Grlobolja je simptom, a ne bolest

Bolesti i stanja / Uho - nos - grlo dr. sc.   Željka Roje dr. med., spec. otorinolaringolog

Velik broj grlobolja rezultat je promjena u mikro i makro okolišu pa im treba pristupiti multidisciplinarno, u svjetlu promjene stila života i navika, a antimikrobno liječenje sačuvati samo za one kojima je to uistinu potrebno

Uzroci grlobolje su različiti

Grlobolja je vrlo čest simptom zbog kojeg se pacijenti javljaju liječniku ili ljekarniku, no samo mali broj zahtijeva antimikrobno liječenje. Nažalost, gotovo redovito popije se "barem nešto od antibiotika", ali i nakon antibiotske kure, pacijent ponovno osjeća nelagodu i bol u ždrijelu. Tada obično pomislite da vam treba neki drugi, jači antibiotik i tako iz mjeseca u mjesec bespotrebno uzimate lijekove, a problem je i dalje prisutan. O čemu je zapravo riječ?

Velik broj grlobolja nije uzrokovan mikroorganizmima, već je rezultat promjena u mikro i makro okolišu. To podrazumijeva izloženost iritansima, suhom, hladnom ili pregrijanom zraku ili je pak ždrijelo samo nevini promatrač i "žrtva" zbivanja na udaljenim mjestima, kao što je, na primjer, želudac u slučaju laringofaringealnog refluksa, ili loša prohodnost nosa te, susljedno tome, disanje na usta koje u donje dišne putove i na sluznicu ždrijela dovodi nekondicioniran zrak. Stoga, u dijagnostičko-terapijskom promišljanju valja uzeti u obzir sve navedeno.

Infekcijske grlobolje

Više od 85 posto akutnih infekcijskih grlobolja uzrokovano je virusima, a od bakterijskih uzročnika valja misliti isključivo na beta-hemolitički streptokok skupine A (BHS - A). Simptomi streptokokne i virusne upale grla često se preklapaju pa je ponekad teško procijeniti treba li pacijentu antimikrobno liječenje ili ne. Jedini siguran dokaz bakterijske infekcije je pozitivan nalaz mikrobiološkog obriska sluznice ždrijela i tonzila na suspektnu bakteriju (tzv. brzi strep-test ili kultura).

Liječenje akutne grlobolje može biti simptomatsko i antimikrobno. Virusne grlobolje liječe se isključivo simptomatski, analgoantipireticima (paracetamol, nesteroidni antireumatici, acetilsalicilna kiselina - ne davati djeci mlađoj od 12 godina, lokalno primjenom pastila i antiseptičnih tekućina, čaja od kadulje ili slane vode za grgljanje). Može se djelovati i preventivno lijekovima prirodnog podrijetla (npr. preparati Echinacee) koji pomažu u liječenju i prevenciji virusnih infekcija gornjih dišnih putova.

Iako su streptokokne angine samo ograničavajuće infekcije, ipak je poželjno antimikrobno liječenje antibiotikom jer se tako skraćuje trajanje bolesti i umanjuje mogućnost nastanka reumatske vrućice za 10 do 25 posto. Lijek izbora je penicilin jer je on antibiotik uskog spektra, dokazane učinkovitosti i neškodljivosti te niske cijene. Liječenje traje 10 dana.

 

Infekcijske grlobolje:

  • virusne (> 90 %),
  • bakterijske,
  • gljivične (soor).


Neinfekcijske grlobolje:

  • profesionalne (pjevači, radnici u kemijskoj industriji, glumci...),
  • laringofaringealni refluks,
  • zbog loše prohodnosti nosa (devijacija nosne pregrade, alergijski rinitis, nosna polipoza),
  • tumorske (tumori grla, ždrijela, štitnjače),
  • traumatske (ozljede, strana tijela),
  • posljedica klimatizacije prostorija (suh zrak),
  • posljedica radioterapije u liječenju tumora glave i vrata.

