Nar

Susretnete li u našem primorju nar (Punica granatum L.), to malo stablo ili grm, vjerojatno nećete biti svjesni bogate povijesti koja je prožela ovu biljku, baš kao i cijenjeni sok skriven u prepoznatljivim velikim plodovima.

Biljka je samonikla u Iranu, a područje njezina rasta rasprostire se sve do sjevera Indije. Ljudi su je proširili po Mediteranu, današnjoj Armeniji, Turskoj i Kavkazu, a u doba kolonijalizma počela se uzgajati po svim kontinentima. Spominje se u Bibliji, vezana je uz tragičan grčki mit o Perzefoni, a ukorijenjena je i u pričama mnogih drugih naroda starog svijeta. Nađena je čak u egipatskim grobnicama. U hrvatskom jeziku nazivaju ga i šipak ili mogranj.

Biljka voli suhu i toplu klimu. Unutar ploda tvrde kore (usplođa) kriju se sjemenke okružene sočnim mesom karakteristične crvene do crveno-ljubičaste boje, slatko-kiselo-trpkog okusa koji osvježava i gasi žeđ. Upravo je to glavni razlog njezine planetarne popularnosti.

Premda poznata prije svega zbog svoje prehrambene vrijednosti, u tradicionalnoj medicini korišteni su različiti dijelovi biljke, od kore, korijena, listova, cvjetova, usplođa ploda i samih sjemenki. Od početka 21. stoljeća postoji gotovo nevjerojatna eksplozija znanstvenih radova, pa čak i kliničkih ispitivanja koji govore o utjecaju pripravaka dobivenih iz nabrojenih dijelova. Postoji i tvrtka koja temelji svoj istraživački rad na ljekovitom djelovanju nara.

Sok - Primjena soka sočnog mesa oko sjemenke danas se eksplozivno širi u tzv. funkcionalnim sokovima. Boja soka potječe od antocijana, spojeva kojima je dokazan antioksidativni i imunomodulatorni učinak. Svježe iscijeđeni sok iznimno je bogat vitaminom C te pantotenskom kiselinom. Premda sam za sebe sok nije lijek, dokazano je njegovo povoljno djelovanje na aterosklerozu, pa se preporučuje svim ljudima koji imaju neravnotežu lipida kolesterola u krvi. Zanimljiva je činjenica da neki spojevi iz soka potencijalno mogu pomoći kod tumorskih bolesti, a svježi sok iz ploda sprječava nastajanje zubnog plaka, što može biti korisna informacija robinzonskim turistima.

Doza soka nije ograničena jer nisu opisane nuspojave. Ipak, valja paziti da u proizvodnom procesu nije došlo do prijenosa većih količina tanina u sok koji može opteretiti probavni sustav. To se prepoznaje po jako trpkom (stežućem) okusu.

Ulje sjemenki nara - Ovo ulje u našim je krajevima, nažalost, malo poznato. Sjemenke ga sadrže u količini od 20 posto. U kemijskom sastavu ističe se vrlo rijetka masna, punicična kiselina, koju ne nalazimo gotovo ni u jednom komercijalno dostupnom biljnom ulju. Punicična kiselina je tzv. konjugirana masna kiselina kojoj je dokazano iznimno protuupalno i antitumorsko djelovanje, jer smanjuje stvaranje proupalnih prostagladnina. Jedini sličan komercijalno razvikan spoj je konjugirana linolna kiselina (CLA). Ulje sadrži i visoku dozu srodnika vitamina E (-tokoferol), te složeni lipid cerebrozid, inače potreban živčanim stanicama.

Ulje sjemenki nara korisno je kao dodatak prehrani u slučaju različitih upalnih bolesti, problema s neravnotežom lipida u krvi te kod hormon-ovisnih tumora (poput tumora dojke). Postoje i skromni izvještaji o povoljnom djelovanju kod menopauzalnih tegoba. No, ipak je poznatije u kozmetici, i to vrlo skupoj i luksuznoj, s obzirom na to da je cijena ulja nara vrlo visoka. Djeluje povoljno na zacjeljivanje rana, na pomlađivanje kože i u tretmanima protiv bora. Kao ulje za njegu kože obično se miješa s drugim baznim uljima kako bi mu se ubrzala apsorpcija kroz kožu i poboljšala tekstura i osjećaj na koži (skin-feeling).

Jednostavna receptura za ulje protiv bora na bazi nara glasi:

• 15 mL ulja nara (Punica granatum);
• 15 mL ulja badema (Prunus amygdalus) ili ulja argana (Argania spinosa);
• 8 kapi eteričnog ulja bušina (Cistus ladanifer);
• 10 kapi eteričnog ulja arapskog tamjanovca (Boswelia carteri).

Primjenjuje se jednom do dva puta dnevno na čistu kožu. Doza ulja za lokalnu upotrebu nije ograničena, a oralnim putem ograničena je na nekoliko grama na dan. Visoka cijena zasigurno će spriječiti moguće pretjerivanje u dozi.

Pripravci drugih dijelova biljke (korijen, kora debla, cvijet, usplođe ploda) - Uglavnom sadrže tanine kao aktivne spojeve. Bez obzira na brojne eksperimentalne farmakološke podatke o djelovanju na tumore i upalu, ne preporučuje se uzimanje ovakvih pripravaka bez nadzora stručne osobe, jer sadržaj tanina može djelovati štetno na organizam.

U tradicionalnoj medicini koristili su se usplođe ploda i kora debla zbog sadržaja tanina, i to za liječenje proljeva i manjih ozljeda kože, te za grgljanje kod infekcija usta i grla. Takva uporaba zadržala se dugo u Dalmaciji i na jugu Hrvatske. Danas je zaboravljena, jer se u tu svrhu koriste sigurnije biljke, kao što su infuzi (čajevi) lista maline i kupine koji također sadrže tanine.

Zanimljivo je da se tanin koristi i u kozmetičke svrhe, u sredstvima za osobnu higijenu, prije svega šamponima za bolje fiksiranje boje na kosi. Čak i u takvim sredstvima treba dobro poznavati dozu, jer u suprotnom mogu djelovati neugodno stežući kožu.

Doza usplođa ploda kod proljeva iznosi jednu do dvije čajne žličice, od kojih se spravlja dekokt kuhanjem u 2 dcl vode tijekom deset minuta. No, postoje sigurnije biljke za tu svrhu, pogotovo za djecu, poput listova maline i kupine od kojih se spravlja čaj (infuz).