Dijabetes insipidus - simptomi i liječenje

Dijabetes insipidus (DI) je rijedak poremećaj koji potiče tijelo na stvaranje velike količine mokraće bez boje i mirisa te dovodi do neravnoteže tekućina u tijelu. Dok većina ljudi izmokri jednu do tri litre mokraće dnevno, osobe s DI mogu izmokriti i do 20 litara na dan. Osobe s ovim poremećajem moraju često mokriti (poliurija), osjećaju jaku žeđ i piju puno tekućine (polidipsija).

Ako oboljeli od dijabetes insipidusa ne pije dovoljno tekućine da nadoknadi pojačani gubitak mokrenjem, može dehidrirati, što je potencijalno opasno za zdravlje. Održavanje pravilne ravnoteže vode pijenjem dovoljno tekućine ključno je za djecu s DI, međutim, ispijanje previše vode također je opasno jer može dovesti do rijetkog stanja koje se zove trovanje vodom. Zbog toga je dijabetes insipidus ozbiljno stanje koje zahtijeva medicinsko liječenje.

Dijabetes insipidus može biti kroničan (doživotan) ili privremen, te blag ili težak, ovisno o uzroku.

U podlozi nastanka obično je problem s antidiuretskim hormonom (ADH) ili vazopresin) - ili ga tijelo ne proizvodi dovoljno ili ga bubrezi ne koriste na pravi način.

Postoji nekoliko vrsta dijabetes insipidusa i često se mogu uspješno liječiti. Iako ne postoji lijek, dostupno liječenje može ublažiti simptome (ublažavanje žeđi, smanjenje količine mokraće koje tijelo stvara i sprječavanje dehidracije).
 

DIJABETES INSIPIDUS versus DIJABETES MELITUS

Diabetes insipidus i diabetes mellitus dva su različita stanja s različitim uzrocima i načinima liječenja. Dijele samo naziv 'dijabetes' jer oba uzrokuju pojačanu žeđ i učestalo mokrenje.

'Dijabetes' dolazi od grčke riječi 'diabainein', što znači 'proći' - slično tekućinama koje brzo prolaze kroz tijelo u ovakvim uvjetima.

Diabetes mellitus (poznat kao dijabetes tipa 1, dijabetes tipa 2 ili gestacijski dijabetes) odnosi se na visoku razinu šećera u krvi koju bubrezi pokušavaju izlučiti putem mokraće i često se jednostavno naziva dijabetes. Događa se kada gušterača ne proizvodi nimalo ili dovoljno inzulina ili tijelo ne koristi pravilno inzulin koji proizvodi. Ako tijelo nema inzulina za pretvaranje glukoze u energiju, počinje razgrađivati masno tkivo i mišiće, pri čemu se stvaraju ketoni koji zakiseljavaju krv. Tijelo se pokušava riješiti ketona putem mokraće, zbog čega simptomi dijabetesa često uključuju jaku žeđ i učestalo mokrenje.

Dijabetes insipidus ne utječe na razinu šećera u krvi nego je problem što bubrezi ne mogu pravilno koncentrirati mokraću. Događa se kada tijelo ne proizvodi dovoljno antidiuretskog hormona (ADH) ili ga bubrezi ne koriste pravilno. Tijelo treba ADH da zadrži odgovarajuću količinu vode, a bez ADH tijelo gubi vodu putem mokraće.

Riječ 'insipid' znači bez okusa. Primarni simptom dijabetes insipidusa je bistra mokraća bez mirisa.

Riječ 'mellitus' znači slatko. Primarni simptom dijabetes mellitusa mokraća slatkog mirisa.

 

Dijabetes insipidus se događa kada tijelo ne može uravnotežiti razinu tekućine na zdrav način.

Tekućina iz krvi filtrira se u bubrezima kako bi se uklonio otpad, nakon čega se veći dio tekućine vraća u krvotok, a otpad i manja količina tekućine izlučuje su kao mokraća.

Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin pomaže regulirati ravnotežu vode u tijelu kontrolirajući količinu vode koju bubrezi ponovno apsorbiraju dok filtriraju otpad iz krvi. Stvara se u dijelu mozga koji se naziva hipotalamus, a zatim pohranjuje u hipofizi, maloj žlijezdi smještenoj u dnu mozga.

Tijelo normalno proizvodi i otpušta više ADH u slučaju dehidracije ili pada krvnog tlaka. Povećanje razine ADH signal je bubrezima da čuvaju tekućinu izvlačenjem tekućine iz mokraće i vraćanjem u krvotok. Međutim, ako tijelo ne može proizvesti dovoljno ADH, tekućina se pojačano izlučuje putem mokraće.

Stanja koja uzrokuju da mozak proizvodi premalo ADH ili poremećaji koji blokiraju učinak ADH uzrokuju da tijelo proizvodi previše mokraće.



