Snižen prag podnošljivosti histamina

Histamin je molekula koja nastaje kao metabolički produkt pregradnje histidina, jedne od osam esencijalnih aminokiselina koja se prirodno nalazi u većini proizvoda proteinskog sastava (meso, mlijeko, sirevi, riba, bjelanjak, mahunarke). Spada u grupu vazoaktivnih amina (također poznatih kao biogeni amini) u koje se još ubrajajuu tiramin i feniletilamin. 

Posebno velika količina histamina oslobađa se i u slučaju alergijske reakcije. Histamin je već dugo poznat kao pokretač akutne alergijske reakcije u ljudi. Naime, dokazano je njegovo izlučivanje iz mastocita i bazofilnih leukocita nakon spajanja alergena i specifičnih IgE antitijela na njihovoj površini koja sadrži receptore za IgE. Stoga ne čudi da je dobio ime po grčkoj riječi „histos“ što znači tkivo.

Kako bi se moglo ispitivati njegovo djelovanje, sintetiziran je i laboratorijski još 1907. godine. Dajući ga intravenozno životinjama, Henry Dale dokazao je njegov jak učinak na spazam bronha i pojavu širenja krvnih žila (vazodilatacija). Odgovoran je i za nastanak urtika (plikova) na koži zbog izlaska tekućine i staničnih elemenata u potkožje, što izaziva edem, crvenilo i svrbež.

Do danas su otkrivene tri vrste receptora za histamin:

• H1 receptori - nalaze se u koži
• H2 receptori - smješteni duž cijelog probavnog sustava, od jednjaka do debelog crijeva
• H3 receptori - sve više se spominju i uglavnom su vezani za tkivo centralnog živčanog sustava (CNS).

S obzirom na više vrsta receptora za histamin, prema mjestu vezanja nastaju različiti oblici alergijske reakcije:

• na koži i u području dišnih putova (spazam bronha) - mjesta gdje se vezanje odvija preko H1 receptora
• gastrointestinalna alergija - u slučaju kojih se vezanje događa u području H2 receptora
• neurološki ispadi (poput vrtoglavice, glavobolje i sl.) - u slučaju kada dolazi do vezanja na H3 receptore.

U generaliziranim reakcijama tipa anafilaksije dolazi do vezanja na sve receptore s posljedično šarolikom simptomatologijom. 

Rijetko se događa vezanje na samo jednu vrstu receptora, a češće je riječ o različitim kombinacijama. Naime, dok histamin cirkulira po tijelu može utjecati na crijeva, pluća, kožu, mozak, pa čak i cijeli kardiovaskularni sustav, zbog čega može doprinijeti širokom rasponu simptoma koji često otežavaju točno određivanje pravog problema.

Intolerancija na histamin proizlazi iz neravnoteže između količine proizvedenog histamina i sposobnosti tijela da ga razgradi. Stanice oslobađaju histamin kao odgovor na okidač. Nakon što se formira, histamin se ili skladišti ili razgrađuje pomoću enzima.

U središnjem živčanom sustavu histamin se uglavnom razgrađuje pomoću enzima histaminske N-metiltransferaze (HMT), a u probavnom sustavu razgrađuje ga enzim diamin oksidaza (DAO). HMT se proizvodi unutar stanica i obično je pod većim genetskim utjecajem. DAO enzim se proizvodi u crijevima i odgovoran je za razgradnju histamina koji se oslobađa tijekom probave hrane. 
 
Zbog niza razloga, tijelo možda neće proizvesti dovoljno jednog ili drugog, ili oba enzima. 
 
Nisku razinu DAO enzima još može uzrokovati:

• genetske mutacije - moguće je postojanje mutacije gena koja uzrokuje da tijelo proizvodi manje DAO enzima je ili je on nefunkcionalan
• hrana bogata histaminom može uzrokovati neispravno funkcioniranje DAO enzima - može ga blokirati ili potaknuti oslobađanje histamina. Hrana koja blokira DAO enzim uključuje alkohol, energetska pića i čaj.
• intolerancija na gluten
• sindrom propusnih crijeva
• prekomjerni bakterijski rast tankog crijeva (Small Intestine Bacterial Overgrowth, SIBO)
• upalna bolest crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis), parazitske infekcije i druga stanja koja utječu na prirodne bakterije u crijevima - mogu promijeniti način na koji tijelo razgrađuje tvari
• bolesti bubrega i jetre - kronična bolest bubrega, virusni hepatitis i ciroza jetre mogu smanjiti razinu DAO enzima
• lijekovi - neki lijekovi mogu privremeno blokirati funkciju DAO enzima ili spriječiti njegovu proizvodnju. To mogu biti sredstva za smanjenje sluzi (npr. acetilcistein), antiemetici (sredstva protiv povraćanja, npr. metoklopramid), antiaritmici (npr. propafenon), lijekovi za snižavanje krvnog tlaka (npr. verapamil, alprenolol, dihidralazin), antidepresivi (npr. amitriptilin), nesteroidni protuupalni lijekovi (kao što su ibuprofen i acetilsalicilatna kiselina), lokalni anestetik prilokain; antibiotici (cefuroksim, izonijazid, pentamidin, klavulonska kiselina, klorokin), itd.

Kod osoba koje spadaju u skupinu s nižim pragom tolerancije na histamin, oko pola sata ili dulje nakon konzumiranja određene hrane ili pića pojavljuju se simptomi, s tim da razina tolerancije varira od osobe do osobe.

Najčešći simptomi su difuzno crvenilo kože uz jak svrbež (rjeđe su tipične urtike), glavobolja (ponekad i migrena), mučnina, povraćanje, proljev. 

