Distiroidna orbitopatija - simptomi i liječenje

Moderno doba donijelo je pojačan životni tempo, koji postavlja brojne zahtjeve ljudskom organizmu. Oni su često psihički i fizički pretjerani, zbog čega katkad dolazi do kratkog spoja u imunosnom sustavu koji nazivamo autoimuna bolest.

Jedan oblik autoimune bolesti je i distiroidna orbitopatija, koja uključuje promjene na očima često udružene s poremećajem rada štitne žlijezde. Bolest češće zahvaća žene, ali se javlja i kod muškaraca, u nešto kasnijoj životnoj dobi od žena.

Važni činitelji rizika su pušenje, pretjerana tjelesna težina, povišen krvni tlak, šećerna bolest i druge autoimune bolesti, primjerice reumatoidni artritis.

Iako ne mora biti znakova prateće promjene funkcije štitne žlijezde, orbitopatiju u 77 posto slučajeva prati pojačana funkcija štitnjače.

U slučaju postojanja distiroidne orbitopatije vrlo važno je poznavati sebe te kritički reagirati na promjene i obratiti se liječniku na vrijeme, jer su pravodobno postavljanje dijagnoze i početak terapije osnovni preduvjet socio-ekonomski rehabilitiranog i dugoročno zadovoljnog i zdravog pacijenta.

Znakovi bolesti vrlo su raznoliki. Izgled bolesnika i subjektivne smetnje mogu biti neznatno promijenjeni, pa se rani znakovi koji put ne prepoznaju, nego se češće pripisuju alergijskoj upali spojnice oka. Nije rijedak ni nagli nastup bolesti s promjenama na očima koje izrazito uznemiruju. Stoga ćemo upozoriti na one najčešće.

Promjene na vjeđama najčešće su vezane uz proširenje vjeđnog rasporka, jednostrano ili obostrano, s čim je povezano prorijeđeno treptanje. Zbog tih promjena smanjena je zaštita prednjeg dijela oka, odnosno povećana izloženost oka sušenju i vanjskim utjecajima. Bolesnici to najčešće primjećuju kao osjećaj pečenja i stranog tijela, odnosno pijeska u očima. Često se žale na pojačano suzenje, što uglavnom nije povezano s povećanom produkcijom suza nego se zbog napetosti vjeđa suze prelijevaju preko njihova ruba. Rjeđe se nalazi podignuta vjeđa kao u čuđenju (retrakcija) na strani bolesnog oka, a spuštena vjeđa (ptoza) na zdravoj strani (slika 1). Ono što tu situaciju karakterizira jest da su bolesnici više uznemireni spuštenom vjeđom nego razrogačenim očima. 
 

Edem (otok) vjeđa, koji je izražen ujutro, a tijekom dana se smanjuje, također je jedan od ranih znakova bolesti. Zbog promjena koje se događaju iza očne jabučice dolazi do pomaka očne jabučice prema van (slika 2), jednostrano ili češće obostrano. Ta promjena upućuje na izraženiju bolest i svakako zahtijeva oftalmološki pregled i obradu.
 

Izbočenost očne jabučice može biti praćena i promijenjenom pokretljivošću, što bolesnik, ovisno o naglašenosti, doživljava kao smetnje vida ili izrazite dvoslike. Dvoslike mogu biti i prvi znak bolesti. Ako su blago izražene, bolesnik ih može shvatiti kao slabljenje vida, a kad su izrazite, onemogućuju gledanje s dva oka (binokularni vid).

Velika raznolikost prezentacije bolesti zahtijeva individiualiziran pristup svakom bolesniku, uz što žurnije postavljanje točne dijagnoze jer jer tek tada moguć početak liječenja, usmjeren ponajprije na određivanje i reguliranje funkcije štitne žlijezde i hipofize, što je u domeni specijaliste interniste endokrinologa.

Kad su promjene na očima blago izražene i vezane uz osjećaj suzenja, pečenja ili manjka suza, liječenje se sastoji u zaštiti prednjeg segmenta oka, najčešće umjetnim suzama i zaštitnim naočalama.

Kod izrazitijih promjena rožnice treba dodatno zaštiti oko tijekom noći slojem gela ili masti sa ili bez primjene vlažne komore.

Kad su infiltracija i edem izraziti u prednjem dijelu očne šupljine, a bez znakova jače infiltracije u njezinu stražnjem dijelu, režim života i prehrane, primjena diuretika i određeni položaj glave smanjit će subjektivne simptome. 

Podignutu vjeđu (retrakcija) u aktivnoj fazi bolesti moguće je vrlo uspješno riješiti primjenom Botulinum toksina tipa A u područje odgovornog mišića.

Botulinum toksin tip A primjenjuje se i kod poremećaja motorike s dvoslikama, i to u područje uz mišić čiji je rad poremećen. Na žalost, njegovo je djelovanje vremenski ograničeno, ali neki put dovoljno da prekine loš tijek bolesti. U slučajevima kad je bolest još aktivna, a lijek prestane djelovati, može se, čak je i poželjno, davati u određenim vremenskim razmacima nekoliko puta, naravno pod strogom kontrolom liječnika.



U dinamičkoj fazi bolesti primjena kortikosterida ima protuupalni, imunosupresorski i inhibitorni učinak, a ovisno o primijenjenoj dozi i vremenu davanja, to se postiže u vrlo kratkom roku. Takav učinak postiže se i primjenom Botulinum toksina u odabranim slučajevima, kao i radioterapijom, ali tada se puni učinak očekuje tek nakon nekog vremena. Kad liječenje kortikosteroidima ne daje zadovoljavajuće rezultate, vidna funkcija pada, a integritet oka je ugrožen, pa je potreban operativni zahvat kojim se postiže širenje struktura očne šupljine u okolne sinuse (tzv. koštana dekompresija orbite).

U statičkoj fazi bolesti dolaze do izražaja posljedice bolesti, pa je i liječenje tako usmjereno. Tada se liječi najčešće operativnim zahvatom ili primjenom Botulinum toksina na svaki znak zasebno.