želučanog sadržaja u jednjak. Tlak donjega mišićnog prstena jednjaka iznosi 10-30 mm Hg i viši je od tlaka u želucu, koji iznosi oko 10 mm Hg.
Kad želimo istaknuti broj bolesnika sa žgaravicom i onih s GERB-om, često koristimo tzv. model "sante leda". Drugim riječima, vrh sante leda, tj. manji dio predstavljaju bolesnici koji se zbog žgaravice javljaju liječniku, dok velik dio ljudi sa simptomima svoje tegobe rješava samostalno primjenom antacida ili antisekretornih lijekova koji se nalaze u slobodnoj prodaji.
U zemljama tzv. zapadnog civilizacijskog kruga žgaravica se svakodnevno pojavljuje čak u 10 posto odraslih, a simptomi GERB-a u oko 30 posto inače zdravih ljudi. Unatoč visokoj učestalosti GERB-a i dugom trajanju bolesti, smrtnost je niska, a komplikacije su češće u starijim dobnim skupinama, osobito u muškaraca.
Zbog vraćanja želučanog sadržaja čak do gornjih dijelova jednjaka, GERB se smatra primarnim uzročnim čimbenikom u oko 10 posto bolesnika s kroničnim kašljem, u 5-10 posto onih s promuklošću i u do 40 posto bolesnika s globus sindromom. Mnoge studije upućuju i na povezanost GERB-a i astme, pa tako GERB nalazimo u više od 50 posto bolesnika s astmom (kiseli želučani sadržaj na neki način dovodi do razvoja alergijske reakcije).
GERB - simptomi
https://www.vasezdravlje.com/bolesti-i-stanja/astma-simptomi-i-lijecenjeŠirok spektar simptoma (subjektivni osjećaj) i znakova (klinički uočljivi) gastroezofagealne refluksne bolesti ne poklapa se uvijek s težinom oštećenja sluznice jednjaka.
Simptomi i znakovi gastroezofagealne refluksne bolesti:
- tipični simptomi (jednjak)
- žgaravica
- bol u "žličici" (epigastrična bol)
- otežano gutanje - može biti uzrokovano organskim promjenama jednjaka, kao što su jaka upala, suženje ili karcinom stoga ovaj simptom zahtijevaju liječnički pregled i endoskopsku pretragu bez odlaganja
- štucanje
- aspiracija želučanog sadržaja u dišne putove
- kronična upala grkljana (laringitis), astma, kronični kašalj (izraženiji ako je refluks kiseline izražen noću, tijekom spavanja)
- bol u prsima koja nije srčanog podrijetla
- globus sindrom (globus hystericus) - osjet "knedle" u grlu koja ne ometa gutanje, ali podražuje bolesnika
- mučnina, podrigivanje
- atipični simptomi
- oštećenje zubala (erozije), upala zubnog mesa (gingivitis)
- zadah iz usne šupljine
- pojačano izlučivanje sline (hipersalivacija)
- promuklost.
Pojava želučane kiseline u jednjaku tijekom dana promjenjiva je, tako da se počevši od jutra postupno pojačava i najjače je izražena navečer. Naime, uzimanje hrane povećava izloženost jednjaka kiselini, uz posljedičnu pojavu žgaravice, pa je ona manje izražena nakon doručka, veća nakon ručka, a najveća nakon večere. U bolesnika koji imaju žgaravicu kao trajni simptom, izloženost jednjaka kiselini najveća je upravo ujutro. Iako su simptomi refluksne bolesti prisutni prvih nekoliko sati nakon lijeganja, u pravilu su najmanje izraženi noću. Dugotrajnija izloženost donjeg dijela jednjaka djelovanju želučane kiseline, uz nizak pH refluksnog sadržaja, pojačava simptome. Bol se javlja kad kiselina u jednjaku ima pH 4 ili niži.
Žgaravica kao vodeći simptom može biti prisutna godinama, no nisu rijetka razdoblja potpuna nestanka simptoma. Kad je žgaravica vodeći ili jedini simptom, vjerojatnost da je pridružena i refluksna bolest jednjaka veća je od 75 posto. S obzirom da promjene u stanicama sluznice jednjaka, koje počinju više sličiti na stanice sluznice koja oblaže crijeva (Barrettov jednjak), povećavaju rizik razvoja raka jednjaka, u gastroenterologiji se osobita pozornost posvećuje gastroezofagealnoj refluksnoj bolesti i žgaravici kao simptomu u svrhu prevencije i ranog otkrivanja raka jednjaka.
Dijagnostika gastroezofagealnog refluksa
Podaci o tegobama koje iznosi bolesnik ključ su za postavljanje dijagnoze GERB-a i naravi žgaravice. Kako je žgaravica vodeći znak refluksne bolesti, a može se pojaviti i u drugim bolesnim stanjima, od velike su važnosti dobro usmjerena pitanja:
- koliko često se pojavljuje pečenje iza prsne kosti (više dana, nekoliko puta tjedno, katkad mjesečno itd.)
