Đumbir - moderno ruho tradicionalne biljke
Moderna znanost daje pokriće tradicionalnoj upotrebi đumbira potvrđujući njegova brojna pozitivna djelovanja i važno mjesto kod brojnih zdravstvenih stanja i tegoba, što ga je „vratilo u modu” kao biljku koja nadilazi svoju kulinarsku prepoznatljivost
Đumbir (lat. Zingiber officinale) jedna je od najstarijih kultiviranih biljaka, podrijetlom iz jugoistočne Azije, s dugom tradicijom kulinarske i fitoterapijske primjene – od kineske i indijske tradicionalne medicine preko Rimskog carstva došla je i u Europu, a danas se uzgaja širom svijeta.
Iako impozantna izgleda, jedini ljekoviti, ali i prehrambeni dio biljke zapravo je neugledna zadebljala podzemna stabljika – rizom ili podanak, kvrgavog i nepravilnog oblika, nalik stisnutoj šaci, kore bež boje te svijetložute na presjeku. U kulinarstvu je prepoznatljiva njegova oštro-slatkasto-citrusna nota, dominantno ljuta okusa. Tipičan je sastojak azijske kuhinje i čest začin u slastičarstvu.
Iako impozantna izgleda, jedini ljekoviti, ali i prehrambeni dio biljke zapravo je neugledna zadebljala podzemna stabljika – rizom ili podanak, kvrgavog i nepravilnog oblika, nalik stisnutoj šaci, kore bež boje te svijetložute na presjeku. U kulinarstvu je prepoznatljiva njegova oštro-slatkasto-citrusna nota, dominantno ljuta okusa. Tipičan je sastojak azijske kuhinje i čest začin u slastičarstvu.
Nutritivno bogatstvo đumbira
Podanak, često nazivan korijen đumbira, sadrži više bioaktivnih spojeva - terpenoide, alkaloide, polifenole, beta-karotene, od kojih su najpoznatiji alkalni đinđerol i šogaol koji mu daju prepoznatljiv ljut okus.
Sadrži i eterična ulja bogatog kemijskog profila, u kojem se ističu seskviterpeni (zingiberen, kurkumen i bisabolen) te monoterpeni (cineol, citral, neral i geranial).
Dodatno, njegovo nutritivno bogatstvo u prvom redu čine složeni ugljikohidrati, dijetalna vlakna te kalij i vitamin C.
Sadrži i eterična ulja bogatog kemijskog profila, u kojem se ističu seskviterpeni (zingiberen, kurkumen i bisabolen) te monoterpeni (cineol, citral, neral i geranial).
Dodatno, njegovo nutritivno bogatstvo u prvom redu čine složeni ugljikohidrati, dijetalna vlakna te kalij i vitamin C.
Širok spektar djelovanja
Đumbir se najčešće konzumira kao svježi korijen te sušeni mljeveni prah koji se koristi kao začin ili biljni čaj. U fitoterapijskom smislu koriste se različiti standardizirani ekstrakti gdje su đinđerol i šogaol ključni aktivni spojevi koji pokazuju mnoge korisne učinke, od antioksidativnog do protuupalnog. Upravo zbog toga i postoje mnoga znanstvena istraživanja đumbira koja su potvrdila njegovo antimikrobno, potencijalno antikancerogeno, antiulkusno djelovanje, ali i pozitivno djelovanje na snižavanje krvnog tlaka, regulaciju šećera u krvi i profil lipida.
Europski znanstveni fitoterapijski odbor (ESCOP) definira namjenu đumbira primarno za prevenciju i ublažavanje mučnine izazvane putovanjem ili drugim uzrocima. Tradicionalna primjena i znanstvena istraživanja potvrđuju da đumbir znatno smanjuje mučninu te ublažava ostale simptome „morske bolesti“. Njegova učinkovitost pokazala se kod jutarnjih mučnina u trudnoći, kod postoperativne mučnine te mučnine uzrokovane terapijom određenim lijekovima. Naime, đumbir potiče lučenje sline, žuči i probavnih sokova, što posljedično smanjuje mučninu i nagon na povraćanje.
