Ambrozija - nekad piće bogova, danas alergogena pošast

Ambrozija se u grčkoj mitologiji spominje katkad kao piće, a ponekad kao hrana bogova koja donosi besmrtnost svakome tko je konzumira. Poslastica je to bogova, koja se pravi od meda, vode, voća, sira, maslinova ulja i ječma. Tako je Tantalu, Zeusovu sinu, bila ukazana velika čast time što ju je jeo na planini Olimp. Ali, ukravši pritom božju ambroziju, namirnicu namijenjenu stanovnicima Olimpa, bio je osuđen na vječne muke. Ambrozija je vrlo usko povezana i s nektarom, koji Homer opisuje kao hranu bogova, a ambrozija je u njegovim epovima opisana kao piće bogova. I ambrozija i nektar opisani su kao mirisne supstancije, koje protagonisti u Odiseji koriste kao parfeme, a Homer govori i o odjeći od ambrozije, pa čak i o ambrozijskim sandalama bogova. 

Koncept pića koje uzrokuje besmrtnost primijećen je u barem dva indoeuropska jezika, grčkom i sanskrtu - grčka riječ ambrosia semantički je povezana s riječi "amrita" iz sanskrta, a obje označavaju upravo piće pomoću kojeg se postiže besmrtnost. Znajući da je ambrozija zapravo korov čiji je pelud uzročnik jedne od najučestalijih alergija današnjice, ironično je da dijeli ime s hranom ili pićem olimpskih bogova, sinonimom za besmrtnost. Kako god, besmrtnost koju je ambrozija donosila bogovima s Olimpa, posjeduje u određenoj mjeri i ona sama, s obzirom na to da je vrlo rasprostranjen i tvrdokoran korov koji je gotovo nemoguće iskorijeniti.

Ambrozija (u narodu poznata kao kratka ambrozija, limundžik, partizanka, fazanuša, pelinolisna ambrozija) najrasprostranjeniji je predstavnik svoga roda. Samonikla je, jednogodišnja biljka koja potječe iz prerijskih predjela Sjeverne Amerike, a u Europu je unesena potkraj 19. stoljeća kao slijepi putnik u sjemenu lucerke, žitarica i crvene djeteline.

Širila se u Mađarskoj, dijelu Francuske, sjevernoj Italiji, Austriji, Ukrajini, Rumunjskoj, Vojvodini i Hrvatskoj. Prvi nalazi u Hrvatskoj zabilježeni su 1941. na području sjeveroistočne Hrvatske. Kod nas najviše je ima na prostoru između Save i Drave, ali proširila se i uz uz obalu sve do ušća Neretve. Vrlo je prilagodljiva, plodonosna i žilava biljka, kojoj pogoduju suha klima i otvoren okoliš. Raste uz putove, duž vodotoka, željezničkih pruga, nasipa, na neobrađenim poljoprivrednim zemljištima, zapuštenim vrtovima i gradilištima.

Najčešće je susrećemo kao korov u kukuruzu, soji, suncokretu, šećernoj repi i povrtnicama. Može dosegnuti visinu i do 150 cm, stabljika je četverokutna, razgranata i obrasla dlačicama. Dugi listovi, 4 do 10 cm, jajolikog su oblika, dlakavi te višestruko perasto razdijeljeni.

Biljka sadržava do 200 cvjetova, oprašuje se vjetrom i proizvodi do 8,000.000 peludnih zrnaca (od 5,5 do 10 grama peludnog praha). Zbog aerodinamičnosti pelud je lako pokretljiva i može se prenositi na udaljenosti i do 100 km. Biljka proizvodi velik broj sjemenki (od 3000 do 60.000) koje mogu preživjeti nepovoljne uvjete u zemlji tridesetak godina. 

