Poremećaj spavanja

Bolesti i stanja / Živčani i mentalni sustav Ozren Podnar prof.

Spektar poremećaja spavanja, od kojih neki postoje u komorbiditetu s drugim medicinskim stanjima, vrlo je širok, kao što je i velik broj potencijalnih uzroka. Kronični manjak sna djeluje nepovoljno na sve funkcije organizma

Dok neki misle da je spavanje gubitak vremena, medicina tvrdi da je itekako važno za čovjekovo zdravlje i blagostanje. Nažalost, puno ljudi spava premalo ili previše, prestaje disati tijekom sna, ima noćne more ili razdoblja ustajanja i hodanja.
 
Poremećaji spavanja su česti, s tim da su neki oblici češći kod djece, a neki kod odraslih.
 
U industrijskim zemljama oko 15 posto stanovnika ima neki od nekoliko desetaka vrsta poremećaja spavanja, 60 posto odraslih barem jednom tjedno ne spava dobro, a 40 posto njih svaki mjesec povremeno trpi zbog jake dnevne pospanosti, koja ih ometa u uobičajenim aktivnostima.
 
Povremene teškoće spavanja javljaju se i kod zdrave djece, i može se reći da nema djeteta koje barem jednom nije imalo problema sa spavanjem. Međutim, ako je poremećaj takvog intenziteta da dijete ima problema u svakodnevnom funkcioniranju, bilo da je pospano, stalno umorno, teško se koncentrira na učenje ili izbjegava neke situacije i druge ljude zbog ponašanja u snu (kojeg se srami), onda govorimo o poremećaju. Kod djece su češći poremećaji spavanja iz grupe parasomnija, s tim da se većina poremećaja spontano povlači u razdoblju nakon adolescencije. Narkolepsija i hipersomnija su najčešće kod adolescenata, dok je insomnija (nesanica) češća kod odraslih, iako se i ona može javiti kod djece.

Što je spavanje?

Spavanje je sastavni je dio našeg života. Pri spavanju se odmaramo i fizički i duševno. Tijekom budnosti postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje nužno kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila.

Spavanje je fiziološka aktivnost koja se odvija u ciklusima, a svaki ciklus prolazi kroz četiri faze.
 
Prve tri faze su poznate kao NREM faza spavanja (Non Rapid Eye Movement - faza bez brzih pokreta očiju, mirno spavanje), dok je četvrta poznata kao REM faza spavanja (Rapid Eye Movement faza brzog micanja očima), u koju ulazimo za oko 90 do 120 minuta od početka spavanja. Tijekom te faze pojačava se moždana aktivnost, slijede intenzivni snovi, a većina mišića se paralizira. Zbog toga se, za razliku od ostalih faza spavanja, u ovoj ne okrećemo u postelji. Medicina smatra da je mišićna ukočenost zaštitni mehanizam koji sprječava tijelo da izvodi pokrete o kojima sanjamo.
 
Snovi se mogu javiti u svakoj fazi, ali najživlji i najpamtljiviji su oni koji se događaju upravo u REM fazi spavanja. S obzirom na to da se ciklus spavanja ponavlja četiri do sedam puta tijekom noći, moguće je iskusiti nekoliko snova.

Regulacija budnosti i spavanja

Prirodni mehanizam koji regulira budnost i spavanje zove se unutarnji biološki sat, dok se ciklus izmjene budnosti i sna naziva cirkadijski ritam.
 
Unutarnji sat se u pravilu ravna prema izmjeni prirodnog svjetla i tame, no zbog različitih razloga se može poremetiti, što onda dovodi do poremećaja cirkadijskog ritma. Posljedica je pomaknuta satnica pospanosti i budnosti, tako da čovjek, primjerice, osjeća potrebu za spavanjem u tri ujutro, a budi se u podne. Poremećaj može poprimiti i drastičniji oblik i uzrokovati potpunu zamjenu dana za noć.
 
Postoje životne okolnosti kada moramo biti budni u vrijeme kad tijelo traži san, i obrnuto, tj. spavamo u pogrešno vrijeme. Ako nam se to događa povremeno, brzo se privikavamo. Međutim, u slučaju da je poremećaj ritma spavanja kroničan prilagodba je napornija, ponekad i nemoguća.
Primjer kratkotrajnog poremećaja cirkadijskog ritma je jet lag (engl. mlazno zaostajanje), kojeg uzrokuje brzi prelazak u drugu vremensku zonu. Naziv su skovali Amerikanci 1966. uočivši da mnogi putnici koji putuju mlaznim avionom dolaze u raskorak s vremenskom zonom u kojoj su se našli, jer im unutarnji, biološki sat i dalje otkucava u skladu s prethodnom zonom. Za prilagodbu novoj zoni uobičajeno je potrebno onoliko dana koliko je sati razlike između dviju zona.

