Intolerancija laktoze - nadoknadite laktazu i zaboravite simptome

Intolerancija laktoze je poremećaj koji podrazumijeva nepodnošenje laktoze (mliječnog šećera) zbog nedostatka crijevnog enzima laktaze. Njezina pojava ovisi o ravnoteži konzumirane laktoze i kapacitetu crijevnog enzima laktaze, koji razgrađuje laktozu, zbog čega se stupanj intolerancije razlikuje od osobe do osobe.

Aktivnost crijevnog enzima laktaze obično se počinje prirodno smanjivati u dobi oko dvije godine, ali se simptomi intolerancije laktoze javljaju kasnije, oko šeste godine ili tek u odrasloj dobi.

Ipak, velik dio populacije ne razvija intoleranciju laktoze u odrasloj dobi, iako je učestalost ovoga problema u znatnom porastu i sve se bolje prepoznaje.

Učestalost poremećaja znatno se razlikuje u pojedinim dijelovima svijeta. U Europi intolerancija laktoze pogađa od pet do 12 posto bijele populacije, a među određenim etničkim skupinama javlja se u razmjerima od 50 do 80 posto.

Kod osoba koje ne mogu probaviti mliječni šećer laktozu nakon konzumiranja mlijeka javljaju se probavne tegobe - podrigivanje, osjećaj težine u želucu, mučnina, nadimanje, vjetrovi, bolovi u trbuhu i proljev. Crijevni simptomi manifestacija su dospijevanja neprobavljene laktoze u debelo crijevo zbog nedovoljne količine laktaze u crijevnom lumenu i nemogućnosti apsorpcije laktoze.

Težina simptoma obično varira u ovisnosti o količini unesene laktoze.
 

RAZLIKA IZMEĐU ALERGIJE I INTOLERANCIJE
​
Alergijska reakcija na hranu uvelike se razlikuje od reakcije uzrokovane intolerancijom. Kod alergija je riječ o interakciji određenih komponenti iz hrane (najčešće proteina) s imunosnim sustavom, zbog čega se javlja jasna klinička slika.

Intolerancije na hranu obično ne uključuju toliko burne reakcije i javljaju se odgođeno, nekoliko sati nakon unošenja u organizam. Mogu se javiti zbog nedostatka probavnih enzima, kao što je slučaj s laktozom, a postoje i intolerancije uz formiranje antitijela.

Dijagnostički testovi za alergije, intolerancije zbog nedostatka probavnih enzima i intolerancije uz imunosni odgovor su različiti.

Neapsorbirani mliječni šećer, laktoza, unutar crijevnog lumena povećava osmotski tlak, što dovodi do navlačenja vode i elektrolita u crijevo, a to rezultira pojavom proljevastih stolica.

Uz to, neapsorbirana laktoza postaje "hrana" crijevnim bakterijama, osobito onima koje se nalaze u debelom crijevu, gdje metabolizirajući mliječni šećer stvara masne kiseline i plinove, što dovodi do širenja crijeva, zbog čega osoba osjeća nadutost, ima grčeve i vjetrove.

U radu objavljenom u časopisu Toxicology, grupa autora iznijela je hipotezu o potencijalnim "krivcima" za simptome koji se razvijaju zbog intolerancije laktoze.

Prema njima, simptomi se mogu objasniti nastankom toksičnih metabolita bakterija u probavnom sustavu koji nastaju kao rezultat anaerobne probave ugljikohidrata i ostale hrane koja nije metabolizirana u tankom crijevu. Toksini utječu na rast samih bakterija, te posljedično narušavaju ravnotežu crijevne mikroflore.

Autori također pretpostavljaju da spomenuti toksini utječu na signalne mehanizme stanica u cijelom organizmu, što objašnjava širok spektar različitih simptoma koji prate intoleranciju laktoze i hrane općenito.

Nadalje, autori smatraju da bi njihova teorija mogla dati odgovor na bolest koja je 50 godina mučila Charlesa Darwina. Na osnovi simptoma koje je Darwin opisivao postavljale su se različite dijagnoze, no nijedna nije mogla "opravdati" pojavu baš svih njegovih simptoma. Prema autorima, jedini poremećaj koji obuhvaća sve Darwinove simptome je intolerancija laktoze i intolerancija na hranu. U prilog njihovoj tvrdnji ide i činjenica da je Darwin olakšanje osjetio isključivo u razdoblju kad je unosio malo mlijeka ili ga uopće nije unosio.

Primarna intolerancija laktoze

Primarni manjak enzima laktaze (primarna hipolaktazija) obično je genetički programiran i često se javlja udružen s drugim vrstama intolerancija na hranu, primjerice na histamin, gluten, salicilate ili aditive.

