Pojačana žeđ, polidipsija - uzroci i liječenje

• Hrana. U nekim slučajevima pojačanu žeđ može uzrokovati nešto vrlo jednostavno kao što je nedavni obrok ili međuobrok Jedenje jako začinjene i slane hrane može izazvati iznenadni osjećaj žeđi jer se sol apsorbira u krvotok i zatim „izvlači“ tekućinu iz naših tkiva u cirkulaciju, što je dio prilagodbe. Međutim, taj pretjerani tlak pokreće receptore koji osjećaju prisutnost natrija u krvi. Kako bi smanjili razinu tekućine i natrija u krvotoku, bubrezi stvaraju dodatne količine mokraće. Izvlačenjem tekućine u cirkulaciju dolazi do dehidracije stanica i tkiva pa počnemo osjećati žeđ jer je neophodno obnoviti ravnotežu tekućine.

• Konzumacija previše kofeina ili alkohola.
• Intenzivno vježbanje uz obilno znojenje.
• Mučnina koja rezultira proljevom i povraćanjem.
• Trudnoća. Osjećaj žeđi, kao i mokrenje češće nego inače, čest je simptom u trudnoći i obično nije razlog za brigu. Ponekad ovi problemi mogu biti znak gestacijskog dijabetesa (vrsta dijabetesa koja pogađa žene tijekom trudnoće).
• Lijekovi koji se izdaju na liječnički recept. Pretjerana žeđ ponekad može biti nuspojava određenih vrsta lijekova. Opće je poznato da litij s vremenom može blokirati aktivnost antidiuretskog hormona (ADH) u bubrezima, i to je ono što dovodi do prekomjernog mokrenja i žeđi. I brojni drugi lijekovi, kao što su diuretici, antipsihotici, antidepresivi, antikonvulzivi, antikolinergici i alfa agonisti, mogu uzrokovati suhoću usta i stoga potaknuti žeđ. Ako mislite da vam određeni lijek uzrokuje žeđ, možda ga u dogovoru s liječnikom možete promijeniti ili smanjiti dozu.

• Dijabetes mellitus. Ako osjećate žeđ cijelo vrijeme, to bi mogao biti znak dijabetes mellitusa (šećerne bolesti), osobito ako su prisutni i drugi simptomi kao što su pojačano mokrenje, ekstreman umor, glad, neobjašnjiv gubitak težine, zamagljen vid, rane koje sporo zacjeljuju… Tijelo ne proizvodi dovoljno hormona inzulina ili ga ne koristi pravilno, a to uzrokuje nakupljanje šećera (glukoze) u krvi uslijed čega se aktivira obrambeni mehanizam koji pomaže tijelu da se riješi prekomjernog šećera putem mokraće. Prekomjerne molekule glukoze koje stižu u mokraću za sobom povlače vodu poput spužve, a to rezultira povećanim volumenom mokraće. Tijelo želi nadoknaditi tekućinu koja se pojačano gubi zbog čega mozak šalje signale da se pije više tekućine pa se zato osjeća pojačana žeđ.

• Dijabetička ketoacidoza. Kada osoba ima dijabetes glukoza ne može ući u stanice kako bi osigurala energiju pa tijelo može početi razgrađivati mast u tu svrhu. U tom procesu nastaju otrovni nusprodukti koji se nazivaju ketoni. Ako se ketoni nakupe u krvi, mogu uzrokovati da ona postane previše kisela. Ova promjena pH može dovesti do dijabetičke ketoacidoze, što potencijalno može biti fatalno. ​Rani simptomi dijabtičke ketoacidoze su jaka žeđ i česta potreba za mokrenjem. Osoba koja ima ove simptome trebala bi testirati razinu šećera u krvi. Ako GUK iznosi 240 miligrama po decilitru ili više, osoba treba provjeriti ima li ketona u mokraći.
• Dijabetes insipidus. Dijabetes insipidus nije povezan s dijabetes mellitusom, a događa se kada tijelo ne proizvodi dovoljno antidiuretskog hormona koji pomaže bubrezima da kontroliraju količinu vode u tijelu. Pretjerana žeđ jedan je od glavnih simptoma. Osim žeđi postoji čest nagon za mokrenjem i mogućnost pojave dehidracije kao komplikacije.
• Dehidracija. Dehidracija znači da tijelo nema dovoljno vode za obavljanje svojih funkcija, a žeđ je glavni simptom. Obično ćete osjećati žeđ jer ne pijete dovoljnu količinu tekućine koja je potrebna vašem tijelu. Razlog tome može biti taj što općenito ne pijete dovoljno tekućine ili je u pitanju pojačano znojenje zbog pregrijavanja (npr. nakon vježbanja), proljev i povraćanje, previše alkohola ili kofeina, visoka temperatura itd. Osim želje za vodom, drugi znakovi mogu uključivati tamno obojanu mokraću, rijetko mokrenje, suhu kožu i suha usta, umor, vrtoglavicu, glavobolju. Djeca koja su dehidrirana također mogu imati malo ili nimalo suza dok plaču i suha i ljepljiva usta, rjeđe mokre, mrzovoljna su ili troma. Ozbiljna dehidracija može uzrokovati probleme s fizičkim i mentalnim zdravljem. Srećom, kada smo dehidrirani, tijelo daje do znanja da se počne piti više tekućine. Tijekom dehidracije aktiviraju se receptori u venama i oko srca koji otkrivaju nizak volumen tekućine, kao receptori u karotidnim arterijama i aorti koji otkrivaju nizak krvni tlak. S druge strane, uslijed smanjenog protoka krvi bubrezi otpuštaju hormone koji stimuliraju receptore u mozgu, aktivirajući centar za žeđ koji se nalazi u hipotalamusu, a to onda uzrokuje pojavu osjećaja žeđi. Konzumiranje tekućine stimulira receptore u ustima i grlu koji potom daju povratnu informaciju hipotalamusu kako bi se smanjio osjećaj žeđi.