Druga ugrožena skupina su ljudi koji rade u promjenjivim smjenama, bilo da je riječ o liječnicima, medicinskim sestrama, novinarima, pilotima, stjuardesama ili zaštitarima. Osobe s takvim životnim okolnostima često su budne u vrijeme kad imaju potrebu za spavanjem, a spavaju onda kad bi trebali biti budni. Budnost noću se može nadoknadit spavanjem po danu, međutim taj san često nedovoljno okrepljuje. Noćna budnost je izazov i zato jer je u to vrijeme koncentracija slabija. Sanjivost i smanjena pažnja za sobom povlače veći rizik od pogrešna prosuđivanja i incidenata.



Rad u dvije ili tri naizmjenične smjene (tzv. rotacije) je najteži i po organizam još stresniji. Neki ljudi, koji rade isključivo noću ili u naizmjeničnim smjenama, obolijevaju od poremećaja rada u smjenama. To je kronični zdravstveni poremećaj koji je neposredno povezan s njihovim radnim rasporedom. Dva najistaknutija simptoma su nesanica u vrijeme kad bi čovjek trebao spavati te sanjivost u vrijeme kad mu raspored nalaže budnost.

U situacijama kad osoba „zamijeni dan za noć“ dolazi do kroničnog poremećaja ciklusa spavanja i tada govorimo o poremećaju zvanom sindrom pomaknute faze spavanja. Obilježava ga kasnije usnivanje (tipično oko tri sata ujutro) i kasnije buđenje (između 11.00 i 13.00 sati). Postoje i drastičniji slučajevi u kojima osoba usniva tek pred jutro, a budi se poslijepodne. Ukupan broj odspavanih sati može biti u granicama normale, ali se spavanje u cijelosti odvija u atipično vrijeme. Takav ritam nije zdrav jer osoba propušta sunčevo svjetlo i blagodati koje ono donosi - važno je za brojne fiziološke procese, od poticanja sinteze vitamina D do dobrog raspoloženja, otpornosti na stres, jačeg imuniteta i visokog libida).

Neke osobe imaju poremećen ritam vlastitom krivnjom, primjerice zbog slabe organizacije vremena ili čestih izlazaka ili zabava koje se protežu do kasno u noć.

Koliko sna nam treba

Potreba za spavanjem varira od pojedinca do pojedinca, ali i među generacijama, pa je nekima dovoljno i šest sati, a drugi se osjećaju svježe samo ako odspavaju devet sati. Stariji ljudi spavaju kraće, ali ne zato što bi im trebalo manje sna, nego zbog smanjene sposobnosti dugotrajna spavanja.
 
Kako ćete znati da ne spavate dovoljno? Vrlo lako, jer ćete tijekom dana biti pospani, a moguće i razdražljivi, ćudljivi, bezvoljni, dekoncentrirani i zaboravni. Ako ste jako neispavani, a iz nekog razloga ne smijete zaspati, moguće je da ćete spontano upadati u mikrosan (usnivanje na pet do deset sekundi), nakon čega ćete se trgnuti. Epizode mikrosna mogu se ponavljati sve dok ne uspijete "pošteno" zaspati. Ipak, imajte na umu da su se mnoge nesreće dogodile upravo zbog usnivanja na nekoliko sekundi prilikom upravljanja strojevima ili vozilima.

Što dovodi do poremećaja sna

Većina uzroka slabog i nedostatnog sna prilično je očigledna i moguće ih je utvrditi bez posjeta liječniku. U njih spadaju neki općeniti uzroci vezani uz manjkavosti higijene spavanja, kao što su neudoban krevet, previsok ili prenizak jastuk, obilan objed prije spavanja ili glad, uzimanje pića s kofeinom prije spavanja, buka ili previsoka temperatura u prostoriji.
 
