Aloe vera

Aloe Barbadensis Miller, poznata kao aloe vera (AV), je kaktusu slična ljekovita biljka koja raste u tropskim i suptropskim područjima svijeta, uključujući Južnu Afriku, Latinsku Ameriku i Karibe.

Poznata je po svojim debelim, šiljastim i mesnatim zelenim listovima i po svojim izvanrednim svojstvima u promicanju zdravlja, njezi kože i medicinskim dobrobitima.

Riječ 'aloe' potječe od arapske riječi 'alloeh', što znači 'sjajna gorka tvar', dok je 'vera' izvedena iz latinske riječi, što znači 'pravi'.

Sadrži brojne aktivne sastojke, od kojih bi neki mogli biti korisni u liječenju bolesti. Ima različite namjene i nalazi se u mnogim proizvodima.

Stoljećima je cijenjena kao ljekovita biljka u tradicionalnoj medicini diljem svijeta, posebno u Indiji, Kini, Zapadnoj Indiji i Japanu. Koristi se za liječenje širokog spektra stanja, uključujući manje posjekotine i opekline, herpes na usnama, zatvor, hemoroide i gubitak kose.

Danas se široko primjenjuje u kozmetičkoj, farmaceutskoj (biljni lijekovi, dodaci prehrani) i prehrambenoj industrija (FDA ju je odobrila kao aromu).

Dijelovi biljke koji se koriste su gel i lakteks.

Aloe gel je bistra, želatinasta tvar u kojoj se skladišti voda, a nalazi se u unutarnjem dijelu lista biljke. Gel sadrži većinu korisnih bioaktivnih spojeva biljke, uključujući vitamine, minerale, aminokiseline i antioksidanse. Aloe gel može pomoći kod nekih kožnih stanja (npr. opekline, akne i sl.) i kožnih bolesti (poput psorijaze). Također se čini da ubrzava zacjeljivanje rana poboljšavajući cirkulaciju krvi i pokazuje djelovanje protiv određenih vrsta bakterija i gljivica.

Aloe lateks je ljepljivi žuti ostatak koji se nalazi neposredno ispod kože lista. Uzima se oralno. Sadrži kemikalije koje djeluju kao laksativ.

Neki proizvodi od aloe izrađuju se od cijelog smrvljenog lista, tako da sadrže i gel i lateks.

Dok je aloe gel općenito siguran kada se koristi prema preporuci, oralna uporaba aloe lateksa izaziva zabrinutost jer zapravo uzimanje 1 grama dnevno tijekom nekoliko dana može uzrokovati oštećenje bubrega i biti kobno.

Ljudi koriste aloe veru za različite namjene (za probavu, regulaciju šećera u krvi, poboljšanje oralnog zdravlja itd.), međutim, istraživanja koja podržavaju ove prednosti su ograničena, a uzimanje aloe vere može imati i neke potencijalne nuspojave.

Aloe vera sadrži više od 200 biološki aktivnih tvari koje pokazuju različite učinke kao što su snižavanje lipida, antimikrobno, protuupalno, antioksidativno, protiv pretilosti, antidijabetičko, imunomodulatorno, antihipertenzivno i kardioprotektivno djelovanje.

Većina bioaktivnih spojeva (≥75) pronađena je u unutarnjem prozirnom gelu lista.

Aloe vera list se sastoji od tri sloja:

