Jod - jedinstveni mikroelement

Hrana i zdravlje / Hranjive tvari Slađana Divković dr. med.

Jod se najvećim dijelom ugrađuje u hormone štitnjače. Iako nam je potreban u malim količinama, jod je esencijalan za naš organizam koji bez njega jednostavno ne može funkcionirati

Jod ubrajamo u skupinu elemenata u tragovima koji su u malim količinama prijeko potrebni našem organizmu za odvijanje metabolizma. Jedinstven je među mikroelementima jer je nužan za proizvodnju hormona štitne žlijezde potrebnih svakoj stanici našeg tijela.

Štitna žlijezda sadrži visoku koncentraciju joda jer njezino tkivo ima posebnu sposobnost privlačenja, pohranjivanja, koncentriranja i postup­nog otpuštanja joda. Nerijetko, štitna žlijezda slikovito se naziva pumpa za jod jer može koncentrirati ione joda unutar svojih folikula, zbog čega je njihova koncentracija u žlijezdi i do 20 puta veća nego u krvi. Stoga pravilan rad štitne žlijezde izravno povezujemo s uzimanjem i apsorpcijom joda. Njezini hormoni prijeko su potrebni našem organizmu jer imaju funkciju kontrole metaboličkih procesa, što je i razlog da se u slučaju odstranjenja žlijezde ti hormoni moraju doživotno svakodnevno uzimati.
 
Organizam jod prima gotovo isključivo putem vode i hrane. Jod se apsorbira u tankom crijevu kao jodid, koji stiže u stanice štitnjače i njezine folikule gdje pomoću enzima peroksidaze prelazi u elementarni jod (oksidira se), veže za bjelančevinu (tireoglobulin) i akumulira u obliku hormona T3 (trijodtironina) i T4 (tiroksina). Hormoni se zatim otpuštaju u krv i sudjeluju u metabolizmu svih stanica tijela.
 
Enzimi potrebni za njihovo stvaranje iznimno su važni jer se u slučaju nedostatne količine peroksidaze u stanicama znatno smanjuje proizvodnja hormona. Od ukupne količine hormona koje izlučuje štitna žlijezda, oko 90 posto čini tiroksin, a samo 10 posto trijodtironin.
 
Tiroksin je izoliran iz tkiva štitnjače davne 1915. (Kendall) i smatra se jednim od najdulje poznatih hormona. S obzirom na to da se dulje zadržava u krvi i čvršće veže za stanične proteine, njegovi učinci u tkivima traju četiri puta dulje.
 
Stvaranje hormona moguće je samo ako u hrani ima dovoljno joda, dok u slučaju njegova pomanjkanja dolazi do kompenzatornog povećanja štitnjače (hiperplazija), poznatog kao guša ili struma.

S obzirom na to da se dulje zadržava u krvi i čvršće veže za stanične proteine, učinci tiroksina u tkivima traju četiri puta dulje

 Kontrola lučenja hormona T3 i T4 odvija se preko hipotalamusa i hipofize koja izlučuje tireostimulirajući hormon (TSH). To znači da u slučaju smanjene proizvodnje hormona u štitnjači dolazi do jačeg izlučivanja TSH koji potiče štitnjaču na proizvodnju hormona i obrnuto, što je poznato kao mehanizam negativne povratne sprege. Stoga je određivanje razine TSH, T3 i T4 iz krvi dobar pokazatelj rada štitnjače.
 
Štitna žlijezda proizvodi još jedan hormon, tireokalcitonin (TCT), koji sudjeluje u metabolizmu kalcija, i čije je izlučivanje ovisno o koncentraciji kalcija u krvi.

Izvori joda

Ako uzmemo u obzir da se većina joda u prirodi nalazi u morskoj vodi, možemo zaključiti da ga vode oceana i mora sadrže u znatnoj količini, zbog čega su namirnice podrijetlom iz mora bogat prehrambeni izvor joda. S druge strane, jod nije prirodno prisutan u određenim namirnicama, u kojima njegova koncentracija ovisi o prisutnosti joda u tlu na kojemu namirnice rastu. Općenito, nedostatak joda rezultat je neravnomjerne zastupljenosti joda u Zemljinoj kori.
 
