Histidin (L-histidin)

Histidin, također nazvan L-histidin, je nutritivno esencijalna aminokiselina koja se ne sintetizira endogeno u koncentracijama koje su dovoljne da zadovolje fiziološke potrebe i stoga se mora unositi hranom. Neophodna je za optimalan rast djece i ravnotežu dušika u odraslih.

Uz pretpostavku odgovarajućeg unosa proteina, nedostatak histidina je rijedak i obično nije potrebna nadoknada.

Histidin je uključen u širok raspon metaboličkih procesa u tijelu i ima nekoliko funkcija poput stvaranja proteina, zaštite živčanih stanica, pomoći u formiranju moždanog i mišićnog tkiva. Koristi se za rast, obnovu oštećenih tkiva i stvaranje krvnih stanica (leukocita i eritrocita), a potreban je i za proizvodnju histamina (spoja koji oslobađaju stanice imunosnog sustava tijekom alergijske reakcije). Ujedno je dobar kelirajući agens (veže metale i omogućuje njihovu eliminaciju iz tijela).

Apsorbira se iz tankog crijeva putem aktivnog transportnog mehanizma koji zahtijeva prisutnost natrija. Nalazi se u izobilju u hemoglobinu.

Histidin se koristi kod proljeva zbog infekcije kolerom, alergijskih bolesti (atopijski dermatitis ili ekcem), reumatoidnog artritisa, anemije, zatajenja bubrega, metaboličkog sindroma i mnogih drugih stanja, ali ne postoje dobri znanstveni dokazi koji podupiru te upotrebe.

Ne preporučuje se korištenje dodataka L-histidina za samoliječenje bilo kojeg zdravstvenog stanja. Uvijek se posavjetujte sa svojim liječnikom prije početka uzimanja novog suplementa.

L-histidin se uglavnom nalazi u visokoproteinskoj hrani koja uključuje jaja i mliječne proizvode, meso (govedina, svinjetina), perad (piletina, puretina) i ribu.

Biljni izvori L-histidina uključuju soju, grah, pšenicu, kvinoju, kukuruz i rižu.

Suplementi aminokiselina dostupni su kao pojedinačne aminokiseline, kombinacije aminokiselina (npr. aminokiseline razgranatog lanca) ili proteinski dodaci. Budući da su aminokiseline građevne jedinice proteina, bilo koji proteinski dodatak također će osigurati L-histidin.

Nedostatak L-histidina je moguć, ali rijedak.

Prehrana s nedostatkom L-histidina ne rezultira negativnom ravnotežom dušika najmanje mjesec dana (dulje nego što je potrebno za ostale esencijalne aminokiseline). Negativna ravnoteža dušika predstavlja neto razgradnju proteina u tijelu i ukazuje na to da više dušika napušta tijelo nego što ulazi u organizam. To ukazuje na nedovoljan unos bjelančevina.

Osobe s niskom razinom histidina u plazmi mogu doživjeti atopijski dermatitis te mogu imati nisku razinu hemoglobina i anemiju. Nedostatak može uzrokovati i slab sluh.

Djelovanje L-histidina u formi dodatka prehrani je nejasno, stoga je svaki pretpostavljeni mehanizam spekulativan.

Koncentracija histidina i suplementacija povezani su s nekoliko zdravstvenih prednosti koje uključuju, ali nisu ograničene na protuupalno i antioksidativno djelovanje, regulaciju glukoze, upravljanje tjelesnom težinom, kognitivne funkcije i dermatološke promjene.

L-histidin je obvezni prekursor histamina. Poznato je da histamin posjeduje imunomodulatorno i antioksidativno djelovanje.

Supresorske T stanice imaju histaminske H2 receptore, a histamin ih aktivira. Poticanje aktivnosti supresorskih T stanica moglo bi biti korisno kod reumatoidnog artritisa.

Nadalje, pokazalo se da histamin smanjuje proizvodnju reaktivnih kisikovih vrsta u fagocitnim stanicama, kao što su monociti, vezanjem na histaminske H2 receptore na tim stanicama (antioksidativni učinak). Ovaj učinak mogao bi imati antioksidativnu, protuupalnu i imunomodulatornu ulogu u bolestima kao što je reumatoidni artritis. 

Ovaj potonji mehanizam je razlog za korištenje histamina u nekoliko kliničkih ispitivanja proučavanja histamina za liječenje određenih vrsta raka i virusnih bolesti.

Bakar i željezo sudjeluju u reakciji koja stvara snažne reaktivne vrste kisika koje mogu oštetiti tkiva, uključujući i zglobove. Procesom kelacije (vezanja određenih molekula, odnosno kelirajućih agensa s metalima) omogućuje se izlučivanje određenih metala iz organizma. L-histidin je izvrstan kelirajući agens za metale kao što su bakar, željezo i cink.

U obliku dodatka prehrani, histidin je istraživan zbog mogućih dobrobiti koje može pružiti u liječenju različitih zdravstvenih stanja, no djelovanje je potpuno nejasno (može imati određeno imunomodulatorno i antioksidativno djelovanje).

Pretilost i metabolički sindrom. Većina istraživanja koja pokazuju neke obećavajuće rezultate suplementacije L-histidina odnosila su se na osobe s pretilošću i metaboličkim sindromom (skupina stanja koja mogu dovesti do bolesti srca, dijabetesa i moždanog udara). No potrebna su daljnja istraživanja.

