Masnoće u krvi

Jedan od najučestalijih problema kako u medicini tako i u svakodnevnom životu je prekomjerna tjelesna težina. Najčešće je posljedica nepravilne prehrane i nedovoljne fizičke aktivnosti, a može se javiti i kao posljedica nasljednih poremećaja u organizmu. Kao rezultat pretilosti javljaju se bolesti poput ateroskleroze i bolesti srca. Neke od pretraga koje se koriste u dijagnostici tih bolesti su i određivanje kolesterola, triglicerida i ukupnih lipida u krvi.

Najvažniji lipidi u plazmi su kolesterol, trigliceridi, fosfolipidi i slobodne masne kiseline. Rutinski, najčešće se određuju samo kolesterol i trigliceridi.

Kolesterol ima strukturu steroida. Oko dvije trećine kolesterola u plazmi je esterificirano masnim kiselinama, tvoreći estere kolesterola. Rutinskim metodama mjeri se ukupan kolesterol, pri čemu se ne mjeri vrijednost neesterificiranog i esterificiranog oblika. U krvi, kolesterol je vezan za lipoproteine, najvećim dijelom β-lipoproteine, ali ga sadrže i drugi lipoproteini. Koncentracija kolesterola u serumu ovisna je o dobi i spolu, s tim da se s godinama povisuje, pa maksimum dostiže između 45. i 60. godine, kad počinje lagano opadati.

Referentne vrijednosti razlikuju se ovisno o metodama koje se koriste za određivanje. Prema preporuci Svjetske zdravstvene organizacije, gornja je granica 5,2 mmol/L.

Povišenu koncentraciju kolesterola u krvi - hiperkolesterolemija - nalazimo u početnoj fazi hepatitisa, opstruktivnom ikterusu (žutici zbog nemogućnosti otjecanja žuči), bubrežnim bolestima (lipoidnoj nefrozi, nefritisu), hipotireozi (smanjenoj funkciji štitne žlijezde) i dijabetesu (šećernoj bolesti). Kod šećerne bolesti povišena koncentracija posljedica je smanjena izlučivanja i prijelaza kolesterola u druge steroidne tvari. Sve su to slučajevi tzv. sekundarne hiperkolesterolemije, dok je u slučaju primarne hiperkolesterolemije defekt u samom metabolizmu kolesterola.

Poznato je da postoji veza između hiperkolesterolemije i sve veće učestalosti koronarnih bolesti i infarkta miokarda, zbog čega se sve više istražuju uzroci i mogućnosti liječenja, ali i razlog je za smanjenje unosa hrane jer kolesterol nastaje iz hrane koja sadrži acetate.

Kolesterol iz HDL lipoproteina nije štetan i, suprotno kolesterolu iz LDL-lipoproteina, ima protektivno djelovanje te štiti od koronarnih bolesti.

Smanjene vrijednosti kolesterola - hipokolesterolemija - je puno rjeđa i obično se javlja kod povećane funkcije štitne žlijezde, teškog oštećenja jetre, ciroze, teškoga kroničnog hepatitisi i nekih malignih oboljenja.

Trigliceridi koji hranom dospijevaju u tanko crijevo razlažu se u masne kiseline i glicerol koji se resorbira u stanicama crijevne sluznice. Trigliceridi koji se dalje transportiraju u hilomikronima nazivaju se egzogeni (vanjski), a oni nastali u jetri i masnom tkivu nazivaju se endogeni (unutarnji).

Povišene koncentracije triglicerida - hipertrigliceridemija - nalazimo kod šećerne bolesti, opstruktivne žutice, nefroze i smanjene funkcije štitnjače. Sve su to sekundarne hipertrigliceridemije, a primarne hipertrigliceridemije javljaju se u nekim tipovima poremećena metabolizma lipoproteina.

Smanjena koncentracija triglicerida - hipotrigliceridemija - od manje je dijagnostičke važnosti i prilično je rijetka.

Lipidi u plazmi potječu dijelom iz hrane (egzogeni) ili su sintetizirani u organizmu (endogeni). Oni su gotovo netopivi u vodi, pa se u tjelesnim tekućinama prenose u obliku kompleksa s proteinima koje zovemo lipoproteini. Lipoproteini se obično sintetiziraju u jetri ili u crijevima, a nakon izlučivanja modificiraju ih razni enzimi.

