Bljedilo - uzroci, prateći simptomi i liječenje

Bljedilo ili palor je stanje u kojem koža i/ili vidljive sluznice (poput sluznice očiju) poprime neobično svjetliju boju u u usporedbi s normalnom bojom kože.
 
Javlja se uslijed jako smanjene količine krvi u tkivima ili niske vrijednosti hemoglobina u krvi.
 
Potencijalno može utjecati na bilo koji organ, odnosno biti izraženo po cijelom tijelu ili samo na jednom području (lokalizirano bljedilo).
 
Uzroci se kreću od emocionalnog stresa („problijedio od straha“) preko smanjenog protoka krvi do temeljnog stanja poput teške anemije, sepse, ozeblina itd.
 
Bljedilo je obično privremeno stanje, pa simptomi mogu nestati za nekoliko minuta do sati ili nekoliko dana, ovisno o uzroku. Na primjer, bljedilo uzrokovano emocionalnim stresom poput straha ili tjeskobe obično brzo nestane ako je moguće opustiti se i sniziti broj otkucaja srca na normalnu razinu.
 
S druge strane, ako je u pitanju anemija, liječenje može potrajati, tako da može proći i nekoliko mjeseci prije nego što se boja kože vrati u normalu.
 
Nije isto biti blijed i imati bljedilo. Biti blijed može se odnositi na slabije pigmentiranu kožu dok je bljedilo patološki znak smanjene količine krvi ili crvenog pigmenta hemoglobina u tkivu.
 
Isto tako, bljedilo nije isto što i albinizam, koji predstavlja nasljedni poremećaj u proizvodnji melanina, pigmenta koji daje boju našoj koži, kosi i očima, a kojeg tijelo u tom slučaju proizvodi malo ili nimalo (hipogmentacija).
 
U nastavku saznajte više o uzrocima, simptomima, dijagnostici i liječenju bljedila.

Bljedilo je posljedica smanjenog dotoka krvi i kisika u kožu. Mnogo je mogućih razloga, u rasponu od emocionalne reakcije (poput straha ili šoka) preko nuspojave lijeka do nekog temeljnog zdravstvenog stanja.
 
Neki uzroci bljedila češći su i manje ozbiljni od drugih.
 
Najčešći uzrok bljedila je anemija, koja može biti rezultat gubitka krvi, nutritivnog nedostatka (npr. folne kiseline ili vitamina B12), genetskog poremećaja, kronične bolesti i sl.
 

 
Bljedilo može biti jedna od posljedica i raznih drugih stanja, kao što su:

• vazovagalna sinkopa
• ozebline zbog izloženost jako niskoj temperaturi
• toplinska iscrpljenost
• niska razina šećera u krvi (hipoglikemija)
• respiratorna bolest i otežano disanje
• sepsa (širenje bakterijske infekcije u krvotok)
• oslabljena cirkulacija
• periferna arterijska bolest, začepljenje arterije na ekstremitetu
• kronične infekcije
• pothranjenost i nedostatak vitamina
• teška trauma
• šok, kolaps
• ozljeda koja uzrokuje gubitak krvi
• intenzivan strah ili panika
• promjene krvnog tlaka
• bolest kretanja (morska bolest, kinetoza)
• rak krvi (npr. leukemija, limfom).

Simptomi bljedila uključuju:

• blijedu koža koja je svjetlija ili sivlja od prirodnog tona kože
• blijede vidljive sluznice (oči, usne, usna šupljina, jezik)
• blijedi nokti
• blijedi dlanovi. 

Bljedilo je najuočljivije na licu, očima, ustima i noktima.
 

 
Lokalizirano bljedilo je izraz koji se odnosi na bljedilo samo na jednom ekstremitetu. Može biti znak nekog temeljnog stanja, stoga je u slučaju njegove pojave važno posjetiti liječnika.
 
Prateći simptomi. Ako se bljedilo kože i vidljivih sluznica pojavi zbog nekog temeljnog stanja, u ovisnosti o uzroku mogu se javiti i drugi prateći simptomi, na primjer umor, znojna ili ljepljiva koža, kratak dah ili otežano disanje, ubrzan rad srca, bol u prsima, vrtoglavica, privremeni gubitak svijesti (kratkotrajna nasvjestica) itd.
 
Promjene krvnog tlaka
 
Promjene krvnog tlaka mogu dovesti do bljedila, a najviše se uočavaju simptomi pada krvnog tlaka (hipotenzija).
 
