Hipoglikemija, niska razina glukoze u krvi - uzroci, simptomi, prevencija i liječenje

KLJUČNE INFORMACIJE

• Hipoglikemija je pojam koji označava nisku razinu glukoze u krvi, a definirana je padom razine glukoze u krvi ispod 70 mg/dL.
• Najčešći uzrok hipoglikemije je nuspojava lijekova koji se koriste za liječenje dijabetesa, dok je kod osoba bez dijabetesa mnogo rjeđa.
• Simptomi koji ukazuju ​​na hipoglikemiju mogu uključivati drhtanje, umor, vrtoglavicu i ubrzan rad srca.
• Teška hipoglikemija predstavlja hitno stanje jer može biti opasna po život zato što bez dovoljno glukoze mozak ne može funkcionirati (može doći do gubitka svijesti, napadaja ili kome).
• Za rješavanje niske razine glukoze u krvi uputno je primijeniti pravilo 15/15.
• Svakako je uputno savjetovanje s liječnikom po pitanju liječenja mogućeg zdravstvenog stanja, uključujući i dijabetes.
   

Hipoglikemija je stanje niske razine glukoze (šećera) u krvi.

U većini slučajeva, hipoglikemija je uzrokovana nereguliranim dijabetesom, iako se može pojaviti i kod osoba bez dijabetesa.

Iako se vrijednost može razlikovati od osobe do osobe, kod većine osoba sa šećernom bolešću razina šećera u krvi niža od 70 mg/dL(3,9 mmol/L) smatra se upozorenjem na hipoglikemiju.

Kod većine osoba bez dijabetesa, klinički značajnu hipoglikemiju označava razina šećera u krvi niža od 55 mg/dL (3,1 mmol/L), što može dovesti do gubitka svijesti.

Kod postojeće šećerne bolesti, glavni uzroci hipoglikemije su prevelika doza inzulina ili antidijabetika, nedovoljan unos hrane i pretjerana tjelesna aktivnost.

Kod osoba koje ne boluju od dijabetesa, uzrok mogu biti alkohol, neki lijekovi ili zdravstvena stanja.

Zbog preniske razine glukoze stanice i mozak ne dobivaju potrebnu energiju, što dovodi do pojave omaglice, drhtanja ili zbunjenosti.

Osnovni cilj liječenja hipoglikemije je brzo vraćanje razine glukoze unutar standardnog raspona (brzodjelujućim ugljikohidratima kroz hranu/piće ili s lijekovima), dok dugotrajno liječenje ovisi o utvrđenom uzroku.

Kako tijelo regulira razinu šećera u krvi?

Glukoza (šećer) predstavlja glavni izvor energije u tijelu i primarni je izvor energije za mozak.

Oslobađa se u probavnom sustavu razgradnjom ugljikohidrata koje unosimo hranom. Oslobođena glukoza apsorbira se u krv i prenosi u sve tjelesne stanice.

Ulazak glukoze u tjelesne stanice omogućuje hormon inzulin. Inzulin se pojačano oslobađa nakon obroka i posljedičnog skoka razine glukoze. Olakšava ulazak glukoze u stanice, čime se njezina razina u krvi vraća u normalu.

Eventualni višak glukoze koji se nije prenio u tjelesne stanice pohranjuje se u jetrima i mišićima u formi glikogena i koristi u trenucima kad je tijelu potrebno više energije.

U slučaju pada razine glukoze u krvi (primjerice ako osoba neko vrijeme nije unosila hranu), iz gušterače se izlučuje hormon glukagon. Glukagon pokreće razgradnju glikogena i oslobađanje glukoze što diže njezinu razinu u krvi i održava unutar standardnog raspona do ponovnog unosa hrane.

Tijelo je i samo sposobno stvarati glukozu. Proces stvaranja glukoze odvija se prvenstveno u jetrima (ali i u bubrezima), a uključuje razgradnju masnih zaliha i upotrebu produkata razgradnje kao alternativnog izvora energije.

HIPOGLIKEMIJA versus HIPERGLIKEMIJA

Iako su naizgled slični, navedeni pojmovi označavaju suprotna stanja:

* hipo = nisko → hipoglikemija = niska razina šećera u krvi

* hiper = visoko → hiperglikemija = visoka niska razina šećera u krvi.

Kada tjelesni mehanizmi regulacije glukoze dobro funkcioniraju, razina šećera u krvi ostaje stabilna između obroka. No, u nekim slučajevima dolazi do poremećaja i posljedične hipoglikemije.

Više je mogućih uzroka hipoglikemije, a u ovisnosti o tome ima li osoba šećernu bolest ili ne.
 

