Poremećaji prehrane - vrste, simptomi i liječenje

Poremećaj prehrane je složen problem mentalnog zdravlja kojeg karakterizira poremećaj odnosa prema jelu, tjelesnoj težini i slici o izgledu vlastitog tijela, što dovodi do poremećena unosa hrane, narušavanja fizičkog zdravlja i psihoemocionalnog funkcioniranja.
 
Poremećaj prehrane ne odnosi se samo na hranu. Može se odnositi na teške ili bolne osjećaje s kojima se osoba teško suočava, a usredotočenost na hranu može biti način da prikrije te probleme, čak i od sebe samoga.
 
Ovi poremećaji pogađaju sve društvene slojeve, bez rasne ili geografske barijere, mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi i utjecati na bilo koji spol. Ipak, najčešće se razvijaju u adolescenciji i mladoj odrasloj dobi, a neki od njih, osobito anoreksija nervoza i bulimija nervoza, češći su u žena.
 
Poremećaji prehrane često se javljaju zajedno s drugim psihijatrijskim poremećajima, a najčešće su to poremećaji raspoloženja i anksioznost, opsesivno-kompulzivni poremećaj te poremećaji ovisnosti o alkoholu i drogama.
 
Dokazi upućuju na to da geni i nasljednost igraju ulogu u tome zašto su neki ljudi izloženi većem riziku od poremećaja prehrane, iako mogu pogoditi i one koji nemaju obiteljsku povijest bolesti.
 
Ostali čimbenici koji mogu pridonijeti pojavi poremećaja prehrane su povijest traume (fizičke, emocionalne ili seksualne), sklonost dijetama, dijabetes (do jedne četvrtine žena s dijabetesom tipa 1 razvije poremećaj prehrane), uključivanje u aktivnosti koje se fokusiraju na vitak izgled (npr. modeling), velike životne promjene (nova škola, novi posao, preseljenje, razvod i sl.), perfekcionističke tendencije itd.
 
U teškim slučajevima mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene posljedice, a ako se ne liječe mogu dovesti i do smrtnog ishoda.
 
Osobe s poremećajem prehrane mogu imati različite simptome. Uobičajeni simptomi uključuju ozbiljnu restrikciju hrane ili izbjegavanje određene hrane, prejedanje, čišćenje povraćanjem ili zlouporabom laksativa ili kompulzivno pretjerano vježbanje
 
Kod osoba se poremećajem prehrane nije neuobičajen ambivalentan stav prema liječenju kao i poricanje postojanja problema. Međutim, uz odgovarajuću medicinsku skrb, osobe s poremećajima prehrane mogu ponovno uspostaviti zdrave prehrambene navike i oporaviti svoje emocionalno i psihičko zdravlje.
 
Liječenje treba obuhvatiti psihološke, bihevioralne, prehrambene i druge medicinske komplikacije.

U poremećaje prehrane ubrajaju se: anoreksija nervoza, bulimija nervoza, poremećaj prejedanja, pika, poremećaj ruminacije, izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane i drugi specificirani poremećaj hranjenja ili prehrane (OSFED). 
 
1) Anoreksija nervoza
 
Anoreksiju nervozu karakterizira ograničavanje unosa hrane, odnosno kalorija, ponekad i do točke samoizgladnjivanja, što rezultira gubitkom težine i niskom težinom u odnosu na visinu i dob. Kod odrasle osobe s anoreksijom nervozom indeks tjelesne mase (BMI) obično je ispod 18,5.
 

 
U podlozi poremećaja je opsesivna želja za mršavljenjem uslijed mentalno iskrivljene slike izgleda vlastitog tijela.
 
Ozbiljne medicinske komplikacije mogu biti opasne po život i uključuju abnormalnosti srčanog ritma (posebno u pacijenata koji povraćaju ili koriste laksative), probleme s bubrezima ili konvulzije.
 
Liječenje anoreksije nervoze uključuje pomoć oboljelima da normaliziraju svoje ponašanje u prehrani i kontroli tjelesne težine te povrate svoju težinu.
 
Saznajte više o uzrocima, simptomima i liječenju anoreksije nervoze.
 
2) Bulimija nervoza
 
Osobe s bulimijom nervozom se prejedaju, odnosno unose velike količine hrane u vrlo kratkom vremenu, bez kontrole nad time što ili koliko jedu. Prejedanje se često odvija u tajnosti i povezano je s osjećajem srama ili neugode. Događa se najmanje jednom tjedno.
 