Budući da je morska voda bogata jodom, dobri izvori joda u prehrani su namirnice iz mora: riba, plodovi mora, alge i morske trave. Ovisno o uvjetima proizvodnje, joda ima i u jajima, mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima, gljivama, pšeničnim klicama, lisnatom povrću, mahunarkama, cikli, bobičastom voću itd.
 
Ipak, gotovo glavni izvor joda u prehrani je jodirana sol (morska ili kamena). U osnovi, sol je natrij klorid (NaCl), no morska sol u svom sastavu ima i dodatnih minerala, među kojima su najviše zastupljeni kalij, magnezij i kalcij. Godine 1997. u Hrvatskoj je donesen novi Pravilnik o obveznom jodiranju soli u prehrani ljudi, uz propisanu količinu od 25 mg na kilogram soli. Budući da je kalij jodid (KJ), kojim se jodira bijela kristalna tvar, osjetljiv na svjetlost, kuhinjsku sol koju koristimo potrebno je držati na tamnom i suhom mjestu te redovito kontrolirati rok upotrebe jer dugotrajno stajanje na policama i apsorpcija vlage može smanjiti učinkovitost joda u kuhinjskoj soli.

Bez joda jednostavno ne ide

Prethodno smo istaknuli da se jod najvećim dijelom ugrađuje u hormone štitnjače. Iako nam je potreban u malim količinama, jod je esencijalan za naš organizam koji bez njega jednostavno ne može funkcionirati.
 
Najvažniji učinci joda koji se zrcale kroz aktivnost hormona:
  • sudjeluje u regulaciji metabolizma (izmjene tvari) u organizmu;
  • jača otpornost organizma (sekret štitnjače djeluje baktericidno);
  • potiče mršavljenje razgradnjom vi­ška masti;
  • potiče rast i razvoj (povećane potrebe imaju djeca, trudnice, sportaši);
  • obnavlja energiju tijela;
  • poboljšava mentalnu bistrinu;
  • smiruje živčani sustav i oslobađa od napetosti;
  • održava zdravlje kose, kože i noktiju.

Tablica 1 - Preporučeni dnevni unos joda
 
DobPreporučeni dnevni unos (u mikrogramima)
0 - 12 mjeseci50
1 - 6 godina90
7 - 12 godina120
>12 godina i odrasli150
trudnice200
dojilje200

Međuovisnost hormona štitnjače i metabolizma

Funkcija svake tjelesne stanice ovisna je o hormonima štitnjače koji su potrebni za regulaciju vlastitog metabolizma. Ako je lučenje hormona nedovoljno, metabolizam i cirkulacija se usporavaju, pa tako i sam tempo života. Nedostatna opskrba jodom pokreće mehanizme pomoću kojih se jod u povećanoj mjeri koncentrira u štitnjači, no suvišak joda djeluje na štitnjaču poput utega i koči stvaranje hormona. Kad razina hormona u krvi počne opadati (posebice T4), aktivira se hipofiza koja pojačano izlučuje TSH koji stimulira štitnjaču na proizvodnju hormona. Stoga su vrijednosti TSH i T4 iz krvi prvi pokazatelj njezina rada, čak i prije pojave klinički manifestnih simptoma.
 
Budući da hormoni štitnjače utječu na rad brojnih organa, posljedice snižene razine u krvi, koje mogu biti uočljive u cijelom tijelu neovisno o starosnoj dobi, imaju zajednički nazivnik - poremećaji uzrokovani nedostatkom joda (Iodine Deficiency Disorders, IDD).
 