Mogući uzroci hipoglikemije kod oboljelih od dijabetesa

Uobičajeni uzroci niske razine glukoze u krvi kod oboljelih od šećerne bolesti uključuju:

• inzulin - previše inzulina, pogrešan inzulin ili ubrizgavanje u mišićno umjesto u masno tkivo
• nesrazmjer u vremenu unosa inzulina i ugljikohidrata
• oralni antidijabetici - prevelika doza oralnih lijekova za dijabetes
• paralelno uzimanje lijekova koji mogu povećati rizik od hipoglikemije - primjerice alopurinol, probenecid, varfarin; svakako pitati liječnika jesu li neki od drugih lijekova koji se uzimaju povezani s većim rizikom od hipoglikemije
• tjelesna aktivnost - neplanirana ili pojačana tjelesna aktivnost u odnosu na redovnu uz istu dozu lijekova
• alkohol - unos alkohola bez hrane
• obroci - nepridržavanje razmaka između obroka uz uzimanje lijekova u uobičajeno vrijeme, manji obroci nego inače, preskakanje obroka, post, uzimanje obroka koji sadrži mnogo jednostavnih šećera
• trudnoća - trudnice s dijabetesom tipa 1 imaju veću vjerojatnost hipoglikemije tijekom prvog trimestra zbog hormonskih promjena
• infekcije - neke infekcije otežavaju unos hrane što može uzrokovati pad razine šećera u krvi (dok neke druge uzrokuju hormonske promjene koje dovode do povišene razine šećera u krvi)

Mogući uzroci hipoglikemije kod osoba bez dijabetesa

Hipoglikemija kod osoba bez dijabetesa mnogo se rjeđe javlja, a uzroci su višestruki.
 

Lijekovi

Neki lijekovi, poput kinina (lijeka protiv malarije) mogu dovesti do pada šećera u krvi, osobito kod djece ili osoba sa zatajenjem bubrega.

Mogući uzrok hipoglikemije je i uzimanje tuđih antidijabetika.

Visoke doze salicilata (npr. kod liječenja reumatskih bolesti) ili propranolola (u liječenju hipertenzije) također mogu uzrokovati pad razine šećera u krvi.

Drugi lijekovi koji mogu uzrokovati hipoglikemiju uključuju pentamidin, beta-blokatore, ACE inhibitore (inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima) i faktore rasta slične inzulinu.
 

Alkohol

Višak neapsorbirane glukoze iz krvi normalno se pohranjuje u jetrima u formi glikogena, iz kojeg se otpušta glukoza u krv (proces glukoneogneze) kako bi se održala stabilna razina šećera u krvi između obroka i tijekom noći.

S obzirom da alkohol u jetrima predstavlja toksin, jetra daju prednost razgradnji alkohola nauštrb održavanja normalne razine glukoze, što može dovesti do hipoglikemije ili pogoršanja postojeće.

Pad razine šećera u krvi ne događa se uvijek odmah - šećer u krvi može pasti nekoliko sati kasnije ili tijekom noći, dugo nakon što se prestane s unosom alkohola.
 

Kritične bolesti

Hipoglikemiju mogu uzrokovati ozbiljne bolesti jetara (poput teškog hepatitisa ili ciroze), teške infekcije, bolesti bubrega i uznapredovale bolesti srca.

Poremećaj u radu bubrega otežava izlučivanje lijekova putem mokraće, što može utjecati na razinu glukoze zbog nakupljanja lijekova koji, primjerice, snižavaju razinu šećera u krvi.

Neke bolesti, poput raka, mogu zahvatiti više organa, uključujući i gušteraču, što može dovesti do hipoglikemije.

Još jedan mogući uzrok hipoglikemije je autoimuni inzulinski sindrom, rijetka bolest kod koje imunosni sustav napada inzulin i pogrešno ga smatra nepoželjnim.
 

Dugotrajno gladovanje

U slučaju nedovoljna unosa hrane (post, dugotrajno gladovanje, preskakanje obroka) ili nedovoljna unosa ugljikohidrata, s vremenom se potroše zalihe glikogena, što u konačnici dovodi do hipoglikemije.

Primjer stanja koje može dovesti do hipoglikemije zbog dugotrajnog gladovanja je anoreksija nervoza.
 

Prekomjerna proizvodnja inzulina

Prekomjerno lučenje inzulina može uzrokovati inzulinom, rijedak tumor gušterače, što za posljedicu ima prejaki pad šećera u krvi.

Iako rijetko, i neki drugi tumori koji se nalazi izvan gušterače, mogu rezultirati prevelikom proizvodnjom tvari sličnih inzulinu, s istim konačnim ishodom, odnosno padom razine šećera u krvi.
 

Endokrini poremećaji

Određeni poremećaji koji zahvaćaju nadbubrežne žlijezde i hipofizu (tumori) mogu rezultirati neodgovarajućom količinom hormona koji reguliraju proizvodnju ili metabolizam glukoze, odnosno utjecati na hormone poput inzulina i glukagona.