- gdje počinje osjećaj pečenja i kamo se širi
- je li tegoba povezana s uzimanjem hrane i koje
- je li tegoba povezana s položajem tijela, odnosno naporom
- pojavljuju li se otežano ili bolno gutanje, gorčina u ustima, promuklost ili kašalj po noći.
Iz odgovora na navedena pitanja, dijagnoza refluksne bolesti jednjaka može se postaviti u oko 80 posto slučajeva.
Izostanak nekih vodećih simptoma, osobito žgaravice u težim oblicima bolesti, zahtijeva dopunski oprez. Naime, u takvim slučajevima nakon uporna ispitivanja možemo dobiti podatak o učestalim žgaravicama u ranijim razdobljima života.
Kod sumnje na GERB ili neku drugu bolest jednjaka, endoskopski pregled (ezofago-gastro-duodenoskopija) je najvažnija pretraga koju je potrebno učiniti:
- bolesnicima sa žgaravicom ako i nakon terapije imaju smetnje i simptome
- bolesnicima koji imaju otežano gutanje, bol u žličici i atipične znakove bolesti, anemiju, značajan gubitak tjelesne težine i dr.
- svim bolesnicima sa simptomima GERB-a koji su stariji od 45 godina.
Endoskopskim pregledom mogu se uočiti oštećenja sluznice jednjaka, a uzimanje uzorka sluznice (biopsija) omogućuje patohistološku analizu, kojom se otkrivaju rane promjene sluznice, upalne i premaligne promjene te rani karcinom jednjaka.
Dopunske pretrage, kao što su manometrija, pH-metrija jednjaka te kontrastni radiološki pregled, također imaju mjesta u procjeni navedenih tegoba.
GERB - liječenje
U liječenju žgaravice i GERB-a mogu se koristiti različiti pristupi i lijekovi.
S obzirom na to da se danas općenito naglašava očuvanje kvalitete života bolesnika, osnovni cilj liječenja je uklanjanje ili smanjenje simptoma (npr. žgaravice). Primjenom potentnih lijekova može se spriječiti nastanak komplikacija refluksne bolesti, odnosno izliječiti već nastale promjene sluznice jednjaka.
Promjena načina života, navika i prehrane
Predstavlja osnovni princip prevencije nastanka žgaravice i GERB-a. Neki od savjeta, koji se najčešće koriste u bolesnika koji se javljaju sa žgaravicom kao vodećim simptomom, su:
- prestanak uzimanja alkohola, gaziranih pića, pušenja cigareta i cigara
- izbjegavanje hrane koja izaziva žgaravicu (crveno i bijelo vino, kisela hrana, čokolada, sok od naranče, kava, jaki čajevi, rajčice, krastavci, luk)
- smanjenje povećane tjelesne težine
- uzimanje više manjih obroka dnevno uz smanjen unos masti
- izbjegavanje uske odjeće
- izbjegavanje ležećeg položaja barem dva sata nakon jela, spavanje s podignutim uzglavljem
- izbjegavanje dizanja težih tereta i većih tjelesnih napora
- obazriva primjena lijekova koji mogu utjecati na tonus mišića jednjaka (npr. diazepam, nifedipin, verapamil) ili oštećuju sluznicu jednjaka (npr. tetraciklini, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni antireumatici).
Unatoč tome što nema konzistentnih stavova o ulozi prehrambenih navika i stila života u nastanku simptoma refluksne bolesti ili oštećenja jednjaka, liječnik i bolesnik moraju procijeniti pogoršava li određena hrana ili neki drugi čimbenik simptome bolesti i potom odlučiti o eventualnim promjenama navika i ponašanja.
Farmakološka terapija
Unatoč svim savjetima i primijenjenim mjerama, antisekretorni (antiulkusni) lijekovi su osnova liječenja refluksne bolesti i uklanjanja simptoma žgaravice.
- inhibitori sekrecije vodikove (protonske) pumpe (esomeprazol, omeprazol, lanzoprazol, pantoprazol) - osnovni su i najučinkovitiji lijekovi koji se koriste u liječenju GERB-a, a znatno smanjuju i žgaravicu
- antacidi - kao najstarija skupina antiulkusnih lijekova, danas imaju manju ulogu, iako se katkad mogu primijeniti, osobito kod uklanjanja povremenih simptoma
- antagonisti H2 receptora (ranitidin, famotidin, cimetidin) - iako su izgubili vodeće mjesto u terapiji žgaravice i GERB-a, njihova primjena ima opravdanja, osobito u sindromu koji karakteriziraju kasne noćne žgaravice, kad su dobrodošla nadopuna terapiji inhibitorima protonske pumpe.
Izvor fotografija: Shutterstock