 
Kako bi se spriječilo debljanje, bulimična osoba se nakon prejedanja prisiljava na izbacivanje unesenih kalorija (pročišćavanje) povraćanjem, uzimanjem laksativa ili tableta za mršavljenje ili pretjeranim vježbanjem.
 
Kao i kod anoreksije nervoze, u podlozi poremećaja nalazi se iskrivljena slika izgleda vlastitog tijela i negativna slika o sebi.
 
Bulimija nervoza može dovesti do rijetkih, ali potencijalno smrtonosnih komplikacija, uključujući pucanje jednjaka, pucanje želuca i opasne srčane aritmije. Stoga je medicinski nadzor u slučajevima teške bulimije nervoze važan za prepoznavanje i liječenje mogućih komplikacija.
 
Saznajte više o uzrocima, simptomima i liječenju bulimije nervoze.
 
3) Poremećaj prejedanje (Binge Eating Disorder, BED)

Poremećaj prejedanja podrazumijeva često uzimanje velike količine hrane čak i kad osoba nije gladna. Osoba osjeća odsutnost kontrole i nije u stanju prestati jesti prilikom napada prejedanja. Može jesti brzo u većim količinama, ili grickati hranu cijeli dan.



Ljudi bilo koje dobi mogu imati poremećaj prejedanja, ali često počinje u kasnim tinejdžerskim godinama ili ranim 20-ima. Češći je kod žena nego kod muškaraca.

• obiteljska povijest - vjerojatnost pojave poremećaja raste ako su ga imali roditelji, braća ili sestre
• dijeta - prije nastupa poremećaja osoba je vjerojatno nekoliko puta neuspješno bila na dijeti
• mentalno zdravlje – mnoge osobe s poremećajem prejedanja imaju negativne osjećaje o sebi i svojim vještinama i postignućima. Okidači za prejedanje mogu uključivati stres, lošu sliku o sebi i određenu hranu.

• osjećaj da ne postoji kontrola nad prehrambenim ponašanjem (kad se jednom počne ne može se stati)
• česta konzumacija puno veće količine hrane od uobičajene u određenom vremenskom razdoblju (npr. tijekom dva sata)
• jede se velika količina hrane čak i kad nema osjećaja gladi
• jede se brže nego što je normalno
• jede se do neugodne sitosti
• osoba jede sama ili u tajnosti jer se osjeća neugodno zbog toga koliko jede
• osoba osjeća gađenja prema sebi ili je depresivna.

• ponavlja se u razdoblju od najmanje mjesec dana
• nije posljedica gastrointestinalnog ili nekog drugog zdravstvenog problema
• ne javlja se kao dio nekog od ostalih poremećaja prehrane
• može se pojaviti u sklopu drugih mentalnih poremećaja, ali mora biti dovoljno ozbiljan da zahtijeva kliničku pozornost za postavljanje dijagnoze.

Atipična anoreksija nervoza. Svi kriteriji su ispunjeni za anoreksiju nervozu, ali unatoč značajnom gubitku težine, težina pojedinca je unutar ili iznad „prosječnog“ raspona. Ipak, pojedinac doživljava slične simptome, a brzi gubitak težine bez obzira na veličinu tijela može dovesti do ozbiljnih medicinskih komplikacija često povezanih s pothranjenošću i opasnih po život.

Poremećaj prejedanja (niske učestalosti i/ili ograničenog trajanja). Kriteriji za BED su ispunjeni, osim što prejedanje ima manju učestalost i/ili traje manje od tri mjeseca.

Bulimija nervoza (niske učestalosti i/ili ograničenog trajanja). Kriteriji za BN-u su ispunjeni, osim što se prejedanje i neprikladno kompenzacijsko ponašanje javljaju rjeđe i/ili kraće od tri mjeseca.

Poremećaj čišćenja. Osobe s ovim poremećajem često koriste postupke pročišćavanja (povraćanje, laksativi, diuretici, pretjerano vježbanje) kako bi kontrolirali svoju težinu ili oblik.

Sindrom noćnog jedenja. Osobe s ovim sindromom često pretjerano jedu noću, često nakon buđenja iz sna ili pretjerano konzumiraju hranu nakon večernjeg obroka.