Može se očitovati kao djelomičan do potpun manjak enzima laktaze i razviti se u osoba različite dobi, a odnosi se i na intoleranciju laktoze stečenu u odrasloj dobi. 

Najčešće ne nastupa naglo nego se razvija tijekom godina sazrijevanjem organizma. Upravo zato tolerancija laktoze u odnosu na količinu razlikuje se od osobe do osobe, pa pojedinci mogu tolerirati konzumaciju, primjerice, jedne čaše mlijeka ili kuglice sladoleda bez pojave simptoma intolerancije. Ipak, povećavanjem količine konzumiranog mlijeka i mliječnih proizvoda počinju se javljati simptomi, i to u rasponu od lakših probavnih smetnji do bolova u trbuhu i proljeva.

Sekundarna intolerancija laktoze

Sekundarni manjak enzima laktaze (sekundarna hipolaktazija) javlja se kao posljedica bolesti koje oštećuju sluznicu crijevne stijenke (infekcije probavnog sustava, bolesti koje oštećuju sluznicu crijeva i narušavaju integritet crijevne mikroflore kao što su celijakija ili Crohnova bolest), no takav oblik obično je privremen i reverzibilan. Jedna od najčešćih infekcija u dojenčadi i male djece je rotavirus, koji često uzrokuje pojavu sekundarne intolerancije laktoze.

Liječenje treba usmjeriti na uzrok. Oporavkom od osnovne bolesti, osoba može konzumirati uobičajenu količinu mlijeka i mliječnih proizvoda. 

Intolerancija laktoze zbog urođenog nedostatka laktaze

Poremećaj je koji se javlja izrazito rijetko. Štoviše, prije 20. stoljeća osoba koja je imala urođeni nedostatak laktaze ne bi mogla preživjeti, budući da majčino mlijeko sadrži izrazito visoku koncentraciju laktoze, a odgovarajuće zamjene nisu postojale. No, danas postoje pripravci koji ne sadrže laktozu i odgovarajuća su zamjena za majčino mlijeko.

Intolerancija laktoze testira se izdisajnim testom koji mjeri količinu vodika u dahu. Naime, neprobavljenu laktozu razgrađuju mikroorganizmi crijeva, pri čemu nastaje vodik koji se apsorbira u crijevima i pojavljuje u krvi i dahu u povećanim koncentracijama.

Intolerancija laktoze može se dokazati i testom kiselosti stolice koji se provodi kod djece.

Postoje i genetički testovi, kao i mjerenje direktne aktivnosti laktaze uz pomoć biopsije tkiva tankog crijeva, no te su metode invazivne i skupe.

Jedan od najboljih načina ispitivanja jest provođenje eliminacijske dijete kojom se iz prehrane isključuju svi izvori laktoze. Ako je riječ o intoleranciji laktoze, simptomi nestaju u roku dva tjedna, a ponovnom konzumacijom namirnica koje sadrže laktozu inicira se ponovna pojava simptoma, što upućuje na intoleranciju laktoze.

Primarna intolerancija laktoze

Stanje primarne intolerancije laktoze nije izlječivo, no simptomi koje uzrokuje neprobavljena laktoza mogu se u potpunosti ukloniti provođenjem eliminacijske prehrane.

Dijeta ne mora nužno biti stroga, nego je osoba sama sebi prilagođava težini simptoma i količini laktoze koju podnosi bez simptoma. Tako pojedine, izrazito osjetljive osobe, provode strogu eliminacijsku prehranu koja podrazumijeva potpuno izbjegavanje laktoze, a osobe s manje izraženim simptomima i većom tolerancijom na laktozu mogu konzumirati fermentirane mliječne proizvode, sir, pa čak i manju količinu mliječnih deserta, poput sladoleda.

Sekundarna intolerancija laktoze

U dojenčadi i male djece najčešće se javlja sekundarna intolerancija laktoze, odnosno nepodnošenje mliječnog šećera zbog oštećenja crijevnog epitela. U tom slučaju najčešći uzrok, ali i simptom intolerancije laktoze je dugotrajan proljev. Ako proljev traje više od dva tjedna, savjetuje se prehrana bez laktoze. Međutim, prestanak dojenja nikako se ne savjetuje, bez obzira na sadržaj laktoze u majčinu mlijeku. Za dojenčad koja se hrani adaptiranim mliječnim pripravkom postoji mogućnost kratkotrajna prelaska na formulu koja sadrži smanjen udio laktoze ili je uopće ne sadrži.

S obzirom na težinu simptoma, veća djeca mogu smanjiti unos mlijeka, uz nastavak konzumacije fermentiranih mliječnih proizvoda i sira, a u težim slučajevima može se savjetovati eliminacija mlijeka i mliječnih proizvoda, no pritom je potrebno dati odgovarajuću zamjenu ili suplementaciju u cilju nadoknade kalcija u prehrani.

