Pravila ponašanja u sportu i rekreaciji

Od sportaša se danas zahtijeva spartanski način života te isto takvo ponašanje na terenu. Fizička pripremljenost mora biti na vrhuncu, osobito kad je riječ o sportovima kao što je nogomet, u kojem osim pritiska postizanja vrhunskih rezultata mnoge stvari diktira financijska komponenta. Zbog toga se na igrače vrši još veći psihički pritisak. Da bi sve te zahtjeve mogao ispuniti, sportaš mora biti potpuno zdrav.

Službeni liječnik NK Zagreb dr. Mario Starešinić ističe važnost redovitih sistematskih pregleda: "U našem klubu svaki novi igrač prolazi potpun sistematski pregled koji obuhvaća pregled specijalista internista, stomatološki pregled te pregled kirurga traumatologa u suradnji s fizioterapeutom".

Uz fizičke predispozicije, u vrhunskom sportu uoči natjecanja provodi se poseban režim priprema, bilo kondicijskih, bilo tehničkih. Uglavnom je riječ o postizanju fizičke kondicije. Igrači najprije prolaze temeljni dio, trčanje i zagrijavanje, a nakon toga se prelazi na vježbe loptom.

U tom razdoblju pojačano se pazi na odgovarajuću prehranu igrača, pri čemu se slušaju preporuke liječnika i fizioterapeuta. Nenad Krošnjar, stručnjak na tom području i službeni fizioterapeut NK Zagreb, objasnio je kako se u hrvatskom sportu, u kojem još nema dovoljno sredstava, pomalo zanemaruje taj dio: "Većina naših dečki iz Zagreba hrani se kod kuće, a mamina kuhinja ne može nadoknaditi sve hranjive tvari u vrijeme intenzivnih treninga, kad se radi i po nekoliko sati na dan".

Naravno, igračima se redovito sugerira da se pridržavaju određenih prehrambenih navika, pa oni vremenom bez teškoća mogu sastaviti dobar sportski jelovnik. "No, tijekom predsezonskih priprema uglavnom su fizioterapeuti zaduženi za izradu menija. Težište je na ugljikohidratima, ali ne smije se zanemariti ni bjelančevine. Dakle, kombinira se bijelo meso, riba, tjestenina, kuhani krumpir - sve bez umaka i masnih dodataka", dodaje Krošnjar.

No, takva prehrana ipak nije dovoljna i redovito se uvode umjetno sintetizirani dodaci. "Aminokiselinski i ugljikohidratni dodaci i te kako su potrebni, osobito u vrijeme priprema. Mi, stručnjaci preporučujemo vitaminske pripravke, a igrači se sami pobrinu za ugljikohidratne i proteinske preparate", objasnio je Nenad Krošnjar.

Na pitanje koje su najčešće ozljede u profesionalnom nogometu, dr. Starešinić odgovara: "Obično je riječ o ozljedama leđno-ligamentarnog sustava zbog prenaprezanja u zglobovima i kontuzije mišića. Ako nisu pripremljeni, takve ozljede nogometaše mogu stajati karijere, čega su i te kako svjesni. Zbog brzine i aktivnosti u profesionalnom nogometu, ligamentarni sustav kod nogometaša pati više nego kod sportski neaktivnih ljudi ili amatera."

Pod optimalnom pripremljenošću ne podrazumijeva se samo kondicijska sprema nego se igrači redovito podvrgavaju fizioterapiji. Krošnjar ima iskustva s time: "U našem klubu rade dva fizioterapeuta. Kolega i ja zaduženi smo za zagrijavanje igrača prije svakog treninga. To su kratke masaže usmjerene na dijelove tijela koji će biti najizloženiji naporu, a o tome se prethodno konzultiramo s trenerom".

Kod masaže za zagrijavanje fizioterapeuti upotrebljavaju preparate za lokalno zagrijavanje u obliku krema, sprejeva ili obloga. Prema Krošnjarevim riječima, ti preparati potiču prokrvljenost, zagrijavaju i pripremaju mišiće na pojačan napor. Rekreativci često pogriješe, pa prije treninga utrljaju sredstvo na bazi mentola, što daje suprotan učinak jer hladi. Uporaba sredstava za hlađenje primjerenija je nakon akutnog ozljeđivanja. Oba sredstva korisna su ako znate u kojim situacijama ih trebate upotrebljavati.

"Kod treninga koštano-zglobnog sustava vodi se računa da se prijepodnevni dio obavi u dvorani, gdje se može poraditi na pojedinim grupama mišića. Jednako se posvećuje pozornost i trbušnim i leđnim mišićima, koji su potporanj za čvrst trup. Danas svaki vrhunski sportaš mora biti u top- formi, ali i psihički pripremljen za napore koji ga očekuju na terenu", tumači dr. Starešinić.