Smetnje s usnivanjem, buđenjem i kvalitetom sna mogu izazvati i varijacije u količini dnevnog svjetlaLjetni mjeseci (lipanj, srpanj i kolovoz) na našim geografskim širinama donose mnogo dnevnog svjetla, jer dan traje gotovo 16 (sredinom lipnja) do 14 sati (potkraj kolovoza). Budući da svjetlo suzbija pospanost, ljeti obično spavamo manje nego zimi. Ljeto je, dakle, vrijeme za upijanje što više dnevnog svjetla radi „punjenja baterija“, no u tom razdoblju okolnosti poput putovanja i društva vuku nas u neredovitost spavanja. U zimskom dijelu godine spavamo dulje, imamo manje energije i podložniji smo depresiji, jer tama potiče i pospanost i depresiju.  
 
Problemi sa spavanjem mogu biti posljedica već spomenutog poremećaja cirkadijskog ritma, kao i pojačana stresa ili neke otprije prisutne bolesti.
 
U nastanku poremećaja spavanja ulogu imaju i bolesti središnjega živčanog sustava, kao što su depresija, bipolarni poremećaj i anksioznost.
 
Anksioznost (tjeskoba, uznemirenost, zabrinutost, napetost i dr.) gotovo uvijek narušava san, jer se osobi po glavi roje negativne misli, kojih se snagom svoje volje ne može riješiti.
 
I tipična depresija ometa san. U pravilu osoba utone u san, ali se probudi usred noći i potom više ne može zaspati, ili joj to uspije tek pred jutro.
 
Treba spomenuti i tzv. atipičnu depresiju, koja izaziva veliku pospanost, zajedno sa žudnjom za slatkim u popodnevnim i večernjim satima te osjećaj težine u udovima. Iako se po nazivu ne bi reklo, atipična je depresija jednako česta kao i tipična, ali je u psihijatriji nešto kasnije prepoznata pa je zato dobila „rezervno“ ime.
 
Kao moguće uzroke poremećaja spavanja treba spomenuti i brojne bolesti drugih organskih sustava, kao što su srčane i krvožilne bolesti, probavne smetnje, pretilost, artritis i drugi kronični bolovi, te trudnoća, PMS, menopauza i druge hormonalne promjene.

Podjela poremećaja spavanja

Poremećaje spavanja možemo podijeliti u četiri velike skupine:

  • primarni poremećaji spavanja - pretpostavlja se da se javljaju zbog nenormalnosti u mehanizmima koji su odgovorni za započinjanje ili usklađivanje razdoblja budnosti i spavanja, a često su komplicirani okolinskim čimbenicima. Ove poremećaje dijelimo u:
    • dizsomnije - obilježene nenormalnostima u količini, kvaliteti i vremenu spavanja
    • parasomnije - obilježene nenormalnim ponašanjem ili fiziološkim događanjima koji se javljaju u vezi sa spavanjem, specifičnim stadijima spavanja ili prijelazom spavanje - budnost
  • poremećaji spavanja vezani uz druge duševne poremećaje ili bolesti
  • poremećaji spavanja zbog narušenog općeg zdravstvenog stanja
  • poremećaji spavanja prouzročeni psihoaktivnim tvarima (najčešće droge ili lijekovi).

 
Kad govorimo o poremećajima spavanja, prije svega mislimo na primarne poremećaje.

Dizsomnije - promjene u količini, kvaliteti i vremenu spavanja

Primarna insomnija (nesanica)

Nesanica je najčešće spominjani poremećaj spavanja. Riječ je o poremećaju koji karakteriziraju nemogućnost usnivanja u željeno vrijeme, održavanja sna ili ponovnog usnivanja nakon noćnog buđenja, kao i spavanje nakon kojeg se osoba ne budi odmorna. Ovaj je poremećaj češći kod odraslih, iako nije isključen ni kod djece. Ako se javlja kod djece, onda je najčešće uzrokovan okolinskim čimbenicima: dijete ima problema u školi ili s vršnjacima, tako da noću razmišlja ili ima problema s odvajanjem od roditelja. Važno je naglasiti da lagan i isprekidan san ima obiteljsku podlogu.

Na sreću, češći je blaži oblik, kod kojeg čovjek uspijeva zaspati, ali ne i odspavati dovoljno dugo.

Nesanicu valja razlikovati od prisilne neispavanosti, od koje pate ljudi koji zbog obveza ne mogu dovoljno dugo spavati, ali bi bili u stanju kad bi im prilike to dopuštale.



