Refluksni ezofagitis (erozivni ezofagitis)

Refluksni ezofagitis je upala sluznice jednjaka koja je posljedica gastroezofagealne refluksne bolesti - GERB, stanja u kojem se želučani sadržaj vraća u jednjak (pa čak i do još viših dijelova probavnog sustava) i uzrokuje neugodne simptome i komplikacije.

Refluksni ezofagitis se smatra jednom od najčešćih bolesti s kojom se susreću gastroenterolozi. U zapadnim društvima ukupna pojavnost bolesti na određenom području (prevalencija) iznosi između 10 i 20 posto, a od teškog oblika bolesti pati oko šest posto populacije. Za usporedbu, u azijskim državama prevalencija iznosi oko pet posto.

Čimbenici rizika koji pridonose razvoju gastroezofagealnog refluksa uključuju dob iznad 50 godina, indeks tjelesne mase iznad 30, pušenje, anksioznost, depresiju i smanjenu tjelesnu aktivnost.



Važnu ulogu imaju i lijekovi koji mijenjaju pritisak donjeg sfinktera jednjaka, uključujući nitrate, blokatore kalcijevih kanala i antikolinergike.

Nedavno je zabilježeno da i bezalkoholna masna bolest jetara povećava rizik razvoja refluksnog ezofagitisa.

Tipični simptomi refluksnog ezofagitisa uključuju ​​žgaravicu i povrat kiseline iz želuca u jednjak.

Žgaravica je osjećaj peckanja iza prsne kosti unutar 60 minuta nakon jela, i obično se pojačava vježbanjem i u ležećem položaju. Međutim, neki pacijenti s teškim ezofagitisom ili Barrettovim jednjakom ne moraju imati ovaj simptom.



Povrat kiseline u jednjak (refluks) se obično osjeća kao kiseo i gorak okus u ustima i grlu.

U blagom obliku simptomi se javljaju povremeno, bez promjena sluznice jednjaka. Ovaj oblik refluksne bolesti najčešći je i nalazimo ga u više od 70 posto bolesnika

U 30 posto bolesnika s refluksnim ezofagitisom može se javiti disfagija (otežano gutanje), obično zbog jake upale sluznice, pojave ožiljnih striktura, tj. suženja ili slabe peristaltike).

Ostali simptomi uključuju osjećaj knedle u grlu i pojačano lučenje sline kao odgovor na pojačanu kiselost unutar jednjaka.

Oko 10 posto pacijenata s refluksnim ezofagitisom razvije Barrettov jednjak, predstadij adenokarcinoma jednjaka. U fazi kad nastanu teške promjene u jednjaku, žgaravica je samo izražena ili je uopće nema.

Bol u prsima. Refluks jednjaka može oponašati srčanu bol, stoga je potrebno isključiti srčani uzrok. U procjeni se mogu uzeti u obzir i drugi uzroci boli u jednjaku, što uključuje poremećaje pokretljivosti jednjaka, difuzne grčeve jednjaka itd. Ipak, refluksni ezofagitis je češći od navedenih mogućih uzroka.

Kronični kašalj. Refluksni ezofagitis jedan je od uzroka kroničnog kašlja. Ostali uzroci kroničnog kašlja uključuju post-nazalni iscjedak, astmu i neke lijekove kao što su ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima). Pojava kašlja kod refluksnog ezofagitisa može se objasniti na temelju stimulacije živčanih završetaka u donjem dijelu jednjaka kiselinom što uzrokuje aktivaciju centra za kašalj.

Astma. Postoji poveznica između astme i refluksnog ezofagitisa, no nije jasno je li taj odnos povezanost ili uzročno-posljedična promjena. Temeljni odnos mogao bi se objasniti disregulacijom kod astmatičara koja nije pod utjecajem naše volje i rezultira povećanim tonusom živca vagusa. Ova promjena, zajedno s povećanim negativnim tlakom u prsnoj šupljini tijekom astmatskog napada mogla bi povećati sklonost refluksu. Drugi čimbenik su lijekovi koji se koriste za liječenje astme (kao što su teofilin i agonisti alfa-2 adrenergičkih receptora) koji mogu potaknuti refluks snižavanjem tlaka u donjem sfinkteru jednjaka.

Ostalo. Mogu biti prisutne erozije zuba, disfonija (poremećaj glasa), grlobolja i laringospazam (grč mišića grkljana).

Dijagnoza refluksnog ezofagitisa se obično se postavlja na temelju prisutnih simptoma, rezultata objektivnog endoskopskog pregleda, praćenja refluksa i odgovora na terapiju inhibitorima protonske pumpe (IPP).

Dobar postotak pacijenata ima tipične simptome žgaravice i povrata želučane kiseline te im nisu potrebne dodatne pretrage za postavljanje dijagnoze.

Bolesnici koji imaju bol u prsima trebaju posjetiti liječnika kako bi se isključili srčani uzroci boli u prsima prije početka gastrointestinalne dijagnostike.

U postavljanju sumnje na postojanje refluksnog ezofagitisa određenu ulogu mogu imati i liječnici dentalne medicine ako znaju koje promjene na zubima mogu biti posljedica refluksa, kao i pulmolozi i otorinolaringolozi u čijem slučaju sumnju mogu pobuditi atipični simptomi refluksnog ezofagitisa.

Liječenje refluksnog ezofagitisa podrazumijeva sve prethodno navedene opcije, uključujući farmakološku terapiju, promjenu načina života i prehrane te smanjenje pretjerane tjelesne mase i stresa. Saznajte više o prirodnom liječenju ezofagitisa.

Kod mnogih pacijenata nakon prekida liječenja često dolazi do povrata simptoma što ukazuje na potrebu za dugotrajnom terapijom.

U slučajevima koji ne odgovaraju na terapiju ili se razviju komplikacije povezane s refluksnom bolešću (npr. suženje lumena jednjaka, aspiracija probavnog sadržaja u dišne putove, Barrettov jednjak), obično je potrebno kirurško liječenje (fundoplikacija).

U liječenju bi bilo dobro da postoji suradnja liječnika s ljekarnicima koji mogu pomoći u odabiru lijekova koji najbolje odgovaraju pacijentu i savjetovanju pacijenta po pitanju odgovarajuće primjene lijeka, njegova doziranja i mogućih nuspojava.