• unutarnji, prozirni gel ili sluzavi sloj prvenstveno se sastoji od vode (99-99,5 posto) s pH 4,5; preostale čvrste tvari (0,5-1,0 posto) sadrže potencijalno aktivne spojeve kao što su polisaharidi (najzastupljeniji spojevi), vitamini, minerali, esencijalne i neesencijalne aminokiseline, organske kiseline, lipidi, steroli, glikoproteini, fenoli, antrakinoni, flavonoidi. Omekšujući polisaharid glukomanan je dobar ovlaživač, što objašnjava njegovu upotrebu u mnogim kozmetičkim proizvodima. Acemanan, glavna frakcija ugljikohidrata u gelu ubrzava zacjeljivanje rana, modulira imunosnu funkciju (osobito aktivaciju makrofaga i proizvodnju citokina) i pokazuje antineoplastične i antivirusne učinke. Gel također sadrži bradikininazu (protuupalno sredstvo), magnezijev laktat (pomaže u sprječavanju svrbeža) te salicilatnu kiselinu i druge antiprostaglandinske spojeve koji ublažavaju upalu.
• srednji sloj, u kojem se nalazi gorak žuti sok ili aloe lateks, sadrži antrakinone (10-40 posto) i njihove glikozide. Antrakinonski glikozidi aloin, aloe-emodin i barbaloin su jaki stimulativni laksativi, no aloe vera se rijetko preporučuje kao prvi izbor među laksativnim pripravcima zbog jakih grčeva i mučnine povezanih s njezinom uporabom.
• vanjski debeli sloj, koji se naziva kora, sintetizira ugljikohidrate (oko 25 posto) i proteine.

Kemijski sastav AV može varirati ovisno o biljnoj vrsti, klimi, uvjetima uzgoja i geografskim čimbenicima.
 
Sažetak kemijskog sastava aloe vere

Antrakinoni (aloe-emodin, aloetinska kiselina, antranol, barbaloin, izobarbaloin - aloin A i B, emodin, ester cimetne kiseline, krisofanična kiselina, antracen, eterično ulje) - aloin i emodin djeluju kao analgetici te antibakterijski i antivirusno.

Kromoni (8-C-glukozil-[2'-O-cinamol]-7-O-metilaloediol A, 8-C-glukozil-[S]-aloesol, 8-C-glukozil-7-O-metilaloediol A, 8-C -glukozil-7-0-metilaloediol, 8-C-glukozil-noreugenin, izoaloerezin D, izorabaikromon, neoalozin A) - protuupalne signalne molekule.

Flavonoidi (naringenin, apigenin, dihidroizoramnetin, izoviteksin).

Ugljikohidrati -  monosaharidi, jednostavni ugljikohidrati (manoza, galaktoza, glukoza, celuloza, L-ramnoza, aldopentoza); polisaharidi, složeni ugljikohidrati (manan, acetilirani manan, acetilirani glukomanan, glukogalaktomanan, arabinogalaktan, galaktan, galaktogalakturan, ksilan, celuloza).  Izlirani su iz sluzi i poznati kao mukopolisaharidi. Najistaknutiji monosaharid je manoza-6-fosfat. Najčešći polisaharidi su glukomanan i acemanan). Molekule acetiliranog glukomanana uglavnom su odgovorne za gusta, sluzava svojstva sirova gela aloe. Acemanan ima potencijalna imunostimulirajuća, antivirusna, antineoplastična i gastrointestinalna svojstva. Nedavno je iz aloe gela izoliran glikoprotein s antialergijskim svojstvima, nazvan alprogen i novi protuupalni spoj
C-glukozil kromon.

Enzimi (alkalna fosfataza, amilaza, karboksipeptidaza, katalaza, ciklooksidaza, ciklooksigenaza, lipaza, oksidaza, fosfoenolpiruvat, karboksilaza, superoksid dismutaza) - bradikinaza pomaže smanjiti prekomjernu upalu kada se AV nanese na kožu lokalno, dok drugi pomažu u razgradnji šećera i masti.

Minerali, anorganske tvari (kalcij, klor, krom, bakar, željezo, magnezij, mangan, kalij, fosfor, natrij, cink, selen) - neophodni su za pravilan rad raznih enzimskih sustava u različitim metaboličkim putovima, a neki imaju i antioksidativno djelovanje.

Aminokiseline (neesencijalne - alanin, arginin, asparagin, cistein, glutamin, glicin, histidin, prolin, serin, tirozin, asparagin; esencijalne - izoleucin, leucin, lizin, metionin, treonin, triptofan, valin, fenilalanin) - sudjeluju u izgradnji proteina i mišićnog tkiva.