• Suha usta. Kada osjećate da su usta jako suha, možete biti žedni. Suhoća usta može biti posljedica toga što žlijezde slinovnice proizvode manje sline, ili je posljedica nekih lijekova, liječenja drugih stanja poput raka, bolesti poput Sjögrenovog sindroma, oštećenja živaca u glavi i vratu ili pušenja. Ako žlijezde slinovnice ne proizvode dovoljno sline, mogući su i drugi simptomi kao što su neugodan zadah, promjena okusa, nadražene desni, gusta i žilava slina te problemi sa žvakanjem.
• Anemija. Blaga anemija vjerojatno neće pojačati osjećaj žeđi, ali ako stanje postane ozbiljno tijelo će vjerojatno tražiti više tekućine. Ostali simptomi uključuju vrtoglavicu, osjećaj umora i slabosti, blijedu ili žućkastu kožu, ubrzan puls, znojenje.
• Hiperkalcijemija (povišena razina kalcija u krvi). Uzroci hiperkalcemije uključuju prekomjernu funkciju paratireoidnih žlijezda (hiperparatireoidizam), neku drugu bolest (tuberkuloza, sarkoidoza), pa čak i rak (pluća, dojke, bubrega, multipli mijelom). Osim žeđi, simptomi hiperkalcijemije mogu uključivati učestalije mokrenje, mučninu i povraćanje, zatvor, bol u kostima i slabost mišića, umor, mentalne probleme (zunjenost, depresija) i, rijetko, probleme sa srcem (ubrzan puls, aritmija itd.).
• Hipokalijemija (niska razina kalija u krvi). 
• Psihogena polidipsija. Dobro je znati da ako osjećamo žeđ ne znači nužno da smo dehidrirani. Psihogena polidipsija je pretjerana žeđ koja nije posljedica dehidracije, a ni uzimanja lijekova ili drugog uzroka koji se može identificirati. Neki psihijatrijski i mentalni poremećaji, poput anksioznosti i shizofrenije, mogu rezultirati pojačanim žeđanjem i kompulzivnim pijenjem vode, no pravi razlog još nije poznat. Kada je uzrok pijenja previše vode psihološki, postoji rizik od trovanja vodom, što može biti opasno.

• Krvarenje. Ako je dovoljno intenzivno da izazove veliki pad volumena krvi, krvarenje može biti uzrok pojačane žeđi.
• Gubitak tjelesnih tekućina iz krvotoka u tkiva. Uslijed teške infekcije (sepsa) ili opeklina, zatajenje srca, jetara ili bubrega.

• lijekovi koji se uzimaju
• ono što se jede i pije prije spavanja
• konzumacija alkohola prije spavanja
• temperatura zraka u spavaćoj sobi
• disanje na usta
• temeljno zdravstveno stanje osobe.

U sljedećim slučajevima biste trebali posjetiti liječnika:

• pretjerana žeđ je trajna i neobjašnjiva
• pijenje više tekućine tijekom nekoliko dana nije pomoglo
• često mokrite
• pretjerano mokrite (poliurija), npr. više od 2,5 litre dnevno
• žeđ je praćena drugim neobjašnjivim simptomima, poput zamućenog vida ili umora
• osjećate pretjeranu glad
• trudni ste.

U dijagnostičkom postupku liječnik najprije uzima anamnestičke podatke o povijesti bolesti, kao i o svim drugim eventualno postojećim bolestima te lijekovima (receptnim i bezreceptnim) i dodacima prehrani koje pacijent eventualno uzima



Neka od pitanja koje liječnik može postaviti:

• Koliko dugo osjećate pretjeranu žeđ?
• Je li se polidipsija razvila naglo ili polako?
• Mijenja li se jačina žeđi tijekom dana ili ostaje ista?
• Jeste li nedavno promijenili način prehrane? Jedete li više slanu ili začinjenu hranu?
• Je li vam se povećao apetit?
• Jeste li imali neobjašnjivi gubitak težine ili debljanje?
• Je li se razina tjelesne aktivnosti promijenila?
• Koji se drugi simptomi pojavljuju u isto vrijeme?
• Jeste li nedavno pretrpjeli opekline ili druge ozljede?
• Znojite li se puno?
• Koliko često mokrite i koju količinu?
• Mokrite li češće ili rjeđe nego inače? Mokrite li više ili manje nego inače?
• Jeste li primijetili krvarenje?
• Znojite li se više nego inače?
• Jeste li primijetili otekline na tijelu?
• Koje lijekove uzimate?

