Operacija mrene - brzo i bezbolno

Zahvaljujući napretku tehnologije, operacija mrene u većini je slučajeva rutinski zahvat bez ozbiljnijih komplikacija. Ako pogledamo samo dvadesetak godina unatrag, vidjet ćemo pacijente čiji je oporavak nakon operacije trajao minimalno mjesec dana, nošenje naočala poslije operacije bilo je obvezno, poboljšanje vidne oštrine ograničeno, a postotak komplikacija relativno visok. Odemo li još dalje u povijest, naći ćemo pacijente koji su nakon operacije tjedan dana ležali u bolnici, a povez preko oka nosili i nekoliko tjedana. Nosili su naočale s debelim staklima i nije bilo govora o ugradnji leće u oko. Napredak vida bio je vrlo skroman, a opasnost od infekcije i sličnih problema prilično visoka.

Moderna oftalmologija sa sobom donosi razvoj ultrazvučne operacije mrene (fakoemulzifikacija, skraćeno phaco), uz ugradnju savitljivih intraokularnih leća. Danas je zahvat postao još precizniji, lakši i sigurniji jer se mrena u nekim klinikama u svijetu operira kombinacijom lasera i ultrazvuka.

Mrena je zamućenje prirodne leće u oku, koju je nakon odstranjenja ultrazvučnom sondom potrebno zamijeniti ugradnjom umjetne leće pomoću koje korigiramo i dioptriju. Novu leću u oku pacijent i ne osjeti. Tamo ostaje trajno i nema je potrebe mijenjati.

Prvi i vodeći znakovi mrene su slabljenje vida, zamagljenje vida, pojavljivanje duplih slika, promjena u percepciji boja, rasipanje svjetla i katkad nagla promjena dioptrije. Mrenu češće imaju osobe starije od šezdeset godina, no danas je primjećujemo i kod sve mlađih ljudi. Pod povećanim rizikom su pacijenti koji boluju od šećerne bolesti, oni koji imaju visoku minus dioptriju, koji su izloženi nekoj vrsti zračenja, na terapiji su kortikosteroidima ili su pretrpjeli udarac u oko. Postoji i tzv. urođena mrena kod djece koju treba što prije operirati kako bi se vid mogao nesmetano razviti. Roditelji mrenu mogu uočiti kao bijeli odsjaj u zjenici oka. Operacija dječje mrene posebno je zahtjevna zbog malenih očiju, pa je za takav zahvat potrebna vrhunska vještina.

Kako bi se dijagnosticirala mrena i otkrile moguće dodatne bolesti oka, prije operacije potreban je detaljan oftalmološki pregled. U bolnici Svjetlost rade se topografija rožnice, ultrazvuk oka, mjerenje gustoće endotelnih stanica rožnice, OCT žute pjege i vidnog živca, a po potrebi snima se i vidno polje. Provode se i izračun leće te, na temelju preciznih mjerenja, određivanje jakosti leće koja će se ugraditi u oko. Ciljevi moderne kirurgije su što bolja kvaliteta vida i što manja ovisnost o naočalama nakon operacije. U tome veliku ulogu imaju operativna tehnika i odabir leće. Postoje leće koje vas mogu osloboditi potrebe za nošenjem naočala i za blizinu i za daljinu (multifokalne intraokularne leće i intraokularne leće s proširenim rasponom vida), a standardne leće zahtijevaju obvezno nošenje naočala za blizinu te eventualno za daljinu, ovisno o astigmatizmu (zakrivljenosti rožnice). Popularne su i torične leće, koje popravljaju i astigmatizam.

U preoperativnu obradu spadaju i izrada kompletne krvne slike (KKS), mjerenje razine šećera u krvi (GUK) i sedimentacije (SE) te elektrokardiogram (EKG), a po potrebi i neke druge pretrage, ovisno o općem stanju zdravlja pacijenta.

Kako bi rezultati bili što povoljniji, važno je objasniti da operacija mrene nije teška te da se razvojem tehnologije promijenila i filozofija operiranja. Prije, kad se izvodila takozvana klasična operacija mrene, čekalo se da mrena "sazrije" kako bi se mogla doslovno izgurati iz oka. Danas je cilj operirati u što ranijem stadiju (čim pacijent osjeti vidne smetnje) jer je trauma oka manja, oporavak brži, a rezultat vida bolji. Dakle, bitno je ne čekati da mrena postane pretvrda, jer to liječniku otežava operaciju, a bolesniku produljuje oporavak vida i povećava rizik komplikacija.

