Bez ambrozije se lakše diše

Osim štete koju nanosi poljoprivrednim proizvođačima, ambrozija izravno šteti ljudima, izazivajući alergije svim dobnim skupinama. Gotovo nema osobe koja je osjetljiva na pelud, a da nije čula za ambroziju.

Sve češće čujemo priču o ambroziji, biljci koja postaje noćna mora mnogih naših sugrađana. Tome svjedoče i podaci koji upućuju na to da se svake godine povećava broj građana koji obolijevaju od alergije na ambroziju, što je zabrinjavajuće u zdravstvenom i društvenom pogledu, jer djeca i odrasli u područjima gdje cvatu korovi i ambrozija nekoliko mjeseci ne mogu normalno živjeti, pod stalnom su medicinskom terapijom i moraju se skloniti na zaštićeno mjesto. Prema izjavama stručnjaka, svaki deseti stanovnik osjetljiv je, odnosno alergičan na ovu biljku. Ova alergogena biljka, koja u pojedinim dijelovima naše zemlje izaziva pravu epidemiju, sve češće ugrožava zdravlje i u vrijeme cvatnje, kad vjetar raznosi njezinu pelud.

Za ambroziju, stručnog naziva Ambrosia artemisiifolia ili A. elatior, odnosno pelinolisna ambrozija, u nekim krajevima naše zemlje udomaćili su se izrazi fazanuša, partizanka, pelinolisni limundžik i Krausova trava. Ova pelinolisna biljka dobila je ime po listovima vrlo sličnima pelinu. Stručnjaci kažu da sačuva klijavost gotovo 40 godina, a samo jedna biljka može stvoriti i do 150.000 sjemenki. Ima iznimno puno cvjetova. Primjerice, samo jedna muška cvjetna glavica može imati čak do stotinu cvjetova s nevjerojatnih do pola milijuna peludnih zrnaca u svakom cvijetu. Dobro razvijene biljke ambrozije, osobito one koje rastu zasebno, mogu proizvesti do 10 grama peludnog praha. Biljka u našim uvjetima naraste do 1,5 metar i stvara grm. Sjeme zrije na jesen jer cvjeta tek od polovice srpnja, katkad i malo prije, pa sve do sredine listopada. Oprašuje je vjetar. Sjeme nikne u proljeće i stvara se tijekom cijelog ljeta. Jedna biljka po oplodnji može dati i do 4000 plodova.
Ambroziji pogoduju suha klimatska staništa i otvoreni položaj, zato je očekivati da će se u sljedećih nekoliko godina intenzivno proširiti. Nalazimo je u kontinentalnim gradovima, na neobrađenim gradskim i privatnim posjedima, na nasipima, uz željezničke pruge, ceste, kanale, u vrtovima koji se ne obrađuju. Zapravo, može rasti svugdje na neobrađenom zemljištu, na koje najčešće vjetar donosi sjeme. Vrlo intenzivno raste i na kultiviranim zemljištima i sve je češće nalazimo među žitaricama i okopavinama.

Prepoznatljivi simptomi alergije su kašljanje, kihanje, hunjavica, curenje vodenastog sekreta iz nosa, svrbež očiju, katkad i gušenje itd. Reakcije su vrlo slične prehladi, stoga ih je u početku teško odmah prepoznati. Ipak, alergiju odaje svrbež očiju. Jave li se navedeni simptomi, svakako se preporučuje posjetiti liječnika, koji će postaviti dijagnozu i započeti s odgovarajućim liječenjem. To je posebice važno zato što se zbog dugotrajna izlaganja alergenima mogu razviti i druge, puno teže bolesti, kao što su astma, opstruktivni bronhitis i dr.

Liječenje alergije treba prepustiti medicinskim stručnjacima, koji nakon definiranja vrste alergena počinju s liječenjem, koje može potrajati. Pacijentima se sugerira da pozorno slušaju liječnike i ponašaju se u skladu s njihovim savjetima.

Ambroziju možemo suzbijati na nekoliko načina, prije svega donošenjem i provedbom odluke o suzbijanju te mehaničkim i kemijskim putem. Kemijskim putem uništavamo je herbicidima, što se teško provodi na površinama zasađenima poljoprivrednim kulturama. U tom slučaju treba koristiti selektivne herbicide, što katkad, zbog kasnog primjećivanja ambrozije, nije više moguće. No, na neobrađenim površinama uništavanje primjenom herbicida puno je lakše. Mehanički način je najteži, ali ujedno i najučinkovitiji. Ambrozija se, naime, čupa iz zemlje dok je još mlada. Kako bi čupanje bilo lakše, provodi se neko vrijeme poslije kiše, pazeći pritom da se previše ne izgazi obrađena površina. Ambroziju se može uništavati i košnjom tamo gdje je ona moguća. Košnju treba svakako obaviti prije cvatnje, na visini ne većoj od pet centimetara iznad razine zemlje. Nađemo li ambroziju u cvatu ili već u precvjetavanju, najbolje ju je odrezati i spaliti, kako se eventualno već zrelo sjeme ne bi dalje širilo i prenijelo ambroziju na nove površine. Brzina njezina širenja katkad dostiže i 20 km na godinu. Ambrozija ne poznaje granice i brzo se širi, a naše joj podneblje klimatski jako odgovara.

U suzbijanju ambrozije najuspješnije rezultate daje razvijena svijest o potrebi zaštite okoliša i zdravlja. Međutim, sve dok se njezinu suzbijanju ne pristupi sistematski, s uključenim timom stručnjaka i institucijama lokalne samouprave, neće biti konačnog plana njezina uništenja. Potrebno je poduzeti energičnije mjere za uklanjanje i čišćenje površina od korova, posebno ambrozije, i to prije cvatnje. Naredbom o poduzimanju mjera obveznog uklanjanja ambrozije, koju je donijelo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva (NN 72/07), riješena je regulativa uništavanja ambrozije za cijelu državu. Jedinice lokalne samouprave, donošenjem Odluke o uklanjanju i uništavanju ambrozije na svom području, definiraju opće odredbe kojima se određuju mjere i područja s kojih se ambrozija uklanja, tko su sve obveznici, način i vrijeme uklanjanja, tko provodi nadzor i koje mjere može poduzeti te prekršajne sankcije.

Veliku ulogu u suzbijanju ambrozije ima edukacija, odnosno informiranje javnosti o štetnosti ove biljke (putem letaka, plakata, brošura, članaka, TV priloga...), ali i poticanje građana, ustanova i gospodarstvenika na uključivanje u program aktivnosti za suzbijanje ambrozije. Komunalni redar trebao bi redovito izvještavati o nepokošenim površinama s ambrozijom.