Hipertireoza, pojačan rad štitnjače - simptomi i liječenje
Ključni ciljevi liječenja hipertireoze su normalizacija funkcije štitnjače, ublažavanje simptoma i minimiziranje mogućih komplikacija
Zašto je važna štitnjača
Štitnjača je organ u obliku leptira smješten u prednjem dijelu vrata, neposredno ispod grkljana. Može se lako napipati jer se pomiče zajedno s grkljanom tijekom gutanja. Sastoji se od dva režnja povezana mostićem tkiva i obložena je tankom kapsulom.
U stvari radi se o maloj žlijezdi s unutarnjim izlučivanjem čiji hormoni imaju izuzetno bitnu ulogu u regulaciji metabolizma i održavanju ravnoteže brojnih tjelesnih funkcija kao što su, na primjer, brzina otkucaja srca, tjelesna temperatura i raspoloženje. Imajući to u vidu, razumljivo je da bilo koji poremećaj u radu štitnjače dovodi do određenih metaboličkih poremećaja i neravnoteže tjelesnih funkcija.
HORMONI ŠTITNJAČE
Štitna žlijezda proizvodi hormone T3 (triiodotironin) i T4 (tiroksin).
TSH (tireotropin stimulirajući hormon) izlučuje hipofiza, žlijezda smještena u mozgu, a njegova uloga je regulacija proizvodnje hormona štitne žlijezde i to na sljedeći način:
* kada je razina T3 i T4 niska, TSH se oslobađa kako bi stimulirao štitnu žlijezdu da proizvodi više hormona
* kada je razina T3 i T4 visoka, TSH se smanjuje kako bi usporio proizvodnju hormona štitnjače.
FT3 (slobodni triiodtironin) i FT4 (slobodni tiroksin) oblici su hormona štitnjače koji nisu vezani za proteine u krvi zbog čega su tijelu dostupniji. Njihova razina u krvi obično se mjeri kako bi se utvrdila funkcija štitnjače: visoka razina FT3 i FT4 obično ukazuje na hipertireozu, dok je niska razina FT3 i FT4 obično povezana s hipotireozom.
Jedan od takvih poremećaja je i hipertireoza koja može značajno utjecati na kvalitetu života. Zato su prepoznavanje simptoma, pravilno liječenje i odgovarajuće prilagodbe u prehrani ključni za pravodobnu intervenciju i povratak u metaboličku ravnotežu.
U nastavku ćemo pojasniti što je hipertireoza i zbog čega nastaje, istaknuti njezine simptome, dosege moderne dijagnostike i terapije te utjecaj prehrane na simptome bolesti, a ujedno se osvrnuti i na pojavu hipertireoze kod djece.
Što je hipertireoza?
Hipertireoza je stanje koje se javlja kada štitnjača proizvodi previše vlastitih hormona. To dovodi do patološki pojačane aktivnosti štitnjače i pojave širokog spektra fizičkih i emocionalnih simptoma. Može se pojaviti i kod djece kada zahtijeva poseban pristup liječenju.
Danas imamo na raspolaganju brojne mogućnosti prepoznavanja poremećaja u radu štitnjače te uspješnog i učinkovitog liječenja. No, to nije uvijek bio slučaj. Primjerice, tijekom devetnaestog stoljeća, kirurško liječenje hipertireoze bilo je zabranjeno zbog visoke smrtnosti. U vrijeme kad je dr. Emil Theodor Kocher nagrađen Nobelovom nagradom zbog otkrivanja sigurne metode uklanjanja štitnjače, nije bilo hormonskih nadomjestaka koji bi pacijentima nakon odstranjenja štitnjače omogućili normalan život. Tada je poremećaj funkcije štitnjače bilo po život opasno stanje.
Danas imamo na raspolaganju brojne mogućnosti prepoznavanja poremećaja u radu štitnjače te uspješnog i učinkovitog liječenja. No, to nije uvijek bio slučaj. Primjerice, tijekom devetnaestog stoljeća, kirurško liječenje hipertireoze bilo je zabranjeno zbog visoke smrtnosti. U vrijeme kad je dr. Emil Theodor Kocher nagrađen Nobelovom nagradom zbog otkrivanja sigurne metode uklanjanja štitnjače, nije bilo hormonskih nadomjestaka koji bi pacijentima nakon odstranjenja štitnjače omogućili normalan život. Tada je poremećaj funkcije štitnjače bilo po život opasno stanje.
