Poremećaji u radu žlijezda slinovnica
Do poremećaja u radu žlijezda slinovnica mogu dovesti opstrukcija istjecanja sline, upala, infekcija i tumori, s tim da uzroci mogu biti povezani sa žlijezdom ili su sekundarni zbog drugih uzroka
Žlijezde slinovnice
Slinovnice su žlijezde koje proizvode slinu, a smještene su oko usne šupljine i ždrijela, to jest pridružene početnom dijelu probavnog sustava.
Slina se u malim količinama trajno izlučuje u usnu šupljinu, osiguravajući joj vlažnost, a u većim količinama kad jedemo, što pomaže omekšavanju hrane, čime počinje proces probave.
Postoje tri para velikih žlijezda slinovnica i puno malih slinovnica povezanih sa sluznicom usne šupljine.
Velike žlijezde slinovnice su:
- parotidna žlijezda (lijeva i desna) - nalazi se ispod i ispred uške, a parotidni kanal odvodi slinu u usta s unutarnje strane obraza, nasuprot gornjih zubi
- submandibularna žlijezda (lijeva i desna) - nalazi se ispod dna usne šupljine, tik ispod donje čeljusti, a slina se izlučuje putem izvodnog kanala u dnu usne šupljine
- sublingvalna žlijezda (lijeva i desna) - nalazi se ispod jezika i drenira se kroz izvodne kanale na dnu usne šupljine.
Uzroci poremećaja u radu žlijezda slinovnica
Do poremećaja u radu žlijezda slinovnica i pojave kliničkih simptoma mogu dovesti opstrukcija istjecanja sline, upala, infekcija i tumori.
Opstrukcija
Opstrukcija istjecanja sline najčešće nastaje u parotidnoj i submandibularnoj žlijezdi, i to zbog stvaranja kamenaca u izvodnom kanalu žlijezde.
Simptomi oticanja žlijezda tipično nastaju za vrijeme jela zbog otežana dreniranja sline - žlijezda otekne, što može uzrokovati bol, a poslije i upalu. Drenaža sline može biti otežana i zbog povećanih limfnih čvorova koji se nalaze u blizini žlijezde, a koji mogu pritiskati na žlijezdu ili izvodne kanale.
Kamenci u izvodnim kanalima slinovnica (sijalolitijaza) obično nastaju zbog oslabljena protoka sline, što dovodi do otežana ispiranja odumrlih stanica i olakšana taloženja mineralnih soli. Više od 90 posto kamenaca nastaje u submandibularnoj žlijezdi, vjerojatno zbog oblika i dužine izvodnog kanala. U parotidi nastaju rijetko, a u ostalim iznimno.
Zbog opstrukcije protoka sline zahvaćena žlijezda otekne, što može biti bolno, a najizraženije je tijekom jela. Većina kamenaca vidljiva je na rtg snimkama, a ostale dokazujemo ultrazvukom i sijalogramom (rtg snimanje uz davanje kontrasta u kanal).
Liječenje je moguće odstranjenjem kamenaca, ako su palpabilni i ako nema znakova kronične infekcije žlijezde. Kad se kamenac ne može palpirati i kad je žlijezda kronično upaljena, odstranjuje se cijela žlijezda slinovnica.
Upala
Nastaje u uvjetima oslabljene drenaže sline, primjerice zbog kamenaca, suženja (striktura) izvodnih kanala ili stanja dehidracije organizma (starije osobe). Tada se stvaraju uvjeti u kojima se bakterije mogu razmnožavati i izazvati upalu.
Upala slinovnice može se zakomplicirati i stvaranjem gnojne upale (apscesa), što zahtijeva liječenje kirurškom drenažom.
Posebna podgrupa bolesti koje dovode do upale i uvećanja slinovnica su autoimune bolesti (npr. Sjögrenov sindrom, u sklopu kojeg bolesnici pate od suhoće sluznice usta i oka). Takva stanja mogu nastati i kod drugih sistemskih bolesti, kao što je reumatoidni artritis. Kad su metabolički poremećaji posrijedi, žlijezde slinovnice mogu biti zahvaćene i u sklopu šećerne bolesti.