Manje uobičajeni simptomi uključuju nizak krvni tlak i otežano disanje zbog moguće pojave laganog spazma bronha (bronhospazam), ali ne s edemima kao kod prave alergijske reakcije.

Kako simptomi mogu varirati, može se javiti i začepljen nos, curenje ili svrbež nosa, crvenilo i svrbež očiju, različite vrste i oblici osipa, a u težim slučajevima grčevi u trbuhu, oticanje tkiva, visok krvni tlak, nepravilan rad srca, vrtoglavica, anksioznost, poteškoće u regulaciji tjelesne temperature.

Katkad se zbog akutnog početka s crvenilom i svrbežom pomisli na anafilaksiju, ali u ovom slučaju nema znakova ugrožavanja vitalnih funkcija u smislu promjene tlaka, gubitka svijesti, izraženoga gušenja, edema i slično. Međutim, budući da se histamin može nakupiti u tijelu, osobe koje imaju i alergiju uz intoleranciju na histamin mogu doživjeti ozbiljnije alergijske reakcije, što može uključivati ​​napadaj astme ili čak anafilaktički šok (opasna reakcija koja brzo nastaje, a uzrokuje probleme s disanjem i pad krvnog tlaka opasan po život).

Promjene se obično spontano povuku tijekom najviše 24 sata.



Bolesnik obično zna što je prethodno pojeo pa ga je dovoljno upozoriti da ubuduće ne uzima hranu koja sadrži histamin i dati mu antihistaminik (u tabletama) koji će u ovom slučaju pomoći bržoj razgradnji histamina jer nije riječ o alergijskoj reakciji pa nije potrebno vezanje za histaminske receptore i njihova blokada.

Histamin se ne oslobađa samo tijekom alergijske reakcije - možemo ga unijeti u organizam i vanjskim putem, konzumiranjem raznih vrsta hrane i pića koji prirodno sadrže histamin kao aktivni sastojak ili on nastaje tijekom njihove razgradnje

Praćenjem razvoja simptoma i davanjem samo antihistaminika, uz upozorenja dana bolesniku, moguće je izbjeći u ovom slučaju bespotrebno davanje kortikosteroida ili druge diferentne terapije.

U slučaju pojave intolerancije na histamin, terapijski učinak postiže se grupnim lijekovima, antihistaminicima, koji sprječavaju vezanje na receptore i ubrzavaju razgradnju i izlučivanje oslobođenog histamina iz organizma. Samo njihovom upotrebom postiže se izlječenje u oko 75 posto alergijskih reakcija. Najbolji rezultati postižu se kod reakcija vezanih uz H1 receptore na koje antihistaminici najbolje djeluju.

Kod gastrointestinalnih reakcija moraju se dodavati i blokatori H2 receptora, dok blokiranje H3 receptora zasad nije pokriveno pa se pokušava raznim kombinacijama već spomenutih lijekova jer je i inače prolaz lijekova u područje CNS-a otežan zbog cerebro-likvorske barijere.

Unosom DAO enzima izvana nadoknađuje se nedostatak endogenog enzima u crijevima, odnosno nadopunjuje njegova količina na mjestu na kojem nedostaje, u tankom crijevu, te se tako na prirodan način razgrađuje hranom unesen histamin. Nadoknada ovog enzima se preporučuje 15-20 minuta prije konzumacije obroka koji se sastoji od hrane za koju postoji sumnja da sadrži više histamina.

Osoba koja je intolerantna na histamin sljedeće namirnice smije konzumirati samo u malim količinama:

• alkoholna pića - crveno vino, bijelo vino, šampanjac, pivo
• sirevi - tvrdi sirevi, sirevi s plijesnima, sirevi za mazanje
• riba - tunjevina, sardine, srdele, skuše, haringe; osobito su opasni dimljeni ili konzervirani proizvodi, ali svježu ribu ne treba izbjegavati
• salame - parizer, šunka, jeger, pršut, sušeno meso, trajne salame (zimska i sl.)
• povrće - kiselo zelje, špinat, pasta i kečap od rajčice, gljive, ukiseljeno povrće.

U slučaju intolerancije na histamin smije se jesti:

• slabo masni mliječni proizvodi (jogurt, svježi sir, mlijeko) - jedan do dva dnevno
• salata i svježe povrće - u neograničenim količinama
• svježe voće - nekoliko puta dnevno
• hrana koja sadrži žitarice (kruh, pahuljice, tjestenina, krumpir, riža) - najmanje tri puta dnevno
• svježa riba te lagano i kuhano meso (piletina, teletina, kuhana šunka u malim količinama) - jednom tjedno
• nekalorična tekućina (voda, mineralna voda, razrijeđeni sokovi) - popiti dvije litre na dan.

VAŽNO JE ZNATI

* Histamin nastaje kao razgradni produkt bjelančevina (meso, mliječni proizvodi, jaja) pa se u njima može nalaziti u količinama koje prelaze prag tolerancije.
* Hrana zbog duljeg stajanja ili eventualnog početka kvarenja sadrži povećane količine histamina.
* Jela koja se često podgrijavaju ili dulje čuvaju, pa čak i u hladnjaku, automatski sadrže velike količine histamina, zbog čega je preporučljivo uvijek jesti svježe pripremljenu hranu.
* Histamin se ne razara kuhanjem, smrzavanjem ili grijanjem u mikrovalnoj pećnici.
* Uzimanje alkohola u kombinaciji s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo djelovanje pa je i reakcija jača (npr. crveno vino i sir).