Uzrok neravnoteže tekućine ovisi o vrsti dijabetes insipidusa.
 
Centralni dijabetes insipidus

Centralni DI je najčešći tip, a znači da tijelo ne proizvodi dovoljno ADH, odnosno da oštećenje utječe na proizvodnju, skladištenje ili otpuštanje ADH.

Može ga uzrokovati oštećenje hipotalamusa ili hipofize kirurškim zahvatom, tumorom, ozljedom glave ili bolešću. U pitanju može biti i nasljedni poremećaj (često u dojenčadi i djece), ali i autoimuna reakcija koja uzrokuje da imunosni sustav ošteti stanice koje stvaraju ADH.
 
Nefrogeni dijabetes insipidus

Nefrogeni DI nastaje kada hipofiza proizvodi dovoljno ADH, ali ga bubrezi ne prepoznaju zbog nasljedne ili stečene bolesti bubrega i ne reagiraju na hormon kako bi trebali. Uzrok tog problema može biti:

• nasljedni poremećaj
• određeni lijekovi (uključujući litij, tetraciklin i antivirusne lijekove)
• neravnoteža elektrolita - npr. niska razina kalija u krvi ili visoka razina kalcija u krvi
• opstrukcija ili infekcija u mokraćnom sustavu
• kronično stanje bubrega (rijetko).

Gestacijski dijabetes insipidus

Gestacijski DI je rijetko, privremeno stanje koje se može razviti tijekom trudnoće. Javlja se kada posteljica stvara previše određenog enzima koji razgrađuje majčin ADH. Budući da jetra igraju ulogu u obuzdavanju enzima koji razgrađuje ADH, bolesti i stanja koja utječu na funkciju jetara također povećavaju rizik. Primjeri uključuju višeplodne trudnoće (zbog više tkiva posteljice) preeklampsiju i HELLP sindrom (ozbiljno stanje koje potencijalno može zakomplicirati trudnoću, nazvano prema tri značajke - hemoliza, povišena razina jetrenih enzima i niska razina trombocita).


 
Gestacijski DI također se može pojaviti uslijed povećane razine prostaglandina, hormonu sličnih supstancija koje bubrege čine manje osjetljivima na ADH.

Gestacijski DI obično nestaje ubrzo nakon završetka trudnoće. Ne smije se brkati s gestacijskim dijabetesom, tipom dijabetes mellitusa koji se može razviti tijekom trudnoće.
 
Dipsogeni dijabetes insipidus

Dipsogeni DI još se naziva primarna polidipsija. Osobe s ovim poremećajem stalno osjećaju žeđ i piju puno tekućine. Može biti uzrokovan oštećenjem mehanizma za regulaciju žeđi u hipotalamusu, a povezuje se i s mentalnim bolestima, poput shizofrenije.
 
Dijabetes insipidus nepoznata uzroka

Ponekad nije moguće pronaći jasan uzrok dijabetes insipidusa. U tom slučaju korisno je često ponavljati testiranje tijekom vremena, jer se na kraju može utvrditi temeljni uzrok.
 

Iako svatko može dobiti dijabetes insipidus, pod većim rizikom su osobe koje:

• imaju obiteljsku povijest tog dijabetes insipidusa
• uzimaju određene lijekove, poput diuretika, koji mogu uzrokovati probleme s bubrezima
• imaju određene metaboličke poremećaje, poput visoke razine kalcija u krvi ili niske razine kalija u krvi
• su imale ozbiljnu ozljedu glave ili operaciju mozga.

Trudnice koje su izložene većem riziku od razvoja gestacijskog dijabetes insipidusa su one koje imaju višeplodnu trudnoću ili stanje koje utječe na funkciju jetara (poput preeklampsije i HELLP sindroma).
 

Simptomi dijabetes insipidusa kod odraslih

• učestalo mokrenje, danju i noću
• povećan volumen mokraće svaki put kada se mokri
• blijeda do bezbojna mokraća
• pretjerana žeđ (polidipsija), koja može uzrokovati nekontroliranu želju za vodom
• osjećaj jake žeđi i vrlo često pijenje tekućine
• slabost
• bolovi u mišićima
• mrzovolja ili zbunjenost
• vrtoglavica
• tromost.

Simptomi dijabetes insipidusa kod dojenčadi i djece

• velika količina blijede mokraće koja rezultira teškim, mokrim pelenama
• mokrenje u krevet
• pretjerana žeđ, s preferiranjem vode i hladnih tekućina
• suha koža
• gubitak težine.
• slabo napredovanje u rastu
• povraćanje
• razdražljivost
• vrućica
• zatvor
• glavobolja
• problemi sa spavanjem
• problemi s vidom.