Proteini (lektin i lektinu slične supstancije).

Vitamini (vitamin A, vitamin C, vitamin E, vitamin B1, vitamin B2, vitamin B6, vitamin B12, vitamin B9 - folna kiselina, beta-karoten, kolin).

Lipidi - masne kiseline i njihovi metaboliti (biljni steroli - kampestrol, kolesterol, beta-sitosterol, lupeol i triterpenoid; arahidonska kiselina, gama-linolenska kiselina, trigliceridi) - steroli imaju protuupalna svojstva a lupeol ima još i antiseptička i analgetska svojstva.

Hormoni (auksini i giberelini) - pomažu u zacjeljivanju rana i imaju protuupalno djelovanje. Giberelin obnavlja stanice i stimulira njihov rast.

Druge organske tvari (kalijev sorbat, lignini, salicilatna kiselina, mokraćna kiselina, saponini) - salicilatna kiselina ima protuupalna i antibakterijska svojstva; lignin je organski polimer, inertna tvar koja, kada se uključi u pripravke za lokalnu primjenu, pojačava učinak prodiranja ostalih sastojaka u kožu; saponini su sapunaste tvari koje imaju svojstva čišćenja i antiseptička svojstva.

S obzirom na dugu povijest primjene aloe vere u narodnoj i tradicionalnoj medicini, provedena su opsežna istraživanja njezina terapijskog potencijala kako bi se razumjeli mehanizmi djelovanja i identificirale aktivne komponente odgovorne za pojedina svojstva. Utvrđeno je da biljka posjeduje širok spektar korisnih djelovanja.

Unatoč nekoliko obećavajućih otkrića istraživanja, proizvodi od aloe trenutno su ograničeni na primjenu u kozmetičkim proizvodima i prehrambenim dodacima te se ne koriste kao lijekovi. Stoga su potrebne daljnje analize i fitokemijska istraživanja kako bi se odredile specifične aktivne komponente odgovorne za njezina blagotvorna svojstva.

Poticanje zacjeljivanja rana

Glukomanan (polisaharid bogat manozom) i giberelin (hormon rasta) stupaju u interakciju s receptorima faktora rasta na fibroblastima, potičući njihovu aktivnost i proliferaciju, što zauzvrat značajno povećava sintezu kolagena nakon lokalne i oralne primjene Aloe vere. Aloe gel ne samo da je povećao sadržaj kolagena u rani, već je promijenio i sastav kolagena (više tipa III) i povećao stupanj kolagenskog unakrsnog povezivanja što povećava kontrakciju rane i ubrzava zacjeljivanje.

Hidratantni učinak i učinak protiv starenja
 
Mukopolisaharidi pomažu u vezivanju vlage u koži. AV stimulira fibroblaste koji proizvode vlakna kolagena i elastina čineći kožu elastičnijom i s manje bora. Također ima kohezivne učinke na površinske epidermalne stanice tako što ih spaja, a to omekšava kožu.

Aminokiseline također omekšavaju otvrdnute stanice kože, a cink djeluje na sužavanje pora. Njegovi hidratantni učinci također su proučavani u liječenju suhe kože povezane s profesionalnom izloženošću gdje su rukavice s gelom aloe vere poboljšale integritet kože, smanjile pojavu finih bora i smanjile eritem. Također ima učinak protiv akni.

Učinci na izloženost kože UV i gama zračenju

Zabilježeno je da gel aloe vere ima zaštitni učinak protiv oštećenja kože zračenjem. Točna uloga nije poznata, ali nakon primjene aloe gela, u koži se stvara antioksidativni protein metalotionein koji hvata hidroksilne radikale i sprječava supresiju superoksid dismutaze i glutation peroksidaze u koži. Smanjuje proizvodnju i oslobađanje imunosupresivnih citokina koji potiču iz keratinocita kože, kao što je interleukin-10 (IL-10) i stoga sprječava UV-induciranu supresiju odgođene preosjetljivosti.