Uzroci pojave hipertireoze
Hipertireoza može biti rezultat djelovanja različitih čimbenika i stanja koji dovode do pojačanog lučenja hormona štitnjače.
Najčešći uzrok je Gravesova ili Basedowljeva bolest, autoimuna bolest u kojoj imunosni sustav napada štitnjaču pojačanim stvaranjem protutijela koja se vežu na receptore na stanicama štitnjače i potiču je na prekomjernu proizvodnju hormona.
Sljedeći mogući uzrok je multinodularna toksična guša (Plummerova bolest), stanje u kojem se formiraju čvorovi u štitnjači koji proizvode višak hormona i narušavaju ravnotežu koja se uobičajeno regulira putem hormona hipofize koji stimuliraju rad štitnjače i vrlo precizno ga kontroliraju.
Ponekad se hipertireoza može razviti i kao posljedica prekomjerne primjene hormona štitnjače izvana kao posljedica nedovoljno dobro regulirane terapije pripravcima sintetskih hormona ili kao posljedica autoimune upale štitnjače koju uzrokuje Hashimotova bolest.
Najčešći uzrok je Gravesova ili Basedowljeva bolest, autoimuna bolest u kojoj imunosni sustav napada štitnjaču pojačanim stvaranjem protutijela koja se vežu na receptore na stanicama štitnjače i potiču je na prekomjernu proizvodnju hormona.
Sljedeći mogući uzrok je multinodularna toksična guša (Plummerova bolest), stanje u kojem se formiraju čvorovi u štitnjači koji proizvode višak hormona i narušavaju ravnotežu koja se uobičajeno regulira putem hormona hipofize koji stimuliraju rad štitnjače i vrlo precizno ga kontroliraju.
Ponekad se hipertireoza može razviti i kao posljedica prekomjerne primjene hormona štitnjače izvana kao posljedica nedovoljno dobro regulirane terapije pripravcima sintetskih hormona ili kao posljedica autoimune upale štitnjače koju uzrokuje Hashimotova bolest.
Kako prepoznati hipertireozu - simptomi
Prepoznavanje hipertireoze može biti izazovno jer se simptomi često preklapaju s drugim zdravstvenim stanjima, a mogu biti prisutni i neovisno o drugim poremećajima i istodobno na njih utjecati.
Hipertireoza se ispoljava kroz nekoliko klasičnih simptoma.
Povećana anksioznost i nervoza. Osobe s hipertireozom često pokazuju anksioznost, nemir i sklone su napadima panike. Nerijetko, hipertireoza se otkriva tijekom pregleda zbog narušen psihičkog stanja u mlađih osoba.
Povećana brzina otkucaja srca (tahikardija). Ubrzan puls čest je simptom hipertireoze, kojeg prate osjećaj lupanja srca, „preskakanja“ srca i nemir.
Neželjeni gubitak težine. Pojačani metabolizam dovodi do brzog gubitka tjelesne težine, iako osoba može jesti više nego obično i ne planira gubiti na težini. Upozoravajućim simptomom obično se smatra neželjeni gubitak iznad pet posto tjelesne težine u šest mjeseci ili 10 posto u godini dana. Ponekad su poremećaji rada štitnjače povezani s debljanjem, ali onda je riječ o hipotireozi, odnosno smanjenom radu štitnjače.
Pojačano znojenje i osjetljivost na povišenu temperaturu okoline. Osobe s hipertireozom često se i jako znoje te imaju nisku toleranciju na toplinu.
Promjene na koži, kosi i očima. Koža može postati tanja i svjetlija, kosa tanka i lomljiva, a u kasnijim fazama bolesti pojačano ispada, nokti mogu biti krhki i tanki. U slučaju dugotrajne hipertireoze uzrokovane autoimunom bolešću, očne jabučice postaju izraženo pomaknute izvan orbite (distiroidna orbitopatija) (proptoza ili egzoftalmus) a smanjena učestalost treptanja i suhoća očiju mogu biti vodeći simptomi bolesti.
Poremećaj spavanja. Osobe s hipertireozom često imaju poteškoće s uspavljivanjem i nesanicu.