Razlozi za hipotenziju su brojni, među ostalim intenzivan stres, anksioznost, insuficijencija nadbubrežne žlijezde (Addisonova bolest) itd.
 
Osim bljedila, mogući prateći simptomi su hladna i vlažna koža, ubrzano i plitko disanje, mučnina, zamagljen vid, vrtoglavica, nesvjestica.
 

 
Vazovagalna sinkopa
 
Iznenadno bljedilo čest je simptom vazovagalne sinkope koja se obično pojavljuje kada tijelo snažno reagira na neki okidač - strah, panika, emocionalni stres, pretjerana toplina, dehidracija i sl.
 
Srčani otkucaji i krvni tlak naglo padaju, dlanovi se znoje, javljaju se mučnina, zamagljen vid, vrtoglavica i nevjestica.
 
Šok
 
Šok nastaje zbog neodgovarajuće opskrbe tkiva kisikom uslijed poremećaja cirkulacije i posljedično smanjene opskrbe tkiva krvlju.
 
U ovisnosti o uzroku razlikuje se nekoliko tipova šoka:

• hipovolemijski šok - nastaje uslijed jakog smanjenja volumena tekućine koja cirkulira u krvnim žilama. Najučestalija vrsta je hemoragični šok, koji je obično posljedica traume, a drugi najčešći uzrok je krvarenje u probavnom sustavu.
• kardiogeni šok - nastaje uslijed smanjenjog protoka krvi obično uzrokovanog poremećenom funkcijom srca
• opstruktivni šok - nastaje zbog zastoja u protoku krvi, npr. uslijed tamponade srca ili masivne plućne embolije
• distributivni šok - posljedica je poremećaja mikrocirkulacije i vazomotorne regulacije prokrvljenosti tkiva. U ovu kategoriju šoka ubrajaju se:
  • septički šok - predstavlja komplikaciju bakterijske infekcije kada endotoksini prelaze u sistemsku cirkulaciju i izazivaju naglu opću vazodilataciju (širenje krvnih žila) s potpunim kolapsom
  • anafilaktički šok - nastaje u slučaju tešku alergijske reakciju kada, među ostalim, dolazi do širenja krvnih žila i jakog pada krvnog tlaka
  • neurogeni šok - može nastati npr. uslijed ozljede kralježnične moždine i oštećenja živaca koji sudjeluju u vazomotornoj regulaciji periferne cirkulacije
  • endokrini šok - može se dogoditi u slučaju nekih bolesti kao što su Addisonova bolest kod koje može doći do po život opasnog pada krvnog tlaka
  • toksični šok sindrom - uslijed predoziranja.

 
 Bljedilo u stanju šoka javlja se zbog preusmjeravanja opskrbe krvlju vitalnih organa.
 
Osim bljedila, u stanju šoka javljaju se razni drugi simptomi: vlažna, hladna i ljepljiva koža, ubrzan i slab puls, ubrzano i plitko disanje, ekstremna žeđ, mučnina, vrtoglavica, smanjeno mokrenje, gubitak svijesti itd.
 
Niska razina šećera u krvi (hipoglikemija)
 
Simptomi niske razine šećera u krvi najčešće pogađaju oboljele od dijabetesa. Obično se pojave iznenada i razlikuju se od osobe do osobe. Mogu biti blagi do umjereni ili teški.
 
Osim bljedila, prateći simptomi koji se mogu očekivati u slučaju hipoglikemije su: glad, slabost, drhtanje, mučnina, pretjerano znojenje, zamagljen vid, vrtoglavica, dezorijentiranost, razdražljivost, ubrzan rad srca. Ozbiljniji znakovi uključuju trnce i obamrlost usana i jezika, probleme s koordinacijom, konvulzije i gubitak svijesti.
 
Periferna arterijska bolest (PAB)
 
Znakovi periferne arterijske bolesti javljaju se zbog nedostatne cirkulacije krvi u rukama ili nogama, obično tijekom hodanja ili vježbanja (grčevi, bol, žarenje), a s odmorom obično nestaju. Progresijom bolesti simptomi se javljaju i uz manje napore.
 
Nedostatna cirkulacija i arterijska blokada mogu uzrokovati pojavu lokaliziranog bljedila u rukama ili nogama, s tim da je ekstremitet bolan i hladan, a periferni puls se teže pipa.
 