Sekundarna intolerancija laktoze u dojenčadi i male djece može biti i posljedica alergije na kravlje mlijeko. Naime, u djece koja su alergična na kravlje mlijeko vrlo često može doći do oštećenja sluznice tankog crijeva, pojave proljeva i posljedično intolerancije laktoze. U tom slučaju dojenčadi i maloj djeci često se kao zamjena za regularnu dojenačku formulu ili kravlje mlijeko daje semielementarna fomula. Ti dojenački pripravci mogu se naći u oblicima koji sadrže i ne sadrže laktozu.

Liječenje simptoma alergije najčešće započinje formulacijom koja ne sadrži laktozu, no s oporavkom crijevne sluznice i uspostavljanjem normalne probave djetetu se uvodi formulacija koja sadrži laktozu.

Izostavljanje laktoze nije potrebno u djece alergične na kravlje mlijeko, jer izostavljanjem konzumacije proteina kravljeg mlijeka djetetov probavni sustav ima normalnu funkciju i može probavljati laktozu.

Rješenje za intoleranciju laktoze je dijeta bez mlijeka i mliječnih proizvoda, koja, međutim, vrlo često sa sobom nosi različite prehrambene nedostatke, osobito kalcija koji je obilno zastupljen u ovim proizvodima.

Osobe koje ne podnose mliječni šećer ne moraju se u potpunosti odricati mlijeka, s obzirom na to da je danas dostupno i mlijeko bez laktoze.

Istraživanja pokazuju da većina osoba s intolerancijom laktoze može podnijeti dnevni unos 12 g laktoze (što odgovara jednoj šalici mlijeka) bez pojave simptoma, ali uklopljeno u obroke i raspoređeno tijekom dana. Ipak, neke osobe ne podnose niti male količine laktoze.

Najbolje i najelegantnije rješenje za intoleranciju laktoze je nadomjesno uzimanje laktaze uz obrok bogat laktozom. Takve pripravke preporučljivo je uzimati uz svaki obrok koji sadrži laktozu.

O učinkovitosti ovoga pristupa svjedoči i činjenica da za laktazu postoji odobrena zdravstvena tvrdnja koja glasi: "Enzim laktaza pospješuje probavu laktoze u osoba koje imaju teškoća s probavom laktoze".

Pripravci koji imaju dodanu vrijednost su oni koji osim laktaze sadrže i druge vrste probavnih enzima, jer intolerancija laktoze često nije jedini problem koji muči tu populacijsku skupinu, kod koje se nerijetko javljaju i teškoće s probavom drugih vrsta šećera ili drugih sastojaka hrane.

Rezultati jednog istraživanja upozorili su da laktoza pospješuje apsorpciju kalcija, zbog čega prehrana bez laktoze može rezultirati smanjenom apsorpcijom tog minerala, što u konačnici utječe na mineralizaciju kostiju. Stoga prehrana bez laktoze u dječjoj dobi dugoročno može imati negativne posljedice na mineralni sadržaj kostiju, što u kasnijoj dobi može biti uzrokom većeg rizika od prijeloma, pa čak i pojave osteoporoze.

Na homeostazu kalcija utječu i unos bjelančevina, vitamina D i soli, genetski i drugi čimbenici, tako da se veliki broj studija bavio upravo određivanjem genske predispozicije na povećan rizik od nedostatka laktaze i posljedično smanjenu mineralizaciju kostiju, što potencijalno omogućuje ranu intervenciju prilagodbom prehrane i suplementacijom.

Laktoza je u najvećoj mjeri prisutna u mlijeku i mliječnim proizvodima, no koncentracija ovog šećera može znatno varirati s obzirom na tip prerađevine. U toj grupi namirnica manji udio laktoze može se naći u fermentiranim mliječnim proizvodima, kao što su jogurt, acidofil, kiselo mlijeko, kefir i sirevi, gdje laktoze ima najmanje upravo u najtvrđim sirevima. Smanjenju laktoze u ovim proizvodima pridonose bakterijske kulture i probiotici koji provode proces fermentacije, odnosno vrenja, čime dolazi do metaboliziranja mliječnog šećera i smanjenja njegove količine u namirnici. Drugim riječima, što je stupanj fermentacije veći, to je sadržaj laktoze u proizvodu manji.

Sadržaj laktoze u pojedinim mliječnim proizvodima

Prehrana sa smanjenim udjelom laktoze najčešće se odnosi na konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda. Međutim, važno je napomenuti da se laktoza vrlo često koristi kao dodatak u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji i često se može naći kao sastavni dio mesnih prerađevina i dodataka prehrani i lijekova (koristi se kao punilo kod 20 posto lijekova), zbog čega je prilikom provođenja eliminacijske prehrane važno čitati sastav proizvoda.