Primarna hipersomnija

Obilježena je prekomjernom pospanošću i također se češće javlja u nekim obiteljima. Ovaj poremećaj obično počinje u adolescentnoj dobi, a najintenzivniji je između 15. i 30. godine života.
Tko trpi od hipersomnije, ima potrebu za vrlo dugim spavanjem (desetak ili više sati), s tim da se mnogi oboljeli ne osjećaju osvježeno ni nakon dugog sna. Potreba za spavanjem tijekom dana ne mora biti znak hipersomničnog poremećaja, nego samo već spomenute neispavanosti. Pretjerana pospanost javlja se kod većine ljudi koji pate od sezonskog afektivnog poremećaja, u narodu poznatog i kao zimska depresija koji je je uzrokovan manjkom prirodnog svjetla u razdoblju kraćih dana.

Narkolepsija
Složeni je poremećaj koji se sastoji od nekoliko tipičnih smetnji. Riječ je o ponavljajućim i nekontroliranim napadima odmarajućeg spavanja. Pospanost se smanjuje nakon napada spavanja, da bi se vratila nekoliko sati kasnije. Narkolepsiji najčešće prethodi razdoblje dnevne pospanosti.

Poremećaj najčešće klinički postaje izražen u razdoblju adolescencije. Obiteljska istraživanja upućuju na ulogu genetičkih čimbenika u razvoju ovog poremećaja.

Tko pati od narkolepsije, doživljava i paralizu sna (nesposobnost pomicanja udova pri usnivanju ili buđenju) kao i halucinacije (neobične vidne, slušne i opipne senzacije prilikom uranjanja u san).

Poremećaji spavanja vezani uz disanje

Radi se o isprekidanom disanju koje dovodi do prekomjerne pospanosti ili nesanice. Ovaj poremećaj najčešće se javlja u srednjoj životnoj dobi, a kod djece je povezan s povećanim tonzilama. Opisana je obiteljska sklonost ovom poremećaju.
 
Poremećaj rasporeda spavanja-budnosti

Bitno obilježje ovog poremećaja je trajan ponavljajući model isprekidanog spavanja, koji je posljedica nesklada između osobnog endogenog sustava spavanje-budnost s jedne strane i zahtjeva okoline s druge strane. Češće se javlja kod osoba koje rade u noćnim smjenama, a često i kod adolescenata: ritam spavanja i budnosti kod adolescenata je različit od ritma odraslih, kao i od zahtjeva okoline. Ako slijede svoj ritam, adolescenti kasno odlaze spavati, imaju potrebu za dugim spavanjem, a okolinski zahtjevi ranog ustajanja zbog škole kod njih izazivaju stalan osjećaj umora.

Parasomnije - događaji za vrijeme sna

Parasomnije su složen poremećaj spavanja, koji se očituje u neobičnim iskustvima i postupcima tijekom spavanja.

Noćne more

Bitno obilježje ovog poremećaja je ponavljanje zastrašujućih snova koji dovode do buđenja a događaju se tijekom REM faze sna, obično pred jutro. Sadržaj noćnih mora vezan je uz prijeteće tjelesne opasnosti (proganjanje, napad, ozljeda) ili opasnost može biti manje naglašena, ali je naglašena osobna greška ili nelagoda (snovi u kojima smo osramoćeni, pad na ispitu, loša ocjena u školi). U većini slučajeva noćne more ne ponavljaju stvarne događaje. Može se javiti više noćnih mora tijekom jedne noći, obično s ponavljajućom temom. Noćne more završavaju buđenjem i dugotrajnim osjećajem straha, što dovodi do teškoće ponovnog usnivanja.

Najčešće počinju između treće i šeste godine života. Većina djece barem povremeno sanja takve snove, ali oni uglavnom nakon nekoliko godina povremenog javljanja spontano iščeznu. U dobi od tri do pet godina 10 do 50 posto djece ima toliko snažne noćne more da se roditelji ozbiljno uznemire. Ponekad se noćne more mogu javiti i u odrasloj dobi. Ako je učestalost visoka (nekoliko na tjedan), snovi mogu postati izvor zabrinutosti.