Niska razina šećera u krvi može se pojaviti i kod djece koja imaju deficit hormona rasta.
 

S obzirom na uzrok, hipoglikemija može biti povezana s dijabetesom, a može se javiti i kod osoba bez dijabetesa.

Razlikujemo dvije glavne vrste hipoglikemije koja nije povezana s dijabetesom - reaktivna hipoglikemija i hipoglikemija natašte.

Tu su još hipoglikemija u trudnoći, noćna hipoglikemija, kao i hipoglikemija zbog neprepoznavanja.
 

Hipoglikemija u oboljelih od šećerne bolesti

Hipoglikemija u osoba oboljelih od šećerne bolesti najčešće je uzrokovana nereguliranim dijabetesom, posebno kod osoba na terapiji inzulinom ili određenim oralnim antidijabeticima.

Preniska razina šećera u krvi obično je posljedica previše inzulina, nesrazmjera tjelesne aktivnosti ili unosa hrane u odnosu na doziranje terapije i drugih razloga (vidi poglavlje Uzroci hipoglikemije). 

Ovaj tip hipoglikemije zahtijeva neodgodivu korekciju razine glukoze, najčešće konzumiranjem brzodjelujućih ugljikohidrata (slatkiši, voćni sok i sl.) ili s lijekovima.
 

Hipoglikemija nakon jela (reaktivna hipoglikemija)

Reaktivna (ili postprandijalna) hipoglikemija je stanje niske razine šećera u krvi unutar dva do četiri sata nakon obroka.

Iako točan uzrok nije poznat, smatra se da se radi o naglom rastu glukoze u krvi nakon konzumacije  jednostavnih ugljikohidrata (poput krumpira, bijele riže, bijelog kruha, kolača i peciva), što potiče prejaku sekreciju inzulina i posljedično jaki pad razine šećera u krvi.

Razlog može biti i unos premale količine ugljikohidrata ili unos veće količine ugljikohidrata putem tekućine (što tijelo brže apsorbira nego krutu hranu), ili, premalo ugljikohidrata s istom dozom inzulina.

Reaktivna hipoglikemija može se javiti i nakon zahvata barijatrijske kirurgije koji ometaju uobičajenu funkciju želuca, najčešće želučane premosnice, ali i drugih zahvata.
 

Hipoglikemija natašte

U većini slučajeva, neunošenje hrane kroz dulje vrijeme (primjerice tijekom posta) ne dovodi do pada razine šećera u krvi jer organizam može učinkovito upravljati razinom šećera u krvi, čak i kada se ne jede.

Do hipoglikemije natašte kod osoba koje nemaju dijabetes može se dogoditi u sljedećim slučajevima:

• Uzimanje nekih lijekova. Acetilsalicilatna kiselina, beta-blokatori i sulfonamidski antibiotici mogu utjecati na razinu šećera u krvi.
• Prekomjerna konzumacija alkohola. Previše alkohola tijekom dana, bez odgovarajućeg unosa hrane, otežava pohranjivanje viška glukoze u formi glikogena, i istodobno iscrpljuje zalihe glikogena. 
• Teška bolest. Primjerice, bolesti jetara, bubrega, srca i gušterače troše puno tjelesne energije, odnosno više glukoze nego što je tijelo dobije unosom hrane ili razgradnjom glikogena.
• Insuficijencija nadbubrežne žlijezde. Stanje je koje dovodi do pada razine kortizola, hormona koji inače pomaže u održavanju normalne razine šećera u krvi. Kada je kortizol prenizak, može doći i do hipoglikemije.
• Određeni tumori. Tumori koji izlučuju preveliku količinu hormona koji djeluje poput inzulina ili tumor koji luči inzulin dovode do epizoda hipoglikemije, najčešće u ranim jutarnjim satima.

Hipoglikemija u trudnoći

Zbog hormonskih promjena u trudnoći, od kojh neke ometaju djelovanje inzulina, može doći do stanja koje se naziva inzulinska rezistencija, a dovodi do povišene razine glukoze u krvi.

U situaciji kad trudnica ima otprije dijagnosticiran dijabetes, isti se u trudnoći može pogoršati i veća je vjerojatnost pojave epizoda hipoglikemije.

No, ako trudnica i nema otprije dijagnosticiran dijabetes, tijekom trudnoće se može razviti privremeni oblik poznat kao gestacijski dijabetes.

U slučaju postojanja dijabetesa tijekom trudnoće, veća je vjerojatnost epizoda hipoglikemije


 

Noćna hipoglikemija

Uzroci pada razine glukoze u krvi tijekom spavanja mogu biti:

• primjena prevelike večernje doze inzulina
• konzumacija veće količine alkohola prije spavanja
• intenzivna tjelesna aktivnost, osobito neposredno prije spavanja.