Promjene u probavnom sustavu. Može doći do pojave učestalih stolica ili proljeva.
Povećanje štitnjače. Štitnjača ponekad postaje vidljivo povećana (gušavost) ili se pak mogu napipati izraženi čvorovi u žlijezdi. Može doći do otežanog gutanja krute hrane, a u rijetkim i zanemarenim slučajevima i do poteškoća s disanjem.
Promjene menstruacijskog ciklusa. U žena, hipertireoza može uzrokovati nepravilne menstruacije, a u težim oblicama i potpuni prestanak menstruacije kroz dulje vremensko razdoblje.
Hipertireoza se ispoljava kroz nekoliko klasičnih simptoma.
Povećana anksioznost i nervoza. Osobe s hipertireozom često pokazuju anksioznost, nemir i sklone su napadima panike. Nerijetko, hipertireoza se otkriva tijekom pregleda zbog narušen psihičkog stanja u mlađih osoba.
Povećana brzina otkucaja srca (tahikardija). Ubrzan puls čest je simptom hipertireoze, kojeg prate osjećaj lupanja srca, „preskakanja“ srca i nemir.
Neželjeni gubitak težine. Pojačani metabolizam dovodi do brzog gubitka tjelesne težine, iako osoba može jesti više nego obično i ne planira gubiti na težini. Upozoravajućim simptomom obično se smatra neželjeni gubitak iznad pet posto tjelesne težine u šest mjeseci ili 10 posto u godini dana. Ponekad su poremećaji rada štitnjače povezani s debljanjem, ali onda je riječ o hipotireozi, odnosno smanjenom radu štitnjače.
Pojačano znojenje i osjetljivost na povišenu temperaturu okoline. Osobe s hipertireozom često se i jako znoje te imaju nisku toleranciju na toplinu.
Promjene na koži, kosi i očima. Koža može postati tanja i svjetlija, kosa tanka i lomljiva, a u kasnijim fazama bolesti pojačano ispada, nokti mogu biti krhki i tanki. U slučaju dugotrajne hipertireoze uzrokovane autoimunom bolešću, očne jabučice postaju izraženo pomaknute izvan orbite (distiroidna orbitopatija) (proptoza ili egzoftalmus) a smanjena učestalost treptanja i suhoća očiju mogu biti vodeći simptomi bolesti.
Poremećaj spavanja. Osobe s hipertireozom često imaju poteškoće s uspavljivanjem i nesanicu.
Promjene u probavnom sustavu. Može doći do pojave učestalih stolica ili proljeva.
Povećanje štitnjače. Štitnjača ponekad postaje vidljivo povećana (gušavost) ili se pak mogu napipati izraženi čvorovi u žlijezdi. Može doći do otežanog gutanja krute hrane, a u rijetkim i zanemarenim slučajevima i do poteškoća s disanjem.
Promjene menstruacijskog ciklusa. U žena, hipertireoza može uzrokovati nepravilne menstruacije, a u težim oblicama i potpuni prestanak menstruacije kroz dulje vremensko razdoblje.
Dijagnostika hipertireoze
Ovisno o tipu i težini bolesti, poremećajima rada štitnjače bavi se velik broj liječnika.
Početni simptomi poremećaja metabolizma mogli bi bolesnika najprije dovesti do liječnika obiteljske medicine, koji će uz pomoć endokrinologa, specijaliste nuklearne medicine ili radiologije specijaliziranog za ultrazvuk uputiti bolesnika na osnovnu dijagnostiku.
Dijagnostika hipertireoze uključuje nekoliko jednostavnih i široko dostupnih laboratorijskih i kliničkih testova, a to su:
Početni simptomi poremećaja metabolizma mogli bi bolesnika najprije dovesti do liječnika obiteljske medicine, koji će uz pomoć endokrinologa, specijaliste nuklearne medicine ili radiologije specijaliziranog za ultrazvuk uputiti bolesnika na osnovnu dijagnostiku.
Dijagnostika hipertireoze uključuje nekoliko jednostavnih i široko dostupnih laboratorijskih i kliničkih testova, a to su:
- mjerenje razine hormona u serumu - T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina) - visoka razina ovih hormona u krvi ukazuje na hipertireozu
- mjerenje razine TSH u serumu - kod osoba s hipertireozom koncentracija TSH obično je niska budući da tijelo pokušava zaustaviti proizvodnju viška hormona štitnjače smanjujući njezinu aktivnost.
