Suho oko nije izlječivo

Bolesti i stanja / Vidni sustav prim. dr. sc.   Igor Petriček dr. med., spec. oftalmolog

Kad se jednom dijagnosticira, suho oko prati vas do kraja života, zbog čega oboljeli mora biti upoznat s prirodom svog stanja i ciljevima liječenja, kako bi se izbjegla razočaranja zbog nerealnih očekivanja

S obzirom na suvremene poglede na uzroke i razvoj suhog oka, i terapija je shodno tome modificirana. U kratkim crtama predstavit ćemo suvremene smjernice u terapiji suhog oka, ovisno o tome je li riječ o hiposekrecijskom ili hiperevaporativnom suhom oku.

Dijagnoza do kraja života

Kad se jednom dijagnosticira, suho oko je stanje koje će osobu pratiti do kraja života, što je još jedan razlog zašto se dijagnoza suhog oka ne smije postaviti olako i na brzinu. Nakon postavljanja dijagnoze, bolesnik mora biti temeljito upoznat s prirodom svog stanja i ciljevima liječenja, kako bi se izbjegla razočaranja zbog nerealnih očekivanja. Dva su cilja terapije suhoga oka:

  • ublažavanje simptoma i, shodno tome, poboljšanje bolesnikove kvalitete života,
  • sprječavanje mogućih komplikacija, kao što su superinfekcija ili stvaranje ožiljka.

Opće terapijske smjernice
Nekoliko jednostavnih savjeta može znatno smanjiti tegobe vezane uz suho oko:

  • izbjegavajte situacije koje pogoršavaju smetnje vezane uz suho oko, kao što je boravak u zadimljenim ili klimatiziranim prostorima (suhi zrak), na jačem vjetru ili ventilaciji, kao i prostoriji ispunjenoj prašinom,
  • postavite zaslon računala na 10 do 20 stupnjeva ispod razine pogleda jer to smanjuje rasporak vjeđa (oko je manje otvoreno kad gleda prema dolje), a time se posljedično smanjuje evaporacija suza,
  • koristite naočale s većim okvirom koji prati zakrivljenost lica jer to smanjuje izloženost očiju vjetru.

Važno je razlikovati hiperevaporativno od hiposekrecijskog suhog oka jer je terapija za ta dva stanja različita. No, treba naglasiti da ona nisu isključiva te da istodobna prisutnost obaju stanja zahtijeva i njihovu kombiniranu terapiju.

Hiposekrecijski oblik

Umjetne suze
U velikom broju oblika i varijacija, umjetne suze i dalje čine osnovu liječenja hiposekrecijskog oblika suhog oka. Bez obzira na to, umjetne suze imaju svoja ograničenja, kojih liječnik mora biti svjestan i o kojima mora obavijestiti svoje pacijente. 

Umjetne suze nadomjesna su terapija za ono čega nema dovoljno (količina vodene komponente suza), i neće vratiti bolesniku njegove prirodne suze. Da se ne bi izgubilo povjerenje pacijenta te spriječilo moguća razočaranja, vrlo je važno da bolesnik bude upoznat s tom činjenicom.

Umjetne suze u prosjeku djeluju na površini oka oko 15 do 20 minuta, ovisno o okolini (vjetar, suh zrak i sl.). Prema tome, treba ih često ukapavati, posebno u stanjima koja isušuju oko. Dva do tri ukapavanja dnevno nisu dovoljna. Ako je to bolesniku dovoljno, najvjerojatnije i nema potrebu korištenja umjetnih suza.

Ukapavanje umjetnih suza treba preporučiti prije izlaganja stanjima za koje pacijent zna da mu smetaju (izlazak na hladan zrak, vjetar, dim, gledanje TV-a i sl.). Ako umjetne suze počnu izazivati iritaciju pri ukapavanju, treba preporučiti vrstu bez konzervansa. Ako ni to ne pomaže, preporučuje se periodična promjena vrste umjetnih suza. Ako je suho oko praćeno filamentoznim keratitisom, korištenje umjetnih suza u kombinaciji s acetilcisteinom može smanjiti bolesnikove tegobe. Umjetne suze u obliku gela dulje ostaju na površini oka od kapi pa učinkovitije smanjuju tegobe i štite površinu oka. No, s obzirom na to da su gušće, zamućuju vid i relativno su nepraktične za primjenu tijekom dana. Uglavnom se ordiniraju za primjenu prije spavanja te u slučajevima jačih smetnji i kliničkih znakova suhoga oka, kad se propisuju za korištenje i tijekom dana.

Hiperevaporativni oblik

Umjetne suze
Zbog pojačanog hlapljenja (evaporacije) suza, očne smetnje mogu biti vrlo izražene i neugodne. U tom slučaju umjetne suze također se propisuju, ali ne toliko kao zamjenska (supstitucijska) terapija kao kod hiposekrecijskog oblika, nego kao simptomatsko liječenje podmazujućim djelovanjem sastojaka umjetnih suza.

