Intolerancija laktoze - nemogućnost probave mliječnog šećera

Nepodnošenje mlijeka može se očitovati na nekoliko načina, među kojima se najčešće javljaju intolerancija laktoze i alergija na kravlje mlijeko. Ta dva poremećaja potpuno su drukčije prirode i nikako se ne mogu poistovjetiti.

Alergija na kravlje mlijeko očituje se kao reakcija imunosnog sustava na bjelančevine, pri čemu nastaje neželjena reakcija koja se može javiti na koži, u probavnom i respiratornom sustavu, ali i kao multisistemska reakcija. javlja se uglavnom u dojenačkoj dobi i pogađa oko dva do sedam posto djece do njihove prve godine života. 

Intolerancija laktoze je isključivo vezana uz smetnje povezane s probavom i probavnim sustavom i puno je češća u odrasloj dobi.

Mliječni šećer prirodna je sastavnica mlijeka svih sisavaca, među kojima najviše laktoze sadrži upravo majčino mlijeko. Manje količine laktoze nalaze se i u svim drugim mliječnim prerađevinama, poput jogurta, sira, mliječnih deserta i sladoleda. Taj šećer spada u skupinu disaharida građenog od jedne jedinice glukoze i jedne jedinice galaktoze, na koje se hidrolizira djelovanjem probavnog enzima laktaze. Laktaza se nalazi u tankom crijevu na vrhovima crijevnih resica, što je jedna od važnijih činjenica kad govorimo o utjecaju enterokolitičnih bolesti na toleranciju mlijeka i mliječnih proizvoda, odnosno laktoze.

Intolerancija laktoze je poremećaj koji podrazumijeva nepodnošenje laktoze. O čemu je zapravo riječ? Nepodnošenje laktoze zapravo je nemogućnost probave mliječnog šećera. Ta pojava ovisi o ravnoteži konzumirane laktoze i kapacitetu crijevnog enzima laktaze, koji razgrađuje laktozu, zbog čega se nepodnošenje laktoze razlikuje od osobe do osobe.

Što se događa u crijevima? Neapsorbirani mliječni šećer, laktoza, unutar crijevnog lumena povećava osmotski tlak, što dovodi do navlačenja vode i elektrolita u crijevo, a to rezultira pojavom proljevastih stolica. Uz to, neapsorbirana laktoza postaje "hrana" crijevnim bakterijama, osobito onima koje se nalaze u debelom crijevu, gdje metabolizirajući mliječni šećer stvara masne kiseline i plinove, što dovodi do širenja crijeva, zbog čega osoba osjeća nadutosti te ima grčeve i vjetrove. Moguća je i pojava mučnine i podrigivanja.

Uglavnom pogađa zrelu i stariju populaciju. Dojenčad i mala djeca u pravilu jako dobro podnose mliječni šećer, no intolerancija laktoze može biti prisutna i u dojenačkoj i ranoj dječjoj dobi.

Postoji nekoliko definicija intolerancija laktoze gdje se navode primarni i sekundarni nedostatak laktaze, te kongenitalni, odnosno urođeni nedostatak enzima koji razgrađuje mliječni šećer.

Primarna intolerancija laktoze

Može se očitovati kao djelomičan do potpun manjak enzima laktaze i razviti se u osoba različite dobi i rase, a odnosi se i na intoleranciju laktoze stečenu u odrasloj dobi. 

Približno 70 posto svjetske populacije ne tolerira laktozu, no taj postotak se mijenja s obzirom na rasu i kulturu prehrane, što rezultira genetskom predispozicijom i selekcijom osoba koje mogu ili ne mogu probaviti mliječni šećer. Tako, primjerice, u populaciji čija je prehrana bogata mlijekom i mliječnim proizvodima (poput sjevernoeuropskih zemalja), samo kod oko dva posto pučanstva bilježi se nedostatak laktaze, a kod Hispanaca udio osoba s intolerancijom laktoze između 50 i 80 posto, a u Azijata gotovo 100 posto.