 
Prevencije radi, prije spavanja je uputno konzumirati lagani obrok, posebno ako se pije alkohol.
 

U slučaju dijagnosticiranog dijabetesa, sama bolest kao i terapija koja se uzuma (inzulin, oralni antidijabetici) predstavljaju najčešći čimbenik rizika za hipoglikemiju.

Čimbenici rizika za osobe bez dijabetesa uključuju nedovoljan unos hrane, pretjerani unos alkohola, uzimanje određenih lijekova ili medicinska stanja koja utječu na upravljanje inzulinom i glukozom.

Osim toga, vjerojatnost pada razine šećera u krvi veća je u sljedećim situacijama:

• boravak u vrućem i vlažnom okruženju
• boravak na velikoj nadmorskoj visini
• pubertet
• menstruacija.

 
Iako je pad glukoze u krvi u novorođenčadi normalna pojava, ponekad glukoza previše padne.

Pod osobito velikim rizikom su novorođenčad male porođajne težine i prijevremeno rođena djeca (male zalihe glikogena ili masti te razmjerno velik mozak koji za energiju zahtijeva veliku količinu glukoze).

Hipoglikemija se može javiti i kod novorođenčadi čije su majke tijekom trudnoće imale nereguliran dijabetes.
 

Znakovi i simptomi hipoglikemije često se počinju primjećivati kada razina šećera u krvi padne na 70 mg/dL ili niže u slučaju postojanja dijabetesa.

Pad razine šećera u krvi može se brzo dogoditi i varirati od osobe do osobe i sa svakom novom epizodom.

Mnogi od ranih simptoma javljaju se zato jer tijelo oslobađa hormone koji pomažu u povišenju glukoze i tako upozorava da treba poduzeti odgovarajuće mjere.
 

U slučaju sumnje na nisku razinu šećera u krvi potrebno je odmah reagirati na način da se konzumiraju hrana ili piće s visokim udjelom šećera, dok je u slučaju pogoršanja, a posebice pojave teških znakova potrebno neodgodivo pozvati hitnu pomoć.

Početni znakovi i simptomi hipoglikemije

U ovisnosti koliko nisko padne razina šećera u krvi, znakovi i simptomi mogu se razlikovati, a obično uključuju:

• bljedilo
• znojenje i zimicu
• drhtanje ili tremor
• trnce
• nepravilan ili ubrzan rad srca
• glavobolju
• vrtoglavicu ili omaglicu
• jaku glad ili mučninu
• neobjašnjiv umor i slabost
• otežanu koncentraciju
• razdražljivost ili tjeskobu.

 
Slične znakove i simptome ima i noćna hipoglikemija, koja još može uzrokovati i:

• nemiran san
• noćne more
• govorenje u snu.

Znakovi i simptomi pogoršanja hipoglikemije

Pogoršanje hipoglikemije prepoznaje se po prelasku s blagih početnih simptoma na teže neurološke znakove i simptome, kao što su:

• zbunjenost i dezorijentiranost
• promjene u ponašanju i raspoloženju
• poteškoće s koordinacijom i nespretnost
• nerazgovijetan govor
• zamućen vid ili tunelski vid.

Znakovi teške hipoglikemije

Teška hipoglikemija zahtijeva neodgodivo liječenje (primjena glukagona ili medicinska intervencija) jer može uzrokovati:

• konvulzije
• poremećaj svijesti – od nesvjestice do kome.

Hipoglikemija može uzrokovati vrtoglavicu i slabost te posljedično padove i ozljeđivanje.

Uz nisku razinu glukoze u krvi, rukovanje teškom mehanizacijom i upravljanje vozilom može biti opasno jer povećava rizik od prometne nezgode.

Česta blaga do umjerena hipoglikemija može utjecati na obavljanje svakodnevnih aktivnosti (školovanje, posao).

Hipoglikemija u starijih osoba povećava rizik od demencije.

Dugotrajna teška hipoglikemija opasna je po život i može dovesti do konvulzija, trajnog oštećenja mozga, zatajenja organa, srčane aritmije, zastoja u radu srca, kome ili smrti.
 

Oslabljena svjesnost o hipoglikemiji

U nekim slučajevima ljudi ili nemaju rane simptome hipoglikemije ili ih ne uočavaju, što se naziva oslabljena svjesnost o hipoglikemiji ili nesvjesnost o hipoglikemiji.

To se događa ako su epizode niske razine šećera učestale pa se tijelo s vremenom na to navikne i ne šalje uobičajene signale upozorenja poput osjećaja gladi, drhtanja ili nepravilnih otkucaja srca.