Protuupalno i imunomodulatorno djelovanje

Protuupano djelovanje. Aloe vera inhibira put ciklooksigenaze i smanjuje proizvodnju prostaglandina E2 iz arahidonske kiseline. Nedavno je iz ekstrakta gela izoliran i novi protuupalni spoj nazvan C-glukozil kromon. Štoviše, budući da je upala obično uzrokovana oksidativnim oštećenjem slobodnim radikalima, aloe vera djeluje kao antioksidans koji se bori protiv slobodnih radikala. Ključni spojevi odgovorni za protuupalna svojstva uključuju acemanan, bradikinazu, lignin, aloktin, kampesterol i β-sitosterol.

Učinci na imunosni sustav. Glikoprotein s antialergijskim svojstvima - alprogen - inhibira dotok kalcija u mastocite, čime inhibira otpuštanje histamina i leukotriena iz mastocita posredovano antigenom i antitijelom. U studiji na miševima, kojima su prethodno implantirane stanice mišjeg sarkoma, acemanan stimulira sintezu i otpuštanje interleukina-1 (IL-1) i faktora nekroze tumora-alfa (TNF-alfa) iz makrofaga u miševa, koji su zauzvrat započeli imunološki napad koji je rezultirao nekrozom i regresijom kancerogenih stanica. Nekoliko spojeva niske molekularne težine također ima sposobnost inhibicije otpuštanja reaktivnih slobodnih radikala kisika iz aktiviranih ljudskih neutrofila.

Laksativni učinak

Antrakinoni prisutni u lateksu su jaki laksativi. Povećavaju sadržaj vode u crijevu, potiču izlučivanje sluzi i pojačavaju peristaltiku crijeva.

Antidijabetičko djelovanje

Meta-analiza devet studija koje su uključivale dijabetičare koji nisu ovisni o inzulinu pokazala je značajno smanjenje glukoze u krvi natašte za 46,6 mg/dL i HbA1c za 1,05 posto nakon oralne primjene aloe vere. Dok neki dokazi upućuju na potencijal aloe vere u kontroli glikemije kod dijabetičara i predijabetičara, potvrda tih prednosti zahtijeva visokokvalitetna, standardizirana randomizirana ispitivanja zbog postojećih ograničenja i mješovitih rezultata.

Vjeruje se da djelovanju na snižavanje glukoze dijelom pridonosi prisutnost aloe-emodin-8-O-glikozida (pojačava transport, unos i pretvorbu glukoze u glikogen), reguliranje ekspresije GLUT4 (protein prijenosnik glukoze tipa 4 koji reagira na inzulin - olakšava unos glukoze stimuliran inzulinom u mišićno i masno tkivo) i smanjenje aktivnosti heksokinaza (enzimi koji sudjeluju u pretvorbi glukoze).

Antioksidativno djelovanje

AV je bogata polifenolima koji su snažni antioksidansi (neutraliziraju štetne slobodne radikale koji u visokim koncentracijama mogu izazvati oštećenje stanica, što dovodi do razvoja raka i drugih kroničnih bolesti).

Utvrđeno je da kora lista posjeduje najveću antioksidativnu aktivnost zbog sadržaja fenolnih spojeva, što naglašava njezin potencijal kao vrijednog resursa za ekstrakte bogate antioksidansima.

Antikancerogeno, antitumorsko i citotoksično djelovanje

Podržavajući rezultate in vitro studija, studije na ljudima također su pokazale citotoksične i genotoksične aktivnosti AV ekstrakta protiv akutne mijeloične leukemije, raka želuca i raka debelog crijeva. Ti se učinci pripisuju indukciji apoptoze*, modulaciji ekspresije gena i proteina i prisutnosti aloe-emodina, antrakinona sa snažnim antiproliferativnim svojstvima. Studije na životinjama dodatno su potvrdile citotoksične i antikancerogene učinke aloe ekstrakta i aloe-emodina kroz indukciju apoptoze* i nekroze.