Ako primijetite bilo koji od gore navedenih simptoma kod svog djeteta ili tinejdžera, nazovite pedijatra. Pojačano mokrenje i blijeda mokraća bez mirisa uvijek bi trebali biti signal za neravnotežu vode.

Djeca s DI također su izložena povećanom riziku od dehidracije ako ne nadoknade izgubljenu tekućinu, pa ih treba promatrati zbog znakova dehidracije, kao što su suha usta, tromost, slabost mišića, vrtoglavica, malo ili nimalo suza plač, ubrzan rad srca, groznica, nedostatak znojenja i jaka žeđ.

Iako je dijabetes insipidus rijedak, to nije jedino stanje koje uzrokuje navedene simptome. Ekstremna žeđ i učestalo mokrenje značajni su znakovi da nešto u tijelu ne radi kako treba i da je potrebno liječenje.
 

Dijabetes insipidus koji nije pod kontrolom može povećati vjerojatnost razvoja komplikacija.

Dehidracija

S obzirom da dijabetes insipidus otežava tijelu zadržavanje vode uslijed čega gubi previše tekućine i elektrolita, dehidracija je glavna komplikacija, koja može biti i po život opasna. Događa se ako se dijabetes insipidus ne liječi ili oboljeli prestane piti tekućinu.

Ako osjetite simptome dehidracije, otiđite u najbližu bolnicu što je prije moguće:

• vrtoglavica ili ošamućenost
• tromost, jaki umor
• suha usta, usne i oči
• poteškoće u obavljanju jednostavnih mentalnih zadataka
• mučnina
• nesvjestica.

Neravnoteža elektrolita

Dijabetes insipidus može promijeniti razinu minerala u krvi koji održavaju tjelesnu ravnotežu tekućina. Ti minerali, koji se nazivaju elektroliti, uključuju natrij i kalij.

Mogući simptomi neravnoteže elektrolita:

• glavobolja
• razdražljivost ili zbunjenost
• slabost, pojačan osjećaj umora
• bol u mišićima
• mučnina
• povraćanje
• gubitak apetita.

Manjak sna

Dijabetes insipidus može dovesti do nokturije (medicinski izraz za buđenje noću radi mokrenja) i tako negativno utjecati na spavanje.
 

Osim anamnestičkih podataka o povijesti bolesti (osobnoj i obiteljskoj) i fizikalnog pregleda, na raspolaganju je nekoliko dijagnostičkih pretraga.

Test deprivacije vode. Najjednostavnija je i najpouzdanija metoda za dijagnosticiranje dijabetes insipidusa. Provodi se pod strogim nadzorom, a određenim ljudima može biti potrebna i hospitalizacija kako bi se osiguralo da se izvodi sigurno. Uključuje neuzimanje tekućine nekoliko sati kako bi se vidjelo kako tijelo reagira. Tijekom testa, prate se promjene tjelesne težine, kao i razine natrija u krvi, razine osmolalnosti krvi koja pokazuju jesu li prisutne otopljene čestice poput minerala, razine ADH u krvi te količine i sastava mokraće. Osim mjerenja razine ADH, liječnik može dati sintetski ADH tijekom testa kako bi vidio reagiraju li bubrezi na ADH prema očekivanjima. Ako imate dijabetes insipidus, nastavit ćete mokriti velike količine svijetlo obojene mokraće (dok biste u suprotnom mokrili samo malu količinu koncentrirane, tamno žute mokraće).

Test mokraće. Analiza mokraće može pokazati je li mokraća koncentrirana ili previše razrijeđena i vodenasta i kakva je koncentracija soli i drugih otpadnih tvari - ako je u pitanju dijabetes insipidus, uzorak mokraće će imati visoku koncentraciju vode i nisku koncentraciju otpadnih tvari.  Također može pokazati je li razina glukoze ili ketona previsoka, što onda ukazuje na dijabetes mellitus, a ne na dijabetes insipidus.



Krvne pretrage. Provjera razine određenih tvari u krvi, poput natrija, kalija i kalcija, može pomoći u postavljanju dijagnoze i može biti korisna u prepoznavanju tipa dijabetes insipidusa. Test krvi za provjeru razine antidiuretskog hormona (ADH). Test krvi za provjeru razine glukoze kako bi se isključio dijabetes mellitus.

Magnetna rezonancija. Slikovni testovi poput MRI pomažu utvrditi uzrokuju li bolest problemi s hipofizom ili hipotalamusom.

Genetsko testiranje (probir). Liječnik može predložiti ovaj test kako bi se potražio nasljedni oblik dijabetes insipidusa na temelju obiteljske povijesti bolesti. 

Stimulacijski testovi. Tijekom ovih testova dobiva se intravenozno otopina koja potiče tijelo na proizvodnju ADH. Rezultati mogu pokazati je li u pitanju dijabetes insipidus ili drugo stanje koje se naziva primarna polidipsija, zbog kojeg se također može piti puno tekućine.


