Bolest mačjeg ogreba - simptomi i liječenje

Bolest mačjeg ogreba (groznica mačjeg ogreba, bartoneloza) spada u skupinu zoonoza, tj. zaraznih bolesti zajedničkih ljudima i nekim životinjama. Prenose je mačke grebanjem, ugrizom ili kontaktom mačje sline s oštećenom kožom. Čovjek se može zaraziti i posredno, dodirivanjem očiju neopranim rukama nakon maženja mačke.

Uzročnik je Bartonella henselae, gram-negativna bakterija štapićastog oblika. Najveći rezervoar ove bakterije je kućna mačka, a drugi je mačja buha. Otprilike 40 posto mačaka se u nekom dijelu života susretne s ovom bakterijom. Najvjerojatnije se zaraze ugrizom buhe ili putem kontakta izmeta buhe s otvorenom ranom, a ližući šape i dlake putem sline šire bakteriju dalje po svom tijelu. Većina oboljelih mačaka ne pokazuje znakove bolesti.
 

Dok za zdrave ljude ne predstavlja tešku bolest, bolest mačjeg ogreba može biti problem za malu djecu, trudnice i imunokompromitirane osobe.

Tri do deset dana nakon ogrebotine ili ugriza (čega se puno zaraženih uopće ne sjeća) na mjestu oštećenja na koži pojavljuju se papule (manje ograničene promjene izdignute iznad razine kože) i pustule (mjehuri ispunjeni gnojnim sadržajem).  



Izraženi su i opći simptomi - povišena temperatura, umor, opća slabost, glavobolja i bolovi u zglobovima, a rjeđe gubitak apetita i/ili tjelesne mase, povećana slezena i upala grla.

Dva do tri tjedna nakon infekcije dolazi do povećanja lokalnih limfnih čvorova (lokalizacija ovisi o mjestu ogrebotine/ugriza), što može trajati mjesecima. Povećani limfni čvorovi u početku su čvrsti i osjetljivi, a zatim omekšaju te se može stvoriti fistula (nenormalan spoj između dvaju šupljih organa, ili šupljeg organa i slobodne površine, odnosno površine tijela) kroz koju curi gnoji sadržaj.

U vrlo rijetkim slučajevima, bolest mačjeg ogreba uzrokuje ozbiljne probleme koji utječu na kosti, zglobove, oči, mozak, srce ili druge organe. Najčešće se to događa kod djece mlađe od pet godina ili kod imunokompromitiranih osoba.

Kada se obratiti liječniku?

U slučaju da vas mačka ogrebe ili ugrize, ranu treba oprati sapunom i vodom. Narednih dva do tri tjedna treba pratiti eventualnu pojavu znakova i simptoma. Ukoliko se isti razviju potrebno je obratiti se liječniku.
 

Sumnja na bolest mačjeg ogreba postavlja se na temelju anamnestičkih podataka o ugrizu mačke i kliničkog pregleda, a potvrđuje serološkim testovima, odnosno dokazom pozitivnog titra protutijela na Bartonellu henselae u krvi.
 

Ponekad je potrebno napraviti biopsiju povećanog limfnog čvora kako bi se isključili drugi uzroci limfadenopatije.

Od pet do 14 posto oboljelih može imati neobične znakove bolesti.

Od mogućih komplikacija mogu se razviti:

• Parinaudov okuloglandularni sindrom je infekcija oka koja se manifestira simptomima sličnim konjunktivitisu, udruženima s bolnim povećanjem regionalnih limfnih čvorova. Javlja se u šest posto oboljelih s neobičnim znakovima bolesti. Bolest mačjeg ogreba je jedna od najčešćih bolesti koje uzrokuju ovaj sindrom. Može se javiti uslijed direktnog prodora bakterije u oko ili indirektno putem krvi. Ovaj sindrom se dobro liječi antibioticima, a u rijetkim slučajevima potrebno je ukloniti zaraženo tkivo iz oka.
• Encefalopatija je oštećenje moždanog tkiva koje se javlja ako se bakterija proširi na mozak. U nekim slučajevima može uzrokovati trajno oštećenje mozga i smrt.
• Neuroretinitis je upala optičkog živca i mrežnice oka koja uzrokuje zamagljen vid. Do upale dolazi ako uzročnik prodre do oka. Vid se obično oporavi prolaskom infekcije.
• Osteomijelitis je upala koštanog tkiva koja može rezultirati oštećenjem kosti. Postoje zapisi o oštećenjima koja su bila toliko velika da su zahtijevala amputaciju.

Bolest mačjeg ogreba ima blagi tijek. Obično se spontano povuče u roku dva do četiri mjeseca i ne zahtijeva liječenje.

U slučaju izraženih bolova i nelagode ordinira se analgetik, a može pomoći i primjena grijanih kompresa na mjesto infekcije. Ukoliko dođe do omekšanja u limfnom čvoru, bol se može ublažiti aspiracijom sadržaja iglom.  

U slučaju lokalizirane infekcije liječenje antibioticima u pravilu se ne propisuje jer nema jasnog učinka. Međutim, liječenje antibioticima je iznimno korisno u slučaju bakterijemije (prisustvo bakterija u krvi) kod teških slučajeva i imunokompromitiranih osoba, kada zbog neliječenja može doći do infekcije kostiju, jetre i drugih organa što onda zahtijeva još ozbiljniji tretman.  

Treba li liječiti mačke?

U većini slučajeva infekcija kod mačaka je asimptomatska ili se manifestira u vidu blage infekcije i ne zahtijeva liječenje. Životinjska bartoneloza može uzrokovati prolazno febrilno stanje u mačaka koje prolazi u roku 72 sata. Rijetko se može razviti upala srca koja otežava disanje.

Prevencija

​Bolest mačjeg ogreba je moguće spriječiti potpunim izbjegavanjem kontakta s mačkama. Ukoliko to nije moguće, obavezno je pranje ruku nakon kontakta.

Mački je potrebno redovito podrezivati kandže i ne dopustiti joj grubu igru koja može dovesti do ogrebotina i/ili ugriza.



Također, treba izbjegavati kontakt s mačjom slinom, osobito oko usta, nosa, očiju i otvorenih rana. Ujedno se preporuča izbjegavati maženje mački lutalica i divljih mačaka.

S obzirom da su mlade mačke i mačići najčešći prenositelji bolesti, osobe sa slabijim imunitetom koje žele imati mačku mogu smanjiti mogućnost zaraze posvajanjem mačke stare najmanje godinu dana.

Kako bi se prevenirala infekcija kod mačke potrebno je redovito kontrolirati mačje buhe koje su prenositelji bolesti, držati mačku u kući i po potrebi joj davati antiparazitike kako bi se smanjila mogućnost zaraze.