Povećani limfni čvorovi

Zajedno s koštanom srži, jetrom i slezenom, limfni čvorovi (limfne žlijezde) predstavljaju glavne organe imunosnog sustava u kojima sazrijevaju brojne imunosne stanice, antitijela i molekule.

Limfni čvorovi su male žljezdane strukture u obliku graha koje su rasprostranjene po cijelom tijelu (u odraslih osoba ima oko 600 limfnih čvorova) i međusobno povezane limfnim žilama.

Limfni čvorovi su važni za pravilno funkcioniranje imunosnog sustava. Njihova primarna funkcija je pročišćavanje limfe, pristigle putem limfnih žila, to jest filtriranje oštećenih stanica i stanica raka. Osim toga proizvode i pohranjuju limfocite (T i B limfocite) i druge stanice imunosnog sustava koje napadaju i uništavaju bakterije i druge štetne tvari pristigle limfom.

Limfne žile su velika mreža kapilara, smještenih po cijelom tijelu, koje sakupljaju i transportiraju limfu od tkiva prema limfnim čvorovima, gdje se limfa filtrira. Nakon filtracije, pročišćena limfa se nastavlja kretati prema većim limfnim žilama koje se nazivaju sabirni kanali iz kojih se vraća u središnju cirkulaciju. Limfne žile, baš kao i vene, rade pod vrlo niskim tlakom, i u sebi imaju niz ventila koji omogućuju da se tekućina u njima giba u jednom smjeru.

Limfa predstavlja kombinaciju suviška tekućine koja se odvodi iz stanica i tkiva, a ne resorbira se u krvne kapilare te drugih tvari koje uključuju proteine, minerale, masti, hranjive sastojke, oštećene stanice, stanice raka i strane uljeze (bakterije, virusi itd.). Limfa također prenosi bijele krvne stanice (limfocite) koje se bore protiv infekcije.
 

Limfni čvorovi su više koncentrirani unutar trupa i u njegovoj blizini.

Unutar trupa smještena je većina limfnih čvorova i to u blizini glavnih struktura - u području trbuha oko aorte (paraaortni limfni čvorovi), a u području grudnog koša oko dušnika i bronha (traheobronhijalni limfni čvorovi).

U blizini trupa nalazimo skupine limfnih čvorova u predjelu glave i vrata, pauzuha i prepona.

Limfne čvorove u području glave i vrata, nalazimo u skupinama na zatiljku, iza uha, ispred uha, u području parotidne žlijezde slinovnice, uz submandibularnu žlijezdu slinovnicu (rubni dio donje čeljusti), ispod brade, uz grkljan i dušnik, postranični dio vrata i iznad ključne kosti.

U središnjem živčanom sustavu nema limfnih čvorova jer je mozak od ostatka tijela odijeljen krvno-moždanom barijerom. Stoga se limfa iz limfnih žila moždanih ovojnica odvodi u duboke vratne limfne čvorove.
 

Povećanje limfnog čvora se definira kao odmak od normale bilo u pogledu veličine, konzistencije ili broja, a rezultat je dijeljenja stanica samog čvora ili prorastanja čvora stanicama izvana. Općenito, povećanim se smatraju limfni čvorovi koji imaju promjer veći od jednog centimetra.

Razlozi povećanja, odnosno oticanja su brojni i mogu varirati od infekcije, preko tumora, autoimunih bolesti i reakcija na lijekove do različitih bolesti i limfoma, odnosno leukemije.  

Povećanje može biti:

• lokalizirano (povećan jedan limfni čvor ili skupina susjednih limfnih čvorova) - sugerira lokanu infekciju, odnosno upalu, ali i moguće širenje tumorskog procesa na najbliže lokalne limfne čvorove
• generalizirano (povećane dvije skupine limfnih čvorova koje nisu susjedne) - može upućivati na opću bakterijsku infekciju (npr. Lajmsku bolest, trbušni tifus...) ili virusnu infekciju (npr. ospice, bolest poljupca...), autoimunu bolest (npr. reumatoidni artritis ili lupus eritematosus) ili karcinom (poput limfoma ili leukemije), stoga zahtijeva daljnju kliničku obradu.