Noćni strahovi

Noćni strahovi i noćne more imaju sličnosti, no noćni strahovi su intenzivniji. Ovaj poremećaj obilježen je ponavljanim, iznenadnim buđenjem iz sna. Obično se javljaju tijekom prve trećine spavanja, počinju vrištanjem ili plakanjem i traju do deset minuta. Epizode straha praćene su uzbuđenjem i ponašanjem koje odgovara intenzivnom strahu. Tijekom epizode noćnog straha dijete teško probudimo ili utješimo, a ako se probudi, ne sjeća se sna ili se sjeća samo fragmentirano. Drugi dan se ne sjeća ničega. Noćni strahovi obično počinju u djece između četvrte i dvanaeste godine života i spontano prolaze tijekom adolescencije. Neka istraživanja govore i o obiteljskoj sklonosti.

Mjesečarenje

Riječ je o opetovanim epizodama složenog motoričkog ponašanja koje počinje tijekom spavanja, a uključuje ustajanje iz kreveta i hodanje. Epizode se javljaju u prvoj trećini noći. Tijekom mjesečarenja smanjena je budnost i mogućnost odgovaranja na podražaje. Sjećanje na događaje drugi dan je ograničeno. Epizode mjesečarenja uključuju različita ponašanja: od blagih kad dijete sjedi u krevetu, gleda oko sebe, čupka plahtu ili deku, do složenijih kad ustane, izlazi iz sobe, čak i kuće, jede, priča. Većinom je riječ o jednostavnijim radnjama, ali opisane su i složenije tipa upravljanja strojevima. Ako se nakon epizode mjesečarenja probudi, dijete je smeteno. Između 10 i 30 posto djece doživi barem jednu epizodu mjesečarenja, ali ponavljane epizode su ipak rjeđe (do 5 posto djece). Mjesečarenje je često među članovima iste obitelji.

Sekundarni poremećaji spavanja uslijed bolesti

Opstruktivna apneja tijekom spavanja

Hrkanje zvuči kao bezazlena pojava, no može upućivati na poremećaj održavanja zračnih putova otvorenima tijekom spavanja. Opstruktivna apneja tijekom spavanja je ozbiljan poremećaj kod kojeg osoba opetovano prestaje disati. Svaki prekid traje desetak ili više sekundi, što dovodi do opadanja razine kisika u krvi.

Može biti posljedica opstrukcije gornjih dišnih putova (opstruktivna apneja) ili greške u mozgu koji propušta izdati naredbu za disanje (centralna apneja).

Teškoće disanja pri spavanju mogu uzrokovati ili pogoršati već postojeće bolesti, kao što su visok tlak, srčane bolesti ili šećerna bolest.

Ilustrativni prikaz dišnih putova tijekom opstruktivne apneje za vrijeme spavanja


Sindrom nemirnih nogu

Sindrom nemirnih nogu je neurološki je poremećaj koji izaziva neugodne osjete u nogama praćene potrebom za njihovim pomicanjem. Ti neugodni osjeti uključuju peckanje, žarenje, žmarce ili bolove, a mogu se javiti uoči i tijekom spavanja, kao i prilikom ležanja u budnom stanju. Neki od uzroka su manjak željeza, pretilost ili trudnoća. 

Simptomi poremećaja spavanja

Jedna neprospavana noć je potencijalno povoljna za raspoloženje, zbog čega je to jedna od pomoćnih tehnika za brzo ublažavanje depresije, međutim kronični manjak sna djeluje nepovoljno na sve funkcije organizma.

Simptomi uobičajenih poremećaja spavanja razlikuju se ovisno o vrsti, ali mogu uključivati:
  • teško je zaspati ili je potrebno više od 30 minuta da se redovito zaspi
  • teško je održavati san ili je u pitanju često buđenje usred noći s nemogućnošću ponovnog usnivanja
  • hrkanje, otežano disanje ili  gušenje tijekom spavanja
  • osjećaj da se trebate pomaknuti nakon što se opustite
  • osjećaj da se nakon buđenja nije moguće pomaknuti.
 
Tijekom dana moguće je osjećati dodatne znakove i simptome uzrokovane nedostatkom sna, uključujući:
  • dnevna pospanost - često spavate tijekom dana ili zaspite dok obavljate rutinske zadatke
  • promjene u ponašanju poput poteškoća u fokusiranju ili obraćanju pozornosti
  • promjene raspoloženja poput razdražljivosti i problema s upravljanjem emocijama
  • poteškoće u ispunjavanju rokova ili očekivanih rezultata tijekom škole ili posla
  • povećana stopa incidenata na poslu i prometnih nezgoda, čak i u slobodno vrijeme
  • česte nesreće ili padovi.