Bolesti žlijezda slinovnica mogu nastati zbog različitih uzroka povezanih sa samom žlijezdom ili sekundarno zbog drugih uzroka
Infekcija
Najčešća infekcija slinovnica su zaušnjaci (mumps). To je akutna virusna zarazna bolest koja ponajprije zahvaća parotidne žlijezde, a može dovesti i do upale gušterače, spolnih žlijezda i mozga. Najčešće se javlja kod djece. Specifično liječenje ne postoji, a prevencija se provodi cijepljenjem.
Tumori
Benigni i maligni tumori žlijezda slinovnica obično se pojavljuju kao bezbolna tvrda tvorba koja raste unutar jedne od žlijezda. Svaku takvu izraslinu na sluznici ili onu koja mijenja normalan izgled žlijezde treba pokazati liječniku.
Rijetko nastaju u više od jedne žlijezde. Mogu zahvatiti kako velike slinovnice tako i brojne male slinovnice sluznice obraza, usana i nepca.
Maligni tumori mogu ubrzano rasti, u početku bezbolno, a u kasnijem stadiju mogu uzrokovati bol i poremećaj funkcije okolnih živaca (takvu situaciju ne treba čekati!).
Dijagnostika bolesti žlijezda slinovnica
U slučaju sumnje na bolest žlijezda slinovnica treba se obratiti liječniku specijalisti otorinolaringolog i i kirurgu glave i vrata.
Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju pomne anamneze, pregleda, laboratorijskih testova, ultrazvučnog pregleda i radioloških metoda pretrage.
Ako se posumnja na opstrukciju kanala kamencem, koji se nalazi relativno blizu otvora kanala na sluznici usne šupljine, uz lokalnu anesteziju može se proširiti izvodni kanal i tako odstraniti kamenac. Položaj kamenca može se uspješno vidjeti rendgenskim snimkom.
Ako se dijagnosticira uvećanje žlijezde zbog novostvorene izrasline, potrebno je dodatnim pretragama bolje prikazati narav promjene. Tada se primjenjuju ultrazvučne i radiološke metode, a u mnogim slučajevima dolazi u obzir i citološka punkcija koja prva na osnovi promjena stanica govori o naravi promjene.
Bolesti žlijezda slinovnica - liječenje
Liječenje bolesti žlijezda slinovnica provodi specijalist otorinolaringolog i kirurg glave i vrata. Dijelimo ga na dvije osnovne kategorije - konzervativno i kirurško, a kojem ćemo se načinu prikloniti u određenom slučaju, ovisi o naravi problema.
Ako je riječ o sistemskom uzroku bolesti, liječenje je konzervativno i liječi se cijelo tijelo, a ne samo žlijezda slinovnica. Potrebno je liječiti osnovni uzrok koji je i doveo do poremećaja, s tim da je u tim slučajevima katkad potrebno konzultirati i liječnike drugih specijalnosti.
Kad je poremećaj nastao zbog opstrukcije kanala ili je opstrukcija dovela do upale, liječenje se provodi antibioticima. Uzrok opstrukcije katkad se može sanirati i kirurški te tako omogućiti oporavak. Kronične recidivne upale najbolje je liječiti kirurškim odstranjenjem bolesne žlijezde.
Kad u žlijezdi nastane novostvorena izraslina, ona se liječi odstranjenjem žlijezde. Većina tih izraslina benigne je naravi i ne zahtijeva dodatno liječenje.
Kod operacija parotidne žlijezde najveća pozornost posvećuje se očuvanju sedmoga kranijalnog živca (n. facialis), koji inervira mišiće lica odgovorne za mimiku. Kod malignih tumora u parotidnoj žlijezdi kirurško liječenje često se poslijeoperativno kombinira s radioterapijom. Sličan je princip liječenja i kod submandibularne žlijezde. Liječenje je kirurško, to jest odstranjuje se žlijezda, a kod malignih promjena kombinira se s radioterapijom.
Ako sažmemo sve rečeno, možemo zaključiti da bolesti žlijezda slinovnica mogu nastati zbog različitih uzroka povezanih sa samom žlijezdom ili sekundarno zbog drugih uzroka.
S obzirom na to da kirurško liječenje podrazumijeva odstranjenje žlijezde, treba reći kako izlučivanje sline, vlaženje sluznice i probava hrane nisu oštećeni ako nedostaje ta žlijezda.
U svakom slučaju, ako postoji sumnja na izraslinu u žlijezdi, treba se što prije javiti na pregled kako bi se utvrdila narav promjene i primijenilo odgovarajuće liječenje.
Izvor fotografija: Shutterstock i arhiva autora