S aspekta diferencijalne dijagnoze jako je važno razlikovati lokaliziranu od generalizirane limfadenopatije te posebnu pozornost obratiti u slučaju nalaza povećanja supraklavikularnih limfnih čvorova (iznad gornjeg ruba ključne kosti) jer potiče najviše sumnje na postojanje malignog procesa.
 

U dijagnostičkom postupku pronalaženja uzroka povećanja limfnih čvorova veliku važnost ima dobro uzeta anamneza prethodnih bolesti i aktualnih simptoma, uključujući i podatke vezane uz povećani limfni čvor (vrijeme u kojem je došlo do povećanja, veličina, broj, konzistencija, prateći simptomi...).

U ovisnosti o zahvaćnoj skupini (površinski ili duboki), povećani limfni čvorovi mogu se dijagnosticirati liječničkim pregledom, ultrazvukom ili snimanjem.

Ako se radi o povećanju površinski smještenih limfnih čvorova koji su dostupni palpaciji, povećanje istih moguće je dijagnosticirati kliničkim pregledom (npr. na vratu, oko uha, ispod donje vilice, u pazuhu, preponi). U ovisnosti o uzroku povećanja, palpabilni limfni čvorovi mogu biti bolni na dodir (posebno ako je povećanje posljedica infekcije ili upale i brzo se razvija) ili bezbolni te se razlikovati prema konzistenciji (mekani, tvrdi) i pomičnosti u odnosu na kožu (pomični ili fiksirani).

Dijagnostika povećanja dublje smještenih limfnih čvorova moguća je pomoću ultrazvučnog pregleda (UZV glave i vrata, UZV abdomena) ili izvođenjem različitih vrsta snimanja (npr. kompjutorizirana tomografija - CT ili magnetska rezonancija - MR).

U slučajevim lokalizirane limfadenopatije i zabrinjavajuće kliničke slike ili postojanja generalizirane limfadenopatije bit će potrebna daljnja dijagnostička obrada, koja uključuje laboratorijske pretrage, ultrazvučni pregled, snimanja (CT ili MR), biopsiju ili ekstirpaciju (odstranjenje) promijenjenog limfnog čvora za patohistološku analizu.

Povećanje limfnih čvorova najčešće je posljedica infekcije i/ili upalnog procesa. Međutim, u određenim situacijama njihovo povećanje ukazuje na postojanje malignog procesa u tijelu, koji se može kao primarni proces razvijati baš u limfnim čvoroima (npr. limfom) ili se primarni tumor razvija na nekom drugom mjestu u tijelu i putem limfe proširi (metastazira*) najprije u lokalne limfne čvorove, a progresijom tumorskog procesa i u udaljene limfne čvorove. (*Metastaze su stanice zloćudnih tumora koje su se proširile iz primarnog tumora - mogu se širiti limfogeno, tj. putem limfe ili hematogeno, tj. putem krvi).

Stoga se prilikom dijagnostičke obrade tumorskog procesa uvijek mora obratiti pozornost na lokalne limfne čvorove i provjeriti je li došlo do širenja tumorskog procesa, i u kojoj mjeri, što je temelj za odabir terapijskog protokola i prognostičku procjenu. Dijagnostički postupak uključuje palpaciju (ako se radi o limfnim čvoroima dostupnima palpaciji), CT, biopsiju (uzimanje uzorka tkiva za mikroskopsku analizu) ili ekstirpaciju (uklanjanje) limfnog čvora i patohistološku analizu dobivenog tkiva.

Liječenje povećanih limfnih čvorova povezano je s liječenjem osnovnog patološkog procesa koji je doveo do njihova povećanja.

U slučaju lokalizirane limfadenopatije, posebno u području glave i vrata, najčešće se radi o akutnim infekcijama gornjih dišnih putova, a može biti u pitanju i upala uha, upalni proces u usnoj šupljini, upale parodonta itd.

Ako se radi o virusnoj infekciji, liječenje je najčešće simtpomatsko (ublažavaju se simptomi osnovne bolesti), dok se u slučaju bakterijske infekcije po potrebi ordiniraju antibiotici. Sanacijom infekcije i čvorovi se postupno smanjuju ​​na svoju normalnu veličinu.

