Rekreativci - oprez u sportu

Bolesti i stanja / Kosti - mišići - zglobovi Vedrana Mužić Radović dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije

Kod rekreativnog bavljenja sportom često se zanemaruje važnost pravilnog zagrijavanja prije vježbanja te opuštanja na kraju, što može rezultirati ozljeđivanjem

Kada govorimo o ozljedama i rekreaciji, najprije moramo definirati dva pojma: tko je rekreativac i što je sportska ozljeda.

U sportskoj terminologiji rekreativac je onaj tko nema natjecateljskih ambicija, bavi se sportom zbog zadovoljstva i održavanja kondicije, što ujedno potiče druženje i zabavu, bez pojačana mentalnog i fizičkog opterećenja za sudionika. Popularizacijom rekreacijskog sporta putem projekta „Desetljeće bolesti kostiju i zglobova 2000. – 2010.“, Svjetska zdravstvena organizacija je, među ostalim, željela promicati društveno zdrav način življenja te prevencijom smanjiti incidenciju težih kroničnih bolesti u općoj populaciji, posebice šećerne bolesti i kardiovaskularnih tegoba kod pretilih osoba. Projekt, koji je nastavljen u sljedećoj dekadi, sa sličnim je projektima potaknuo razvoj sveprisutnih škola trčanja, vježbanja po mjesnim zajednicama i druge slične rekreativne aktivnosti dostupne u neposrednoj okolini pojedinca. Prema epidemiološkim istraživanjima, postotak sportskih rekreativaca u općoj populaciji danas je između 20 i 40 posto.

Svima je poznato da pola sata tjelesne aktivnosti dnevno može smanjiti rizik za razvoj nekih oboljenja i utjecati na opću kondiciju. Treba, međutim, naglasiti često zanemaren aspekt kod rekreativnog bavljenja sportom, a to je važnost pravilnog zagrijavanja prije vježbanja i opuštanja na kraju vježbanja. Iako tijelo ne trpi isti stupanj mišićnog opterećenja kod rekreativca kao kod natjecatelja, zahtjevi mišićno-koštanog sustava gotovo su isti u rekreacijskom i natjecateljskom sportu. Pogreške u istezanju, kao i preskakanje istezanja mišića, zglobova i vezivnog tkiva kod rekreativaca često uzrokuju teške ozljede. Da bismo spriječili potencijalne ozljede u rekreacijskom sportu, valja voditi brigu i o podlozi te odgovarajućoj opremi, poput obuće i štitnika, bez obzira na to što vježbamo zbog razonode.

Ozljeda se definira kao bilo koja vrsta ozljeđivanja ili oštećenja na ljudskome tijelu, bez obzira na način kojim je izazvana. Može biti posljedica same prirode sporta (primjerice, košarkaši često uganu gležanj zbog pogrešnog doskoka) ili okolinskih čimbenika (kao što su toplina ili hladnoća). Ozljede mogu bili slučajne, namjerne (ako ih nanese druga osoba) ili nastaju samoozljeđivanjem.

U fiziološkom smislu naše tijelo ne razlikuje sportsku od nesportske ozljede, odgovor organizma na ozljedu tkiva, kosti, organa ili sustava uvijek je jednak. U pojedinim sportovima veća je učestalost određenih ozljeda zbog pokreta i kretnji koje sportaš izvodi (primjerice, teniski lakat) ili češćih kontakata s drugim sportašima u timskim sportovima (udarci u rukometu). Nezahvalno je govoriti o učestalosti sportskih ozljeda, s obzirom na kontekstualne čimbenike ozljede (trening, natjecanje, duljina izbivanja, pripremljenost igrača...) i jačinu. U američkom nogometu, na primjer, pojavnost ozljeda je 100 posto, odnosno svaki će igrač barem jednom u karijeri doživjeti neku vrstu ozljede.

Sportske ozljede gradiraju se najčešće po vremenu potrebnom za oporavak i povratak prijašnjim aktivnostima:

  • ozljede I. stupnja - ne ometaju sportaša/rekreativca u aktivnostima i sportu te ne ostavljaju posljedice nakon sanacije (primjer je nogometaš s ogrebotinom ramena koja ga ne ometa u treniranju);
  • ozljede II. stupnja - zahtijevaju od sportaša/rekreativca da propusti barem jedan trening ili natjecanje, ali ne dulje od jednog mjeseca (na primjer, košarkaš primi udarac u rame s posljedičnim djelomičnim pucanjem mišićnih niti);
  • ozljede III. stupnja - sportaši/rekreativci mogu izbivati s treninga dulje od jednog mjeseca (primjerice, upaljena tetiva kod odbojkaša);
  • ozljede IV. stupnja - iste su kao i ozljede prvog i drugog stupnja, međutim, sportašu/rekreativcu potrebni su medicinska pomoć i intervencija (na primjer, u slučaju prijeloma nadlaktične kosti kod skijaša).