U našim krajevima ambrozija niče sredinom travnja, a cvate od početka srpnja do prvih mrazeva. Najviše dnevne koncentracije peludi ambrozije u zraku su potkraj kolovoza i početkom rujna. Kod osoba osjetljivih na pelud ambrozije, koja se smatra najalergogenijom biljkom, alergijske reakcije mogu se pojaviti već pri koncentraciji peludnih zrnaca od 20 do 30 u četvornome metru zraka. S obzirom na to da se i Hrvatska nalazi u središtu širenja ambrozije s vrlo visokim koncentracijama peludi u zraku, sustavno se radi na organiziranoj kontrolom širenja, odnosno suzbijanju tog alergogenog korova u vrijeme cvatnje, kako bi se koncentracija peludi u zraku smanjila do te mjere da ne uzrokuje simptome alergijske reakcije (manje od 30 peludnih zrnaca u četvornome metru zraka).

Posljednjih nekoliko desetaka godina zabilježen je porast broja osoba koje pate od alergijskih oboljenja. Prema novijim podacima, 30 posto ukupnog stanovništva boluje od neke vrste alergije, s tim da od tog broja u Hrvatskoj 7 do 10 posto stanovništva pati od peludne alergije. U najčešće alergene ubrajaju se pelud (u našem podneblju pelud ambrozije poznata je kao najalergogenija), grinje, kućna prašina, životinjska dlaka, spore plijesni, hrana, aditivi, konzervansi, otrovi insekata i UV zrake.

Najčešći oblik alergije na pelud je alergijski rinitis, poznat i kao peludna hunjavica. Riječ je o alergijskoj bolesti gornjih dišnih putova koja se javlja sezonski, u početku kao alergija na peludi trava, a kasnije vrlo često i na peludi stabala i korova. Zato je karakteristično da se peludna hunjavica javlja u proljeće i ljeto, paralelno s cvatnjom određenih biljaka i pojavljivanjem određene vrste peludi u zraku.

Simptomi alergijskog rinitisa su kihanje, svrbež nosa, osjećaj začepljenosti i neprohodnosti nosa, katkad i smanjen osjet njuha te obilni vodenasti iscjedak iz nosa. Uz nosne simptome, mogu se javiti i očni simptomi (konjunktivitis), kao što su svrbež, suženje i pečenje očiju.

U našim krajevima ambrozija niče sredinom travnja, a cvate od početka srpnja do prvih mrazeva. Najviše dnevne koncentracije peludi ambrozije u zraku su potkraj kolovoza i početkom rujna

Za vrijeme dobrih meteoroloških prilika, kad je toplo i suho vrijeme, uz minimalnu količinu vlage i visokom tlaku zraka, u zrak se oslobađaju velike količine peludi. Za sunčanih i vjetrovitih dana najveća koncentracija je ujutro, pa u to vrijeme valja izbjegavati otvaranje prozora. Koncentracija peludi u zraku ovisi i o klimatskim i mikroklimatskim uvjetima te vegetaciji određenog podneblja. U našim uvjetima, u kontinentalnom vegetacijskom pojasu maksimum polenacije javlja se od sredine travnja do sredine rujna (cvatnja lijeske u veljači, breze u ožujku i travnju, trava u svibnju i lipnju, korova u srpnju, kolovozu i rujnu). U primorskom vegetacijskom pojasu maksimum polenacije nastaje već u rano proljeće te potkraj ljeta i početkom jeseni, kad je izražena cvatnja korova i nekih trava (cvatnja masline, crnog bora i čempresa u veljači i ožujku, trava u travnju i svibnju, korova tijekom cijele godine).

S obzirom na povezanost gornjih (nos, ždrijelo, grkljan) i donjih (bronhi i pluća) dišnih putova, logično je da vrlo često postoji i povezanost njihovih oboljenja (alergijski rinitis - sinuitis - nosna polipoza - astma).