Ako se ustanovi povećanje limfnih čvorova na dva ili više područja (generalizirana limfadenopatija), to obično upućuje na ozbiljniju sistemsku bolest, koju je potrebno čim prije dijagnosticirati i liječiti. U ovom slučaju sanacija bolesti obično dulje traje i zahtijeva intenzivniji terapijski tretman.

Većina otečenih limfnih čvorova nije razlog za zabrinutost, jer oteklina nestaje nakon što se sanira infekcija.
 
Međutim, ako imate bilo koji od niže navedenih simptoma, koji mogu ukazivati na ozbiljniji proces u pozadini limfadenopatije, svakako se obratite svom liječniku:

• limfni čvorovi veći od jednog centimetra u promjeru
• limfni čvorovi koji su vrlo bolni, tvrdi, fiksirani za kožu (nepomični) ili brzo rastu
• limfni čvor iz kojeg se cijedi gnoj
• crvena i upalno promijenjena koža iznad limfnog čvora.
• povećani supraklavikularni limfni čvorovi ili oni smješteni postranično u donjem dijelu vrata
• gubitak kilograma, noćno znojenje, dugotrajna vrućica, stalni umor, otežano disanje.

Neke bolesti i stanja koja mogu dovesti do povećanja limfnih čvorova:

• bolest mačjeg ogreba
• bruceloza - bakterijska infekcija koja se širi sa životinja na ljude. Ljudi se najčešće zaraze jedući sirove ili nepasterizirane mliječne proizvode. Ponekad se uzročne bakterije mogu širiti zrakom ili izravnim kontaktom sa zaraženim životinjama. Znakovi i simptomi mogu uključivati vrućicu, bolove u zglobovima i umor. Infekcija se obično može liječiti antibioticima. Liječenje traje nekoliko tjedana do mjeseci, a infekcija se može ponoviti.
• dentalni apsces
• impetigo glave (vlasišta) - površinska,bakterijska infekcija kože koju uzrokuju streptokoki i/ili stafilokoki, a najčešće zahvaća lice i udove. Klinički se manifestira papulama koje prelaze u mjehuriće bistrog, potom gnojnog sadržaja, koji pucaju uz nastanak žutih prijanjajućih krasti.
• infekcije adenovirusom - mogu se manifestirati bez simptoma ili izazvati specifične sindrome što uključuje blaže infekcije dišnog sustava, upalu rožnice i bjeloočnice, upalu sluznice želuca i crijeva i upalu pluća.
• lokalizirana kožna infekcija (ozljeda, furunkul, itd.)
• lymphogranuloma venereum - spolno prenosiva bolest koju uzrokuje gram-negativna bakterija Chlamydia trachomatis. Očituje se prolaznim primarnim promjenama na koži nakon kojih se razvije gnojna upala limfnih čvorova i pripadajućih limfnih žila.
• infektivna mononukleoza
• ospice
• rubeola
• sarkoidoza - bolest koju karakterizira rast granuloma (manjih nakupina upalnih stanica) u bilo kojem dijelu tijela, ipak najčešće u plućima i limfnim čvorovima. U početku, bolesnici se žale na trajni suhi kašalj, umor i otežano disanje. Može utjecati i na kožu, oči, srce i druge organe.
• sifilis (u sekundarnoj fazi)
• toksoplazmoza - bolest koja se javlja je koja je posljedica zaraze parazitom Toxoplasma gondii, jednim od najčešćih parazita na svijetu. Do infekcije obično dolazi konzumacijom nedovoljno kuhanog kontaminiranog mesa, izlaganjem zaraženom mačjem izmet ili prijenosu s majke na dijete tijekom trudnoće
• tonzilitis (upala tonzila), faringitis (upala ždrijela)
• Waldenströmova makroglobulinemija - rijedak oblik raka krvnih stanica koji se klasificira kao limfoplazmacitni limfom. Karakterizira ga višak abnormalnih bijelih krvnih stanica, tzv. limfoplazmacitnih stanica u koštanoj srži. Nenormalne stanice imaju karakteristike i bijelih krvnih stanica (limfocita) koje se nazivaju B limfociti i zrelijih stanica izvedenih iz B limfocita, a poznatih kao plazma stanice. Abnormalne stanice proizvode višak proteina imunoglobulina IgM.