Šum u uhu (tinitus) - uzroci, simptomi i liječenje

Bolesti i stanja / Uho - nos - grlo Petar Drviš dr. med., spec. otorinolaringolog

Većina ljudi sa šumom u uhu ima subjektivni tinitus (šum koji samo ta osoba čuje), koji se najčešće opisuje zujanje, brujanje, zvonjenje ili pucketanje u uhu

Što je tinitus?

Šum u uhu ili tinitus predstavlja percepciju zvuka u uhu ili glavi koja se javlja bez očitog vanjskog zvučnog podražaja i koju drugi ljudi obično ne mogu čuti, zbog čega se karakterizira kao fantomski slušni podražaj. Može biti stalan, povremen, pulsirajući, visokotonski ili niskotonski.
 
Šum različita tipa i trajanja povremeno se javlja kod svake pete osobe, odnosno kod 20 posto opće populacije, a kod oko pet posto populacije postoji stalni šum koji ometa svakodnevni život. Pojava šuma je učestalija kod starijih osoba.
 
I zdravo uho katkad može čuti šum, primjerice u potpunoj tišini ili nakon izlaganja uha jakoj buci kao nakon rock koncerta.

U kolikoj mjeri šum ometa, individualna je stvar. Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, dok kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće tegobe.

Osobe koje osjećaju šum u uhu povezuju ga s bolešću uha i u skladu s tim još jače osjećaju, zbog čega se stvara začarani krug 'uzrok - posljedica' iz kojeg bolesnik ne zna izaći.

Osobe sa šumom u uhu vrlo često u određenoj mjeri pate od depresije, što također može pojačati negativni subjektivni doživljaj šuma.

Većina ljudi kod kojih se šum javlja ima i oštećenje sluha, što svakako utječe na mogućnost normalne komunikacije i kvalitetu života.

Kod bolesnika sa šumom u uhu dolazi do promjena moždane aktivnosti u limbičkom sustavu, dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma. 
Limbički i autonomni živčani sustav imaju glavnu ulogu u razvoju osjećaja neugode kod šuma i uz to vezanih negativnih emocija.

U većini slučajeva tinitus se popravlja liječenjem temeljnog uzroka ili drugim tretmanima koji smanjuju ili prikrivaju buku, čineći ga manje primjetnim.
 

ZNAČAJ ZVUKA I SLUHA
 
Zvuk je frekvencijsko područje valovitoga gibanja zraka, tekućine ili čvrstog tijela koje ljudsko uho može čuti. Iz čovjekove okoline prenosi se kroz zvukovod, uzrokujući titranje bubnjića koje se dalje prenosi preko lanca slušnih koščica do unutarnjeg uha, u kojem dolazi do podraživanja osjetnih slušnih stanica. Nakon podraživanja osjetnih slušnih stanica, mehanička energija zvuka pretvara se u električni impuls, koji se putem slušnog živca provodi do moždane kore u kojoj nastaje svjesna percepcija zvuka. Putem limbičkog sustava mozga, zvukovi su povezani i s emocijama.
 
Evolucijski gledano, zvuk je značajna informacija iz okoliša. Neki zvukovi mogu upozoriti na potencijalnu opasnost, primjerice napad predatora ili dolazak automobila u prometu.
 
Sluh je osjetilni modalitet koji omogućuje percepciju zvuka. U sekundarnim slušnim centrima u mozgu pohranjene su slušne slike koje omogućuju razumijevanje slušne poruke i govora. Razvoj sluha omogućuje razvoj govora i temeljni je preduvjet govorne komunikacije čovjeka.

Vrste šuma u uhu

Šum u uhu može biti objektivan ili subjektivan.

Objektivan šum u uhu

Objektivan šum je šum izazvan vanjskim uzrokom, dakle realan je i katkad ga mogu čuti i druge osobe. Može biti uzrokovan krvožilnim anomalijama, smetnjama Eustahijeve tube ili poremećenom funkcijom mišića srednjeg uha.