Aktivne tvari đumbira djeluju karminativno (pomažu eliminaciji plinova) i spazmolitički (opuštaju glatke mišiće probavnog sustava). Poznat je i pozitivan učinak na ravnotežu crijevne mikroflore zahvaljujući antivirusnom, antibakterijskom i antifungalnom djelovanju đinđerola.
Flavonoidi đumbira djeluju antioksidativno, čime smanjuju koncentraciju triglicerida, ukupnog kolesterola i LDL kolesterola, a to dovodi do smanjenja upalnih procesa u organizmu. Tako đumbir djeluje i kardioprotektivno sprječavajući stvaranje aterosklerotskog plaka, što normalizira krvni tlak.
Čini se da đumbir povoljno djeluje i na transport šećera u stanice, a novija istraživanja pokazuju pozitivan učinak u osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 2. U tom slučaju aktivne tvari đumbira snižavaju koncentraciju glukoze u krvi štiteći stanice gušterače i potičući lučenje inzulina.
Djelovanje đumbira očituje se i na perifernoj cirkulaciji gdje ubrzava eliminaciju štetnih tvari koje nastaju kao posljedica tjelesne aktivnosti. Štoviše, prema znanstvenim istraživanjima, đumbir potiče bolji i brži oporavak mišića nakon tjelesne aktivnosti u prvome redu djelujući kao prirodni analgetik ublažavajući bol u zglobovima i mišićima, dok djelovanje protiv povraćanja i protuupalno djelovanje omogućuju brži oporavak nakon vježbanja.
Njegovo snažno antioksidativno i protuupalno djelovanje dodatno je dokazano i u osoba koje pate od osteoartritisa i reumatoidnog artritisa. Na temelju primjene u tradicionalnoj medicini, novija istraživanja upućuju na to da đinđeroli blokiraju sintezu tvari koje izazivaju bolne upalne procese u mišićima i zglobovima, što u konačnici rezultira smanjenjem boli, otekline i ukočenosti te boljom pokretljivošću.
Širok spektar djelovanja đumbira govori da je riječ o biljci koja je zaista inspirativna u istraživačkom smislu, s obzirom na to da njegovo snažno antioksidativno djelovanje utječe na različite razine ljudskog zdravlja. Zanimljivo je da se u posljednje vrijeme đumbir sve više spominje kao pomoć kod ženskih tegoba poput menstrualnih bolova i predmenstrualnog sindroma. Njegova učinkovitost primijećena je i kod migrene gdje olakšava tenzijsku bol i poboljšava moždanu cirkulaciju, što potvrđuje da utječe i na rad središnjeg živčanog sustava. Štoviše, sve češće se spominje kao važan čimbenik koji povećava razinu dopamina i serotonina te djeluje protuupalno, što utječe na koncentraciju, učenje i pamćenje te prevenira razvoj neurodegenerativnih bolesti.
Uobičajena doza đumbira koja pokazuje učinak je od 0,2 do 2 grama suhe biljke ili ekstrakata koji sadrže ekvivalentnu količinu biljke. U ekstraktima đumbira prisutna je aktivna tvar đinđerol koja rijetko uzrokuje teže nuspojave, stoga je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) označila đumbir „općenito sigurnim za korištenje“ (GRAS – Generally Recognized as Safe).
Moderna znanost daje pokriće tradicionalnoj upotrebi đumbira potvrđujući njegova mnoga pozitivna djelovanja na zdravlje, što je učvrstilo njegovo važno mjesto u korištenju kod brojnih zdravstvenih stanja i tegoba te ga „vratilo u modu“ kao biljku koja nadilazi svoju kulinarsku prepoznatljivost.