Lipoproteini se dijele prema razlici u gustoći, koja je odraz njihove veličine. Što u kompleksu ima više lipida, to je on veći i manja mu je gustoća. Razlikujemo četiri glavne vrste lipoproteina:

• hilomikroni - prenose egzogene lipide od probavnog sustava do svih stanica,
• VLDL (lipoproteini vrlo male gustoće) - prenose endogene lipide iz jetre do stanica,
• LDL (lipoproteini male gustoće) - nastaju iz VLDL-a i prenose kolesterol do stanica,
• HDL (lipoproteini velike gustoće) - prenose kolesterol od stanica do jetre.

Poremećaji metabolizma lipida danas su relativno česta pojava. Pritom su češći poremećaji vezani uz povećanje nego uz smanjenje koncentracije lipida. Međutim, kako su lipidi u krvi vezani uz protein, tvoreći lipoproteinske komplekse, ispravnije je upotrebljavati naziv hiperlipoproteinemije.

U serumu uzetom 12 sati nakon zadnjeg obroka hilomikrona nema jer se oni brzo razgrađuju. Ali kako se želudac poslije masnog obroka hrane sporo prazni te se još nekoliko sati događa reasorpcija iz crijeva, serum može biti mliječno zamućen. Zato je važno da pacijent 12 sati prije uzimanja krvi ništa ne jede.

Primarne hiperlipoproteinemije
Dovode do poremećaja u metabolizmu lipoproteina i nasljedne su. Danas je općenito prihvaćena klasifikacija, tj. podjela na tipove koju je dao Fredrickson, i prema kojoj razlikujemo šest tipova hiperlipoproteinemija:

• hiperlipoproteinemija tipa I - smanjena je aktivnost enzima lipoprotein lipaze te je stoga produljeno poluvrijeme života hilomikrona. Serum je zato mliječno zamućen, a ako se ostavi preko noći u hladnjaku, izbistri se i na vrhu se skupi mastan sloj. Kako hilomikroni sadrže egzogene trigliceride, njihova je koncentracija povišena, a koncentracija kolesterola je normalna. Ovaj je tip rijedak, a javlja se u mlađim danima;
• hiperlipoproteinemija tipa II
  - IIa - u serumu su povećani β-lipoproteini koji su nosioci kolesterola. Uzrok je tome poremećena razgradnja LDL-a;
  - IIb - uz β-lipoproteine povećani su i pre-β-lipoproteini, pa su osim kolesterola povišeni i endogeni trigliceridi;
• hiperlipoproteinemija tipa III - karakterizirana je pojavom atipične lipoproteinske frakcije koja se na elferogramu pojavljuje kao "široka beta frakcija". Koncentracije kolesterola i triglicerida jako su povišene. Poremećaj je u enzimu lipoprotein lipazi, pa se LDL ne stvara normalno;
• hiperlipoproteinemija tipa IV - jako su povećani trigliceridi, pa se frakcija ocrtava kao jaka pre-β zona. Ovaj je tip vrlo čest, a uzrok mu je pojačana sinteza VLDL-a u jetri;
• hiperlipoproteinemija tipa V - na elferogramu osim hilomikrona povišeni su i pre-β lipoproteini, koncentracija triglicerida u serumu je jako povišena, a kolesterol je samo umjereno povišen.

Tip I i V nalaze se obično i kod šećerne bolesti.

Sekundarne hiperlipoproteinemije
Uzrokovane su drugim bolestima (hipotireoza, kolestaza, nefroza...).

Slika lipida i lipoproteina u serumu je promjenjiva i na nju utječu mnogi čimbenici: hrana, pušenje, uzimanje alkohola, promjena položaja tijela i stresovi. Početno stanje i razvoj bolesti mogu se ocijeniti samo na osnovi analize uzoraka koji su vađeni pod standardnim uvjetima. Pacijent ne smije 12 sati prije vađenja krvi konzumirati hranu i alkohol, a poželjno je i da nije izložen stresnim situacijama jer to može dovesti do lažno sniženih vrijednosti.