Ortoreksija. Poremećaj koji se trenutačno može svrstati u ovu kategoriju, a još nije registriran kao zaseban poremećaj prehrane. Osobe s ortoreksijom imaju tendenciju opsesivne usredotočenosti na zdravu prehranu do te mjere da im to remeti svakodnevni život. Na primjer, one mogu kompulzivno provjeravati popis sastojaka i prehrambene oznake te opsesivno pratiti informacije o „zdravom života“ na društvenim mrežama. U strahu da su nezdrave, neke osobe mogu eliminirati cijele grupe namirnica, što može dovesti do pothranjenosti, ozbiljnog gubitka težine, poteškoća s prehranom izvan kuće i emocionalnog stresa. Zadovoljstvo osoba s ortoreksijom u stvari ovisi o tome koliko se dobro pridržavaju pravila prehrane koja su sami nametnuli, a rijetko su usredotočene na gubitak težine.

Poremećaji prehrane su u osnovi psihoemocionalni poremećaji u kojima je najočitiji gubitak samopouzdanja, pa osoba traži smisao i uspostavu kontrole. U tom slučaju opsjednutost hranom postaje nezdrav način suočavanja s bolnim emocijama ili osjećajima. Stoga se kod poremećaja prehrane više radi o pronalaženju zdravog načina upravljanja emocijama nego o hrani.
 

 
Do danas nema pravog odgovora na pitanje zašto nastaju poremećaji prehrane. Međutim, većina stručnjaka vjeruje kako su zasigurno rezultat složene interakcije brojnih čimbenika (poput individualnih genetskih i bioloških, sociokulturnih, obiteljskih i psiholoških) koja se razlikuje od osobe do osobe.
 
Genetski čimbenici

Obiteljska povijest bolesti. Pojavnost u obitelji poremećaja prehrane, depresije ili zlouporabe tvari. Čini se da su osobe čiji brat ili sestra ili roditelj imaju poremećaj prehrane izložene povećanom riziku.
 
Promjene u mozgu ili razini hormona. Nedavno su stručnjaci predložili da razlike u strukturi i biologiji mozga također mogu igrati ulogu u razvoju poremećaja prehrane. Konkretno, čimbenici mogu biti razine serotonina i dopamina, neurotransmitera, tj. prijenosnika živčanih podražaja za razmjenu poruka u mozgu.
 
Postoje i naznake da se poremećaji rađaju u hipotalamusu, dijelu mozga koji detektira opasnost po organizam te regulira stresnu reakciju organizma. Moguće je da kod anoreksije i drugih poremećaja prehrane hipotalamus pogrešno detektira građu tijela i težinu kao opasnost te potiče lučenje stresnih hormona, koji izazivaju tjeskobu. U tom slučaju, osoba se od tjeskobe „liječi“ gladovanjem i mršavljenjem.
 
Psihološki i razlozi

Među psihološkim karakteristikama osobe mogu se izdvojiti:

• nisko samopouzdanje - strah od prekomjerne težine ili etiketiranja 'debeli'
• otežano upravljanje stresom i emocijama
• opsesivno-kompulzivne sklonosti
• osobine ličnosti - prema pregledu istraživanja iz 2015., neuroticizam, perfekcionizam i impulzivnost tri su osobine ličnosti koje se često povezuju s većim rizikom od razvoja poremećaja prehrane.

 
Okolinski čimbenici

U aktivaciji poremećaja prehrane sudjeluju i životne okolnosti kao što su:

• odnosi u obitelji i okolini - teški obiteljski odnosi, maltretiranje ili zlostavljanje, pritisak u školi, kritika oblika tijela ili prehrambenih navika
• kulturološke preferencije vitkosti i izloženost medijima koji promiču te ideale.

Mnoge osobe s poremećajem prehrane taje svoje stanje ili ne žele priznati da imaju problem. Međutim, važno je na vrijeme potražiti pomoć jer rano liječenje može ograničiti napredovanje poremećaja i poboljšati krajnji rezultat.
 
Poremećaji prehrane dijagnosticiraju se u komunikaciji s obiteljskim liječnikom i stručnjakom za mentalno zdravlje, na temelju simptoma i analize prehrambenih navika i ponašanja.
 
Dijagnostički proces je složen niz aktivnosti koji u prvom redu uključuje razgovor temeljem kojeg se prikupljaju anamnestički podaci o samom poremećaju (simptomi), o povijesti prethodnih i eventualnih sadašnjih bolesti i obiteljskoj povijesti bolesti.
 
