Antiseptici u liječenju oralnih bolesti

U ustima čovjeka nalazi se više od 350 vrsta različitih mikroorganizama, bakterija, virusa i gljivica različitog stupnja patogenosti i virulentnosti. Iako su u većine osoba oni u ravnoteži i ne izazivaju bolesti usne šupljine, u iznimnim slučajevima može doći do poremećaja ravnoteže i razvoja određene oralne bolesti. Uz oralne bolesti koje se javljaju same po sebi, mogu se pojaviti infekcije poput primarnog herpetičnog gingivostomatitisa ili kandidijaze zbog, npr. autoimunih bolesti u usnoj šupljini (afte, lihen ruber planus). I neka sistemska stanja i bolesti (anemija, imunodeficijencija) mogu predisponirati nastanak određenih stanja/lezija u usnoj šupljini.

Među najčešćim oralnim bolestima koje su uzrokovane virusima, odnosno gljivicama, a u kojima se preporučuje upotreba antiseptika, svakako su primarni herpetični gingivostomatitis i kandidijaza.

Primarni herpetični gingivostomatitis

Primarnu infekciju uzrokuje herpes simplex virusom, a obično nastaje u male djece kada pođu u vrtić, iako ne nužno baš tada i svakako ne u svakog djeteta. Primarnu infekciju, koja se obično ne prepozna, karakterizira povišena temperatura (i do 39 ºC), otečeno i crveno zubno meso, obloženi bijeli jezik i katkad ulceracije koje izgledaju kao afte, dijete ima bolove i ne može jesti. U tom slučaju ključno je ispirati usta antiseptikom ako ga dijete može ispljunuti, a ako ne može, onda se antiseptik nanese na štapić za čišćenje ušiju kojim se onda premazuje sluznica. Važno je dodati i lokalni anestetik kako bi se umanjila bol te dati analgetik i antipiretik zbog povišene tjelesne temperature. Ako dijete ne može jesti i piti, potrebno je dovoljno ga hidrirati, a ako postane letargično, treba neodgodivo potražiti liječničku pomoć i dati mu infuziju. Bitno je da dijete pije dovoljno tekućine i, ako može, jede kašastu hranu. S obzirom na to da djeca često prekasno dođu u ordinaciju (nakon 72 sata od početka infekcije) nema smisla davati antivirusne lijekove jer je virus već ušao u stanicu.

Nakon primarne infekcije virus ostaje u pritajen u živčanom sustavu (u trigeminalnom gangliju) te se u stanjima pojačane iscrpljenosti, tijekom menstruacije, pojačanog izlaganja suncu ili hladnoći ili se pak zbog imunodeficijencije može reaktivirati. Tada se javlja kao rekurentni herpes, najčešće na usni, ali može se pojaviti i u ustima, obično na tvrdom nepcu ili zubnome mesu. Na usni se liječi antivirusnim lijekovima, dok se u ustima bol može umanjiti zajedničkom primjenom antiseptika i anestetika. Za pojavu herpesa u ustima je, osim mjesta na kojemu se javlja, tipičan i nastanak nekoliko mjehurića koji brzo puknu, nakon čega ostaju male erozije koje se često i spoje i veoma su bolne.

Bolest šaka, stopala i usta

Sljedeća je češća virusna infekcija koja se može pojaviti u usnoj šupljini u djece, koju uzrokuju Coxsackie virusi. Infekcija obično nastaje u vrtićke djece tijekom proljeća i jeseni, a očituju se malim crvenkastim lezijama koje se obično nalaze u usnoj šupljini (vrlo često u grlu) te na dlanovima i tabanima. Djeca obično nemaju temperaturu i promjene nisu bolne. I u ovom slučaju može se preporučiti primjena antiseptika.

Infekcija Candidom albicans

Sljedeća je česta infekcija u usnoj šupljini, gljivom koja je inače normalni stanovnik usne šupljine. U nekim situacijama, npr. kod osoba koje nose protezu i ne skidaju je preko noći, dolazi do upale nepca s crvenilom sluznice i katkad osjećajem pečenja. U tom slučaju također se preporučuje ispiranje usta antiseptikom (prije ispiranja izvaditi protezu) tri puta na dan te izbjegavanje nošenja proteze tijekom noći. 

Infekcija kandidom na mekom nepcu može nastati i ako astmatičari koriste lijekove za liječenje astme i nakon toga ne ispiru usta vodom, kada se također preporučuje upotreba antiseptika (ako postoji infekcija kandidom, odnosno bijele naslage koje se mogu skinuti, a nalaze se na crvenoj sluznici).

U termičke ozljede najčešće spadaju one uzrokovane unosom prevruće hrane, a u kemijske ozljede one uzrokovane ispiranjem usta nekim tekućinama u pretjeranoj količini ili nerazrijeđenima ili pak one koje su uzrokovane nepažljivim liječenjem u stomatološkoj ordinaciji. Mehaničke ozljede uglavnom se odnose na ozljede nastale zbog neprilagođenih proteza, odstojećih kruna i/ili kvačica proteza. U tom je slučaju uz primjenu antiseptika ključno prilagoditi proteze i ostale protetske strukture ako je moguće. U suprotnom, preporučuje se izrada novih.

Antiseptici su antimikrobna sredstva koja se primjenjuju lokalno na sluznicu usne šupljine kako bismo spriječili razvoj ili širenje infekcije. Ne smiju se unositi u organizam gutanjem jer su neselektivni i oštećuju stanice i tkiva.

Ovisno o antiseptiku, spektar djelovanja može biti bakteriostatski (sprječava razvoj bakterija) ili baktericidni (ubija bakterije), odnosno fungicidni (ubija gljivice) i virucidni (ubija viruse). Mehanizam njihova učinka može uključivati poremećaj osmotske ravnoteže, denaturaciju bjelančevina ili ometanje metaboličkih procesa mikroorganizmima. Oralni antiseptici nove generacije imaju afinitet za različite oralne površine, osobito za meka tkiva na koja se apsorbiraju i odakle se postupno otpuštaju u slinu djelujući antimikrobno tijekom duljega razdoblja.

Primjena antiseptika uništava kariogene bakterije te pridonosi kvalitetnoj kontroli plaka, smanjuje pojavu karijesa i gingivitisa ili infekcija usne šupljine. Usprkos prednostima zbog brze učinkovitosti, dugotrajna primjena se ne preporučuje jer može dovesti do nuspojava na sluznici usne šupljine, kao što su privremeni poremećaj okusa, pečenje jezika, obojenost sluznice i tvrdih zubnih tkiva ili pak ljuštenje sluznice.

U terapiji usne šupljine obično se propisuju antiseptici na bazi oktenidina, heksetidina, klorheksidina ili eteričnih ulja. U terapiji upalnih i ulceroznih stanja na oralnoj sluznici, antiseptik razrijeđen s vodom u jednakom omjeru možemo primijeniti tri puta dnevno za ispiranje usta. Pri odabiru važno je uzeti u obzir nekoliko ključnih svojstava: širok antimikrobni spektar (bez utvrđenih rezistencija mikroorganizama), netoksičnost, odsustvo alkohola i agresivnih aktivnih tvari koje dodatno isušuju i oštećuju sluznicu, mijenjaju okus i uzrokuju trajna obojenja zubi, brzo djelovanje i produljen učinak. Noviji antiseptici iz skupine bispiridina, poput oktenidina, sadrže sva navedena svojstva, vrlo su učinkoviti, ne dovode do obojenja zubi, ne isušuju niti oštećuju sluznicu tijekom dulje primjene, a i sigurno ih mogu koristiti trudnice i dojilje.