Kako prepoznati intoleranciju na hranu

Bolesti i stanja / Alergologija i imunologija Kristina Kvakan mag. nutricionizma

Ljudi često kažu da imaju alergiju na neku hranu, iako zapravo misle na intoleranciju, odnosno preosjetljivost. Unatoč manjim preklapanjima, razlike su vrlo jasne

Postoji velika šansa da ste barem jednom u životu imali neugodnu reakciju na nešto što ste pojeli. Kako biste se mogli suočiti s probavnim tegobama koje otežavaju konzumaciju određene hrane, od ključne je važnosti utvrditi je li riječ o alergiji ili o intoleranciji na hranu.

Većina hrane koju unosimo u organizam sadrži proteine, masti i ugljikohidrate, koje nazivamo makromolekulama jer su sastavljene od niza međusobno povezanih manjih molekula. Da bismo te velike molekule mogli iskoristiti u organizmu, potrebno ih je razgraditi na manje sastavne dijelove koji se mogu apsorbirati u krvotok i tako dostaviti do svih tjelesnih stanica. Ako se makromolekule ne razgrade u potpunosti, nerazgrađeni oblici nejednakih veličina ostaju u crijevima, gdje reagiraju sa stanicama i molekulama. Reakcije koje pritom nastaju određuju hoće li nastupiti alergija ili intolerancija.

Razlika između alergije i intolerancije

Ljudi često kažu da imaju alergiju na neku hranu, iako zapravo misle na intoleranciju. Iako se pojedini simptomi alergije i intolerancije mogu preklapati, postoje jasne biokemijske i fiziološke razlike.



Alergija na hranu

Alergija na hranu je rezultat imunosne reakcije organizma na molekulu proteina vezanog na masti (lipoprotein) ili na ugljikohidrate (glikoprotein) koju prati stvaranje protutijela (IgE). Takav nerazgrađen protein okidač je za razvoj imunosne reakcije, koja se očituje razvojem upale i osipom, a u najtežem obliku može doći i do teške anafilaktičke reakcije.

U djece nastaje osobito nakon konzumacije mlijeka, jaja ili oraha, a kod odraslih nakon konzumacije ribe, školjaka, orašastih plodova, kikirikija, začina, povrća, voća, celera, senfa, sezama, kukuruza, jaja, mlijeka, mliječnih proizvoda, soje i proizvoda od soje.

U slučaju alergije na hranu, simptomi nastupaju neposredno nakon uzimanja hrane.
 

GLAVNE ZNAČAJKE ALERGIJE NA HRANU

* prvi kontakt: preosjetljivost, stvaranje IgE protutijela
* dovoljna je i mala količina namirnice da pokrene imunosnu reakciju
* brz razvoj simptoma
* tipični klinički simptomi alergije: znakovi na koži (osip, crvenilo, svrbež, urtikarija), simptomi povezani s probavnim sustavom (grčevi u trbuhu, mučnina, povraćanje, proljev ili tvrda stolica), smetnje dišnog sustava (curenje nosa i otežano disanje) 
* dijagnoza: određivanje IgE protutijela (krvni test, kožni test)


Intolerancija na hranu

Intolerancija na hranu je ograničena na probavni sustav te nam je hrana koju jedemo teško probavljiva. Možemo je definirati kao nemogućnost organizma da prihvati pojedine namirnice ili njihove molekule, što se očituje različitim biokemijskim reakcijama u organizmu. Uz poremećaj probavnog procesa dolazi i do niza drugih problema (kožni, respiratorni, neurološki, psihološki).

Najčešća je intolerancija na ugljikohidrate ili masti, a rjeđa na proteine. Činjenica je da su intolerancija laktoze i celijakija jedine intolerancije na hranu kojima se uzrok može lako utvrditi, dok je uzrok ostalim intolerancijama teže utvrditi.

Za razliku od alergije, puno je više simptoma koji se mogu javiti kod intolerancije na hranu. Oni uobičajeni uključuju povremenu nadutost, grčeve ili bol u trbuhu, povraćanje, proljev, masnu stolicu i različita upalna stanja. Simptomi se mogu javiti i nekoliko sati nakon jela.
 