Ako se ne liječi, alergijski rinitis izaziva otečenost nosne sluznice i dovodi do suženja sinusnih ušća, što vremenom pogoduje razvoju kroničnog rinosinuitisa. Postoji i povezanost nosne polipoze s različitim kroničnim bolestima dišnog sustava, kao što su astma, kronični sinuitis i kronični rinitis. Statistički podaci pokazuju da oko 15 posto bolesnika s nosnom polipozom ima astmu, a 30 do 70 posto bolesnika s astmom ima kronični rinosinuitis s nosnom polipozom. 

Zbog međusobne povezanosti bolesti gornjih i donjih dišnih putova, za liječenje primarne bolesti, kao i za smanjenje simptoma sekundarne, važno je na vrijeme dijagnosticirati bolest i početi primjenjivati određenu terapiju.

Vrlo važnu ulogu u postavljanju dijagnoze imaju anamnestički podaci na temelju razgovora s pacijentom, ali i klinička slika. Postoje različite vrste testiranja i pretraga koje je potrebno napraviti s ciljem što preciznije dijagnostike i propisivanja određene terapije.

Pretrage koje treba obaviti:

• alergološko kožno testiranje na inhalacijske alergene
• imunološka obrada - u krvi se određuje ukupna količina imunoglobulina E (RAST) i specifičnih antitijela (RAST) na uzročne alergene te mjerenje eozinofilnoga kationskog proteina (ECP)
• citološki pregled iskašljaja ili brisa nosa na eozinofile, mjerenje koncentracije dušičnog oksida u izdahnutom zraku radi dokazivanja upale u bronhalnoj sluznici, određivanje broja eozinofilnih leukocita iz brisa nosa, iskašljaja i krvi
• spirometrija - utvrđivanje postojanja suženja dišnih putova
• testovi specifične provokacije metakolinom ili suhim zrakom kojim se potvrđuje preosjetljivost dišnih putova
• RTG dijagnostika.

Kako su alergije velik javnozdravstveni problem, njegovu rješavanju treba pristupiti ozbiljno i sustavno. Zato je, uz edukaciju zdravstvenih djelatnika, vrlo važna i edukacija stanovništva, pogotovo iz perspektive prevencije razvoja alergija (velika važnost pridaje se izbjegavanju alergena ili smanjenju izloženosti), pridržavanja dijagnostičkih smjernica i redovitog uzimanja propisane terapije.

Iako alergija nije izlječiva, različitim metodama liječenja mogu se ublažiti simptomi i smanjiti potreba za antialergijskim preparatima. Prije svega, valja izbjegavati alergene, s obzirom na to da izloženost njima pojačava rizik od nastanka alergija. Kod jačih oblika alergijskog rinitisa preporučuje se i upotreba maske, koju pacijent stavlja na nos i usta nakon izlaska iz kuće.

Liječenje antihistaminicima počinje prije sezone cvjetanja, a treba trajati do kraja djelovanja alergena. U slučaju da ta zaštita nije dovoljna, može pomoći i primjena topičkih (lokalnih) kortikosteroida, koji se uštrcavaju direktno u nos ili kapaju u oči.

Treba spomenuti i imunoterapiju ili hiposenzibilizaciju, koje predstavljaju uzročnu terapiju, jedinu koja djeluje na poremećeni imunosni sustav. Temelji se na koncepciji da toleranciju mogu inducirati visoke koncentracije alergena koje se daju tijekom duljeg razdoblja. Modificiranim alergenima - alergoidima - može se u nekoliko primjena postići terapijski učinak. Kod djece se terapija primjenjuje nakon pete godine i traje kontinuirano najmanje tri godine. Provodi se injekcijama, ali postoji i peroralna (na usta) ili sublingvalna (pod jezik) imunoterapija, koja je za djecu mnogo prihvatljivija. Istraživanja su pokazala da je astma u djece koja su prošla hiposenzibilizaciju rjeđa nego kod one koja nisu.