Stimulacija sekrecije Meibomovih žlijezda
Simptomi hiperevaporativnog suhog oka nastali smanjenom sekrecijom lipida mogu se ublažiti svakodnevnom primjenom toplih obloga izvana na vjeđe (izaziva hiperemiju, bolji dotok krvi), uz blagu masažu vjeđa u smjeru ruba, što može pomoći održavanju prohodnosti izvodnih kanalića. Tijekom dana blaga masaža vjeđa kružnim pokretima dlanova može na isti način privremeno smanjiti smetnje.

Higijena rubova vjeđa
U slučaju jačeg zastoja sekreta u izvodnim kanalićima Meibomovih žlijezda, uz hiperemiju i kruste (hipersekrecija lipida), važno je svakodnevno čišćenje rubova vjeđa 25-postotnim dječjim šamponom.

Svjesno češće treptanje
Bolesnicima treba savjetovati da češće svjesno trepnu, npr. pri gledanju TV-a ili tijekom rada na računalu, jer time istiskuju lipide iz Meibomovih žlijezda, što smanjuje evaporaciju suza.

Kratkotrajno liječenje lokalnom primjenom kortikosteroida
U cilju smanjenja upalne komponente sindroma suhog oka, kratkotrajna kontrolirana primjena kortikosteroida u obliku masti ili kapi može smanjiti subjektivne simptome.

Kratkotrajno liječenje lokalnom primjenom antibiotika
U slučaju naglašene upale vjeđa (blefaritis - začepljeni kanalići Meibomovih žlijezda, hiperemija i kruste na rubu vjeđa), kratkotrajno liječenje lokalnom primjenom antibiotika širokog spektra može smanjiti simptome reducirajući bakterijsku populaciju koja se hrani lipidima.

Ostali oblici liječenja

Osim navedenih jednostavnih, jeftinih i (relativno) učinkovitih metoda koje se primjenjuju u liječenju suhog oka, postoje i druge mogućnosti. Primjenjuju se rjeđe zbog mogućih nuspojava i cijene, uglavnom kod težih oblika suhog oka, kod kojih mogu nastupiti i nepovratne posljedice:

  • terapijske kontaktne leće u kombinaciji s umjetnim suzama,
  • lokalna primjena ciklosporina A,
  • tarzorafija (postupak kojim se, ovisno o uzroku zbog kojeg se izvodi, privremeno i trajno zatvaraju vjeđe),
  • okluzija (zatvaranje) suznih kanalića.

Moguće komplikacije

U najvećem broju slučajeva suho oko je stanje površine oka u osoba starije životne dobi koje, osim subjektivnih smetnji, ne izaziva teže poremećaje očne funkcije. No, u sklopu tog sindroma moguće su i komplikacije, koje mogu biti i opasne za vid, pa svaki liječnik praktičar na njih mora misliti.

Bakterijska, virusna, klamidijska ili akantamebna superinfekcija (infestacija)
Suho oko ima za posljedicu smanjenu zaštitu površine oka, bilo mehaničku (ispiranje), bilo antibakterijsku (imunoglobulini, lizozim). Stoga se u svakom slučaju naglog pogoršanja simptoma, uz jaču hiperemiju, sekreciju i asimetričnost nalaza, mora pomisliti i na moguću bakterijsku, virusnu (herpes!) ili klamidijsku superinfekciju, s obzirom na to da jedna dijagnoza (suho oko) nikad ne isključuje paralelnu prisutnost drugih patoloških stanja. Akantameba je u ovom slučaju posebno opasna jer, iako rijetka, može za posljedicu imati stvaranje leukoma (bijelo neprozirno zamućenje rožnice) što zahtijeva keratoplastiku, dok infektivni ulkus rožnice može rezultirati prsnućem očne jabučice i posljedičnim gubitkom oka ili njegove funkcije.

Alergija
Alergeni se kod suhog oka slabije otplavljuju s površine oka, zbog čega su dulje u kontaktu sa sluznicom, a to potencira alergijsku reakciju. Stoga pri svakom pogoršanju simptoma kod bolesnika sa suhim okom uz naglašen svrbež, posebno u sezoni alergije, treba misliti i na alergiju.

Stvaranje ožiljaka
Posljedica težeg oblika suhog oka, iako, srećom, vrlo rijetko, može biti i stvaranje ožiljka, posebno ako postoji u sklopu sistemske autoimune bolesti (npr. Stevens-Johnsonov sindrom). Stvaranje ožiljaka između spojnice očne jabučice i vjeđe, ožiljaka leukoma rožnice kao posljedice ulkusa i ožiljaka između vjeđa, može teško oštetiti funkciju oka i zahtijevati kiruršku intervenciju.

Datum objave članka: 1. 9. 2017.