Kada i zašto operirati tonzile

Tonzilarne upalne bolesti kod male su djece među najčešćim problemima s kojima se susreću liječnici različitih specijalnosti: od liječnika opće medicine i pedijatara do otorinolaringologa. Naravno, obolijevaju i starije osobe, ali ipak malo rjeđe.

Tonzile (mandule) dio su Waldeyerova limfnog prstena ždrijela i nalaze se u početnom dijelu dišnog, odnosno probavnog sustava. Ždrijelna tonzila (faringealna tonzila ili adenoidne vegetacije) smještena je u nosnom dijelu ždrijela (nasopharynx), a nepčana tonzila s lijeve, odnosno desne strane na prijelazu usne šupljine u ždrijelo. Osnovna funkcija im je obrana organizma od uzročnika bolesti, koji u organizam ulaze disanjem ili putem hrane.

Liječenje bolesnih tonzila u početku se provodi antibioticima, a kad oni zataje, postavlja se pitanje operativne terapije. Odluku o operaciji donosi otorinolaringolog na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog nalaza i prethodne medicinske dokumentacije. Ako se ni tada ne može sa sigurnošću donijeti ispravna odluka o tome treba li izvesti tonzilektomiju (odstranjenje tonzila), odnosno adenotomiju (odstranjenje adenoidnih vegetacije, tzv. treće tonzile) ili ne, najbolje je bolesnika pratiti neko vrijeme i tek tada donijeti odluku o operativnom zahvatu.

Od bolesnika je važno doznati kakvog su karaktera bile prethodne upale, koliko su učestale, jesu li ostavile nekakve posljedice te izaziva li uvećanje tonzila smetnje disanja, gutanja ili govora. Podaci koje daju roditelji (heteroanamneza) često su nepouzdani ili preuveličani zbog želje da njihovo dijete ipak bude operirano - ili zato što su i oni u dječjoj dobi bili operirani, ili zbog toga što misle da će dijete tako imati manje zdravstvenih problema.

Valja znati da tonzilektomija, osim korisnih, može imati i štetne učinke, posebice u djece sklone akutnim infekcijama gornjih dišnih i probavnih putova, kao i kod osoba koje boluju od nekog tipa alergije.

Indikacije za odstranjenje nepčanih tonzila (tonzilektomiju):

• gnojni tonzilitis - koji se ponavlja četiri do pet puta godišnje, a pretpostavljamo da je uzrokovan streptokokom (piogeni streptokok je najvažniji uzročnik bakterijske upale grla, tj. bakterijskog faringitisa) čak i ako na tonzilama nema promjena tipičnih za kronične promjene, i osobito ako se antibiotska terapija mora dugotrajno provoditi ili do tada nije bila uspješna; indikacija se postavlja i kod komplikacija streptokoknog tonzilitisa u smislu akutne reumatske groznice (oštećenja srca i/ili zglobova) ili glomerulonefritisa (oštećenja bubrega)

• hiperplazija (uvećanje) tonzila - kao znak neprilagođene imunološke regulacije na izloženost brojnim antigenima, također je indikacija za operativnu terapiju, osobito u djece; takve tonzile mogu otežavati disanje, gutanje i govor

• lokalne komplikacije tonzilitisa - peritonzilarni apsces (gnojna upala koja se s tonzila širi u okolno tkivo) i parafaringealni apsces (gnojna upala koja se s tonzila širi dublje u okolne strukture) mogu se razviti kao posljedica infekcije virulentnim (izrazito patogenim) uzročnikom, no češće su uzrokovani propadanjem obrambene funkcije tonzila i kao takvi indikacija su za operativni zahvat
• sumnja na tumor - indikacija je za tonzilektomiju u starijih osoba zbog potrebe mikroskopskog pregleda tkiva, to jest patohistološke potvrde bolesti.

Indikacije za odstranjenje ždrijelne tonzile, to jest adenoidnih vegetacija (adenotomiju):

• kad ždrijelna tonzila ispunjava nosni dio ždrijela toliko da otežava disanje kroz nos - takva djeca imaju karakterističan izgled lica (takozvani facies adenoidea), dišu na usta, noću hrču, imaju iscjedak iz nosa, poremećen govor (nazalni) i oslabljen sluh.
• ponavljane upale nosa i grla, sinusa, bronha i srednjeg uha kao komplikacije uvećane faringealne tonzile - osobito je važno odstraniti ždrijelnu tonzilu kod čestih gnojnih upala uha jer ona svojim podražajem ili veličinom ometa dobru ventilaciju srednjeg uha preko Eustahijeve tube koja spaja područje srednjeg uha s nosnim dijelom ždrijela.

Tonzilektomija u odraslih osoba obično se izvodi u lokalnoj anesteziji, dok se tonzilektomija i adenotomija u djece provodi u općoj endotrahealnoj anesteziji. Zaštita antibioticima tijekom samog zahvata (perioperativna zaštita) primjenjuje se u bolesnika koji su preboljeli tonzilarnu sepsu, akutni glomerulonefritis ili akutnu reumatsku upalu zglobova.

​VAŽNO ZA RODITELJE: Prije postavljanja indikacije za operaciju preporučuje se saslušati mišljenje barem dvaju otorinolaringologa, od čega barem jednom za vrijeme akutne upale. Na odluku ne smije utjecati želja roditelja za tonzilektomijom.

Bol u uhu (otalgia) nakon operacije najčešće je reflektorna i kratkotrajna i nije uzrokovana upalom uha. Analgetike (sredstva protiv bolova) preporučuje se uzimati po potrebi i umjereno, a u svakom slučaju, one blažeg djelovanja (paracetamol).

Od mogućih komplikacija tonzilektomije i adenotomije najčešće je krvarenje, koje se može razviti neposredno tijekom zahvata ili nekoliko dana poslije operacije. Krvarenje se zaustavlja kompresijom ili podvezivanjem krvnih žilica.

Upalne komplikacije danas su iznimno rijetke. Moguće je da nakon operacije zaostane dio tonzilarnog tkiva koji se poslije može uvećati (hiperplazirati), što katkad zahtijeva ponovni operativni zahvat.

Prehrana nakon operacije mora biti prilagođena novonastalom stanju: izbjegavati prevruća, prehladna, kruta i jako začinjena jela te piti što više tekućine.

• poremećaji zgrušavanja krvi bez obzira na njihov uzrok
• akutne zarazne bolesti
• akutni miokarditis (upala srčanog mišića)
• dekompenzirane srčane greške
• neregulirana šećerna bolest
• epidemija zaraznih bolesti.