Veća fleksibilnost tkiva, manje ozljeđivanja u sportu

Riječ sport nekad je označavala svaku igru i zabavu. Danas se pod tim pojmom podrazumijevaju različite motoričke aktivnosti varijabilnog i dinamičkog karaktera u kojima na specifičan način dolaze do punog izražaja sportaševe sposobnosti, osobine i znanja u treningu i natjecanju. 

Sport je sastavni dio društvenih potreba pojedinca i univerzalno sredstvo razumijevanja i suradnje među ljudima s ciljem fizičkog i duhovnog odgoja, vitalnosti i zdravlja, socijalnih odnosa i stavova, obrambene spremnosti i kvalitete života.

Međutim, uza sve pozitivne odgojno-obrazovne, socijalne i zdravstvene aspekte sporta, postoje i oni negativni, a najčešće se spominju ozljede.

Sportske ozljede su sve ozljede nastale tijekom aktivnosti ili vježbanja (profesionalno ili rekreativno), uzroci kojih su najčešće mehanički.

Iako gotovo svaki dio tijela može za posljedicu imati sportsku ozljedu, pojam je uglavnom rezerviran za ozljede sustava za kretanje (koštano-mišićnog sustava, koji uključuje mišiće, kosti, ligamente i tetive), na koje otpada čak do 80 posto svih sportskih ozljeda.

Prema vremenu nastanka, ozljede možemo podijeliti na akutne i kronične.

Akutne ozljede nastaju djelovanjem relativno jake sile (u samom kontaktu ili sile kontrakcije vlastitoga mišićnog sustava) na dio tijela u kratkom vremenu. To su fraktura, iščašenje, istegnuće, uganuće (subluksacija), kontuzija, laceracija, ruptura.

Kronične ozljede nastaju ponavljajućim djelovanjem sile slabijeg intenziteta, što nazivamo sindrom prenaprezanja - kronična križobolja, trkačka potkoljenica, trkačko koljeno, skakačko koljeno, teniski lakat, bursitis, stres fraktura.

Ozljeda može nastupiti u kontaktu s drugom osobom (igračem) ili bez kontakta. U prvom slučaju to može biti udarac u tijelo ili sudaranje s drugom osobom, a bez kontakta sportaš se može ozlijediti pri padu u razini tla ili s visine, kao i zbog naglog pokreta donjeg ili gornjeg dijela tijela (rotacija) dok stoji na podlozi.



Na nastanak ozljeda utječu i indirektni čimbenici, kao što su vrsta podloge (beton, umjetna trava, parket), vremenske prilike, ali i značajke samog sportaša (nestabilnost zglobova, netreniranost).

Prema mjestu nastanka ozljede sustava organa za pokretanje možemo podijeliti na ozljede mekih tkiva (mišićne, tetivne i ligamentarne ozljede), kože i sluznica, oka i ozljede tvrdih struktura (kosti, zglobova i ozljede hrskavice i meniska).

​Rizik od nastanka sportske ozljede vezan je uz djelovanje brojnih vanjskih čimbenika, a fleksibilnost je, među ostalima, samo jedan unutarnji čimbenik koji se izolirano proučava.

Termin fleksibilnost potječe od latinske riječi flectere ili flexibilis što znači savijati, savijanje ili biti savitljiv. Fleksibilnost se definira kao slobodni opseg pokreta u jednom ili više zglobova, to jest označava pokretljivost, slobodu pokreta ili mogući opseg pokreta u pojedinom zglobu, skupini zglobova ili cijelom tijelu.

Jedna od osnovnih karakteristika fleksibilnosti je njezina specifičnost, što znači da je opseg pokreta različit za svaki zglob. Kod čovjeka prije svega ovisi o strukturi i obliku zglobnih tijela u kojima se izvodi pokret, strukturi mišića i ligamenata te njihovoj elastičnosti.