Ozljeđivanje je neizbježno

Kako je već spomenuto, sve se više rekreativaca uključuje u različite sportske aktivnosti. Neizbježno je da će jednom pretrpjeti neku ozljedu: dijelom zbog nepripremljenosti (loša kondicija, slab kardiovaskularni sustav, precjenjivanje mogućnosti, neodgovarajuća oprema...) i nestručnog vođenja treninga, ali i zbog toga što bavljenje sportom samo po sebi nosi veći rizik od ozljeđivanja (u sportu su ozljede česte).

​ U fiziološkom smislu naše tijelo ne razlikuje sportsku od nesportske ozljede. Odgovor organizma na ozljedu tkiva, kosti, organa ili sustava uvijek je jednak

To možemo objasniti na primjeru bolnog ramena. Rame se sastoji od zglobova koji povezuju ruku za trup. Bolno rame je bol u ramenu i oko njega, a može potjecati iz zglobova i pripadajućih okolnih mišića, ligamenata, tetiva i živaca. Ako bol potječe iz ramena, obično se pogoršava pri pokretu ruke ili ramena. Takva vrsta boli obično nastaje nakon nekog događaja koji rekreativac može navesti – nakon udarca lopte, iznenadnog istezanja, naglog podizanja ili u kontaktu s drugom osobom. Uz to, rekreativac navodi i karakter bolova ( javljaju se za vrijeme treniranja, prije, poslije, stalno), odnosno je li bol jaka, slaba, tupa, mukla, žareća...

Ako je ozljedi prethodila trauma, obično je bol praćena oteklinom i hematomom (modricom). Međutim, ako se bol ne pogoršava pri pokretu ramena, vrlo je vjerojatno riječ o prenesenoj boli, koju uzrokuju tegobe vezane uz trbuh ili grudni koš. Tada treba tražiti uzrok u tegobama koje nisu izravno vezane uz sportsku aktivnost, nego uz zdravstveni status osobe. Bolno rame s pratećim tegobama disanja (zaduha) ili osjećaja stezanja u grudnom košu može nas upozoriti na srčani infarkt, što također može pogoditi rekreativca koji precijeni svoje sposobnosti.

Rehabilitacija pod stručnim nadzorom

Rehabilitacija nakon sportske ozljede često uključuje veći broj različitih stručnjaka, koji usko surađuju pod nadzorom trenera i liječnika (kod sportaša) ili samo liječnika (kod rekreativaca). Da bi se ispravio ili zaštitio ozlijeđeni zglob ili struktura, primjenjuju se ortoze i druga zaštitna pomagala, kako bi se rekreativcu pomoglo u postizanju optimalne fizičke spremnosti. S ciljem vraćanja u stupanj kondicije prije ozljede, sportaša/rekreativca često se upućuje na vježbe istezanja i gibljivosti kako bi se ponovno vratio opseg pokreta u zglobu ili poboljšao postojeći.

Katkad nakon sportske ozljede kod sportaša/rekreativca zaostaje psihološki strah i otežan je povratak prijašnjim aktivnostima, posebice kod alpskog skijanja, to jest spusta. Zato je u rehabilitaciji, uz mentalni trening, naglasak na poticanju sportaša/rekreativca da se vrati prijašnjim fizičkim aktivnostima i nauči izbjegavati situacije koje su prethodile ozljedi.

1. Početni položaj. Stanite i
primite štap u širini ramena.




2. Ispružite štap ispred sebe u
visini ramena, zadržite i vratite
u početni položaj.


3. Iz početnog položaja uhvatite
štap za krajeve te podižite u
jednu pa u drugu stranu. U
srednjem položaju malo
zadržite i opustite.


4. Uhvatite štap u sredini,
ispružite ruke u visini ramena
te okrećite štapom u jednu
pa u drugu stranu.



5. Uhvatite štap iza leđa, u širini ramena,
i odmičite ga od leđa s ispruženim rukama.
Zadržite i vratite u početni položaj.

Preporuke

  • U početku vježbe treba izvoditi tri do pet puta pa postupno povećavati broj ponavljanja za jedan, dok se ne dostigne 10 ponavljanja. Može se ponoviti više ciklusa sa stankama.
  • Svaki položaj treba zadržati tri sekunde, a zatim odmoriti pet sekundi.
  • Pri izvođenju pokreta udahnuti na nos, a kod opuštanja izdahnuti na usta.
  • Prije uključivanja u program vježbanja preporučuje se fizijatrijski pregled.
  • Preporučuje se izvoditi vježbe pred ogledalom, i to u laganoj i prozračnoj odjeći.
  • Vježbati treba s mjerom, polagano povećavajući broj ponavljanja, ovisno o općoj kondiciji i zdravstvenom stanju.
  • Vježba ne smije biti bolna. Vježbanje treba uključiti u dnevni raspored i u njemu uživati!

Autorice vježbi:
doc. prim. dr. sc. Ida Kovač, dr. med., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije
dr. sc. Vedrana Mužić Radović, dr. med., FEBPRM, spec. fizikalne medicine i rehabilitacije
Martina rilović Đurašin, dipl. physioth.

Datum objave članka: 1. 9. 2018.