Primarna intolerancija laktoze najčešće ne nastupa naglo nego se razvija tijekom godina sazrijevanjem organizma. Upravo je stoga i sama tolerancija laktoze u odnosu na količinu vrlo različita u odraslih osoba, pa pojedinci mogu tolerirati konzumaciju, primjerice, jedne čaše mlijeka ili kuglice sladoleda bez pojave simptoma laktoza intolerancije. No, povećavanjem količine konzumiranog mlijeka i mliječnih proizvoda počinju se javljati simptomi, i to u rasponu od lakših probavnih smetnji do bolova u trbuhu i proljeva.

Sekundarna intolerancija laktoze

Javlja se kao posljedica oštećenja sluznice tankog crijeva, što se događa u slučajevima različitih infekcija probavnog sustava, gastroenteritisa, dugotrajnog proljeva, bakterijske neravnoteže u tankom crijevu ili nekih drugih bolesti koje mogu oštetiti crijevnu sluznicu i narušiti integritet crijevne mikroflore (poput celijakije ili Crohnove bolesti). Jedna od najčešćih infekcija u dojenčadi i male djece je rotavirus, koji često uzrokuje pojavu sekundarne intolerancije laktoze.

U slučaju razvoja sekundarnog nepodnošenja laktoze liječenje treba usmjeriti na uzrok nastanka tog stanja. Oporavkom od osnovne bolesti, osoba može konzumirati uobičajenu količinu mlijeka i mliječnih proizvoda. I tijekom samog trajanja liječenja (osim u slučaju teškoga i dugotrajnog proljeva) ne treba ih eliminirati iz prehrane, jer je riječ o izvrsnim izvorima kalcija i drugih esencijalnih nutrijenata.

Urođeni nedostatak laktaze

Poremećaj je koji se javlja izrazito rijetko. Štoviše, prije 20. stoljeća čovjek koji je imao urođeni nedostatak toga probavnog enzima ne bi mogao preživjeti, budući da majčino mlijeko sadrži izrazito visoku koncentraciju tog šećera, a odgovarajuće zamjene nisu postojale. No, danas postoje pripravci koji ne sadrže laktozu i odgovarajuća su zamjena za majčino mlijeko.

Test na intoleranciju laktoze (Lactose Tolerance Test, LTT) jedan je od najčešćih načina dijagnosticiranja intolerancije laktoze. Uz to, jako dobru sliku može dati i anamneza, kojom se mogu utvrditi genetska predispozicija i povezanost konzumacije određenih namirnica s pojavom tegoba.

Jedan od najboljih načina ispitivanja jest provođenje eliminacijske dijete kojom se iz prehrane isključuju svi izvori laktoze. Ako je riječ o intoleranciji laktoze, simptomi nestaju u roku dva tjedna, a ponovnom konzumacijom namirnica koje sadrže laktozu inicira se ponovna pojava simptoma, što upućuje na intoleranciju laktoze.

Stanje primarne laktoza intolerancije nije izlječivo, no simptomi koje uzrokuje neprobavljena laktoza mogu se u potpunosti ukloniti provođenjem eliminacijske prehrane. Dijeta ne mora nužno biti stroga, nego je osoba sama sebi prilagođava težini simptoma i količini laktoze koju podnosi bez simptoma. Tako pojedine, izrazito osjetljive osobe, provode strogu eliminacijsku prehranu koja podrazumijeva potpuno izbjegavanje laktoze, a osobe s manje izraženim simptomima i većom tolerancijom na laktozu mogu konzumirati fermentirane mliječne proizvode, sir, pa čak i manje količine mliječnih deserta, poput sladoleda.