Fizikalni pregled obuhvaća strukturirani pregled po organskim sustavima kako bi se isključili drugi medicinski uzroci problema s prehranom. Ujedno se provjeravaju visina, težina, indeks tjelesne mase i vitalni znakovi (otkucaji srca, krvni tlak, temperatura).
 
Temeljem dobivenih informacija liječnik može tražiti daljnje laboratorijske pretrage (krvi i mokraće), kao i dodatne pretrage s ciljem isključenja ili potvrde postojanja komplikacija povezanih s poremećajem prehrane.
 
Stručnjak za mentalno zdravlje (poput psihologa ili psihijatra) provodi psihološku procjenu kako bi saznao više o osjećajima, prehrambenom ponašanju i uvjerenjima.
 
Možda je teško razgovarati o problemu, ali važno je biti otvoren i iskren kako bi se dobila pomoć koja najviše odgovara postojećim potrebama.

Iako različite vrste poremećaja prehrane imaju različite specifične simptome, svako stanje uključuje ekstremnu usredotočenost na pitanja vezana uz hranu i prehranu općenito, a neka uključuju i ekstremnu usredotočenost na tjelesnu težinu.
 
Poremećaji prehrane često utječu na način na koji ljudi razmišljaju o hrani ili se odnose prema njoj, što se ne mora nužno odražavati na njihovu težinu ili veličinu.
 
Može biti teško uočiti poremećaj prehrane jer često oponaša dijetu, ili, osoba koja se bori s poremećajem prehrane možda oklijeva podijeliti svoje brige oko prehrane zbog srama ili krivnje.
 
Neka od ponašanja povezanih s poremećajem prehrane su:

• intenzivan strah od debljanja ili „debljine“
• preokupacija težinom, hranom, kalorijama, gramima masti ili dijetom
• opetovano vaganje
• ograničavanje ili strogo ograničavanje količine i vrste konzumirane hrane
• izbjegavanje određenih grupa namirnica
• izgovori za izbjegavanje obroka
• zabrinutost zbog jedenja u javnosti
• prehrambeni rituali (žvakanje hrane duže nego što je potrebno, jedenje u tajnosti)
• poricanje osjećaja gladi
• jedenje u tajnosti
• obrasci prejedanja (uključujući gomilanje hrane ili nestanak hrane) i čišćenja (česti odlasci u kupaonicu tijekom ili nakon jela)
• pretjerano vježbanje (prenaglašena potreba za „sagorijevanjem“ kalorija; vježbanje i tijekom bolesti)
• pojačana osjetljivost na komentare o tijelu i težini
• promjena stila odijevanja (odijevanje u slojeve kako bi sakrio gubitak težine)…

 

 
Fizički znakovi koji ukazuju da osoba moguće ima poremećaj prehrane:

• dramatičan gubitak težine
• poremećaj menstruacijskog ciklusa - gubitak menstruacije (amenoreja)
• vrtoglavice ili nesvjestice
• stalan osjećaj umora i loš san
• pritužbe na zatvor, pojačan osjećaj hladnoće (čak i po toplom vremenu), grčevi u želucu, bolovi u trbuhu i drugi gastrointestinalni simptomi
• letargija (nedostatak energije i motivacije) ili višak energije
• poremećaj sna
• poteškoće s koncentracijom
• atipični rezultati laboratorijskih pretraga (anemija, niska razina hormona štitnjače, niska razina drugih hormona, nizak kalij, nizak broj krvnih stanica, usporen rad srca)
• suha koža
• suhi i tanki nokti, prorijeđena kosa ili gubitak kose, slabost mišića
• slabo zacjeljivanje rana
• oslabljen imunitet.

Poremećaji prehrane drugi su najsmrtonosniji psihijatrijski poremećaj, a slijedi ih samo poremećaj upotrebe opioida.
 
Veliko ograničavanje kalorija, povraćanje ili ekstremna tjelovježba mogu utjecati na cjelokupno zdravlje. Stoga neliječeni poremećaj prehrane dovodi do ozbiljnih problema, a neki od njih su: 

• poremećaj rada srca (srčana aritmija) i drugi srčani problemi.
• refluks želučane kiseline (gastroezofagealna refluksna bolest ili GERB)
• probavne tegobe
• nizak krvni tlak (hipotenzija)
• osteoporoza
• oštećenje zuba
• teška dehidracija i zatvor
• poremećaj menstruacijskog ciklusa (gubitak menstruacije, neplodnost).
• moždani udar
• zatajenje organa i oštećenje mozga

Liječenje poremećaja prehrane razlikuje se ovisno o vrsti i specifičnim potrebama pacijenta.
 