Neinfekcijske grlobolje

Neinfekcijske grlobolje mahom su bolesti civilizacije odnosno stila života i zato je broj pacijenata s takvim grloboljama iz dana u dan sve veći. Uzroci su brojni, a među njima možemo istaknuti zagađen zrak, prekomjernu upotrebu klima-uređaja, pušenje, uzimanje nekih lijekova, prekomjernu konzumaciju gaziranih pića, upotrebu pomagala koji olakšavaju disanje tijekom noći u slučaju poremećaja disanja tijekom spavanja... da dalje ne nabrajamo. U gotovo svim neinfekcijskim grloboljama dolazi do oštećenja sluznice suhim, nepročišćenim zrakom, iritansima ili kemijskim spojevima.

Začepljen nos

Veliku skupinu oboljelih čine pacijenti sa začepljenim nosom (alergijski rinitis, devijacija nosne pregrade, nosna polipoza). Bolesnici koji imaju začepljen nos dišu otvorenih usta pa hladan ili vruć, neovlažen i nepročišćen zrak izravno djeluje na sluznicu ždrijela i grkljana te dovodi do simptoma poput peckanja grla, boli pri gutanju, promuklosti, "prokašljavanja", osjećaja stranog tijela u grlu... Stoga svima mora biti jasno da je prohodan nos preduvjet za normalnu funkciju ždrijela i zdravlje njegove sluznice. Suha sluznica lako puca i podložna je infekcijama, zbog čega takvi pacijenti češće obolijevaju od virusnih ili bakterijskih upala grla.

Profesionalna grlobolja

Nastaje kao posljedica glasovnog naprezanja i korištenja vanjskih i unutarnjih mišića grkljana na neodgovarajući način. Kao rezultat takvog oblika vokalizacije mogu se razviti čvorići pjevača na glasnicama, što rezultira trajno promijenjenim glasom. Takvi pacijenti trebaju posjetiti logopeda i naučiti kako pravilno pjevati, govoriti i koristiti svoje glasnice.

Laringealni refluks

Bolest je koja označava prisutnost želučane kiseline i sadržaja u grkljanu, grlu, nosu i sinusima. Najčešći simptomi su promuklost, dugotrajni kašalj, "pročišćavanje" grla, otežano i bolno gutanje, osjećaj stranog tijela u grlu (kugla u grlu), osjećaj pečenja jezika i usne šupljine, grlobolja, obložen jezik, parodontoza..., a posljedica su kemijske ozljede sluznice grkljana i ždrijela koju primarno izazivaju solna kiselina i enzimi iz želuca. Sluznica grkljana i ždrijela nema obrambenih mehanizama protiv takvog tipa ozljede, zbog čega je dovoljna jedna epizoda refluksa tjedno da dođe do oštećenja sluznice. S druge strane, jednjak ima brojne obrambene mehanizme, zbog kojih samo četvrtina bolesnika ima smetnje u smislu žgaravice i boli iza prsne kosti, što se naziva gastroezofagealni refluks (GERB). Dakle, GERB nije isto što i LPR.

Dijagnoza se postavlja se na osnovu anamneze i simptoma, a potvrđuje ORL pregledom ulaza u jednjak i glasnice pomoću endoskopske kamere. Definitivna potvrda dijagnoze je nalaz 24-satne pH metrije kojom se mjeri kiselost u jednjaku na dvije razine tijekom 24 sata.

Preporuke za laringofaringealni refluks:

  1. jesti češće manje obroke;
  2. ne jesti tri sata prije spavanja;
  3. izbjegavati ljuto, začinjeno, kiselo, gazirano, prevruće i prehladno jelo i piće;
  4. spavati na povišenom uzglavlju;
  5. izbjegavati hranu koja nadima;
  6. ne nositi remen i odjeću koja pritišće gornji dio trbuha;
  7. regulirati stolicu kako bi se izbjeglo naprezanje pri defekaciji (svako povećanje tlaka u abdomenu potiče refluks);
  8. ne podizati teške terete (npr. u teretani ili u svakodnevnom životu) iz istog razloga;
  9. izbjegavati dugotrajno sjedenje u položaju nagnutom prema naprijed (npr. za računalom) jer se tako također povećava pritisak na želudac;
  10. smetnje ne liječiti pastilama, tekućinama ili prirodnim lijekovima koji sadrže limunsku kiselinu, mentol i slično jer to dodatno nadražuje sluznicu, koristiti pastile koje oblažu sluznicu i hidriraju je.

