Komplikacije zbog odgađanja termina kod stomatologa

U današnje vrijeme ubrzana stila života brigu o zdravlju stavljamo vrlo nisko na listu prioriteta. Pacijenti se često javljaju stomatologu tek kad se pojavi bol ili izraženi edem (oteklina). Još je veći problem, prije svega za pacijenta, ali i za stomatologa, nedolazak na zakazani termin ako zub nije bilo moguće potpuno izliječiti u jednom posjetu.

Jednostavnije ispune (plombe) kod malih karijesa ili demineralizacije mogu se sanirati za 30 do 60 minuta i imaju vrlo nizak postotak komplikacija. Zahtjevniji zahvati, poput devitalizacije zuba, velikih ispuna, prekrivanja pulpe ili revizije endodontskih punjenja, nije moguće kvalitetno izvesti tijekom jednog dolaska zubaru, pa pacijentu treba dati nekoliko uzastopnih termina kako bi se zub potpuno sanirao.

Ako mislite da zbog nedolaska na zakazani termin niste izgubili ništa, u nastavku pročitajte objašnjenje najčešćih situacija i komplikacija do kojih može doći zbog nemara.

Ovaj pojam često se čuje u svakodnevnom razgovoru, a obično slijedi rečenica: "Od malog karijesa stvorila se velika rupa". Karijes je demineralizacijski proces tvrdih zubnih tkiva koji zahvaća caklinu, dentin i korijen zuba. Caklina je tkivo zuba koje obavija cijelu krunu, pa je najuočljivija, ali i najizloženija u usnoj šupljini.

Ispod cakline je dentin, a u dubini dentina pulpa (živac). Caklina je najčvršće tkivo i kao takva puno je otpornija od dentina. Karijes koji polako demineralizira caklinu u dentinu može napraviti puno veću destrukciju, a da to u ustima uopće nije vidljivo. Stoga svaku promjenu boje na zubu i najmanju "rupicu" treba detaljno pregledati kako bi se utvrdilo postoji li u dentinu puno veća destrukcija nego što se čini na prvi pogled.

Kod velike karijesne destrukcije nastaje infekcija pulpe (karijes dođe do živca) i tada je potrebno obaviti endodontski zahvat - vađenje živca. Postoje dvije metode devitalizacije zuba: jednoposjetna i višeposjetna terapija. Prvi oblik terapije gotovo je nemoguće izvesti u okviru današnjega zdravstvenog sustava, u kojemu su liječnici dentalne medicine unaprijed rezervirani oko 30 dana, pa se zbog nemogućnosti primanja pacijenta prelazi na višeposjetni tretman. U načelu, ako se postupak dobro napravi, i jedan i drugi oblik terapije imaju iste rezultate.

Kako bi se pacijenta riješilo bolova, pri prvom posjetu pristupa se otvaranju (trepanaciji) zuba i aplikaciji devitalizacijske paste (laički poznato pod "lijek" ili "otrov"). Riječ je paraformaldehidnom ulošku koji dovodi do devitalizacije pulpe (umrtvljenje živca). Pasta u zubu smije ostati najviše 20 dana. Nakon toga privremena ispuna, kojom je pasta zatvorena, počne popuštati, pa djeluje i na okolno tkivo ili kost te dovodi do njihove destrukcije. Zato je vrlo bitno takav uložak ukloniti na vrijeme, no često se dogodi da se upravo zbog prestanka bolova pacijent jednostavno više ne pojavi na dogovorenim terminima.

Zahtjevnije zahvate nije moguće kvalitetno izvesti tijekom jednog dolaska zubaru, pa pacijentu treba dati nekoliko uzastopnih termina kako bi se zub potpuno sanirao

Rezultat odgađanja bit će nekroza zubnog mesa, što na kraju završi vađenjem (ekstrakcijom) zuba. Ako se zakazani termin ne preskoči i uložak se na vrijeme ukloni, pristupa se liječenju korijenskih kanala (čišćenje, struganje i punjenje). Ovisno u vremenu koje liječnik ima na raspolaganju i broju korijenskih kanala, zub se može završiti tijekom tri do pet posjeta. Vrlo je važno pojaviti se na svakom idućem zakazanom terminu jer svako odgađanje samo dodatno produljuje terapiju.