Osim toga, fleksibilnost različitih mišićnih skupina specifična je za svaki sport, kao što su specifični i zahtjevi određenog sporta za fleksibilnošću tijela. Primjerice, za balerinu je normalno da može podignuti ispruženu nogu do razine ramena, a za maratonca da je može podignuti samo do 60 stupnjeva. U svakom slučaju, rizik od nastanka ozljede vezan uz utjecaj fleksibilnosti na ozljedu drukčiji je za svaki sport.

Klasifikacija fleksibilnosti

• dinamička fleksibilnost - sposobnost izvođenja dinamičkih pokreta kroz puni opseg pokreta u zglobu
• aktivna fleksibilnost - sposobnost postizanja i zadržavanja ispružene pozicije u određenom zglobu (ili više njih), koristeći pritom samo rad mišića agonista (mišići koji omogućavaju isti pokret) i sinergista (mišića koji pomažu izvođenju određenog pokreta), dok je antagonistička skupina mišića istegnuta
• pasivna fleksibilnost - sposobnost postizanja i zadržavanja ispružene pozicije u određenom zglobu (ili više njih) koristeći vlastitu težinu tijela, vlastite ekstremitete ili određenu spravu.

Prevencija sportskih ozljeda (oštećenja) je skup mjera kojima se nastoji sačuvati zdravlje sportaša, što je danas vrlo teško, naročito u profesionalnom sportu, gdje zahtjevi sportaša uvelike nadmašuju fiziološke kapacitete ljudskog organizma. U tom kontekstu, fleksibilnost ima veliku ulogu. Uz povećanje opsega pokreta, fleksibilnost pomaže i u smanjenju bolova u donjem dijelu leđa, sprječava mišićni umor, preventivno djeluje protiv upale mišića nakon treninga te smanjuje broj i težinu ozljeda kod sportaša.

Jedna od metoda za razvoj fleksibilnosti kao motoričke sposobnosti je istezanje, tehnika koja se zasniva na zadržavanju određenog položaja. Najbolji je oblik prevencije ozljeda, uz prethodno zagrijavanje laganim trčanjem.

Istezanjem započinje i završava svaki trening, jer čuva elastičnost mišića i umanjuje njihovu napetost, omogućavajući tijelu slobodnije kretanje.  

U suvremenom procesu treninga, istezanje se koristi kao sredstvo zagrijavanja, za relaksaciju mišića te za bržu i učinkovitiju regeneraciju nakon napora. Prije početka treninga, mišići su kruti i skraćeni. No, njihovo svojstvo elastičnosti omogućuje im da podnose udarce, a što su fleksibilniji, bolje će ih podnijeti. Zagrijavanjem i istezanjem mišićima se povećava fleksibilnost, a time i elastičnost, povećava se prokrvljenost mišića, uspostavlja bolja živčana inervacija, a time i koordinacija pokreta.

Dobrobiti vježbi istezanja očituju se kroz povećanje amplitude pokreta u pojedinim zglobnim sustavima, sprječavanje ili smanjenje mogućnosti ozljeđivanja mišića i zglobova, poboljšanje ukupne motoričke učinkovitosti, učenje pravilnog disanja i relaksaciju tijela.



Dobrobiti stretchinga

Mišićno opuštanje/relaksacija. Visoka razina mišićne tenzije ima negativne posljedice, kao što su smanjena osjetilna budnost i povišen krvni tlak, što troši veliku količinu energije. Napeti mišići imaju tendenciju da sami obustave cirkulaciju i opskrbu krvlju, što dovodi do nedostatka kisika i esencijalnih nutrijenata te nakupljanja toksičnih tvari unutar stanice, a to rezultira pojavom zamora i bolova u mišićima. Višak mišićne napetosti može izazvati prekomjernu mišićnu napetost (ukočenost), koja kasnije može dovesti i do rupture mišića ili tetive, istegnuća ligamenta i slično.