Nakon više neprospavanih noći osjećamo se pospano, umrtvljeno i(li) razdraženo, teže nam je koncentrirati se i trpimo smetnje raspoloženja

Istraživanja govore da kronična neispavanost dovodi do povećana rizika od pretilosti, šećerne bolesti i krvožilnih bolesti.

Tehnike samopomoći za kvalitetniji san

Kako je nesanica najčešći poremećaj spavanja, poželjno je pokušati primijeniti neke tehnike samopomoći koje su usko vezane uz higijenu spavanja. U tom smislu, preporučuje se sljedeće:

  • nastojte lijegati i buditi se svaki dan približno u isto vrijeme
  • ići na počinak i buditi se uvijek u isto vrijeme
  • izbjegavati alkohol i obilne obroke prije spavanja
  • izbjegavati kofein (čaj, kava) šest sati prije odlaska na spavanje
  • izbjegavati obilnu, prženu ili masnu hranu u večernjim satima
  • ne pušiti, osobito uoči spavanja ili tijekom noćnog buđenja, jer nikotin pojačava budnost i želju za akcijom
  • smanjiti razinu svjetla i buke u prostoriji za spavanje, a sobnu temperaturu namjestiti na malo nižu od dnevne
  • ne čitati ili gledati intelektualno zahtjevne sadržaje barem dva sata prije spavanja
  • provoditi tehnike opuštanja, poput autogenog treninga ili transcendentalne meditacije
  • vježbati tijekom dana, smiriti se uoči spavanja
  • ako nije moguće zaspati, poželjno je ustati i obavite neki manje zahtjevan posao te ponovno leći nakon 45 do 60 minuta - veliki su izgledi da će tada pospanost biti izraženija.
Ne uspijete li svladati nesanicu uz tehnike samopomoći ili primjenom nekih relaksacijskih tehnika uputno je posjetiti liječnika, obaviti potrebne preglede, analizirati lijekove koje uzimate, uobičajenu prehranu, životni stil i ostalo.

Poremećaji spavanja - individualni terapijski pristup

S obzirom na širok spektar poremećaja spavanja, od kojih neki postoje istodobno s drugim medicinskim stanjima, kao i na velik broj potencijalnih uzroka, širok je i repertoar terapijskih pristupa, a liječenje je individualno.

U dječjoj dobi uvijek treba voditi računa o tome ide li poremećaj spavanja uz neke druge poremećaje (duševne ili tjelesne) ili se možda radi o konzumiranju psihoaktivnih tvari. 

Intenzivni noćni strahovi i noćne more često su povezani sa separacijskim problemima kod djece, što se može liječiti psihoterapijom. Samo u iznimnim slučajevima propisuju se lijekovi.

U odrasloj dobi, neke su terapije usmjerene na bolesti koje izazivaju ili pogoršavaju poremećaj spavanja, primjerice psihoterapija, antidepresivi i anksiolitici za depresiju i anksioznost ili analgetici za kroničnu bol.

U određenim slučajevima liječenje osnovne bolesti već može pozitivno utjecati na bolji san.  

Budući da je nesanica najrasprostranjeniji poremećaj spavanja, ljudi u velikom broju slučajeva samostalno posežu za anksioliticima, koji ujedno djeluju i kao hipnotici (sredstva za uspavljivanje).
 
Treba znati da su anksiolitici, sredstva za smirenje većinom iz klase benzodiazepina, vrlo učinkoviti ako ih se uzima povremeno ili kratkotrajno, preciznije dva do tri tjedna. Nažalost, brzo izazivaju naviku i potiču na povećanje doze, zbog čega ih odgovorni liječnici vrlo umjereno propisuju. Prekid uzimanja sredstava za smirenje izaziva apstinencijsku krizu čiji su simptomi slični simptomima anksioznosti. Stoga ih se preporučuje uzimati samo u kriznim razdobljima, kad osoba nikako drukčije ne može zaspati.

Manje su škodljivi odabrani antidepresivi s dodatnim smirujućim učinkom koji djeluju drukčijim mehanizmom od sredstava za smirenje i ne izazivaju navikavanje i ovisnost. Treba ih uzimati dugoročno, a ne prema potrebi, radi brzog usnivanja.

Postoje i prirodna sredstva, kao što su valerijana, pasifloramelatonin, poznat i kao "hormon sna".


Izvor fotografija: Shutterstock
 

Datum objave članka: 19. 3. 2024.
izdvojeni proizvodi