U slučaju pravodobna liječenja većina poremećaja je prolazne prirode, no neki ipak mogu dovesti do nepovratnih oštećenja, osobito ako se kasno započne s liječenjem.
 
S ciljem sveobuhvatnog liječenja koje se bavi fizičkim, mentalnim i bihevioralnim (ponašanje) aspektima, najbolji je multidisciplinaran pristup, što znači da su uključeni pedijatri ili internisti, ginekolozi, psihijatri, psiholozi, nutricionisti i educirane medicinske sestre. 
 
Općenito, liječenje se sastoji od enteralne prehrane, promjena u prehrani, liječenja tjelesnih posljedica te psihoterapije i psihofarmakoterapije (antidepresivi, anksiolitici, antipsihotici).
 
Svaki slučaj je drugačiji, stoga nema jedinstvenog pristupa liječenju, nego se u svakom pojedinom slučaju treba izraditi individualni plan liječenja posebno prilagođen osobi, koji može uključivati kombinaciju više terapija.
 
Prvi je korak hitno rješavanje medicinskih komplikacija, zatim tjelesni oporavak, a nakon toga psihoterapija. Borba s poremećajima prehrane, prema podacima iz svjetske literature, traje prosječno šest godina. Tjelesno se oporavi oko 75 posto pacijenata, psihički samo 35 do 50 posto, a gotovo dva do pet posto ih umire od akutnih i dugoročnih posljedica.
 
Bolničko liječenje nužno je kod teške pothranjenosti, ako izostane uspjeh u ambulantnom liječenju ili se pojavi neka od brojnih medicinskih komplikacija.
 
Psihoterapija (individualna, grupna ili obiteljska)
 
Stručnjak za mentalno zdravlje u svakom pojedinom slučaju određuje najbolju psihoterapiju koja će pomoći promijeniti obrasce razmišljanja i poboljšati vještine suočavanja s problemom.
 

 
U mnogo slučajeva može biti korisna kognitivno-bihevioralna terapija, koja pomaže identificirati i promijeniti misli, osjećaje i ponašanja povezana s poremećajem prehrane.
 
Drugi pristup može biti dijalektička bihevioralna terapija koja pomaže upravljati emocijama i prihvatiti ono što jesmo.
 
Obiteljski pristup se najčešće koristi kada se od poremećaja prehrane liječe mladi ljudi. Cilj je liječiti ne samo osobu pogođenu poremećajem nego podržati i educirati cijelu obitelj o tome kako se brinuti za osobu s poremećajem prehrane, što ujedno jača obiteljske odnose.
 
Terapija lijekovima
 
Ne postoji lijek za specifično liječenje poremećaja prehrane. Međutim, liječnik može preporučiti liječenje lijekovima kao što su antidepresivi, antipsihotici ili stabilizatori raspoloženja za pomoć u liječenju poremećaja prehrane ili drugih stanja koja se mogu pojaviti u isto vrijeme, kao što su depresija ili anksioznost. Lijekove treba koristiti uz druge tretmane.
 

 
Nutricionističko savjetovanje

Podrazumijeva rad s dijetetičarom posebno educiranim za poremećaje prehrane, a s ciljem usvajanja zdravih prehrambenih navika i ponašanja. Može uključivati uspostavljanje primjerene težine ili upravljanje težinom kod osobe koja je doživjela značajne promjene težine.
 
Studije pokazuju da kombiniranje prehrambene terapije s kognitivnom terapijom može značajno poboljšati ishod liječenja.
 

Ako se poremećaji prehrane javljaju u obitelji, biti svjestan znakova upozorenja dobar je prvi korak za rano otkrivanje problema.

Pravodobno liječenje može prekinuti nezdrave obrasce prehrane prije nego ih postane teže prevladati. Osim toga, moguće je smanjiti rizik od poremećaja hranjenja liječenjem problema poput depresije, tjeskobe i opsesivno-kompulzivnog poremećaja.

Jako su važni pozitivni uzori obitelji, jedenje zdrave hrane i izbjegavanje priča o hrani kao „dobroj“ ili „lošoj“. Isto tako nije poželjno držati dijetu, govoriti o dijeti ili davati negativne komentare o svom tijelu.