Alergijski rinitis - najčešća alergijska bolest

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija prof. dr. sc.   Tomislav Baudoin dr. med., spec. otorinolaringolog

Moglo bi se, paradoksno, zaključiti da smo bolesni, odnosno alergični, jer živimo previše zdravo

Epidemija alergijskih bolesti

Prema nekin procjenama, svaki drugi zapadni Europljanin ima neku alergiju. Najčešća alergijska bolest jest alergijski rinitis. Prema raznim epidemiološkim studijama prevalencija alergijskog rinitisa je 15 - 30 posto. Ti postotci primjenjeni na našu populacuji govorili bi da u Hrvatskoj ima između 700.000 i 1.400.000 bolesnika s alergijskim rinitisom. Simptomatologija može biti sezonska i perenijalna, ovisno o alergenu koji je izazvao alergiju. Glavni klinički znak alergijskog rinitisa su kihanje, vodenkasta sekrecija i nosna opstrukcija. Svrbež očiju, nosa, grla češće se dovodi u vezu sa sezonskim nego perenijalnim rinitisom. Svi navedeni simptomi manifestiraju i u normalnim obrambenim mehanizmima i važno je razlučiti nenormalnu reakciju organizma od patološke. To se često definira kao dva ili više simptoma, učestalo, danima više od jednog sata na dan.

Teorije porasta prevalencije alergijskih bolesti

Nameće se pitanje što je razlog toj epidemiji alergija? Postoje dvije teorije.

Prva, starija, mogla bi se nazvati "ekološkom teorijom" i ona polazi od pretpostavke, a za to postoji i dosta dokaza, da su alergije posljedica ekoloških onečišćenja, u prvome redu zraka, a zatim i hrane raznim aditivima.

Druga je "higijenska teorija", koja je aktualna odnedavno, a polazi od pretpostavke da je zapadnjački stil života glavni uzrok tolikom povećanju broja alergičara. Naime, prije nekih desetak godina jedna velika studija u Njemačkoj odmah nakon ujedinjenja, na genetski sličnoj populaciji, uspoređujući učestalost alergija u gradovima bivše Istočne s bivšom Zapadnom Njemačkom, pokazala iznenađujuće rezultate. U istočnim gradovima, gdje je socijalistička, ekološki katastrofična industrija nemilice stvarala onečišćenja neusporedivo više nego u gradovima zapadnog dijela ujedinjene Njemačke, incidencija alergijskog rinitisa i astme bila znatno manja.

To je potpuno poljuljalo dotadašnje teorije o ekološkim onečišćenjima kao glavnom uzročniku alergija. Profesor Mygind i profesor Moesges, dva glavna zagovornika higijenske teorije, to objašnjavaju ovako: ljudi zapadnjačkog stila života predobro jedu, prekomforno stanuju, prečisti su, preprocijepljeni su i previše liječeni. Zbog toga su premalo izloženi raznim klicama i potencijalnim zaraznim bolestima što izaziva imunološki poremećaj koji vodi u alergije. Naime ravnoteža u imunološkom sustavu nastaje zbog manjka bakterijskih podražaja zbog čega se T limfociti diferenciraju u T helper 2 limfocite, koji imaju važnu ulogu u nastanku alergijskih reakcija, nauštrb T helper 1 limfocita, koji su dominantni u upalnim reakcijama kod infekcija - zaraza.

Moglo bi se paradoksno zaključiti da smo bolesni, odnosno alergični, jer živimo previše zdravo.

Veza gornjih i donjih dišnih puteva

Postoji određena povezanost alergijskog rinitisa i bronhalne astme. Istraživanja su pokazala da 3/4 astmatičara ima simptome rinitisa, a 1/5 bolesnika s alergijskim rinitisom ima astmu, dok 1/4 bolesnika ima obje bolesti istodobno. Najčešće bolest počinje rinitisom ili astmom zasebno, a poslije, tijekom godina, oboli i drugi organ. 