Europski znanstveni fitoterapijski odbor (ESCOP) definira namjenu đumbira primarno za prevenciju i ublažavanje mučnine izazvane putovanjem ili drugim uzrocima. Tradicionalna primjena i znanstvena istraživanja potvrđuju da đumbir znatno smanjuje mučninu te ublažava ostale simptome „morske bolesti“. Njegova učinkovitost pokazala se kod jutarnjih mučnina u trudnoći, kod postoperativne mučnine te mučnine uzrokovane terapijom određenim lijekovima. Naime, đumbir potiče lučenje sline, žuči i probavnih sokova, što posljedično smanjuje mučninu i nagon na povraćanje.
Aktivne tvari đumbira djeluju karminativno (pomažu eliminaciji plinova) i spazmolitički (opuštaju glatke mišiće probavnog sustava). Poznat je i pozitivan učinak na ravnotežu crijevne mikroflore zahvaljujući antivirusnom, antibakterijskom i antifungalnom djelovanju đinđerola.
Flavonoidi đumbira djeluju antioksidativno, čime smanjuju koncentraciju triglicerida, ukupnog kolesterola i LDL kolesterola, a to dovodi do smanjenja upalnih procesa u organizmu. Tako đumbir djeluje i kardioprotektivno sprječavajući stvaranje aterosklerotskog plaka, što normalizira krvni tlak.
Čini se da đumbir povoljno djeluje i na transport šećera u stanice, a novija istraživanja pokazuju pozitivan učinak u osoba koje boluju od šećerne bolesti tipa 2. U tom slučaju aktivne tvari đumbira snižavaju koncentraciju glukoze u krvi štiteći stanice gušterače i potičući lučenje inzulina.
Djelovanje đumbira očituje se i na perifernoj cirkulaciji gdje ubrzava eliminaciju štetnih tvari koje nastaju kao posljedica tjelesne aktivnosti. Štoviše, prema znanstvenim istraživanjima, đumbir potiče bolji i brži oporavak mišića nakon tjelesne aktivnosti u prvome redu djelujući kao prirodni analgetik ublažavajući bol u zglobovima i mišićima, dok djelovanje protiv povraćanja i protuupalno djelovanje omogućuju brži oporavak nakon vježbanja.
Njegovo snažno antioksidativno i protuupalno djelovanje dodatno je dokazano i u osoba koje pate od osteoartritisa i reumatoidnog artritisa. Na temelju primjene u tradicionalnoj medicini, novija istraživanja upućuju na to da đinđeroli blokiraju sintezu tvari koje izazivaju bolne upalne procese u mišićima i zglobovima, što u konačnici rezultira smanjenjem boli, otekline i ukočenosti te boljom pokretljivošću.
Širok spektar djelovanja đumbira govori da je riječ o biljci koja je zaista inspirativna u istraživačkom smislu, s obzirom na to da njegovo snažno antioksidativno djelovanje utječe na različite razine ljudskog zdravlja. Zanimljivo je da se u posljednje vrijeme đumbir sve više spominje kao pomoć kod ženskih tegoba poput menstrualnih bolova i predmenstrualnog sindroma. Njegova učinkovitost primijećena je i kod migrene gdje olakšava tenzijsku bol i poboljšava moždanu cirkulaciju, što potvrđuje da utječe i na rad središnjeg živčanog sustava. Štoviše, sve češće se spominje kao važan čimbenik koji povećava razinu dopamina i serotonina te djeluje protuupalno, što utječe na koncentraciju, učenje i pamćenje te prevenira razvoj neurodegenerativnih bolesti.
Uobičajena doza đumbira koja pokazuje učinak je od 0,2 do 2 grama suhe biljke ili ekstrakata koji sadrže ekvivalentnu količinu biljke. U ekstraktima đumbira prisutna je aktivna tvar đinđerol koja rijetko uzrokuje teže nuspojave, stoga je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) označila đumbir „općenito sigurnim za korištenje“ (GRAS – Generally Recognized as Safe).
Moderna znanost daje pokriće tradicionalnoj upotrebi đumbira potvrđujući njegova mnoga pozitivna djelovanja na zdravlje, što je učvrstilo njegovo važno mjesto u korištenju kod brojnih zdravstvenih stanja i tegoba te ga „vratilo u modu“ kao biljku koja nadilazi svoju kulinarsku prepoznatljivost.