- mjerenje razine antitijela protiv štitnjače - u slučaju autoimune bolesti kao što je Gravesova bolest, testiranje na prisutnost antitijela može pružiti dokaz intenziteta bolesti
- ultrazvuk štitnjače - ultrazvučna pretraga pomaže u procjeni veličine i oblika štitnjače, što može biti korisno u razumijevanju uzroka hipertireoze; po potrebi, pod kontrolom ultrazvuka moguće je uzimanje uzoraka stanica i/ili tekućine iz čvorova u štitnjači
- scintigrafija štitnjače tehnecijevim pertehnetatom - slikovna je metoda dvodimenzionalnog prikaza anatomije i fiziologije štitnjače, koja se najčešće izvodi kako bi se procijenili čvorovi u štitnjači, prisutnost ektopičnog tkiva štitnjače (prisutnost tkiva štitnjače na drugim mjestima u tijelu) i aktivnost upale štitnjače.
Liječenje hipertireoze
Liječenje hipertireoze ovisi o uzroku i stupnju napredovanja bolesti. Ključni ciljevi su normalizacija funkcije štitnjače, ublažavanje simptoma i minimiziranje mogućih komplikacija.
Kako bi se za svakog bolesnika pojedinačno izradio optimalan terapijski plan, važno je uzeti u obzir nekoliko mogućnosti kontrole bolesti kao i povijest bolesti pacijenta i njegove stavove.
Vrlo često pacijenti nemaju jasan pojam o tome što znači dobra kontrola bolesti, a zbog užurbanosti liječnika te sporosti dijagnostike i liječenja oni mogu dulje vrijeme tražiti ravnotežu između dovoljno čestih kontrola i prekomjernog liječenja i praćenja. Tu je posebno važno iskoristiti sve dostupne izvore znanja o općim mjerama koje mogu pomoći u kontroli simptoma i pronaći pouzdanog stručnjaka koji će se dugoročno brinuti o regulaciji rada štitnjače.
Lijekovi
Antitiroidni lijekovi, poput metimazola i propiltiouracila, koriste se za smanjenje lučenja hormona štitnjače. Vrlo često godinama su dovoljni za kontrolu simptoma, no u nekih bolesnika mogu imati nuspojave, a ponekad nisu dovoljni za kontrolu pojačanog rada štitnjače čak i u maksimalnim dozama.
Nakon uvođenja terapije, simptomi se obično počinju poboljšavati u roku od šest do 12 tjedana, no liječenje se nastavlja najmanje godinu dana, a često i dulje. Kod nekih osoba, bolest se nakon terapije može trajno povući, ali recidivi (ponovna pojava bolesti koja je bila prividno izliječena) su mogući.
Radioaktivni jod (RAI)
Ova terapija uključuje unošenje radioaktivnog joda koji uništava tkivo štitnjače koje nakuplja jod. Metoda je bezbolna, ali se ne preporuča u žena generativne dobi jer izlaže cijelo tijelo nezanemarivoj dozi zračenja. Vrijedna je metoda u liječenju karcinoma štitnjače.
Kirurški zahvat
U slučajevima gdje drugi tretmani nisu uspješni ili prikladni, može se izvesti kirurško uklanjanje dijela ili cijele štitnjače, što najčešće izvode specijalisti otorinolaringolozi i kirurzi glave i vrata nakon prethodne endokrinološke i ultrazvučne obrade.
Nakon što se uz pojačan rad štitnjače uoče i nefunkcionalni, scintigrafski hladni čvorovi u štitnjači, vrlo često stvara se atmosfera potrebe hitnog kirurškog „rješavanja problema“, što dovodi do čestih upita o tome treba li i u kojem obimu operirati štitnjaču. Odgovor na to nije jednostavan niti jednoznačan, a najviše ovisi o dobi pacijenta, duljini trajanja tegoba, općem stanju i aktivnosti bolesnika te o rezultatima dijagnostičke obrade.