U dojenčadi i male djece najčešće se javlja sekundarna intolerancija laktoze, odnosno nepodnošenje mliječnog šećera zbog oštećenja crijevnog epitela. U tom slučaju najčešći uzrok i simptom intoleranciji laktoze je dugotrajan proljev. Ako proljev traje više od dva tjedna, savjetuje se prehrana bez laktoze. Međutim, prestanak dojenja nikako se ne savjetuje, bez obzira na sadržaj laktoze u majčinu mlijeku. No, za dojenčad koja se hrani adaptiranim mliječnim pripravkom postoji mogućnost kratkotrajna prelaska na formulu koja sadrži smanjen udio laktoze ili je uopće ne sadrži.

S obzirom na težinu simptoma, veća djeca mogu smanjiti unos mlijeka, uz nastavak konzumacije fermentiranih mliječnih proizvoda i sira, a u težim slučajevima može se savjetovati eliminacija mlijeka i mliječnih proizvoda, no pritom je potrebno dati odgovarajuću zamjenu ili suplementaciju u cilju nadoknade kalcija u prehrani.

Sekundarna intolerancija laktoze u dojenčadi i male djece može biti i posljedica alergije na kravlje mlijeko. Naime, u djece koja su alergična na kravlje mlijeko vrlo često može doći do oštećenja sluznice tankog crijeva, pojave proljeva i posljedično intolerancije laktoze. U tom slučaju dojenčadi i maloj djeci često se kao zamjena za regularnu dojenačku formulu ili kravlje mlijeko daje semielementarna fomula. Ti dojenački pripravci mogu se naći u oblicima koji sadrže i ne sadrže laktozu.

Liječenje simptoma alergije najčešće započinje formulacijom koja ne sadrži laktozu, no s oporavkom crijevne sluznice i uspostavljanjem normalne probave djetetu se uvodi formulacija koja sadrži laktozu.

Izostavljanje laktoze nije potrebno u djece alergične na kravlje mlijeko, jer izostavljanjem konzumacije proteina kravljeg mlijeka djetetov probavni sustav ima normalnu funkciju i može probavljati laktozu.

Rezultati nedavnog istraživanja upozorili su da laktoza pospješuje apsorpciju kalcija, zbog čega prehrana bez laktoze (eng. lactose fee diet) može rezultirati smanjenom apsorpcijom tog minerala, što u konačnici utječe na mineralizaciju kostiju. Stoga prehrana bez laktoze u dječjoj dobi dugoročno može imati negativne posljedice na mineralni sadržaj kostiju, što u kasnijoj dobi može biti uzrokom većeg rizika od prijeloma, pa čak i pojave osteoporoze.

Na homeostazu kalcija utječu i unos bjelančevina, vitamina D i soli, genetski i drugi čimbenici, te se veliki broj studija u posljednje vrijeme bavi upravo određivanjem genske predispozicije na povećan rizik od nedostatka laktaze i posljedično smanjenu mineralizaciju kostiju, što potencijalno omogućuje ranu intervenciju modifikacijom prehrane i suplementacijom.

Laktoza je u najvećoj mjeri prisutna u mlijeku i mliječnim proizvodima, no koncentracija ovog šećera može znatno varirati s obzirom na tip prerađevine. U ovoj grupi namirnica manji udio laktoze može se naći u fermentiranim mliječnim proizvodima, kao što su jogurt, acidofil, kiselo mlijeko, kefir i sirevi, gdje laktoze ima najmanje upravo u najtvrđim sirevima. Smanjenju laktoze u ovim proizvodima pridonose bakterijske kulture i probiotici koji provode proces fermentacije, odnosno vrenja, čime dolazi do metaboliziranja mliječnog šećera i smanjenja njegove količine u namirnici. Drugim riječima, što je stupanj fermentacije veći, to je sadržaj laktoze u proizvodu manji.

Sadržaj laktoze u pojedinim mliječnim proizvodima

Prehrana sa smanjenim udjelom laktoze najčešće se odnosi na konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda, no važno je napomenuti da se laktoza vrlo često koristi kao dodatak u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji i često se može naći kao sastavni dio mesnih prerađevina, dodataka prehrani i lijekova, zbog čega je prilikom provođenja eliminacijske prehrane važno čitati sastav proizvoda.