U studiji na miševima kojima su prethodno implantirane stanice mišjeg sarkoma, acemanan stimulira sintezu i oslobađanje interleukina -1 (IL-1) i faktora nekroze tumora-alfa (TNF-alfa) iz makrofaga u miševa, koji su zauzvrat inicirali imunološki napad koji je rezultirao nekrozom i regresijom kancerogenih stanica. Nekoliko spojeva niske molekularne težine također ima sposobnost inhibicije otpuštanja reaktivnih slobodnih radikala kisika iz aktiviranih ljudskih neutrofila.

Ove studije naglašavaju potencijal AV i njezinih sastojaka kao obećavajućih terapijskih sredstava za istraživanje i liječenje raka.

* apoptoza (programirana smrt stanice) - jedan mehanizama zaštite kojim stanica aktivno uz utrošak energije i sintezu određenih proteina pokreće vlastitu smrt kao sastavni dio fizioloških procesa ili kao odgovor na određena patološka stanja

Hepatoprotektivno djelovanje

Humane studije pokazale su zaštitni učinak aloe vere u smislu obnove funkcije jetara i smanjenja serumskih markera oštećenja jetara. Dosadašnji nalazi naglašavaju njezin potencijal kao terapeutskog sredstva za bolesti povezane s jetrom i zahtijevaju daljnje istraživanje mehanizama hepatoprotekcije i potencijalne kliničke primjene.

Antimikrobno djelovanje

Aloe vera sadrži 6 antiseptičkih tvari: lupeol, salicilnu kiselinu, urea dušik, cimetnu kiselinu, fenole i sumpor. Svi imaju inhibitorno djelovanje na gljivice, bakterije i viruse.

Bioaktivni spojevi u aloe veri (uključujući dihidroksiantrakinone, saponine, polisaharide, pirokatehol, lupeol, fenol, sumpor, salicilatnu kiselinu, ureu dušik, cimetnu kiselinu) pokazuju inhibitorno djelovanje na gljivice, bakterije i viruse kroz različite mehanizme, što smanjuje mogućnost infekcije i razvoja upale. Na primjer, antrakinon aloin inaktivira razne viruse s ovojnicom kao što su herpes simplex, varicella zoster i influenca.

Komercijalne biljne AV gel paste za zube u količini od 100 µL pokazale su antimikrobno djelovanje protiv kariogenih bakterija (Streptococcus mutans i Staphylococcus aureus) za koje je poznato da uzrokuju infekcije zuba.

Antihiperlipidemijska aktivnost

Studija na ljudima pokazala je da su dijabetičari koji nisu ovisni o inzulinu iskusili antihiperlipidemijske prednosti kada su uzimali 200 mg AV gela u prahu dnevno tijekom tri mjeseca. Ova suplementacija je dovela do značajnog smanjenja razine lipida, odnosno ukupnog kolesterola, triglicerida, lošeg LDL kolesterola (lipoproteini niske gustoće) i VLDL kolesterola (lipoproteini vrlo male gustoće), uz povećanje razine dobrog HDL kolesterola (lipoproteini velike gustoće).

Slično su pokazale i studije na životinjama. Nalazi naglašavaju potencijal aloe vere u liječenju poremećaja lipida i povezanih komplikacija.

Antiulkusno djelovanje

Aloe vera pokazuje potencijal inhibicije ulcerogene aktivnosti smanjenjem izlučivanja želučane kiseline, zaštitom želučane sluznice i poticanjem zacjeljivanja čira na želucu.

AV se također koristi za prevenciju i liječenje kožnih ulkusa, afti, dekubitusa i kroničnih ulkusa.

Vjeruje se da glikoprotein lecitin doprinosi antiulkusnim svojstvima i svojstvima smanjenja kiseline interakcijom s ugljikohidratnim dijelovima i inhibicijom određenih staničnih procesa.