Jedan od načina prevencije je praćenje utjecaja klimatskih uvjeta na ljudsko zdravlje, to jest praćenje bioprognoze. Osim polen monitoringa (praćenja koncentracije peludi u zraku), bioprognoza objedinjuje biometeorološke parametre. S obzirom na to da meteorološki i aerobiološki parametri utječu na pojavu simptoma kod pulmoloških i kardiovaskularnih bolesnika, nužno je pravodobno informiranje bolesnika o stanju u atmosferi i očekivanim meteorološkim uvjetima te savjetovanje kako prevenirati simptome i štititi zdravlje.

Kod osoba osjetljivih na pelud ambrozije, alergijske reakcije mogu se pojaviti većpri koncentraciji peludnih zrnaca od 20 do 30 u četvornome metru zraka

Kako bi neželjeni utjecaj peludi sveli na najmanju moguću mjeru, bolesnici koji pate od peludne alergije koriste i peludni kalendar, koji donosi obavijest o razdobljima cvatnje određenih biljaka i prisutnosti njihove peludi u zraku. Glavni podatak za izradu peludnog kalendara je određivanje duljine polenacije za svaku pojedinu biljnu vrstu ili rod (od početka do kraja). Mjerenjem količine peludi u zraku na što više mjernih postaja postavljenih u područjima s različitim klimatskim obilježjima, kao i svakodnevnim određivanjem vrste i koncentracije peludi, prati se dinamika njihova pojavljivanja. Peludni kalendar izrađuje se za proteklu polenacijsku sezonu i, s obzirom na vremenske prilike, razlikuje se od godine do godine. 

Kad je ambrozija posrijedi, već je spomenuto da su njezina najčešća staništa zapuštena zemljišta, uz putove, ceste, željezničke pruge, obale potoka i rijeka te na neobrađenim vrtovima i gradilištima. Ako se susretnete s ambrozijom, preporučuje se iščupati biljku zajedno s korijenom, a pritom treba koristiti zaštitne rukavice da ne bi došlo do oštećenja kože i kontaktnog dermatitisa. Manje površine obrasle ambrozijom treba pokositi, i to prije cvatnje, koseći travu na 5 cm od tla i niže. Za velike površine koriste se kemijska sredstva. S obzirom na to da je vrlo alergogena, ambroziju bi trebalo nastojati iskorijeniti gdje god da se na nju naiđe.

SMANJITE NEGATIVAN UTJECAJ AMBROZIJE NA SVOJE ZDRAVLJE

- provjerite ima li je i u vašoj okolici i obavijestite o tome nadležne institucije
- uključite se u akcije njezina uklanjanja
- učestalo kosite travnjake
- u vrijeme cvatnje ambrozije držite prozore zatvorene te izbjegavajte jutarnje provjetravanje prostorija (od 5:00 do 10:00 sati)
- razmislite o kupnji klimatskog uređaje
- ne sušite odjeću izvan kuće
- perite posteljinu minimalno jednom tjedno u vrućoj vodi
- izbjegavajte izlaske između 10.00 i 16.00 sati tijekom suhog, vrućeg i vjetrovitog vremena, kad su koncentracije peludi u zraku najveće; za izlazak u prirodu izaberite dan poslije kiše jer je tada najmanja koncentracija peludi u zraku
- nakon povratka kući preodjenite odjeću, istuširajte se i operite kosu prije spavanja jer se pelud nakuplja na odjeći, koži i u kosi
- ako je moguće, u vrijeme cvjetanja ambrozije promijenite mjesto boravka i otiđite na godišnji odmor na more ili u planine, jer ambrozije još nema u našem priobalju niti na planinama iznad 1000 m visine
- koristite hipoalergene kozmetičke proizvode i sredstva za sunčanje
- izbjegavajte namirnice koje izazivaju sličnu alergiju (lubenice, dinje, banane, kamilica)
- redovito pratite bioprognozu
- upoznajte se s peludnim kalendarom
- koristite propisanu farmakoterapiju