Maslačak

Maslačak, Taraxacum officinale G.H. Weber ex Wiggers, trajna je zeljasta biljka sa snažnim vretenastim korijenom i listovima združenim u prizemnu rozetu. Listovi su suličasti, perasto urezani do duboko razdijeljeni. Stabljiku bez listova nazivamo batvo i ona na vrhu nosi zlatnožuti cvat građen od velikog broja jezičastih cvjetova. Svaka "latica" zapravo je jedan takav cvijet. Plodići na vrhu nose čuperak dlaka koji sliči na padobran i omogućuje lako rasprostranjivanje vjetrom.

Prema europskoj regulativi, ljekoviti su i korijen (Taraxaci radix) i list (Taraxaci folium). U modernoj fitoterapiji preferira se upotreba korijena, no učinkovitost se postiže i s listovima i s korijenom.

List sadrži seskviterpenske laktone, derivate taraksične kiseline, triterpene, sterole, flavonoide poput apigenina i luteolina, derivate cimetne kiseline. Ističe se iznimno visok sadržaj kalija u listovima (do 4,5% u osušenom listu).

Korijen također sadrži seskviterpenske laktone, sterole poput taraksosterola, derivate kavene kiseline i kalij. U jesen, kad se bere, korijen sadrži visoke doze inulina (40 posto), koji dobro djeluje na probavu jer potiče kretnje (peristaltiku) crijeva. U proljeće, kad se korijen ne bere, sadržaj inulina je samo dva posto.

List maslačka je dobar diuretik, pa ga ESCOP (Europski znanstveni komitet za fitoterapiju) preporučuje kod potrebe za pojačanim mokrenjem, primjerice kod čestih infekcija mokraćnog sustava, visokoga krvnog tlaka.

Korijen maslačka izvanredan je koleretik jer potiče stvaranje i lučenje žuči. Potiče apetit, stoga ga ESCOP preporučuje kod probavnih tegoba, nedovoljna lučenja žuči i manjka apetita. U modernoj fitoterapiji korijen maslačka koristi se kod drenaže (čišćenja) jetre i žuči, kod tegoba kao što su alergije, kožne tegobe, pretilost (debljina) i celulit. Djelovanje kod celulita opravdano je prije svega zbog zanimljive kombinacije djelovanja i na jetru i na bubrege, jer je korijen maslačka također blagi diuretik. Uz takve tegobe, maslačak je dodatna terapija kod povišenog kolesterola, gdje se koristi zajedno s drugim biljkama, prije svega listom artičoke (Cynara scolimus) i sjemenkama piskavice (Trigonella foenum graecum). U fitoterapiji, korijen maslačka je dodatna terapija, zajedno s korijenom čička (Arctium lappa), kod svih kožnih tegoba (akni, psorijaze, ekcema...).

Maslačak je tradicionalna biljka naših krajeva koja se preporučivala kod niza bolesti, od visokoga krvnog tlaka, "trovanja krvi", reumatoidnog artritisa, plućnih tegoba, žutice, bolesti bubrega te kožnih tegoba.

Čini se da su "naši stari" dobro uvidjeli njegovo općenito dobro djelovanje na organe za izlučivanje, jetru, žuč i bubrege, stoga je djelovanje na te sustave posljedično olakšavalo tegobe zbog drugih bolesti.

Zanimljivi su narodni recepti u kojima bi se svjež korijen potapao u vino ili rakiju, što govori da su ljudi prepoznavali da je maslačak ljekovitiji kad je svjež.

List

• Infuz se priprema tako da se 4 - 10 grama suhog lista prelije sa 250 mL kipuće vode, ostavi stajati 10 minuta i procijedi. Ta količina priprema se tri puta na dan i pije između obroka.
• Tinktura koju kupujete mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25-postotnog etanola. Pije se u dozi od 2-5 mL u čaši mlake vode tri puta na dan.
• Svjež sok, ako je dostupan, pije se u dozi od 5 do 10 mL dva puta na dan.

Korijen

• Dekokt se spravlja tako da se 3 - 5 grama korijena stavi u mlaku vodu, grije i kuha 10 minuta. Makne se s vatre, procijedi i pije dva do tri puta na dan, pola sata prije jela.
• Tinktura mora biti spravljena od jednog dijela suhe biljke na pet dijelova 25-postotnog etanola. Pije se u dozi od 5 do 10 mL u pola čaše mlake vode tri puta na dan.
• SIPF (integralna suspenzija ljekovitog bilja) najdjelotvorniji je poznati pripravak korijena maslačka jer je spravljena od svježeg, nesušenog korijena, sa zadržanim visokim sadržajem kalija i osjetljivih glikozida. Pije se u dozi od 5 mL dva do tri puta na dan u pola čaše mlake vode pola sata prije obroka. Upravo je SIPF najdjelotvorniji u kurama mršavljenja i tretmanu celulita.

Ni list, ni korijen ne smiju se piti kod opstrukcije (začepljenja) žučnih vodova. Oprez je potreban kod žučnih kamenaca, jer koleretično djelovanje maslačka može pokrenuti "uspavane" žučne kamence. Ako pijete lijekove kardiotonične glikozide (digitalis), savjetujte se s fitoterapeutom - farmaceutom ili liječnikom.

Kod nasljednih sindroma povišenog bilirubina (Gilbertov, Crigler-Najjarov, Dubin Johnsonov sindrom) treba biti oprezan i koristiti dvostruko manju dozu od preporučene. U slučaju boli, mučnine i drugih simptoma, treba prestati piti pripravke maslačka.

Maslačak trebaju izbjegavati osobe alergične na cijelu obitelj Asteraceae, kojoj maslačak i pripada.