Ako dođe do naglog začepljenja nastaje akutna ishemija koja se smatra hitnim medicinskim stanjem.
 
Anemija


 
Anemija je stanje nedostatka zdravih crvenih krvnih stanica (eritrocita) ili hemoglobina za prijenos kisika do tjelesnih tkiva.

Uzroka je mnogo, na primjer pothranjenost (nedovoljna količina željeza, vitamina B12 ili folne kiseline), nasljedni poremećaj (anemija srpastih stanica ili talasemija), kronična stanja (hipertireoza, hipotireoza, uznapredovala bolest bubrega ili lupus mogu dovesti do anemije), gubitak krvi (npr. zbog čira na želucu ili dvanaesniku, gastritisa, obilnog menstruacijskog krvarenja ili hemoroida) itd.
 
Osim bljedila, prateći simptomi koji se mogu očekivati su umor, ubrzan rad srca, otežano disanje (kratak dah), nizak krvni tlak, osjetljivost na hladnoću, trnci u ekstremitetima, lomljivi nokti, poteškoće s koncentracijom, omaglice i glavobolje, nesvjestice.

Bljedoća unutarnjeg dijela vjeđa smatra se vrlo osjetljivim pokazateljem teške anemije.
 
Raynaudov sindrom
 

 
Raynaudov sindrom karakterizira ekstreman grč potkožnih krvnih žila na hladnoći, što utječe na protok krvi na rukama i nogama.
 
Simptomi mogu uključivati trnce, utrnulost, izrazitu bljedoću prstiju i plavu kožu, osjećaj pulsiranja ili peckanja i osjetljivost na promjenu temperature.
 
Ozebline


 
Ozebline ili smrzotine su akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva koja nastaju nakon izlaganja jako niskim temperaturama dulje vrijeme. Najčešće se javljaju na ušima, nosu, šakama i stopalima.
 
U ranijem stadiju javlja se bljedilo kože, koje kasnije prelazi u crvenkastu ili plavkastu boju, praćeno smanjenom osjetljivošću, a moguće i bolovima i osjećajem bockanja. Ako je oštećenje jače, područje postaje tvrdo i smrznuto.
 
Pothranjenost
 
Pothranjenost, koju karakterizira nedostatak važnih nutrijenata (vitamina i minerala), može biti posljedica loše prehrane, problema s apsorpcijom, gubitka apetita itd.
 
Osim blijedila, pothranjenost mogu pratiti promjene pigmentacije kože, tanka i slaba kosa, krvarenje desni, noćno sljepilo, fotofobija (osjetljivost na svjetlo), promjene na jeziku, bolni zglobovi, krhke kosti itd.
 
Tumori krvi
 
Bljedilo može biti jedan od simptoma tumora krvi poput leukemije i limfoma.
 
Neki od pratećih simptoma su umor, vrućica, povećani limfni čvorovi, nenamjeran gubitak težine itd.
 

KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ
 
Neodgodivo potražite liječničku pomoć u sljedećim situacijama:
* bljedilo se ne popravlja ili se pogoršava
* bljedilo prate nesvjestica, jaka vrućica, bolovi u trbuhu, povraćanje krvi ili rektalno krvarenje
* ekstremitet je neobično blijed i hladan
* bolovi u prsnom košu s iznenadnom pojavom bljedila
* uz bljedilo imate dodatne simptome poput otežanog disanja ili ubrzanog rada srca
* bljedilo se pojavilo nakon ozljede.
 
Zakažite liječnički pregled ako pojavu bljedila prate umor i blago otežano disanje.

 
Komplikacije
 
Bljedilo je obično kratkotrajan simptom koji ne uzrokuje probleme. No, ako se stanje koje ga uzrokuje ne liječi, mogući su daljni problemi s nekim tkivima zbog nedostatka protoka krvi - npr. zatajenja srca, otvorene rane na esktremitetima itd.

Dijagnostika uzroka bljedila počinje uzimanjem anamnestičkih podataka o simptomima (kada se bljedilo razvilo, je li bilo pratećih simptoma i kojih, koji događaji su prethodili) te o postojećim ili prethodnim bolestima, kao i lijekovima koji se uzimaju.
 
Nakon toga slijedi fizikalni pregled (kože, vidljivih sluznica, srca, pluća, trbuha, ekstremiteta) te provjera krvnog tlaka.
 