Subjektivan šum u uhu

Subjektivni šum je češći od objektivnog. Najčešće je riječ o šumu koji se javlja zbog promjena u unutarnjem uhu (otogeni šum), čiji nastanak nije do kraja rasvijetljen.

Što uzrokuje pojavu šuma u uhu?

Niz zdravstvenih stanja može uzrokovati tinitus ili pogoršati već postojeći. Najčešći uzrok je oštećenje sluha, odnosno osjetnih slušnih stanica u unutarnjem uhu ili oštećenje slušnog živca. U mnogim slučajevima točan uzrok nije moguće pronaći.
 
Uobičajeni uzroci tinitusa
 
Promjene u unutarnjem uhu - gubitak sluha zbog oštećenja stanica s dlačicama u pužnici. U pužnici se nalaze osjetljive stanice s dlačicama koje se pomiču kada uho prima zvučne valove. Njihovo gibanje pokreće električne signale duž slušnog živca do mozga koji „tumači“ te signale kao zvuk. Do oštećenja stanica s dlačicama dolazi zbog starenja kao i zbog redovite i dugotrajne izloženosti glasnim zvukovima, zbog čega one mogu "propuštati" nasumične električne impulse u mozak, koji tu promjenu zamjećuje kao šum, odnosno „fantomski” zvuk.
 
Promjene u vanjskom ili srednjem uhu. Nakupljanje cerumena i druge nečistoće u zvukovodu, ozljeda bubnjića ili pojava tekućine u srednjem uhu uslijed upale može promijeniti tlak u uhu i tako dovesti do pojave šumova. Do iznenadne promjene tlaka može doći i kod ronilaca.
 
Ozljeda glave ili vrata. Trauma glave ili vrata može utjecati na unutarnje uho, slušni živac ili funkciju mozga povezanu sa sluhom. Takve ozljede obično uzrokuju tinitus samo u jednom uhu.
 
Ototoksični lijekovi. Brojni lijekovi mogu uzrokovati ili pogoršati tinitus. Općenito, što je veća doza takvih lijekova, tinitus postaje sve izraženiji, a obično se povlači nakon prestanka korištenja spornog lijeka. Lijekovi za koje se zna da uzrokuju tinitus uključuju nesteroidne protuupalne lijekove i određene antibiotike, lijekove protiv raka, lijekove koji potiču mokrenje (diuretici), lijekove protiv malarije i antidepresive.
 


Drugi uzroci tinitusa

 
Manje uobičajeni uzroci tinitusa uključuju druge probleme s ušima, kronična zdravstvena stanja i  ozljede ili stanja koja utječu na slušni živac ili centar za sluh u mozgu.
 
Menièreova bolest. Tinitus može biti rani pokazatelj Menièreove bolesti, poremećaja unutarnjeg uha koji može biti uzrokovan abnormalnim pritiskom tekućine u unutarnjem uhu.
 
Disfunkcija Eustahijeve cijevi. U ovom slučaju, cjevčica koja povezuje srednje uho s gornjim dijelom ždrijela ostaje cijelo vrijeme raširena, što može dovesti do osjećaja „punoće“ u uhu.
 
Otoskleroza. Stanje je u kojem dolazi do abnormalnog rasta koštanog tkiva u srednjem uhu, što može utjecati na sluh i uzrokovati tinitus.
 
Grčevi mišića unutarnjeg uha. Ponekad se događaju bez objašnjiva razloga. Mogu biti uzrokovani neurološkim bolestima, uključujući multiplu sklerozu, i rezultiraju pojavom tinitusa, gubitkom sluha i osjećajem punoće u uhu.
 
Promjene u čeljusnom zglobu. I poremećaji u zglobu koji spaja donju čeljust s lubanjom može dovesti do pojave tinitusa.
 