U tom slučaju raste rizik od teške, po život opasne hipoglikemije.

Neprepoznavanje hipoglikemije češće se događa osobama koje:

• imaju dijabetes dulje od pet do 10 godina
• imaju česte epizode niske razine šećera u krvi
• uzimaju neke lijekove, uključujući beta-blokatore.

 
Ovo stanje može biti opasno i dovesti do težih epizoda s gubitkom svijesti pa čak i smrtonosnih komplikacija.
 

Nedovoljno liječen dijabetes

Razdoblja niske razine šećera u krvi kod osoba s dijabetesom nisu nimalo ugodna.

Strah od hipoglikemije može dovesti do toga da oboljeli uzima manje inzulina kako razina šećera u krvi ne bi prenisko pala, međutim to može rezultirati lošom regulacijom dijabetesa.

Iako je strah od hipoglikemije realan, nije uputno samostalno išta poduzimati nego je potrebno savjetovati se s liječnikom o mogućnostima samostalne prilagodbe liječenja, a da bolest i dalje ostane dobro regulirana.
 

Odmah potražite liječničku pomoć u sljedećim situacijama:

• imate simptome koji bi mogli ukazivati na hipoglikemiju, a nemate dijabetes
• bolujete od dijabetesa i hipoglikemija ne reagira na unos šećera (sokovi, slatkiši, tablete glukoze) ili se ponavlja unatoč unosu šećera
• osoba koja boluje od dijabetesa ili ima povijest napada hipoglikemije pokazuje simptome teške hipoglikemije ili gubi svijest.

 
Ako primijetite da netko ima tešku hipoglikemijsku reakciju, nazovite hitnu pomoć ili tu osobu odvedite u najbližu bolnicu na liječenje.

Ako je osoba bez svijesti, ne smije joj se davati hrana ni tekućina jer bi se mogla ugušiti.
 

 

Dijagnostika hipoglikemije temelji se na utvrđivanju postojećih znakova i simptoma te dokazivanju sniženih vrijednosti glukoze u krvi.

Pri tome svakako treba uzeti u obzir radi li se osobi sa šećernom bolešću ili bez šećerne bolesti.

Temeljem preliminarnih podataka, liječnik može preporučiti jednu ili više dodatnih dijagnostičkih pretraga ako se radi o osobi bez dijabetesa, odnosno dati upute o načinu korekcije GUK-a ako je u pitanju osoba s dijabetesom.
 

Dijagnostika hipoglikemije kod osoba s dijabetesom

Dijagnostika hipoglikemije kod oboljelih od šećerne bolesti uključuje mjerenje razine šećera u krvi (GUK) - u laboratoriju ili kroz samokontrolu (mjerenje vrijednosti šećera u krvi iz kapilarne krvi iz prsta pomoću glukometra ili primjena sustava za kontinuirano praćenje glukoze):

• vrijednost GUK-a manja od 70 mg/dL (3,9 mmol/L) smatra se upozoravajućom
• vrijednost GUK-a manja od 55 mg/dL (3,1 mmol/L) označava klinički značajnu hipoglikemiju.

Dijagnostika hipoglikemije kod osoba bez dijabetesa

Dijagnostički proces hipoglikemije koja nije povezana s dijabetesom započinje fizikalnim pregledom i uzimanjem anamnestičkih podataka o simptomima, prehrambenim navikama, aktivnosti, postojećim bolestima, prethodnim bolestima i obiteljskoj anamnezi.

Kod osoba bez šećerne bolesti dijagnoza se često postavlja na temelju tri kriterija - tzv. Whippleova trijada - koji uključuju:

• postojanje simptoma koji upućuju na hipoglikemiju
• dokaz niske razine šećera u krvi u trenutku pojave znakova i simptoma - <54-70 mg/dL (< 3,0-3,9 mmol/L) ili <45 mg/dL (< 2,5 mmol/L) natašte
• nestanak simptoma hipoglikemijie nakon korekcije razine glukoze u krvi.

 
Ako su ispunjeni svi navedeni uvjeti, riječ je o hipoglikemiji.

Ako liječnik sumnja na hipoglikemiju, a pacijent se u trenutku pregleda dobro osjeća, može zatražiti post sve do pojave simptoma - post tijekom noći ili test gladovanja u kontroliranim bolničkim uvjetima, s višekratnom provjerom razine GUK-a.
 

Test gladovanja u kontroliranim uvjetima (do 72 sata) je dijagnostički alat koji se koristi u slučaju sumnje na uzrok endogene hipoglikemije poput inzulinoma kod osoba bez dijabetesa.

Pacijentu se mjeri GUK svaki put kada se javljaju simptomi i svakih četiri do šest sati, odnosno svakih jedan do dva sata ako vrijednost GUK-a padne ispod 70 mg/dL (3,9 mmol/L).