• Akne. Istraživanja pokazuju da primjena gela aloe vere ujutro i navečer, uz lijekove protiv akni koji se izdaju na recept, poboljšava akne za oko 35 posto kod djece i odraslih.
• Opekline. Čini se da nanošenje aloe gela na kožu poboljšava zacjeljivanje opeklina. Također se čini da nanošenje kreme koja sadrži AV na kožu dva puta dnevno ublažava svrbež i smanjuje nabiranje kože u usporedbi s primjenom kortikosteroidnih lijekova kod osoba s kemijskim opeklinama. Nije jasno skraćuje li AV vrijeme zacjeljivanja u usporedbi s primjenom antibiotika. Neka istraživanja pokazuju da primjena kreme od aloe vere skraćuje vrijeme zacjeljivanja i veličinu rane u usporedbi s primjenom antibiotika kod osoba s opeklinama prvog ili drugog stupnja. Druga rana istraživanja sugeriraju da dnevna primjena svježe aloe ili ekstrakta aloe nije učinkovitija od tretmana antibioticima za smanjenje rana ili poboljšanje zacjeljivanja kod ljudi s opeklinama prvog ili drugog stupnja.
• Zatvor. Uzimanje aloe lateksa na usta može smanjiti zatvor i uzrokovati proljev. FDA ga je zabranio koristiti kao laksativ zbog sigurnosnih razloga.
• Genitalni herpes. Dokazi pokazuju da primjena 0,5 postotne kreme s ekstraktom aloe tri puta dnevno povećava stopu ozdravljenja kod muškaraca s genitalnim herpesom.
• Osip na koži ili u ustima koji svrbi (lichen planus). Istraživanja pokazuju da korištenje vodice za ispiranje usta koja sadrži gel aloe tri puta dnevno tijekom 12 tjedana ili nanošenje aloe gela dva puta dnevno tijekom osam tjedana može smanjiti bol povezanu sa svrbežom u ustima. Druga istraživanja pokazuju da korištenje tekućine za ispiranje usta koja sadrži aloe veru četiri puta dnevno tijekom jednog mjeseca ili primjena aloe gela tri puta dnevno tijekom dva mjeseca smanjuje bol i ubrzava zacjeljivanje slično kao kortikosteroid triamcinolon acetonid kod ljudi s osipom u ustima koji svrbi.
• Bolna bolest usta koja smanjuje sposobnost otvaranja usta (oralna submukozna fibroza). Rana istraživanja sugeriraju da primjena aloe gela na obje strane unutarnje sluznice obraza tri puta dnevno tijekom tri mjeseca poboljšava peckanje, mogućnost otvaranja usta i fleksibilnost obraza kod osoba s oralnom submukoznom fibrozom. Druga istraživanja sugeriraju da primjena aloe gela dva puta dnevno do šest mjeseci zajedno s drugim tretmanima može smanjiti peckanje i poboljšati pokretljivost usta.
• Psorijaza. Čini se da nanošenje kreme koja sadrži 0,5 posto ekstrakta aloe tijekom četiri tjedna smanjuje kožne naslage. Također se čini da primjena kreme koja sadrži gel aloe smanjuje težinu psorijaze bolje od kortikosteroida triamcinolona. No čini se da uporaba gela aloe ne poboljšava druge simptome povezane s psorijazom, uključujući crvenilo kože.
• Pretilost. Istraživanja sugeriraju da uzimanje određenog proizvoda od aloe koji sadrži 147 mg gela aloe dva puta dnevno tijekom osam tjedana smanjuje tjelesnu težinu i masno tkivo kod prekomjerne tjelesne težine ili pretilih osoba s dijabetesom ili predijabetesom.