Odontogena upala (apsces) je lokalna upala kojoj je uzrok zubni proces. S obzirom na uzrok, možemo je riješiti samo i isključivo terapijom zahvaćenog zuba, bilo da je riječ o vađenju ili endodontskoj terapiji.

Odontogena upala može se širiti u druge anatomske prostore, stvarajući odontogenu infekciju, koja čak može biti uzrok težih komplikacija, sepse pa i smrtnog ishoda. Međutim, većina odontogenih upala pozitivno odgovara na endodontsku i endodontsko-kiruršku terapiju potpomognutu antibioticima.

Prilikom prvog posjeta stomatolog će procijeniti treba li zub vaditi ili će se upala moći sanirati endodontskom terapijom. S obzirom na to da apsces izgleda prilično alarmantno (velika oteklina) i ometa stomatologa u normalnom radu, prvi je korak ekscizija (kirurški rez) otečenog dijela kako bi se gnoj mogao drenirati, uz antibiotsku terapiju. Nakon toga upala se vrlo brzo smiri, bolovi prestanu i oteklina nestane. No, zub i dalje ostaje potencijalni uzrok ponovljene upale i svakim novim apscesom situacija se dodatno komplicira, te može dovesti do iznimno neugodnih posljedica. Problematični zub valja tretirati za vrijeme antibiotske kure, bilo da je riječ o ekstrakciji ili o endodontskom liječenju zuba.

Prilikom uklanjanja karijesa kod mladih trajnih zuba, koji su često duboki i mekani, iritira se pulpa. Stoga joj je potrebno dati vremena da se oporavi, a to se postiže uz pomoć kalcij-hidroksida. Koji preparat kalcij-hidroksida upotrijebiti, ovisi o planu daljnje terapije. Ako se planira definitivna ispuna, stavlja se dvokomponentni cement kalcij-hidroksida. Prognoza indirektnog prekrivanja pulpe (IPP) kod mladih trajnih zuba je povoljna jer pulpa takvih zuba odlično reagira na kalcij-hidroksid.

Kod mladih trajnih zuba indicirano je i direktno prekrivanje pulpe (DPP), koje se primjenjuje kod malih trepanacijskih otvora, nastalih bilo zbog otvaranja pulpe (živca) prilikom čišćenja karijesa ili zbog traume (puknuće zuba). Postupak je sljedeći: na pulpu se postavlja jedno ili dvokomponetni kalcij-hidroksid, a zub se tretira privremenom ili definitivnom ispunom. Terapija se mora kontrolirati jer kalcij-hidroskid dovodi do sterilne nekroze pulpe, pa ga je nakon određenog vremena potrebno ukloniti.

Kad je riječ o frakturi zuba koji treba tretirati do zatvaranja korijena (apeksifikacije), onda ga je nužno radiološki pratiti. Ako se odgađaju redovite terapije i promjene uložaka kalcij-hidroksida, višestruko raste mogućnost trajnog oštećenja zuba.

Kod udarca u zube, bilo da je riječ o sportu ili nesretnom slučaju, svakako bi trebalo posjetiti stomatologa kako bi se utvrdilo postoji li fraktura. U većini slučajeva zub će odmah biti pomičan i ozlijeđeni će znati da je riječ o frakturi. No, postoje i blaže frakture kod kojih se zub ne mora nužno micati. Zato je potrebno napraviti rendgensku snimku i po potrebi imobilizaciju. Ako se fraktura previdi, može doći do destrukcije alveolarne kosti i gubitka zuba.

Iako prilično rijetke, maligne promjene u ustima mogu se na vrijeme dijagnosticirati i tako spriječiti kobne posljedice. Osim nekontroliranog rasta i karakterističnoga kliničkog izgleda, ne stvaraju nikakve neugodne niti bolne senzacije, pa se oboljela osoba kasno javlja stomatologu.

Karcinom usne šupljine najčešće se pojavljuje na sluznici dna usne šupljine, ispod ili na rubovima jezika, kao plića ili dublja rana koja raste, poprima drukčiju boju od ostatka sluznice i polako se širi u okolno područje. Promjena koja može prethoditi raku - eritroplakija - ubraja se u prekancerozne lezije s velikom učestalošću prijelaza u karcinom. Osim na sluznici usne šupljine, može se pojaviti i na genitalnoj sluznici. U svakom slučaju, pacijente s ovakvim promjenama treba neodgodivo uputiti na biopsiju kako bi se ustvrdilo postoji li maligna pretvorba stanica.