U slučajevima slabo kontrolirane hipertireoze, kada ni dobro složena medikamentozna terapija nije dovoljna za osiguravanje dobre funkcije štitnjače, preporuča se uklanjanje štitnjače u cijelosti (totalna tireoidektomija). To je zahvat koji ima izvrsne rezultate, ali je praćen rizikom od privremene postoperativne hipokalcemije, tj. smanjene koncentracije kalcija u serumu zbog traume doštitnih (paratireoidnih) žlijezda tijekom operativnog zahvata.
Druga, rjeđa, ali značajna komplikacija je ozljeda povratnog živca (nervus reccurens) u jedan do dva posto bolesnika, što uzrokuje promuklost koja se razriješi spontano ili dodatnim kirurškim zahvatom - tireoplastikom.
Nakon operacije, ravnoteža metabolizma ponovo se uspostavlja uzimanjem sintetskih hormona štitnjače u obliku tableta, doživotno.
Beta-blokatori
Lijekovi kao što su propranolol koriste se za kontrolu simptoma kao što su ubrzan rad srca i tremor.
Praćenje
Redovito praćenje je ključno kako bi se osigurali optimalni rezultati liječenja i održavanje funkcije štitnjače u granicama normale. Jedan dio bolesnika s vrlo blagim simptomima ne treba aktivno liječenje, već regulaciju životnog stila ili prehrane.
Kako bi se za svakog bolesnika pojedinačno izradio optimalan terapijski plan, važno je uzeti u obzir nekoliko mogućnosti kontrole bolesti kao i povijest bolesti pacijenta i njegove stavove.
Vrlo često pacijenti nemaju jasan pojam o tome što znači dobra kontrola bolesti, a zbog užurbanosti liječnika te sporosti dijagnostike i liječenja oni mogu dulje vrijeme tražiti ravnotežu između dovoljno čestih kontrola i prekomjernog liječenja i praćenja. Tu je posebno važno iskoristiti sve dostupne izvore znanja o općim mjerama koje mogu pomoći u kontroli simptoma i pronaći pouzdanog stručnjaka koji će se dugoročno brinuti o regulaciji rada štitnjače.
Lijekovi
Antitiroidni lijekovi, poput metimazola i propiltiouracila, koriste se za smanjenje lučenja hormona štitnjače. Vrlo često godinama su dovoljni za kontrolu simptoma, no u nekih bolesnika mogu imati nuspojave, a ponekad nisu dovoljni za kontrolu pojačanog rada štitnjače čak i u maksimalnim dozama.
Nakon uvođenja terapije, simptomi se obično počinju poboljšavati u roku od šest do 12 tjedana, no liječenje se nastavlja najmanje godinu dana, a često i dulje. Kod nekih osoba, bolest se nakon terapije može trajno povući, ali recidivi (ponovna pojava bolesti koja je bila prividno izliječena) su mogući.
Radioaktivni jod (RAI)
Ova terapija uključuje unošenje radioaktivnog joda koji uništava tkivo štitnjače koje nakuplja jod. Metoda je bezbolna, ali se ne preporuča u žena generativne dobi jer izlaže cijelo tijelo nezanemarivoj dozi zračenja. Vrijedna je metoda u liječenju karcinoma štitnjače.
Kirurški zahvat
U slučajevima gdje drugi tretmani nisu uspješni ili prikladni, može se izvesti kirurško uklanjanje dijela ili cijele štitnjače, što najčešće izvode specijalisti otorinolaringolozi i kirurzi glave i vrata nakon prethodne endokrinološke i ultrazvučne obrade.
Nakon što se uz pojačan rad štitnjače uoče i nefunkcionalni, scintigrafski hladni čvorovi u štitnjači, vrlo često stvara se atmosfera potrebe hitnog kirurškog „rješavanja problema“, što dovodi do čestih upita o tome treba li i u kojem obimu operirati štitnjaču. Odgovor na to nije jednostavan niti jednoznačan, a najviše ovisi o dobi pacijenta, duljini trajanja tegoba, općem stanju i aktivnosti bolesnika te o rezultatima dijagnostičke obrade.
U slučajevima slabo kontrolirane hipertireoze, kada ni dobro složena medikamentozna terapija nije dovoljna za osiguravanje dobre funkcije štitnjače, preporuča se uklanjanje štitnjače u cijelosti (totalna tireoidektomija). To je zahvat koji ima izvrsne rezultate, ali je praćen rizikom od privremene postoperativne hipokalcemije, tj. smanjene koncentracije kalcija u serumu zbog traume doštitnih (paratireoidnih) žlijezda tijekom operativnog zahvata.