Postupak nakon ozljeđivanja kratko je opisao Nenad Krošnjar: "Koristimo sredstva za lokalno hlađenje (sprejevi na bazi mentola). Nakon toga nastojimo ozlijeđenoga što brže maknuti s terena, staviti kompresivni zavoj s ledom i provesti postupak imobilizacije. Time se direktno smanjuje nastanak hematoma i širenje upalnog procesa, a to posredno djeluje na duljinu oporavka".

Prva pomoć se, prema riječima doktora Starešinića, ne bi smjela razlikovati kod rekreativaca i profesionalaca. "Postupak je jednak, ili bi barem trebao biti. Nakon prve pomoći, koja se pruža najkasnije pola sata od ozljeđivanja, procjenjuje se šteta i gradacija ozljede. Direktnim pregledom može se zaključiti je li potreban liječniki tretman. Ozbiljne ozljede u pravilu je lako prepoznati. Simptomi su otok, hematom, podljev, otežana pokretljivost tijela ili, što je najočitiji znak, deformacija pogođenoga dijela tijela.

Kod kroničnog ozljeđivanja profesionalnih sportaša obvezno se predviđa optimalno vrijeme za oporavak, no rekreativci često vjeruju u vlastitu prosudbu i prerano se vraćaju aktivnostima. Njima se savjetuje da slijede upute liječnika o vremenu mirovanja. Preranom aktivnošću može se samo pogoršati ne tako teška ozljeda.

Mnogo je teže govoriti o vremenu oporavka kod kroničnih ozljeda, jer su one specifične same po sebi. Postupak ovisi o vrsti ozljede, no igrači ih rijetko zaliječe bez trajnih posljedica. "Gotovo svi igrači dobivaju bandažu prije nastupa kako bi se osigurala prevencija. Bandažama se u nogometu obično štite gležnjevi i koljena. Tereni na kojima igraju često su skliski, pa je opasnost od kronične ozljede još veća. Događa se da neki od njih već igraju s lakšim ozljedama, a ako se iznova ozlijede, može doći do težih oštećenja. Svakog nogometaša u karijeri očekuju mnoge zdravstvene teškoće, no oni su na to unaprijed spremni. Nogomet je postao brzinski sport, pa bilježimo povećanje broja ozljeda lumbosakralnih zglobova. Kao prevencija preporučuju se vježbe istezanja, prilagođene svakom igraču.

Većina ljudi danas je vezana uz auto, pa je izuzetno važno bavljenje sportom, ne samo radi fizičkog zdravlja nego i radi smanjenja stresa, što se direktno odnosi na psihičko zdravlje, te u konačnici i na bolju kvalitetu života.

Bitno je znati dozirati. Svaka dob ima svoja ograničenja, a tijelo je najbolji indikator i treba ga znati slušati.

Konstantno bavljenje fizičkom aktivnošću savjetuje se svima koji žele trajnije rezultate. Kad se jednom odlučimo baviti sportom, nije preporučljivo pretjerivati u početku. Prilagodite tempo svojim potrebama i polako stupanj po stupanj pomičite granice.

Pravilo vitaminske dopune svakodnevnoj prehrani vrijedi i za rekreativce, tvrdi dr. Starešinić. Osobe koje se intenzivnije bave rekreacijom također mogu osjetiti nedostatak vitamina i minerala te potrebu da ih se nadomjesti. U ljetnim mjesecima, kad ima dovoljno sezonskog voća i povrća, mnoge se tvari mogu kompenzirati iz hrane, ali zimi nastupa sezona vitamina iz bočice.

Bolje je svakodnevno odvojiti pet minuta za kvalitetno razgibavanje nego jednom tjedno izložiti organizam naporu. Povremeno ili tjedno bavljenje sportom zapravo dovodi do najtežih ozljeda u rekreativaca jer se pritom zaboravlja na pripreme, zagrijavanje, rastezanje... Igrati nogomet na igralištu u kvartu jednom tjedno po sat vremena nije kvalitetno bavljenje sportom.

Trening tri puta tjedno je minimum za rekreativce, a preporučljivo je i šest puta tjedno uvesti bilo kakvu fizičku aktivnost. Ona ne mora biti uvijek ista - poželjne su kombinacije. Već se i brži hod smatra fizičkom aktivnošću.

Odrasle žene svakih 10 godina gube tri kilograma mišićne mase zbog sjedalačkog načina života. Dakle, kad sa 40 godina imate 55 kg, to nije istih 55 kg kao kad ste imali 20 godina. Omjer masnog tkiva povećava se na štetu mišićnog.

Prevelika tjelesna težina nepoželjna je i kod rekreativaca jer stavlja preveliko opterećenje na kosti i zglobove.

U sportskoj torbi obvezno nosite kremu za zagrijavanje, sprej za hlađenje, elastični zavoj i povoj za bandažu. Pritom ne zaboravite vodu! Hidratacija je veoma važna kod iscrpljenosti.

Posljednji obrok treba konzumirati oko šest sati prije treninga ako niste profesionalac. Zaboravite naviku "s posla na ručak pa na trening".