Nakon fizikalnog pregleda liječnik može tražiti laboratorijske testove:

• glukoza u krvi
• kompletna krvna slika (broj bijelih krvnih stanica, broj crvenih krvnih stanica, broj trombocita, ukupna količina hemoglobina u krvi, hematokrit (dio krvi koji se sastoji od crvenih krvnih stanica), diferencijalna krvna slika (analiza bijelih krvnih stanica)
• kalcij u serumu
• natrij u serumu
• osmolalnost seruma
• analiza mokraće (biokemijski parametri, osmolalnost, elektroliti).

I vođenje zapisa o stupnju žeđi, unosu tekućine i razinama šećera u krvi može pomoći liječniku da odluči što dalje učiniti.

Liječnik će na temelju rezultata pregleda i pretraga preporučiti uzročno liječenje (npr. liječenje dijabetesa ako se utvrdi da je to razlog, psihološka procjena ako posumnja da bi uzrok mogao biti psihološki problem itd.) ili uputiti pacijenta na daljnju specijalističku obradu.

U suočavanju sa žeđu ključna je hidratacija.

Voda

Pijenje vode jedan je od najboljih načina da tijelo ostane hidrirano i spriječi se žeđ. Količina vode koju treba popiti varira i ovisi o individualnom zdravlju, razini aktivnosti, spolu, dobi itd.



Tekućina s elektrolitima

Elektroliti kao što su natrij i kalij pomažu u nesmetanom radu tjelesnih stanica. Ako se elektroliti gube znojenjem poželjno je piti tekućinu s elektrolitima, poput nekih sportskih napitaka. U slučaju značajnog povraćanja i/ili proljeva uputno je koristiti oralnu rehidracijsku otopinu (ORS).  

Izbjegavati alkohol, kofeinska i slatka pića

Općenito, treba izbjegavati tekućine koje sadrže prekomjernu količinu šećera jer bi to na kraju moglo dovesti do nekontrolirane razine šećera u krvi i češćeg mokrenja.

Također treba izbjegavati alkohol i napitke s kofeinom, poput kave i gaziranih pića jer imaju diuretski učinak, tj. izvlače vodu iz tijela i potiču dehidraciju.

Jesti određenu hranu

Namirnice koje imaju visok sadržaj vode pomažu da tijelo ostane hidrirano, a neke od njih nude i esencijalne nutrijente koje tijelo treba:

• povrće - krastavci i celer imaju visok sadržaj vode i malo kalorija, što ih čini savršenim međuobrokom
• voće - lubenica i jagode izvrstan su izbor jer ih 91 posto udjela vode čine izvrsnim slatki poslasticama, posebno po vrućem vremenu.

Na temelju pregleda i krvnih pretraga, liječnik će preporučiti liječenje temeljnog stanja koje uzrokuje polidipsiju.

Ako testovi pokažu da je u pitanju dijabetes mellitus, preporučit će se tretmani koji će pomoći u kontroli razine šećera u krvi.

U slučaju da se kod oboljelih od dijabetes mellitusa razvila dijabetička ketoacidoza, oboljeli će možda trebati liječenje u bolnici kako bi se nadoknadili izgubljena tekućina i elektroliti, što može uključivati intravensku primjenu inzulina i tekućine za rehidraciju.

Liječenje dijabetes insipidusa može uključivati pijenje više tekućine kako bi se spriječila dehidracija ili se pacijenta upućuje na daljnje savjetovanje specijalisti.

Ako su lijekovi razlog pojačanog žeđanja, liječnik može prilagoditi dozu ili promijeniti lijek.

Liječenje psihogene polidipsije može uključivati psihološko savjetovanje koje će ujedno pomoći da pacijent postane svjesniji konzumacije vode.
 

KOLIKO TEKUĆINE INAČE TREBAMO?

Svaka stanica, tkivo i organ u tijelu trebaju vodu. Voda pomaže tijelu u održavanju normalne tjelesne temperature, podmazivanju zglobova, zaštiti mozga i leđne moždine, oslobađanju od štetnih tvari (putem znojenja, mokrenja i pražnjenja crijeva) i brojnim drugim procesima.

Količina vode koju osoba treba ovisi o različitim čimbenicima, uključujući koliko je aktivna i klima u kojoj živi. Dodatnu tekućinu treba unositi tijekom vrućeg vremena, intenzivne tjelesne aktivnosti, proljeva i povraćanja, visoke tjelesne temperature.

Tekućinu treba redovito piti tijekom dana. Unos tekućine može se povećati jedući hranu bogatu vodom, kao što su celer, lubenica, rajčice, naranče, dinje.

Dobar način kako saznati unosimo li dovoljno tekućine je provjera mokraće: ako je urin svijetle boje, ima puno volumena i nema jak miris, vjerojatno se unosi dovoljno tekućine.

​Ako unos tekućine ne zadovoljava i ne odgovaramo na osjećaj žeđi pijenjem tekućine, dolazi do dehidracije.