Druga, rjeđa, ali značajna komplikacija je ozljeda povratnog živca (nervus reccurens) u jedan do dva posto bolesnika, što uzrokuje promuklost koja se razriješi spontano ili dodatnim kirurškim zahvatom - tireoplastikom.
Nakon operacije, ravnoteža metabolizma ponovo se uspostavlja uzimanjem sintetskih hormona štitnjače u obliku tableta, doživotno.
Beta-blokatori
Lijekovi kao što su propranolol koriste se za kontrolu simptoma kao što su ubrzan rad srca i tremor.
Praćenje
Redovito praćenje je ključno kako bi se osigurali optimalni rezultati liječenja i održavanje funkcije štitnjače u granicama normale. Jedan dio bolesnika s vrlo blagim simptomima ne treba aktivno liječenje, već regulaciju životnog stila ili prehrane.
Hipertireoza i prehrana
Prehrana ima važnu ulogu u upravljanju hipertireozom. Iako nema posebne "hipertireoidne dijete", postoje određeni nutricionistički savjeti koji mogu pomoći u ublažavanju simptoma.
Nekoliko je ključnih aspekata prehrane kod hipertireoze.
Konzumiranje joda. Iako mnogi ljudi automatski povezuje pojačano jodiranje hrane i liječenje poremećaja štitnjače, to nije uvijek slučaj. Dok je ranije dominantan poremećaj rada štitnjače bila hipotireoza, odgovarajućim unosom joda u organizam najčešći poremećaj postala je hipertireoza. Osobe s Gravesovom bolešću često imaju povećanu razinu joda u organizmu zbog čega bi trebale izbjegavati jod, odnosno jodirane dodatke prehrani i hranu bogatu jodom.
Selen kao drugi ključni nutrijent koji regulira rad štitnjače. Selen je važan za pretvaranje hormona T4 u aktivniji oblik - T3, stoga nedostatak selena može otežati pravilno funkcioniranje štitnjače. Osim toga, selen ima antioksidativna svojstva i može pomoći u smanjenju oksidativnog stresa, koji je posebno izražen u hipertireozi.
Smanjenje unosa stimulansa. Kofein i drugi stimulansi, poput energetskih pića i jakih čajeva, mogu pogoršati simptome anksioznosti i tahikardiju pa se preporučuje ograničenje njihova unosa.
Povećan unos vitamina i minerala. Osobe s hipertireozom često imaju povećane potrebe za određenim nutrijentima, kao što su vitamin D i kalcij. Unos na usta oba ova nutrijenta jednostavan je i treba biti sastavni dio terapijske preporuke.
Uravnotežena prehrana. Važno je osigurati uravnoteženu i hranjivim tvarima bogatu prehranu kako bi se poboljšalo opće stanje i smanjili slabost i umor, posebno tijekom akutnih hipertireotičnih epizoda koje redovito iscrpljuju bolesnika.
Nekoliko je ključnih aspekata prehrane kod hipertireoze.
Konzumiranje joda. Iako mnogi ljudi automatski povezuje pojačano jodiranje hrane i liječenje poremećaja štitnjače, to nije uvijek slučaj. Dok je ranije dominantan poremećaj rada štitnjače bila hipotireoza, odgovarajućim unosom joda u organizam najčešći poremećaj postala je hipertireoza. Osobe s Gravesovom bolešću često imaju povećanu razinu joda u organizmu zbog čega bi trebale izbjegavati jod, odnosno jodirane dodatke prehrani i hranu bogatu jodom.
Selen kao drugi ključni nutrijent koji regulira rad štitnjače. Selen je važan za pretvaranje hormona T4 u aktivniji oblik - T3, stoga nedostatak selena može otežati pravilno funkcioniranje štitnjače. Osim toga, selen ima antioksidativna svojstva i može pomoći u smanjenju oksidativnog stresa, koji je posebno izražen u hipertireozi.
Smanjenje unosa stimulansa. Kofein i drugi stimulansi, poput energetskih pića i jakih čajeva, mogu pogoršati simptome anksioznosti i tahikardiju pa se preporučuje ograničenje njihova unosa.
