Začini - ljekovitost dobrog okusa

Priroda je stvari uredila tako da je začinsko bilje načinila i zdravim i ukusnim. Uz to što hrani daju specifičan okus, miris, često i boju, začini imaju ljekovita svojstva. Jer uloga je hrane dvojaka, s jedne strane gradi tijelo, a s druge daje osjećaj zadovoljstva. Za doživljaj zadovoljstva potrebna su nam čula, odnosno osjetilni organi, pa se već samim ulaskom u kuhinju pobuđuju osjetilni receptori za miris, a osjet okusa produbljuje glad i želju za hranom. Mirisi i okusi vezani su uz našu psihu i utječu na izlučivanje probavnih sokova koji omogućuju razgradnju hrane. Ta se svojstva odnose na sve začine.

Mnogi začini posjeduju i specifična ljekovita svojstava, primjerice antiseptička i antibiotička. Djelovanje u smislu antibiotika znači da uništavaju mikroorganizme. Aktivne tvari u biljkama koje uništavaju mikroorganizme zovu se fitoncidi. Otkriveni su u posljednje vrijeme iako su ljudi odavno znali da im neke biljke mogu pomoći kad obole ili im bolest zaprijeti. Najčešće upotrebljavani prirodni antibiotici u našem podneblju su češnjak, origano, majčina dušica, metvica, kadulja i lovor.

Češnjak. Aktivna tvar u češnjaku je alicin i uz njegovo antibiotsko djelovanje ispituju se i akancerogena svojstva. Češnjakom se vrlo uspješno regulira krvni tlak te se primjenjuje kao sredstvo za snižavanje tlaka. Može se koristiti i u prevenciji prehlade ili kada je ona već nastupila, i tada se najčešće preporučuje jesti sirov u salatama. Koristi se u mnogim jelima od povrća i mahunarki. Njegova svojstva bit će najbolje sačuvana ako se u jelo doda pred kraj kuhanja i termički obrađuje tri do pet minuta.

Origano. Mravinac, ili u narodu zvan origano, nezaobilazan je sastojak pizze i lazanja. Iako raste u cijeloj Hrvatskoj, zbog bogatijeg sadržaja eteričnih ulja aromatičniji je onaj iz primorskih i otočnih krajeva. Najvažnije ljekovite tvari origana su tanini i gorke tvari, te eterična ulja. U ljekovite svrhe upotrebljava se za liječenje usne šupljine, grla i bronha. Budući da blagotvorno djeluje na sluznice u tijelu, upotrebljava se i za liječenje sluznice želuca i crijeva.

Lovor. List lovora često se korist u pripremi variva od graha, jela od divljači i za umake i marinade. Ima jak i ugodan miris što ih daju eterična ulja i miricil alkohol, koji su uz gorke tvari odgovorni za ljekovita svojstva lovora. Koristi se i za konzerviranje hrane, posebice kod pakiranja suhih smokava, jer ne dopušta razvoj bakterija i plijesni.

Svojstva začina najbolje su očuvana ako se čuvaju u komadu (listu, stabljici, cvijetu, korijenu), jer se mljevenjem omogućuje lakši kontakt s kisikom iz zraka koji oksidira aktivne tvari. No, za začine, želimo li intenzivniju aromu, i za izradu ljekovitih pripravaka upotrebljavaju se u usitnjenom obliku. Najbolje ih je samljeti ili zdrobiti neposredno prije uporabe.

Začini se dodaju u malim količinama, jer već u minimalnoj koncentraciji hrani daju jaku aromu i ljekovita svojstva. Svakodnevnom uporabom začinskog bilja u prehrani obrok činimo mirisnijim i ukusnijim, preveniramo nastanak mnogih bolesti, što za posljedicu ima zadovoljstvo osjetila i zdravlje tijela.
 

JUHA OD SLANUTKA ZA ZIMSKE DANE

Slanutak namočiti preko noći te skuhati s malo soli i lovorovim listom. Na popirjani luk dodati na ploške narezan celer i rajčicu. Kada je povrće pirjano, dodati kuhani slanutak i nadoliti vodu. Tri do četiri minute pred kraj kuhanja dodati nasjeckani češnjak i prstohvat origana.

Juha od slanutka zagrijat će organizam, a začinsko bilje pomoći će u prevenciji prehlade i upale grla, tako čestih u ovo zimsko doba.