 

Glavni način liječenja je unos dovoljno tekućine kako bi se spriječila dehidracija, što pak može poremetiti uobičajeni način života, uključujući i spavanje. Liječenje se u načelu razlikuju ovisno o uzroku.

Centralni dijabetes insipidus

Ako je uzrok poremećaj u hipofizi ili hipotalamusu, kao što je tumor, taj se poremećaj najprije liječi.

Izvan toga, prva linija liječenja je sintetski hormon dezmopresin koji nadomješta nedostajući antidiuretski hormon (ADH) i smanjuje količinu mokraće koju tijelo stvara. Desmopresin se može uzimati u obliku injekcije, tableta ili spreja za nos.

U slučaju centralnog DI, vjerojatno je da tijelo još uvijek proizvodi nešto ADH, čija se količina može mijenjati iz dana u dan, a to znači da se potrebna količina desmopresina također može mijenjati. Uzimanje više dezmopresina nego što je potrebno može uzrokovati zadržavanje vode, a u nekim slučajevima i potencijalno ozbiljnu nisku razinu natrija u krvi. Zato je važno razgovarati s liječnikom o tome kako i kada prilagoditi dozu dezmopresina.


 
Nefrogeni dijabetes insipidus

Liječenje nefrogenog DI složenije je i ponekad uključuje kombinaciju pristupa. Budući da kod ovog oblika bubrezi ne reagiraju ispravno na ADH, dezmopresin neće pomoći. Umjesto toga, liječnik može savjetovati dijetu s malo soli i proteina što će pomoći bubrezima da proizvode manje mokraće

U nekim slučajevima nefrogeni DI može nestati nakon liječenja uzroka. Na primjer, ako su simptomi uzrokovani lijekovima koje pacijent uzima, prestanak uzimanja lijekova može pomoći (ne prestati s uzimanjem lijekova bez prethodnog razgovora s liječnikom!) ili poduzimanje koraka za uravnoteženje količine kalcija ili kalija u tijelu može biti dovoljno za rješavanje problema.

Liječenje diuretikom hidroklorotiazidom može ublažiti simptome. Iako taj lijek povećava izlučivanje mokraće, kod nekih ljudi s nefrogenim DI može smanjiti izlučivanje mokraće.

Ostali tretmani mogu uključivati nesteroidne protuupalne lijekove ili druge vrste diuretika.

Možda će trebati neko vrijeme da se pronađe prava kombinaciju koja pacijentu najviše odgovara.

Gestacijski dijabetes insipidus

Liječenje gestacijskog DI uključuje uzimanje sintetskog hormona dezmopresina (koji je siguran i za majku i za dijete) jer posteljica trudnice ne uništava dezmopresin kao vazopresin.

Dipsogeni dijabetes insipidus

Ne postoji poseban tretman za ovaj dipsogeni DI osim smanjenja količine tekućine koja se pije i praćenja statusa elektrolita. Ako je stanje povezano s mentalnom bolešću, liječenje osnovne bolesti može ublažiti simptome.​ Ako se oboljeli mnogo puta budi noću radi mokrenja, liječnik može preporučiti da malu dozu dezmopresina prije spavanja.
 

NUSPOJAVE DEZMOPRESINA

Dezmopresin je općenito vrlo siguran za korištenje i ima malo nuspojava.

Moguće nuspojave mogu uključivati: glavobolju, bolove u trbuhu, mučninu, začepljen nos, curenje iz nosa, krvarenje iz nosa.

Ako se uzme previše dezmopresina ili pije previše tekućine tijekom uzimanja, to može uzrokovati zadržavanje previše vode u tijelu i uzrokovati sljedeće simptome:
* glavobolja
* vrtoglavica
* osjećaj nadutosti
* niska razina natrija (soli) u krvi (hiponatrijemija), čiji su simptomi jaka ili dugotrajna glavobolja, zbunjenost, mučnina i povraćanje - ako osjetite simptome hiponatrijemije, nazovite hitnu pomoć ili otiđite u najbližu bolnicu što je prije moguće.

 

Većina ljudi s dijabetes insipidusom može spriječiti ozbiljne probleme i živjeti normalnim životom ako slijede preporuke liječnika i drže simptome pod kontrolom. Ujedno je važno redovito posjećivati liječnika kako bi se  utvrdilo da liječenje djeluje i da su lijekovi dobro dozirani.

Rizik od komplikacija i smrti veći je za dojenčad, starije osobe i osobe s mentalnim problemima jer mogu imati poteškoća s prepoznavanjem žeđi ili ne mogu ništa učiniti u vezi s tim.

Istraživači nisu otkrili da prehrana, dijeta i prehrana igraju ulogu u nastanku ili prevenciji dijabetes insipidusa.