Alergija ima veliku ulogu u razvoju drugih bolesti ORL u području, kao što su upale sinusa i uha.

Izbjegavanje alergena preduvjet uspješnog liječenja

Postoje smjernice liječenja alergijskog rinitisa prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.

Prvi korak je izbjegavanje alergena i to je preduvijet uspješnog liječenja, ali i prevencija nastanka alergijskih bolesti budući da izloženost prašini i grinjama povećava rizik od nastanka alergija. Dakle, potrebno je iz prostorija u kojima se alergičar najviše zadržava odstraniti što je više moguće tekstilnih predmeta i tapecirana pokućstva, u kojima se nakuplja prašina i žive grinje, kojih ima, primjerice, i u tekstilnim igračkama. Također, valja ukloniti ukrasno bilje i, koliko je to bolno, iz doma maknuti kućnog ljubimca. Budući da se većina grinja nalazi u krevetu, potrebno je nabaviti antialergijske navlake na madrace, pokrivače i jastuke.

Sljedeća mjera je redovito i često čišćenje prostorija u kojima se alergičar zadržava. Postoje jednostavni testovi kojima se može otkriti postoje li grinje. Nakon što je grinja detektirana, svi tekstilni predmeti moraju se obraditi akricidima, sredstvima za uništavanje grinja. Odjeća u kojoj ima grinja, a najčešće se radi o odjeći koja je dugo bila u ormarima, ili drugi tekstilni predmeti koji se mogu oprati, peru se jadan sat pri temperaturi od 60 ºC ili se, ako se ne smiju prati pri toj temperaturi, moraju oprati akaricidnim dodatkom za hladno pranje. Prostorije treba redovito prozračivati i usisavati ih, ne previše zagrijavati (ispod 22 ºC) i održavati nisku vlagu (nižu od 50 posto) jer takvi uvijeti ne odgovaraju grinjama. To je pogotovo važno za spavaće sobe.

Što više smanjiti izloženost djeteta raznim iritansima, u prvom redu prestati puštiti u stanu alergičnog djeteta. Koliko su te mjere važne i koliko su učinkovite u smislu poboljšanja stanja alergičara s jedne strane, a s druge strane u smislu uštede novca koji društvo izdaje za terapiju alergičara, pokazuje odluka nekih visoko razvijenih zemalja da o vlastitom trošku sudjeluje u adaptaciji stanova alergičnih osoba.

Osim simptomatske terapije antihistaminicima i steroidima, treba spomenuti i imunoterapiju (hiposenzibilizacija), kao treći oblik terapije, koja je uzročna terapija i jedina koja djeluje na poremećeni imunološki sustav. Ona se temelji na koncepciji da toleranciju mogu inducirati visoke koncentracije alergena koje se daju tijekom duljeg razdoblja. Modificiranim alergenima - alergoidima, moguće je u nekoliko aplikacija postići terapijski učinak. Terapija se u djece primjenjuje nakon pete godine i traje kontinuirano najmanje tri godine. Provodi se injekcijma, ali postoji i peroralna ili sublingvalna imunoterapija koja je za djecu puno prihvatljivija. Neka su istraživanja pokazala da je pojava astme u djece koja su prošla hiposenzibilizaciju manja nego u djece koja nisu.

Alergije su velik javnozdravstveni problem, rješavanje kojega zahtjeva goleme napore i velika ulaganja. Kako bi se s tim problemom što uspješnije borili, potrebno je pridržavati se smjernica dijagnostičkih i terapijskih pristupa. Osim edukacije liječnika i zdravstvenih djelatnika, vrlo je važna i edukacija pučanstva, pogotoso s gledišta prevencije razvoja alergija u kojoj su važan dio mjere izbjegavanja alergena i smanjenje izloženosti alergenima.

Datum objave članka: 1. 12. 2002.