Povećan unos vitamina i minerala. Osobe s hipertireozom često imaju povećane potrebe za određenim nutrijentima, kao što su vitamin D i kalcij. Unos na usta oba ova nutrijenta jednostavan je i treba biti sastavni dio terapijske preporuke.
Uravnotežena prehrana. Važno je osigurati uravnoteženu i hranjivim tvarima bogatu prehranu kako bi se poboljšalo opće stanje i smanjili slabost i umor, posebno tijekom akutnih hipertireotičnih epizoda koje redovito iscrpljuju bolesnika.
Hipertireoza kod djece
Hipertireoza u djece rijetka je, ali vrlo ozbiljna dijagnoza.
Najčešći uzrok hipertireoze u djece je Gravesova bolest.
Rjeđi uzroci mogu biti upala štitnjače (tireoiditis), uključujući bakterijsku (akutni tireoiditis) i virusnu (subakutni tireoiditis) te akutna ili kronična primjena hormona štitnjače i/ili jodida, a vrlo rijetko uključuju i hiperfunkcionalne čvorove u štitnjači.
Bolest se najčešće pojavljuje u adolescenciji, no u 10 posto slučajeva može se pojaviti i u djece mlađe od pet godina. Često je udružena sa šećernom bolešću ovisnom o inzulinu i obiteljskom anamnezom autoimunosnih bolesti štitne žlijezde.
Hipertireoza novorođenčeta je rijetko, ali moguće po život opasno stanje koje se razvija u fetusa žena koje imaju ili su imale Gravesovu bolest. Kod Gravesove bolesti, antitijela stimuliraju štitnu žlijezdu da proizvede više hormona štitnjače koji mogu preći posteljicu i stimulirati štitnu žlijezdu fetusa. Budući da nakon rođenja novorođenčad više nije izložena majčinim antitijelima, Gravesova bolest je obično privremena.
U rijetkim, ali opasnim epizodama hipertireoze može se pojaviti tiroidna oluja. To je teška komplikacija hipertireoze i predstavlja hitno stanje opasno po život. U tiroidnoj oluji štitnjača postaje izuzetno aktivna i otpušta veliku količinu hormona u krvotok, zbog čega su sve tjelesne funkcije ubrzane do opasno visoke razine. Simptomi uključuju izuzetno velik broj otkucaja srca, visoku tjelesnu temperaturu, visok krvni tlak, zatajenje srca i promjene u mentalnom statusu. Ovaj poremećaj može dovesti do kome i smrti, stoga je potrebno na vrijeme intervenirati u ranijim fazama bolesti.
Najčešći uzrok hipertireoze u djece je Gravesova bolest.
Rjeđi uzroci mogu biti upala štitnjače (tireoiditis), uključujući bakterijsku (akutni tireoiditis) i virusnu (subakutni tireoiditis) te akutna ili kronična primjena hormona štitnjače i/ili jodida, a vrlo rijetko uključuju i hiperfunkcionalne čvorove u štitnjači.
Bolest se najčešće pojavljuje u adolescenciji, no u 10 posto slučajeva može se pojaviti i u djece mlađe od pet godina. Često je udružena sa šećernom bolešću ovisnom o inzulinu i obiteljskom anamnezom autoimunosnih bolesti štitne žlijezde.
Hipertireoza novorođenčeta je rijetko, ali moguće po život opasno stanje koje se razvija u fetusa žena koje imaju ili su imale Gravesovu bolest. Kod Gravesove bolesti, antitijela stimuliraju štitnu žlijezdu da proizvede više hormona štitnjače koji mogu preći posteljicu i stimulirati štitnu žlijezdu fetusa. Budući da nakon rođenja novorođenčad više nije izložena majčinim antitijelima, Gravesova bolest je obično privremena.
U rijetkim, ali opasnim epizodama hipertireoze može se pojaviti tiroidna oluja. To je teška komplikacija hipertireoze i predstavlja hitno stanje opasno po život. U tiroidnoj oluji štitnjača postaje izuzetno aktivna i otpušta veliku količinu hormona u krvotok, zbog čega su sve tjelesne funkcije ubrzane do opasno visoke razine. Simptomi uključuju izuzetno velik broj otkucaja srca, visoku tjelesnu temperaturu, visok krvni tlak, zatajenje srca i promjene u mentalnom statusu. Ovaj poremećaj može dovesti do kome i smrti, stoga je potrebno na vrijeme intervenirati u ranijim fazama bolesti.