U nekim dijelovima svijeta postoji veći rizik za pojavu takvih poremećaja, što je većim dijelom povezano sa životom u okolišu siromašnom jodom i s manjkom joda u prehrani stanovništva. Premda se ti poremećaji vežu za određene regije, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), zbog nedostatka joda u prehrani oko 650 milijuna ljudi u svijetu ima strumu, a oko 20 milijuna mentalne poremećaje.
 
Iako se pravilan rad štitne žlijezde i produkcija hormona većim dijelom povezuju s dostatnim unosom joda, na njezinu aktivnost velik utjecaj imaju i živčani podražaji i temperatura okoline. Tako je poznato da sniženje temperature okoline povećava aktivnost štitne žlijezde, odnosno da je povećanje temperature smanjuje, dok je nagle promjene toplo-hladno (prelazak iz zagrijanog u klimatizirani prostor i obrnuto), kao i nagli pad temperature (uvjetovan vanjskim atmosferskim promjenama) dodatno opterećuju.

Funkcija štitnjače usko povezana s emocijama

Iako je štitnjača u prosjeku teška samo oko 30 grama, u fiziološkim uvjetima proizvede dovoljno hormona za sve ostale stanice u tijelu i s pravom nosi ime štitna jer poput štita čuva mentalno i fizičko zdravlje.
 
Neravnoteža u proizvodnji hormona utječe na naše raspoloženje, no, s druge strane, fizički i mentalni napori kao i emocionalni stres mogu je izbaciti iz ravnoteže i biti okidač za razvoj bolesti uvjetovanih njezinim nepravilnim radom (malo češće u žena nego kod muškaraca). Prema tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM), rad štitne žlijezde snažno se veže za emocije, zbog čega se paralelno s liječenjem nastoji vratiti narušena emocionalna ravnoteža.
 
Ne zaboravimo da štitna žlijezda ima specifičnu građu koja se, kao i kod drugih endokrinih žlijezda (žlijezda s unutarnjim izlučivanjem) odražava na njezinu funkciju. Štitnjača ima dvostruku vezivnu ovojnicu i, poput plućnih alveola, bogato je opskrbljena krvlju, tako da široka mreža kapilara na površini folikula štitnjače pod elektronskim mikroskopom izgleda poput fino tkane čipke. Stanice su grupirane u folikule (poput mjehurića) ispunjene koloidom (žućkastom tekućinom) u kojem nalazimo specifičnu bjelančevinu potrebnu za vezanje joda i sintezu hormona kao i niz enzima koji to omogućuju. U uvjetima stresa, kada nadbubrežna žlijezda pojačano izlučuje hormon stresa kortizol, dolazi do cirkulatornih promjena i promjena u metabolizmu vezivnog tkiva te povećane potrošnje kisika potrebnog za transport joda, što u konačnici utječe na enzimsku aktivnost same žlijezde jer se usporava primanje joda u štitnjaču, smanjuje razina proteinski vezanog joda u krvi i pojačava bubrežno izlučivanje jodida.
 
Budući da intenzivni fizički i psihički napori (koji su ujedno i predispozicija za slabljenje imuniteta i upalne procese) dodatno opterećuju štitnjaču, ona ponekad jednostavno ne može odgovoriti na količinu stresa koji joj „svakodnevno serviramo“, zbog čega se često naziva „barometar za stres“. Ponekad su kronični umor, nedostatak energije, bezvoljnost, nesanica ili neobjašnjiv gubitak ili porast tjelesne težine ustvari prvi znak poremećenog rada te žlijezde, što svakako treba uzeti u obzir u dijagnostičkom postupku, a poslije i u liječenju.

Tablica 2 - Normalne vrijednosti hormona i tireodnih protutijela
 
PretragaReferentne vrijednosti
TSH0,27 - 4,20 Miu/L
FT412,0 - 22,0 pmol/L
FT33,1 - 6,8 pmol/L
Anti-TG0,0 - 115,0 IU/ml
Anti-TPO0,0 - 34,0 IU/ml
Datum objave članka: 18. 12. 2018.