GLAVNE ZNAČAJKE INTOLERANCIJE NA HRANU

* reakcija se može pojaviti bilo kada
* reakcija ovisi o količini namirnice
* reakcija je najčešće pritajena (latentna)
* vanjski simptomi su slični alergiji
* dijagnoza: testiranje na nedostatak enzima

Intolerancija na laktozu

Laktoza je mliječni šećer sastavljen od glukoze i galaktoze. Da bi se laktoza mogla apsorbirati, veza između glukoze i galaktoze mora se pocijepati uz pomoć enzima laktaze.



Iako u dječjoj dobi svi imamo taj enzim, neki od nas nakon nekog vremena stvaraju ga u jako maloj količini, zbog čega molekule laktoze ostaju nerazgrađene.

Nerazgrađena laktoza navlači vodu u crijeva, a to povećava pokretljivost (peristaltiku) crijeva i izaziva proljev, što je glavni simptom.

Ostali simptomi su nadutost i vjetrovi kao posljedica djelovanja mikroorganizama na nerazgrađenu laktozu. Naime, nerazgrađena laktoza prilikom dolaska u debelo crijevo služi kao hrana različitim bakterijama, zbog čega se povećava količina stvorenog plina, što također može biti uzrok boli i nadutosti.

Takvo stanje može se izbjeći nadoknadom enzima laktaze.

Intolerancija na masti

Masti su važna sastavnica pravilne prehrane, no ključno je unositi dobre masnoće. Uzrok nemogućnosti razgradnje masti je nedostatak ili nedovoljna enzimatska učinkovitost enzima lipaze.

Ako se masti u crijevima ne razgrade, javlja se mast u stolici (steatoreja), odnosno izlučuju se nerazgrađene masti, čime organizam gubi i važne nutrijente topive u mastima, kao što su vitamini.

Uz to, zbog prisutnosti nerazgrađenih masti povećava se mogućnost nastanka upale, jer suvišni lipidi u crijevima negativno djeluju na našu mikrobiotu i održavanje pravilne funkcije epitela sluznice crijeva.

Organizmu se može pomoći u razgradnji masti primjenom dodataka prehrani koji sadrže enzim lipazu.

Intolerancija na proteine

U pojedinim situacijama i proteini mogu biti uzrok intolerancije te izazvati oštećenje stijenke crijeva, što može dovesti do povećane propusnosti. Nerazgrađeni proteini stupaju u reakciju s crijevnim mikroorganizmima, što posljedično vodi pojavi nelagodnih simptoma - proljev, nadimanje, osjećaj punoće, nelagode i težine nakon jela. 

I u ovom slučaju glavni uzrok može biti nedostatak probavnih enzima - proteaza. Enzimi tripsin i kimotripsin se izlučuju u gušterači i aktiviraju dolaskom u crijevo gdje ubrzavaju razgradnju proteina u aminokiseline. Proteaze imaju bitne uloge u mnogim staničnim procesima, uključujući rast stanica, hormonsku signalizaciju i stvaranje bioaktivnih peptidam stoga njihov manjak s vremenom može rezultirati umorom i raznim zdravstvenim problemima.

Nadoknadom proteaza putem dodataka prehrani možemo pomoći organizmu u razgradnji proteina.

Zašto su važni probavni enzimi?

Probavni enzimi su molekule ključne za normalnu probavu. Sintetiziraju se u određenim organima probavnog sustava i izlučuju direktno u šupljinu probavne cijevi.

U slučaju njihova manjka, nedostatka ili slabije učinkovitosti, probava pojedinih namirnica može biti otežana i rezultirati određenim tegobama. Uzroci mogu biti višestruki, a najčešći je nemogućnost gušterače i drugih organa probavnog sustava da proizvedu dovoljnu količinu probavnih enzima.

U većini slučajeva intolerancije oboljeli izbjegavaju konzumaciju određenih namirnica koje izazivaju tegobe. No, redovitim uzimanjem dodataka prehrani to neće biti potrebno, jer će nadoknada potrebnih probavnih enzima omogućiti iskorištavanje i tih namirnica u organizmu.


Izvor fotografija: Shutterstock

Datum objave članka: 15. 7. 2024.
izdvojeni proizvodi