Drugi je mit da se kapljicama može spriječiti razvoj mrene. Prije više od deset godina dokazano je da ta terapija nema apsolutno nikakva djelovanja na razvoj mrene.

S obzirom na to da smo svi posebno osjetljivi na oči, i teško nam je pomisliti da nam ih netko operira "na živo", u nastavku ćemo objasniti i približiti modernu operaciju mrene. Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, samo uz kapanje anestetika, i potpuno je bezbolna. Nužno je da svakoj operaciji prisustvuje anesteziolog u slučaju neželjenih događaja, jer ipak je riječ o starijim pacijentima koji često imaju i neke popratne bolesti. Trajanje operacije ovisi o vještini operatera i tvrdoći mrene, te varira od 5-10 minuta do 20-25 minuta. U oko se ulazi kroz rez od 2,2 mm i manje, nakon čega se napravi otvor na prednjoj ovojnici (kapsuli) zamućene leće promjera 5 mm kako bi se moglo pristupiti mreni. Potom se mrena pomoću ultrazvučne sonde razbija i usisava u isto vrijeme. Nova, savitljiva leća postavlja se u ostatak ovojnice, koji služi kao ležište. S obzirom na to da se izvodi mali ulazni rez, nije potrebno šivanje rane nego ona sama zarasta, što smanjuje rizik od infekcije i ubrzava oporavak vida.

Pacijent nakon operacije ide kući, s tim da dolazi na kontrolu sljedeće jutro, a već nakon nekoliko dana sposoban je za većinu svakodnevnih aktivnosti. Prema želji pacijenta, isti dan mogu se operirati oba oka.
Prvi dan operacije oko je zatvoreno sterilnim poklopcem koji se skida prvo jutro nakon zahvata. Normalno je da je prvih dana vid mutan i to traje nekoliko dana, ovisno o gustoći mrene i trajanju operacije. Radi sprječavanja infekcije i ubrzanja oporavka vida, tijekom mjesec dana nakon zahvata moraju se kapati kapljice koje su kombinacija antibiotika i kortikosteroida.

Postoje očne bolesti koje kompliciraju operaciju mrene. Na prvome mjestu su autoimune upalne bolesti oka (uveitis), zbog čega se često zalijepe šarenica i leća, što otežava pristup mreni i njezino odstranjenje.

Bolesnici koji su pretrpjeli traumu oka imaju oslabljen potporni aparat prirodne leće, zbog čega može biti problema pri operaciji i ugradnji nove leće. Pacijenti koji imaju glaukom često otežano šire zjenice, što također otežava vađenje mrene, a kod takozvanog pseudoeksfolijativnoga glaukoma sve strukture oka slabije su građe.

Prije operacije važno je učiniti pretragu brojanja endotelnih stanica rožnice. To su stanice koje ispumpavaju tekućinu iz rožnice, prozirnoga prednjeg dijela oka. Naime, tijekom operacije mrene tekućina cijelo vrijeme cirkulira kroz prednji dio oka i rožnica postane natečena. Ako su broj i gustoća endotelnih stanica (pumpe) normalni, rožnica se, a time i vid, oporavi za nekoliko dana. Suprotno, manjak tih stanica otežava oporavak rožnice. Ako prije operacije znamo gustoću stanica, možemo dodatno zaštititi rožnicu, ali i psihološki pripremiti pacijenta na dulji oporavak vida.

Kod bolesnika s visokom minus dioptrijom izražen je rizik od odljepljenja mrežnice nakon operacije, pa je takve pacijente nužno redovito pratiti kako bi se otkrili i spriječili neželjeni događaji.

Komplikacije operacije mrene izuzetno su rijetke, a one koje se ipak dogode najčešće su rješive bez ozbiljnijih posljedica. Puknuće stražnje kapsule relativno je česta, ali rješiva komplikacija. Oštećenje rožnice tijekom operacije znatno se smanjilo uvođenjem ultrazvuka i zaštitne guste tekućine, takozvanog viskoelastika koji štiti unutrašnjost oka tijekom operacije. Zahvaljujući manjem rezu i davanju antibiotika u oko na kraju operacije, učestalost infekcije smanjena je na zanemariv postotak. Prolazna suhoća oka i povišenje očnog tlaka nisu zabrinjavajuće nuspojave.

U svakom slučaju, dolazak oftalmologu već kod prvih smetnji i operacija u ranom stadiju znatno olakšavaju posao operaterima, a vama, dragi pacijenti, osiguravaju dobar vid i kvalitetan život.