Temeljem preliminarnih podataka liječnik usmjerava daljnju dijanostiku kroz dodatne pretrage, koje mogu uključivati:

• krvne pretrage - kompletna krvna slika (za procjenu anemije, infekcije ili drugih zdravstvenih stanja), diferencijalna krvna slika (mjeri postotak svih vrsta bijelih krvnih stanica i traži abnormalne populacije bijelih krvnih stanica); ‌određivanje broja retikulocita (služi za provjeru brzine stvaranja novih crvenih krvnih stanica)
• testovi funkcije određenih organa - štitnjača (provjera razine hormona, jer npr. hipotireoza može biti u podlozi razvoja anemije; bubrezi (ureja u krvi, kreatinin i sl.); pluća
• test na trudnoću - trudnoća može biti čest uzrok anemije koja se očituje bljedilom
• ‌testovi na nedostatak vitamina i minerala - analiza vrijednosti vitamina ili minerala koji mogu uzrokovati anemiju ili bljedilo (npr. željezo, vitamin B12, folna kiselina itd.)
• hemokult - test na krv u stolici, što može ukazivati ​​na krvarenje u probavnom sustavu
• ‌kultura stolice - analiza stolice na bakterije, viruse ili druge mikroorganizme
• endoskopija, kolonoskopija - za provjeru unutarnjeg krvarenja
• neinvazivne slikovne pretrage - rendgen, ultrazvuk, CT
• angiografija ekstremiteta - otkriva ev. začepljenje ili slabiji protok.

‌Većina slučajeva bljedila može se uspješno riješiti ako se bez odlaganja pruži liječnička pomoć.

Ciljevi liječenja simptoma poput bljedila uključuju poboljšanje prokrvljenosti tkiva i vitalnih organa. 
 
Liječenje bljedila razlikuje se ovisno o tome što ga je uzrokovalo, tako da su opcije brojne.
 
Promjene krvnog tlaka. Ako je u pitanju povišen krvni tlak, potrebni su lijekovi za snižavanje tlaka, promjena načina života, uključujući zdravu prehranu, izbjegavanje slane hrane, upravljanje stresom i više tjelovježbe. Za nizak krvni tlak, može se preporučiti unos više soli i vode, smanjenje doze lijeka koji može uzrokovati pad krvnog tlaka ili zamjena s drugim lijekom ili uvođenje lijeka koji  može pomoći u kontroli pada tlaka.
 
Vazovagalna sinkopa. Prvi korak u slučaju epizode vazovagalne sinkope je ležanje s podignutim nogama kako bi se obnovio protok krvi u mozgu. Liječnik može preporučiti različite strategije liječenja ovisno o težini i temeljnom uzroku, kao na primjer prekid uzimanja lijekova koji mogu sniziti krvni tlak, nošenje kompresijskih čarapa, terapiju za ublažavanje odgovora živčanog sustava, lijekove za podizanje krvnog tlaka i sl.
 
Šok. Šok je stanje opasno po život, stoga pri prvim znakovima koji na njega upućuju treba neodgodivo pozvati hitnu pomoć. Liječenje se provodi u bolničkoj ustanovi.
 
Hipoglikemija. Simptomi se obično jave iznenada i mogu biti blagi do umjereni ili teški. Kad se pojave, uputno je slijediti pravilo 15-15 koje podrazumijeva unos najmanje 15 g ugljikohidrata (npr. tvrdih bombona, voćnog ili gaziranog soka, žlice šećera ili meda ili dvije žlice grožđica), čekanje 15 minuta i ponovnu provjeru šećera u krvi. Ako razina šećer u krvi ostane ispod 70 mg/dL, treba ponavljajtu korake dok šećer u krvi ne bude iznad navedene razine.


 
Anemija. Liječenje ovisi o uzroku. Ako je uzrok neko temeljno stanje potrebno ga je liječiti (npr. kronična bubrežna bolest, hipotireoza, gastritis itd.). Ako je uzrok unutarnje krvarenje, treba pronaći izvor krvarenja i sanirati ga, odnosno liječiti bolest u pozadini, a ponekad može biti potreban i operativni zahvat kako bi se zaustavilo unutarnje krvarenje. U slučaju nedostatka određenih hranjivih tvari slijedi nadoknada intravenoznim putem ili na usta. U nekim ozbiljnim slučajevima može biti potrebna i transfuzija krvi.
 