Reumatoidni artritis. Histidin može biti indiciran za uporabu kod nekih osoba s reumatoidnim artritisom. U serumu nekih pacijenata s reumatoidnim artritisom pronađen je nizak slobodni histidin, dok su serumske koncentracije drugih aminokiselina normalne u ovih bolesnika. Utjecaj L.histidina na smanjenje proizvodnje reaktivnih kisikovih vrsta od strane fagocita mogla bi imati antioksidativnu, protuupalnu i imunomodulatornu ulogu u bolesti kao što je reumatoidni artritis. Međutim, nema dovoljno visokokvalitetnih istraživanja i dokaza koji bi upućivali na to da suplementacija L-histidinom poboljšava ishode kod osoba s reumatoidnim artritisom. Starija studija nije otkrila nikakvu korist od suplementacije L-histidina. Od tada nije bilo daljnjih istraživanja L-histidina u ovoj populaciji i nije postao standardna terapija za ovo stanje.

Prevencija bolesti srca. Nekoliko desetljeća iskustva potvrdilo je učinkovitost HIS-a kao komponente otopina za očuvanje organa i zaštitu miokarda u kardiokirurgiji. No nema dovoljno dokaza da će sam dodatak L-histidina spriječiti bolesti srca.

Infekcija crijeva koja uzrokuje proljev (kolera). Čini se da pijenje otopine koja sadrži histidin smanjuje proljev kod ljudi s kolerom koji također primaju antibiotike.

Ostalo. Nije indiciran za liječenje anemije ili uremije ili za snižavanje kolesterola u serumu.

Postoji interes za korištenjem histidina u brojne druge svrhe, ali nema dovoljno pouzdanih informacija da bi se moglo reći može li biti od pomoći.

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se razjasnili učinci suplementacije histidina na neurološke poremećaje, atopijski dermatitis, metabolički sindrom, dijabetes, uremičnu anemiju (anemija povezana sa zatajenjem bubrega ili bubrežnom dijalizom), peptički ulkus, upalne bolesti crijeva, maligne bolesti i performanse mišića tijekom napornog vježbanja.

Kada se uzima „na usta“

Histidin se obično konzumira kroz hranu.

Suplementi histidina su možda sigurni ako se koriste kratkoročno i u odgovarajućim dozama.

Doze do 4 grama dnevno sigurno su korištene kod zdravih ljudi do 12 tjedana. Čini se da se dobro podnosi.

Nisu zabilježene nuspojave histidina.

Ako se konzumira prekomjerno, može se pojaviti više nuspojava:

• Neki su prijavili nižu razinu folne kiseline i veći gubitak cinka.
• Uzimanje 8 grama L-histidina dnevno ili više rezultiralo je anoreksijom (gubitak apetita) i gubitkom težine.
• Uzimanje većih količina histidina (24 do 65 grama dnevno) može uzrokovati gastrointestinalne simptome, glavobolje, pospanost, slabost mišića te promjene okusa i mirisa.
• Uzimanje previše histidina može uzrokovati i psihološke probleme ili dovesti do poremećaja raspoloženja.

Nisu zabilježeni znakovi toksičnosti, mutagene aktivnosti i alergijske reakcije ili peptički ulkusi, iako je histidin prekursor histamina.

Nije utvrđena podnošljiva gornja razina unosa (TUL).

Upozorava se da korištenje dodatka jedne aminokiseline može dovesti do negativne ravnoteže dušika ili povećani unos može uzrokovati neravnotežu aminokiselina. To može negativno utjecati na metabolizam, može pojačati rad bubrega, dok kod djece dodaci pojedinačnih aminokiselina mogu uzrokovati probleme s rastom.

Prehrambeni unos

Potreba za histidinom nije kvantificirana nakon djetinjstva. Teško je utvrditi potrebne vrijednosti jer se simptomi nedostatka javljaju tek nakon dugih razdoblja niskog unosa (ravnoteža dušika se smanjuje kada je unos histidina manji od 2 mg/kg dnevno, a raste kada se unos povećava na 4 mg/kg dnevno).

Trenutačno procijenjene potrebe za histidinom za zdrave odrasle osobe, koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija ekstrapolacijom iz potreba dojenčadi, iznosi 8 do 12 mg/kg tjelesne težine dnevno, što je ujedno i preporučeni dnevni unos (RDA) koji predlaže Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a.

Suplementacija kroz dodatke prehrani

S obzirom da prosječna odrasla osoba hranom unosi 30 do 35 mg/kg histidina, što je puno više od procijenjene potrebe, većina ljudi ne treba suplementirati histidin. Osim toga, ne postoje uvjeti koji povećavaju potrebnu količinu histidina.

U ovom trenutku nema dovoljno znanstvenih informacija za određivanje odgovarajućeg raspona doza za dodatke prehrani histidina. U jednoj studiji se pokazalo sigurnim i bez nuspojava 4 grama histidina dnevno tijekom 12 tjedana.

Odgovarajuća doza histidina ovisi o nekoliko čimbenika kao što su dob, zdravlje i nekoliko drugih stanja.

Prije uzimanja dodataka histidina potrebno je savjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom te obavezno slijediti upute navedene na proizvodu.
 

Preporučeni dnevni unos (engl. Recommended Dietary Allowances, RDA) = prosječna dnevna razina unosa hranjive tvari dovoljna da zadovolji potrebe za hranjivim tvarima gotovo svih (97-98 %) zdravih pojedinaca.

Podnošljiva gornja razina unosa (engl. Tolerable Upper Intake Level, TUL) = maksimalni dnevni unos hranjive tvari za koji je malo vjerojatno da će izazvati nuspojave u općoj populaciji.
 
Odgovarajući unos (engl. Adequate Intake, AI) = procijenjeni siguran i odgovarajući dnevni unos hranjive tvari hranom. Definira se u slučaju kada nije moguće utvrditi RDA vrijednost.