 
Kod sumnje na reaktivnu hipoglikemiju, koja se javlja unutar jedan do četiri sata nakon konzumacije obroka, liječnik može savjetovati:

• praćenje razine GUK-a u kućnim uvjetima pomoću glukometra
• vođenje dnevnika unosa hrane i pojave popratnih simptoma
• test tolerancije na miješani obrok, koji podrazumijeva unos posebnog napitka koji podiže razinu glukoze u krvi, nakon čega se tijekom nekoliko sati prate promjene razine GUK-a.

Kako bi se isključilo postojanje tumora ili drugih mogućih uzroka hipoglikemije, liječnik može zatražiti dodatne pretrage.
 

Stanja koja nalikuju hipoglikemiji - diferencijalna dijagnostika

U dijagnostičkom procesu hipoglikemije i njezina mogućeg uzroka, treba imati na umu i stanja koja oponašaju hipoglikemiju.

Neke bolesti, odnosno stanja koja nalikuju hipoglikemiji, ali ne dovode po pada razine šećera u krvi, su:

• postprandijalni sindrom - podvrsta funkcionalne dispepsije koji se javlja zbog poremećene pokretljivosti želuca i preosjetljivosti živčanog sustava probavnog sustava, a manifestira se osjećajem punoće u želucu, prijevremene sitosti, nadutosti i pojačanog podrigivanja
• hipertireoza
• srčani problemi, poput aritmije i bolesti srčanih zalistaka
• feokromocitom - rijedak, najčešće dobroćudan tumor srži nadbubrežne žlijezde
• psihijatrijske bolesti.

​

Liječenje hipoglikemije temelji se na primjeni mjera za povišenje razine šećera u krvi, i to čim prije je moguće.

Osim trenutačne akcije, važno je i dugoročno liječenje.
 

Liječenje blage do umjerene hipoglikemije

U slučaju blage do umjerene hipoglikemije često preporučuju 'pravilo 15-15' koje savjetuje:

• uzeti 15 grama brzodjelujućih ugljikohidrata (tvrdi bomboni, gumeni bomboni, žele bomboni, voćni sokovi, žlica meda ili sirupa, svježe ili sušeno voće, glukozne tablete) koji se brzo pretvaraju u šećer. Pri tom treba izbjegavati namirnice koje sadrže mnogo masnoća (poput čokolade) ili vlakana (poput graha), jer usporavaju apsorpciju šećera.
• nakon 15 minuta treba provjeriti razinu šećera u krvi - ako je vrijednost GUK-a i dalje ispod 70 mg/dL treba uzeti još 15 g brzodjelujućih ugljikohidrata, odnosno ponavljati postupak dok GUK ne dosegne vrijednost 70 i više mg/dL.

 


Pritom treba paziti da se ne pretjera s količinom hrane jer bi to moglo dovesti do naglog i prekomjernog porasta razine šećera u krvi.

Ako su u pitanju djeca, treba se posavjetovati s liječnikom o tome što je u takvoj situaciji najbolje za dijete.

Nakon što se razina šećera u krvi stabilizira, uputno je pojesti zdravi obrok da se spriječi ponovni pad glukoze i obnove zalihe glikogena.

Ako unatoč poduzetim radnjama razina šećera u krvi i dalje ostaje niska, treba se odmah javiti liječniku ili hitnoj službi.
 

Liječenje teške hipoglikemije

U slučaju teške hipoglikemije (razina šećera u krvi niža od 54 mg/dL, odnosno 2,97 mmol/L) osoba je najčešće ovisna o tuđoj pomoći, kada je potrebna neodgodiva primjena glukagona ili intravenska primjena glukoze.



Ono što je u tom slučaju od važnosti je prepoznavanje simptoma vrlo niske razine šećera u krvi, poznavanje primjene glukagona i svjesnost o tome da je u slučaju gubitka svijesti neophodno pozvati hitnu pomoć. 

Osobe s dijabetesom trebale bi stalno imati pri ruci set za primjenu glukagona u hitnoj situaciji, s tim da bi najbliže osobe trebale u svakom trenutku znati gdje je i kako ga primijeniti ili pratiti upute za primjenu na pakiranju.

Osim toga, od pomoći može biti i nošenje medicinske identifikacijske narukvice što može pomoći djelatnicima hitne službe da osobi pruže odgovarajuću skrb u slučaju potrebe za hitnom medicinskom intervencijom.

Nakon primjene glukagona osobi se ne smije ništa davati na usta nego ju je potrebno okrenuti na bok (jer to sprječava gušenje u slučaju da dođe do povraćanja) i pozvati hitnu medicinsku pomoć.