Akustični neurinom i drugi tumori glave i vrata. Akustični neurinom je benigni tumor koji raste na slušnom živcu koji prenosi poruke uz unutarnjeg uha do mozga i kontrolira ravnotežu i sluh.
 
Poremećaji krvnih žila. Stanja koja utječu na krvne žile, poput ateroskleroze, visokog krvnog tlaka ili malformacija krvnih žila, mogu uzrokovati da krv jače ili slabije cirkulira, a to može uzrokovati tinitus ili postojeći tinitus učiniti izraženijim.
 
Ostala kronična stanja. S pojavom tinitusa povezuju se kronična stanja kao što su dijabetes, problemi sa štitnjačom, migrena, anemija i autoimuni poremećaji kao što su reumatoidni artritis i lupus.

Simptomi tinitusa

Kod nekih ljudi jači šum ne mora izazivati veće subjektivne smetnje, a kod drugih i šum manjeg intenziteta može uzrokovati veće tegobe.

Većina ljudi sa šumom u uhu ima subjektivni tinitus (šum koji samo ta osoba čuje). Osjećaj je vrlo individualan i opisuje se na brojne načine, a najčešće kao:
  • zujanje
  • brujanje
  • zvonjenje
  • pucketanje u uhu.



Tinitus može biti izražen na jednom ili oba uha te biti prisutan cijelo vrijeme ili može doći i proći. Zvukovi mogu varirati u visini – visokotonski ili niskotonski.

U rijetkim slučajevima, tinitus se može pojaviti kao ritmično pulsiranje ili piskanje, često u skladu s otkucajima srca, što se zove pulsirajući tinitus. Ako postoji pulsirajući zujanje u ušima, liječnik će moguće čuti zujanje u ušima prilikom pregleda (objektivni tinitus).

Najučestalije smetnje vezane za šum su:
  • nemogućnost koncentracije
  • smetnje pamćenja
  • problemi sa spavanjem
  • pojačana osjetljivost na zvuk (hiperakuzija)
 

Kod bolesnika sa šumom u uhu mijenjaju se moždane aktivnosti u dijelu mozga koji kontrolira emocije, a može doći i do promjena u autonomnom živčanom sustavu koji regulira vitalne životne funkcije organizma.


Kod nekih osoba moguća je pojava umora, glavobolje, anksioznosti, razdražljivost ili depresije.

Kod smetnji sluha i šuma u uhu, osobito kod iznenadne nagluhosti i pojave akutnog šuma u uhu, uputno je javiti se specijalisti otorinolaringologu - audiologu, koji će preporučiti potrebnu kliničku i audiološku obradu te započeti liječenje.

Dijagnostika tinitusa

Nakon uzimanja detaljne povijesti bolesti i kliničkog pregleda, liječnik će obično dijagnosticirati tinitus već na temelju simptoma.
 
U tom smislu, treba reći da detaljan opis zvukova koji se čuju pomaže liječniku identificirati mogući temeljni uzrok:

  • klikanje - sugerira da bi uzrok mogla biti kontrakcije mišića u i oko uha
  • pulsiranje, zujanje - takvi zvukovi obično proizlaze iz krvožilnih uzroka, kao što je npr. visok krvni tlak, a mogu se primijetiti tijekom vježbanja ili promjene položaja (ležanje, ustajanje)
  • tiha zvonjava - može ukazivati na začepljenje zvukova, Menièreovu bolest ili otosklerozu
  • glasna zvonjava - to je zvuk koji se najčešće čuje. Uzroci vjerojatno uključuju izlaganje glasnoj buci, gubitak sluha ili lijekove. Akustični neurinom može uzrokovati kontinuiranu visoku zvonjavu u jednom uhu.

 
Kako je za liječenje bitno utvrditi je li tinitus uzrokovan nekim drugim temeljnim stanjem, može se provesti i dodatna dijagnostika. :
 
Test pokreta. Liječnik može tražiti da pacijent pomakne oči, stisne čeljust ili pomakne vrat, ruke i noge. Ako se tijekom tih pokreta tinitus promijeni ili pogorša, to može pomoći u prepoznavanju temeljnog poremećaja koji treba liječiti.
 