Kako pratiti bolesnika s hipertireozom?
S obzirom da hipertireoza može izazvati širok spektar simptoma, redovite liječničke kontrole pružaju priliku da se na vrijeme uoče promjene u simptomima i prilagodi terapija kako bi se postigao optimalan rezultat.
Najjednostavniji algoritmi praćenja uključuju nekoliko postupaka.
Praćenje razine hormona štitnjače. Razina FT3 i FT4 ključna je za procjenu učinkovitosti terapije i pravilno doziranje lijekova za kontrolu hipertireoze, dok je razina TSH najbolja i najosjetljivija mjera promjene rada štitnjače. Valja imati na umu da svi bolesnici nisu isti i da za neke od njih vrijednost TSH na donjoj granici normalnog raspona predstavlja optimum, dok je za druge to na gornjoj granici normalnog raspona, što znači da ne trebaju svi bolesnici imati identične vrijednosti da bi bili dobro regulirani.
Otkrivanje komplikacija. Hipertireoza može uzrokovati različite komplikacije, uključujući srčane probleme, osteoporozu, očne promjene i druge zdravstvene rizike. Redovito praćenje omogućava liječnicima da prepoznaju ove komplikacije u ranoj fazi i pravodobno poduzmu odgovarajuće mjere.
Pravilno upravljanje terapijom. Liječenje hipertireoze uključuje primjenu lijekova, terapiju radioaktivnim jodom ili kirurški zahvat. U redovitom praćenju liječnici procjenjuju potrebu promjene terapije i eventualnu intervenciju drugom vrstom liječenja.
Praćenje trudnica. Trudnice s hipertireozom zahtijevaju pomno praćenje razine hormona štitnjače i pravilnu regulaciju terapije tijekom trudnoće jer u suprotnom neravnoteža može imati ozbiljne posljedice kako po majku tako i po nerođeno dijete.
Individualizirani pristup. Kako svaki pacijent može drugačije reagirati na terapiju i razvijati različite komplikacije bolesti, pravodobna prilagodba liječenja i upravljanje hipertireozom na temelju individualnih potreba svakog pacijenta ključni su u terapijskom procesu.
Najjednostavniji algoritmi praćenja uključuju nekoliko postupaka.
Praćenje razine hormona štitnjače. Razina FT3 i FT4 ključna je za procjenu učinkovitosti terapije i pravilno doziranje lijekova za kontrolu hipertireoze, dok je razina TSH najbolja i najosjetljivija mjera promjene rada štitnjače. Valja imati na umu da svi bolesnici nisu isti i da za neke od njih vrijednost TSH na donjoj granici normalnog raspona predstavlja optimum, dok je za druge to na gornjoj granici normalnog raspona, što znači da ne trebaju svi bolesnici imati identične vrijednosti da bi bili dobro regulirani.
Otkrivanje komplikacija. Hipertireoza može uzrokovati različite komplikacije, uključujući srčane probleme, osteoporozu, očne promjene i druge zdravstvene rizike. Redovito praćenje omogućava liječnicima da prepoznaju ove komplikacije u ranoj fazi i pravodobno poduzmu odgovarajuće mjere.
Pravilno upravljanje terapijom. Liječenje hipertireoze uključuje primjenu lijekova, terapiju radioaktivnim jodom ili kirurški zahvat. U redovitom praćenju liječnici procjenjuju potrebu promjene terapije i eventualnu intervenciju drugom vrstom liječenja.
Praćenje trudnica. Trudnice s hipertireozom zahtijevaju pomno praćenje razine hormona štitnjače i pravilnu regulaciju terapije tijekom trudnoće jer u suprotnom neravnoteža može imati ozbiljne posljedice kako po majku tako i po nerođeno dijete.
Individualizirani pristup. Kako svaki pacijent može drugačije reagirati na terapiju i razvijati različite komplikacije bolesti, pravodobna prilagodba liječenja i upravljanje hipertireozom na temelju individualnih potreba svakog pacijenta ključni su u terapijskom procesu.
Izvor fotografija: Shutterstock