Ako se osoba ne probudi unutar 15 minuta od davanja glukagona, može se primijeniti još jedna doza.

Tek kad se osoba savim razbudi i sigurno je da može gutati, daju joj se brzodjelujući ugljikohidrati (npr. voćni sok), a potom i sporodjelujući ugljikohidrati (primjerice sendvič).

Narednih dana potrebno je redovito pratiti GUK jer u slučaju ponavljanja hipoglikemične epizode upozoravajući simptomi mogu biti manje uočljivi nego inače.
 

Liječenje temeljnog stanja u pozadini hipoglikemije

Ako se radi o osobi s dijabetesom i čestom pojavom niske razine šećera u krvi, treba je savjetovati o najboljim opcijama regulacije šećera u krvi, uzimajući u obzir tip dijabetesa, starosnu dob, vrstu terapije, način života (savjetovanje o prehrani, način uzimanja i prilagođavanja terapije itd.).

Ako se radi o osobi koja nema dijabetes, dugoročno liječenje hipoglikemije ovisi o uzroku, primjerice:

• tumor - kirurško liječenje
• prehrana - savjeti za kontrolirani unos šećera
• teške bolesti - detekcija bolesti, revizija faze bolesti i terapije
• lijekovi - revizija lijekova koje osoba uzima i revizija postojeće terapije (promjena ili prekid uzimanja lijeka, prilagodba doze, nadopuna terapije i sl.)

   

S ciljem sprječavanja epizoda hipoglikemije, savjetuju se određene mjere koje se dijelom razlikuju u ovisnosti radi li se o osobi s dijabetesom ili bez dijabetesa. 
 

Prevencija hipoglikemije kod osoba s dijabetesom

Uz odgovoran odnos prema svim aspektima liječenja dijabetesa, moguće je smanjiti rizik pojave epizoda hipoglikemije.

Iako može biti teško u potpunosti spriječiti epizode niske razine šećera u krvi, praćenjem odgovora tijela na liječenje i odgovarajućom prilagodbom moguće je bolje kontrolirati šećernu bolest. To se posebno odnosi na slučaj promjene lijekova, plana i rasporeda prehrane, kao i promjene tjelesne aktivnosti koji mogu povećati rizik za pojavu hipoglikemije.

Dakle, treba razumjeti zašto se epizode hipoglikemije javljaju i onda ciljano djelovati kako bi se one smanjile.

U preventivnom smislu, svaka osoba oboljela od dijabetesa trebala bi se pridržavati savjeta koji mogu doprinijeti njihovoj većoj sigurnosti, kao što su:

• Poznavati simptome niske razine šećera u krvi. Može biti od pomoći da se hipoglikemija prepozna prije nego što vrijednost šećera u krvi postane preniska.
• Redovito provjeravati razinu gukoze u krvi. Čestom provjerom razine GUK-a moguće je saznati u kojim situacijama dolazi do pada šećera u krvi, što je ujedno putokaz za aktivnosti koje smanjuju taj rizik. Samokontrola GUK-a moguća je pomoću glukometra ili korištenjem sustava za kontinuirano mjerenje glukoze (CGM) koji u slučaju preniske razine GUK-a šalje upozorenje aktivacijom alarma.
• Pridržavati se plana liječenja. Osim što je potrebno pridržavati se plana prehrane i uzimati propisane lijekove u pravo vrijeme i u pravoj dozi, treba znati i kada lijek postiže najjače djelovanje. Ako se bilo što mijenja (novi lijek, novi raspored prehrane, novi vid vježbanja) potrebno je savjetovati se s liječnikom jer promjene mogu utjecati na upravljanje dijabetesom i poećati rizik od hipoglikemije.
• Prilagoditi intenzitet vježbanja i uskladiti moguće povećane energetske potrebe s vrstom hrane i vremenom unosa. To je važno jer vježbanje troši energiju i može dovesti do brzog pada razine šećera u krvi ako osoba prije toga nije unijela dovoljno hrane. Liječnici preporučuju provjeru razine šećera u krvi prije vježbanja, odmah nakon vježbanja, a potom svakih dva do četiri sata sve do odlaska na spavanje. U slučaju niske razine treba uzeti brzodjelujuće ugljikohidrate.
• Uvijek pri ruci imati brzodjelujuće ugljikohidrate. Za slučaj da razina šećera u krvi padne dok je osoba s dijabetesom izvan kuće, treba imati pri ruci nešto slatko, kao što su glukozne tablete, voćni sok, tvrdi bomboni i sl.
• Uvijek imati pri ruci komplet za primjenu glukagona u hitnom slučaju i podučiti bližnje kako ga koristiti.
• Nositi medicinsku narukvicu s upozorenjem. Bit će od pomoći u slučaju potrebe za hitnom intervencijom.
• Izraditi plan prehrane. Dobro koncipiran plan prehrane, koji uzima u obzir parametre kao što su faza bolesti i terapija te način i stil života, pomoći će u održavanju stabilne razine šećera u krvi.
• Ograničiti konzumaciju alkohola i posebno ne konzumirati ga bez jela. Alkohol u jetri predstavlja toksin zbog čega njegova razgradnja postaje prioritet pa se blokira stvaranje glukoze iz neugljikohidratnih izvora, npr. aminokiselina (glukoneogeneza).
• U slučaju nastupa hipoglikemije tijekom vožnje obavezno zaustaviti vozilo, provjeriti šećer u krvi i uzeti neki brzodjelujući ugljikohidrat; nakon petnaestak minuta provjeriti razinu šećera u krvi i po potrebi ponoviti postupak.