Pothranjenost. Promjena prehrane ili uzimanje dodataka prehrani često može nadoknaditi nedostatak hranjivih tvari (npr. željezo, vitamin C, vitamin B12, vitamin B9). Kod onih koji ne mogu jesti ili ne probavljaju hranu kako treba, hranjive tvari mogu se dati intravenoznim putem. U nekim slučajevima može se preporučiti dugotrajno hranjenje sondom izravno u želudac ili u tanko crijevo.
 

 
Sepsa. Liječenje se provodi u bolničkim uvjetima - intravenska primjena antibiotika i ostalih lijekova u skladu sa stanjem (intravenozna nadoknada tekućine, primjena lijekova koji podižu krvni tlak itd.).
 
Raynaudov sindromLiječenje Raynaudovog sindroma uključuje upravljanje simptomima, sprječavanje komplikacija i poboljšanje protoka krvi u zahvaćenim područjima. Ako je bolest uzrokovana drugim stanjem, njegovo liječenje važno je za ublažavanje simptoma. Opće strategije uključuju izbjegavanje izlaganja hladnoći, utopljavanje pri izlaganju hladnoći (nošenje tople odjeće i obuće), korištenje grijača za ruke i noge, upravljanje stresom (vježbe opuštanja, meditacija ili joga), uzimanje lijekova (npr. vazodilatatora, lijekova koji opuštaju krvne žile), redovita tjelovježba (može poboljšati cirkulaciju i pomoći u upravljanju simptomima).
 
Periferna arterijska bolest. U terapiji perifenre arterijske bolesti koriste se lijekovi koji sprječavaju prekomjerno zgrušavanje krvi i stvaranje ugrušaka, smanjenje kolesterola i sl. Arterijska blokada ekstremiteta smatra se hitnim medicinskim stanjem koje treba neodgodivo liječiti u bolničkim uvjetima koristeći invazivne postupke.
 
Ozebline. S obzirom na specifičnost ovog tipa ozljede tkiva, treba pažljivo postupati kako ne bi došlo do još jačeg oštećenja. Osnovno je da se ozeblina ne smije naglo ugrijati. Prema uputama dostupnim na stranicama HZJZ-a, ozlijeđenu osobu treba prenijeti u toplu prostoriju, skinuti vlažnu odjeću i sve što steže, među prste umetnuti mekanu tkaninu, a na zahvaćena područja staviti suhu sterilnu gazu. Ako medicinska pomoć nije dostupna, najprije treba ugrijati ozlijeđenu osobu (smjestiti je u toplu prostoriju i dati joj topli napitak). Tek nakon toga može se pristupiti ugrijavanju smrzotine u vodi početne temperature 10 do 15 °C. Temperatura vode postupno se povećava, svakih pet minuta za 5 °C , do maksimalne temperature od 40 °C. Trljanje smrznutog dijela tijela snijegom ili rukama ili izlaganje izravnom izvoru topline je zabranjeno. Smrznuti dijelovi tijela moraju potpuno mirovati pa ih je uputno imobilizirati priručnim ili standardnim sredstvima. Prije imobilizacije, smrznuti dio mora se omotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom. Promrzli dijelovi ne omataju se zavojem niti se smiju navlačiti čarape koje stežu. Fiksacija uz imobilizacijsko sredstvo mora biti labava. Smrznuti donji ekstremiteti moraju biti u povišenom položaju, a položaj ozlijeđenog je ležeći. Tako imobiliziranu ozlijeđenu osobu treba odvesti na hitni prijem u najbližu zdravstvenu ustanovu.

Nemoguće je u potpunosti spriječiti sva stanja koja dovode do bljedila, ali uz određene opće preventivne mjere moguće je smanjiti rizik njegove pojave.
 
U tom smislu savjetuje se:

• uravnotežena prehrana - preporuča se pridržavati se pravila zdrave prehrane kako bi se unosili svi potrebni nutrijenti (npr. hrana bogata željezom može spriječiti anemiju zbog nedostatka željeza)
• suplementiranje hranjivih tvari koje nedostaju (npr. željezo, vitamin C, vitamin B12 ili folat)
• upravljanja stresom, tjeskobom ili strahovima
• izbjegavanje izlaganja hladnoći
• prestanak pušenja
• izbjegavanje alkohola
• upravljanje razinom šećera u krvi
• upravljanje razinom kolesterola u krvi
• upravljanje razinom krvnog tlaka
• redovita tjelovježba - najmanje 30 minuta svaki dan.