Audiološki pregled i audiogram. Može pomoći isključiti ili identificirati moguće uzroke tinitusa. Saznajte više o audiološkom pregledu i audiološkim pretragama.
 
Laboratorijske pretrage. Pretragama krvi provjeravaju se parametri koji eventualno mogu ukazati na postojanje anemije, bolesti štitnjače, srčanih bolesti itd.
 
Slikovne pretrage. Ovisno o uzroku na koji se sumnja, možda će biti potrebne slikovne pretrage kao što su CT ili MRI.

Liječenje tinitusa

S obzirom na to da šum u uhu nije bolest nego simptom, nema ni jedinstvenog terapijskog obrasca po kojem bi se tretirao.

Postoji mnogo različitih lijekova koji se primjenjuju u liječenju šuma, a najčešći su lijekovi koji poboljšavaju cirkulaciju krvi u mozgu ili unutarnjem uhu.

Jedna od metoda liječenja je metoda retreninga, koja se zasniva na neurofiziološkom modelu privikavanja na šum. Bolesnika se upoznaje s mehanizmom nastanka šuma, što mu omogućuje prihvatiti šum kao nešto prirodno, a ne kao nešto što predstavlja opasnost uzrokujući negativne emocije. Cilj metode nije nestanak šuma ili smanjenje intenziteta šuma, nego smanjenje bolesnikove reakcije na šum i jednostavno navikavanje.

Liječenje šuma može se provoditi i pomoću maskera, odnosno generatora širokopojasnog šuma, koji pomaže prikrivanju šuma.

Potrebno je liječiti i sekundarne psihičke tegobe koje se mogu razviti, kao što su tjeskoba, depresija ili nesanica, jer one mogu pogoršati šum.

Osobe koje imaju šum u uhu moraju izbjegavati buku radi sprječavanja daljnjeg oštećenja sluha i pogoršanja šuma, ali i potpunu tišinu. Morale bi osigurati lagan i ugodan pozadinski zvuk, npr. ugodne zvukove iz prirode ili laganu glazbu.

Na tom načelu zasniva se muzikoterapija, odnosno liječenje glazbom. Različite medicinske struke primjenjuju relaksirajuću moć glazbe u liječenju bolesti ili stanja, a među njima je i šum u uhu. Glazba pomaže bolesniku da prestane primjećivati šum u uhu koji mu smeta i svoju pozornost preusmjeri na druge zvukove. Glazba se može slušati aktivno i pasivno.



Pasivno se sluša dok osoba obavlja druge poslove i ne obraća pozornost na nju, a kod aktivnog slušanja puna se pozornost posvećuje glazbi. Zanimljivo je da slušanje preglasne glazbe može uzrokovati oštećenje sluha i šum u uhu, dok pravilan odabir glazbe odgovarajućeg intenziteta i primjene ima terapijski učinak.

U liječenju šuma u uhu primjenjuje se i laser niskog intenziteta (koristi izlaznu snagu od 5 mW i valnu duljinu od 650 nm). Primjenom lasera kroz vanjski zvukovod dolazi do biostimulacije i promjena na molekularnoj razini stanica u unutarnjem uhu. Promjene se događaju na mitohondrijskoj membrani, što omogućuje bolju metaboličku izmjenu u osjetnim stanicama unutarnjeg uha i njihovu regeneraciju te stimulaciju imunog sustava. Laser se može koristiti i za druge bolesti unutarnjeg uha (vrtoglavica kod perifernih vestibularnih oštećenja, iznenadna nagluhost i sl.). Terapija se provodi pod kontrolom liječnika, bezbolna je i sigurna.


Izvor fotografija: Shuttertock

 

Datum objave članka: 14. 3. 2024.
izdvojeni proizvodi