GLUKAGON

Glukagon služi za povišenje razine šećera u krvi i dostupan je kao lijek na liječnički recept.

Može zatrebati u slučaju teške hipoglikemije.

U slučaju da dođe do reakcije uzrokovane niskom razinom šećera u krvi, važno je da članovi obitelji i prijatelji znaju kako primijeniti tu injekciju.

Prevencija hipoglikemije kod osoba bez dijabetesa

U slučaju da osoba ne boluje od dijabetesa, a ima problema s hipoglikemičnim epizodama, potrebo je prilagoditi prehranu i regulirati razinu tjelesne aktivnosti.

S obzirom da razlozi pojave hipoglikemije mogu biti različiti razlikuju se i pristupi s ciljem njezine prevencije.

Tako, primjerice, unos manjih obroka i međuobroka svakih nekoliko sati može spriječiti hipoglikemiju kod osoba s postprandijalnom hipoglikemijom.

U slučaju postojanja reaktivne hipoglikemije, od koristi može biti i promjena vrste hrane koja se unosi, npr. izbjegavanje prekomjernog unosa hrane i pića s puno šećera.

Kod nekih osoba koje doživaljavaju hipoglikemiju kad ne jedu redovito, održavanju stabilne razine glukoze i sprječavanju hipoglikemije može pridonijeti unos namirnica bogatih proteinima, mastima i vlaknima (cjelovitih žitarica, mahunarki, škrobnog povrća).

U svakom slučaju, potrebno je u suradnji s liječnikom otkriti razlog pojavljivanja hipoglikemije i liječiti temeljno stanje u pozadini.
 

Je li moguće imati hipoglikemiju, a ne bolovati od dijabetesa?

Iako je hipoglikemija obično znak dijabetesa, može se javiti i kod osoba bez dijabetesa.

Ako osoba nema dijabetes, hipoglikemiju mogu uzrokovati prekomjerna konzumacija alkohola ili pothranjenost, određeni zdravstveni problemi kao i neki lijekovi.
 

Koje su karakteristike teške hipoglikemije?

Teškom hipoglikemijom smatra se razina šećera u krvi ispod 55 mg/dL.

Kad razina šećera u krvi padne na kritično nisku razinu, osoba može postati zbunjena, izgubiti svijest ili izgubiti sposobnost gutanja. U tom slučaju osobi se ne smije niti pokušati dati hranu ili tekućinu na usta.

Teška hipoglikemija je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva neodgodivu intervenciju hitne službe ili primjenu glukagona (ako je odgovarajući komplet za promjenu dostupan).
 

Što je pravilo 15/15?

Pravilo 15/15 odnosi se na postupke koje treba poduzeti u slučaju pojave niske razine šećera i uključuje sljedeće korake:

• izmjeriti razinu šećera u krvi
• ako GUK iznosi 70 mg/dL ili manje uzeti 15 g brzodjelujućih ugljikohidrata poput soka od naranče, glukoznih tableta, tvrdih bombona i sl.
• pričekati 15 minuta i ponovno izmjeriti razinu šećera u krvi
• ako je GUK i dalje ispod 70 mg/dL ili se osoba i dalje ne osjeća dobro, ponoviti postupak

Što su brzodjelujući uglikohidrati?

Brzodjelujući uglikohidrati imaju visok glikemijski indeks što znači da brzo podižu razinu šećera u krvi jer ih tijelo brzo probavi i apsorbira u krv. To mogu biti:

• čisti šećeri i slatkiši - konzumni bijeli šećer, tvrdi-žele-gumeni bomboni, glukozne tablete, med, sirupi
• zaslađeni napitci - sportski napici, voćni sokovi, gazirana pića, zaslađeni čaj, zaslađena kava
• rafinirane žitarice: obična peciva, bijela riža, bijeli kruh…
• voće s visokim glikemijskim indeksom ili niskim udjelom vlakana, poput grožđa, ananasa i banana.