Liječenje se sastoji od navedenih higijenskih i dijetetskih mjera te uzimanja blokatora protonske crpke (IPP) koji se moraju uzimati dva puta dnevno (20 minuta prije obroka) tijekom tri mjeseca od postavljanja dijagnoze. Između obroka koriste se preparati za neutralizaciju kiseline (lužine, alginati). Pomoći mogu i tzv. prokinetici, npr. đumbir koji ima zadaću "tjerati" sadržaj iz želuca distalno prema crijevu, odnosno ne vraćati ga prema jednjaku i usnoj šupljini. Kao alternativa IPP preparatima mogu se koristiti preparati sladića ("Tko se živcira želucem, neka pije sladić!").

Tumorska grlobolja

Nastaje kao rezultat rasta benignih ili malignih tumora u samom ždrijelu ili okolnim strukturama (vrat, štitnjača). Obično su povezane s otežanim gutanjem i promuklošću koja je progresivna i ne prolazi niti nakon tri tjedna.

Traumatska grlobolja

Može biti rezultat unutarnje ili vanjske traume ždrijela i grkljana. Strana tijela (riblja kost, dijelovi zubne proteze, oštri dijelovi zalogaja - suha kora kruha, hrskavica u peradi i sl.) mogu izazvati samo površinsko oštećenje u smislu ogrebotine ili razderotine, ali mogu i ostati unutar tonzile, korijena jezika ili u hipofarinksu, kada ih je potrebno izvaditi. U tom slučaju valja se odmah javiti otorinolaringologu bez prethodnog pokušaja samostalnog vađenja stranog tijela jer ga takvim manipulacijama najčešće gurate još dublje ili dođe do loma pri čemu dio i dalje ostane u tkivu, ali postane nevidljiv i nedostupan za ekstrakciju. Vanjske traume najčešće se događaju u tučnjavi ili prometnoj nesreći i gotovo uvijek zahtijevaju specijalistički tretman.

Grlobolja nakon radioterapije tumora glave i vrata

Nastaje kao posljedica izravnog djelovanja rendgenskih zraka na sluznicu i neizravno preko negativnog učinka na žlijezde slinovnice u kojima pod utjecajem radioterapije dolazi do atrofije i smanjene produkcije sline. Rezultat je izrazita suhoća usne šupljine i ždrijela jer su zračenjem najčešće obuhvaćene i male i sve velike žlijezde slinovnice. U takvim slučajevima ključna je hidracija i primjena umjetne sline.

Multidisciplinarni pristup

Iz svega navedenog sasvim je jasno da grlobolja nije bolest, nego simptom. Stoga joj treba pristupiti multidisciplinarno, u svjetlu promjene životnoga stila i navika, a antimikrobno liječenje sačuvati samo za one kojima je to uistinu potrebno.

OPREZNO S ANTIBIOTICIMA!

Važnost odgovarajuće primjene antimikrobnih lijekova ne ogleda se samo u pojedinačnom pristupu prema bolesniku, već ima širu društvenu važnost: antibiotici često i pri opravdanoj primjeni imaju nuspojave (osip, mučnina, proljev...), a djeluju i na tzv. dobre bakterije koje se fiziološki nalaze u našem organizmu (koža, crijeva...) te narušavaju sklad međuovisnosti mikro i makroorganizama. Dakle, imaju učinak ne samo na pojedinca, nego i na cijelu zajednicu jer se otporne bakterije lako šire i izazivaju teške i životno opasne kliničke slike.

Datum objave članka: 1. 12. 2017.