• Sindrom pečenja usta. Čini se da nanošenje gela aloe na bolna područja jezika tri puta dnevno (prije nošenja štitnika za jezik) tijekom 12 tjedana ne ublažava bol, odnosno ne smanjuje simptome kod osoba sa sindromom pečenja usta.
• HIV/AIDS. Rana istraživanja pokazuju da uzimanje 400 mg tvari koja dolazi iz aloe četiri puta dnevno ne poboljšava imunosnu funkciju kod HIV pozitivnih osoba. Također, konzumacija 30-40 mL kaše od aloe ne poboljšava imunosnu funkciju kod osoba s HIV-om u usporedbi s antiretrovirusnom terapijom.
• Oštećenje kože uzrokovano liječenjem raka zračenjem (radijacijski dermatitis). Većina istraživanja pokazuje da nanošenje gela aloe na kožu tijekom i nakon tretmana zračenjem ne smanjuje oštećenje kože uzrokovano zračenjem, iako može odgoditi pojavu oštećenja kože. Neka rana istraživanja sugeriraju da nanošenje specifičnog kremastog proizvoda na kožu dva do tri puta dnevno najmanje tri sata prije i nakon tretmana zračenjem od 15 dana prije početka tretmana do mjesec dana nakon, zajedno s drugom specifičnom kremom može poboljšati hidrataciju kože i smanjiti oštećenje kože uzrokovano terapijom zračenjem kod osoba s rakom dojke. Ali nije jasno jesu li učinci ovih krema povezani s aloe verom ili drugim sastojcima u kremama.

• Suha alveola (alveolarni osteitis - upala kosti koja se najčešće javlja nakon teškog vađenja zuba). Istraživanja pokazuju da primjena određenog aloe proizvoda koji sadrži acemanan, na zubnu čašicu osoba s alveolarnim osteitisom nakon standardnog tretmana, smanjuje bol i poboljšava simptome više nego samo standardno liječenje.
• Analne fisure. Rana istraživanja sugeriraju da primjena kreme od aloe tri puta dnevno tijekom najmanje tri tjedna, zajedno sa sjedećom kupkom tri puta dnevno, korištenjem laksativa i prehranom bogatom vlaknima, poboljšava bol, zacjeljivanje rana i krvarenje kod osoba s analnim fisurama.
• Rak. Rana istraživanja sugeriraju da, kada se daju uz standardnu ​​kemoterapiju, tri dnevne doze mješavine koja sadrži svježe listove aloe i med otopljene u alkoholu povećavaju broj pacijenata s rakom pluća koji mogu potpuno ili djelomično izliječiti ili zadržati kontrolu nad svojom bolešću u usporedbi sa samom kemoterapijom. Međutim, čini se da uzimanje aloe nije povezano s manjim rizikom od dobivanja raka pluća.
• Afte. Rana istraživanja sugeriraju da korištenje obloga za rane koje sadrže acemanan, tvar iz aloe, skraćuje vrijeme potrebno za zacjeljivanje afti. Također, primjena gela koji sadrži acemanan može smanjiti veličinu ulkusa kod nekih pacijenata. No čini se da korištenje kortikosteroida triamcinolon acetonida djeluje bolje. Druga istraživanja sugeriraju kako se ne čini da primjena gela koji sadrži aloe veru povećava vremenski razmak između pojave afti.
• Zubni plak. Neka rana istraživanja sugeriraju da korištenje paste za zube koja sadrži aloe veru dnevno tijekom 24 tjedna smanjuje zubni plak. Druga istraživanja, koja su procjenjivala određenu pastu za zube koja sadrži aloe veru, otkrila su da je usporediva s pastom za zube koja sadrži fluorid u smanjenju plaka.
• Bolesti desni. Neka istraživanja pokazuju da je korištenje posebne paste za zube koja sadrži aloe veru usporedivo s pastom za zube koja sadrži fluor u smanjenju upale desni. Druga istraživanja sugeriraju da korištenje paste za zube koja sadrži aloe veru dnevno tijekom 24 tjedna smanjuje gingivitis, ali ne tako dobro kao pasta za zube koja sadrži lijek triklosan.
• Dijabetes. Postoje proturječne informacije o tome može li aloe vera sniziti razinu šećera u krvi kod osoba s dijabetesom. Neka istraživanja pokazuju da uzimanje gela aloe na usta može sniziti šećer u krvi kod osoba s dijabetesom tipa 2. Druga studija nije pokazala istu korist. Također, druga istraživanja sugeriraju da uzimanje određenog proizvoda u obliku gela aloe dva puta dnevno tijekom osam tjedana ne utječe na razinu šećera u krvi kod osoba s dijabetesom ili predijabetesom.
• Pelenski osip. Rana istraživanja pokazuju da nanošenje kreme koja sadrži gel aloe i maslinovo ulje tri puta dnevno tijekom 10 dana smanjuje ozbiljnost pelenskog osipa kod djece mlađe od tri godine.
• Suha koža. Rana istraživanja pokazuju da nanošenje kreme koja sadrži ekstrakt aloe na kožu tijekom dva tjedna povećava količinu vode u najudaljenijim dijelovima kože, ali ne i u unutarnjem sloju. Druga istraživanja pokazuju da nošenje rukavica obloženih aloe verom poboljšava simptome suhe kože kod žena. Međutim, nije jasno je li tome pridonijela aloe vera ili rukavice.
• Ozebline. Kada se nanese na kožu, čini se da aloe gel pomaže koži da preživi ozljede od ozeblina.
• Hepatitis. Rani dokazi sugeriraju da uzimanje aloe tri puta dnevno tijekom 12 tjedana smanjuje simptome hepatitisa kod ljudi s fibrozom jetre uglavnom uzrokovanom hepatitisom B ili C.
• Visoki kolesterol i druge masnoće u krvi (hiperlipidemija). Rana istraživanja pokazuju da uzimanje 10 mL ili 20 mL ekstrakta aloe na usta dnevno tijekom 12 tjedana može smanjiti ukupni kolesterol za oko 15 posto, LDL kolesterol za oko 18 posto, a trigliceride za oko 25 do 30 posto kod osoba s hiperlipidemijom.
• Sredstvo protiv insekata. Čini se da nanošenje proizvoda koji sadrži kokosovo ulje, ulje jojobe i aloe na stopala dva puta dnevno u intervalima od tjedan dana smanjuje broj buha kod ljudi s infestacijom buhama.
• Upala u ustima (oralni mukozitis). Neki dokazi upućuju na to da korištenje otopine aloe tri puta dnevno tijekom terapije zračenjem smanjuje rizik od razvoja bolnih upala u ustima.
• Dekubitus. Neka rana istraživanja sugeriraju da primjena aloe gela ne poboljšava brzinu zacjeljivanja dekubitusa u usporedbi s korištenjem gaze navlažene slanom vodom. Međutim, druga istraživanja sugeriraju da korištenje spreja koji sadrži aloe veru smanjuje ozbiljnost rana u usporedbi sa sprejom sa slanom vodom.
• Šuga. Rana istraživanja sugeriraju da aloe gel može ublažii svrbež i rane slično losionu s benzil benzoatom kod osoba s šugom.
• Prhut (seboroični dermatitis). Rana istraživanja sugeriraju da primjena aloe dva puta dnevno tijekom četiri do šest tjedana smanjuje pojavu prhuti.
• Upalna bolest crijeva (ulcerozni kolitis). Rana istraživanja sugeriraju da su se kod nekih ljudi s blagim do umjerenim ulceroznim kolitisom koji su uzimali aloe gel na usta tijekom četiri tjedna značajno smanjili simptomi.
• Zacjeljivanje rana. Postoje proturječne informacije o tome djeluje li aloe vera na poboljšanje zacjeljivanja rana. Neka istraživanja pokazuju da primjena proizvoda od aloe gela na kirurške rane zapravo može odgoditi zacjeljivanje rana. Druga istraživanja pokazuju da primjena hidrogela koji sadrži acemanan iz aloe ne utječe na zacjeljivanje rana. Ali druga istraživanja pokazuju da nanošenje kreme od aloe na rane povezane s hemoroidima poboljšava zacjeljivanje rana i donekle ublažava bol. Također, čini se da nanošenje gela aloe ispod suhe gaze na ranu nakon carskog reza poboljšava početno zacjeljivanje u usporedbi s nanošenjem samo suhe gaze.