Kako pomoći djetetu s ADHD-om
Djeca s poremećajem pažnje zahtjevnija su u odgoju i radu, traže više posvećenosti, strpljenja i razumijevanja roditelja
Što je poremećaj pažnje ili hiperaktivni poremećaj
Poremećaj pažnje ili hiperaktivni poremećaj (engl. Attention Defficit Hyperactivity Disorder - ADHD) je razvojni poremećaj samokontrole, a karakteriziraju ga teškoće pažnje i/ili hiperaktivnost i impulzivnost. Jedan je od najčešće dijagnosticiranih poremećaja kod djece. Donedavno se smatralo kako se simptomi tog poremećaja zadržavaju do adolescencije ili ulaska u odraslu dob, no u posljednje vrijeme mnogi autori naglašavaju kako simptomi mogu trajati i tijekom adolescencije i u odrasloj dobi. Ako se ne liječi, ADHD može dovesti do nižeg uspjeha u obrazovanju, teškoća u socijalnim odnosima i niskog samopoštovanja i samopouzdanja.
ADHD se najčešće otkrije kad dijete krene u školu, jer teškoće usmjeravanja i održavanja pažnje te hiperaktivna i/ili impulzivna ponašanja postaju izraženije u strukturiranoj okolini kakva je škola. Djeci s tim poremećajem teško je sjediti mirno, koncentrirano pratiti nastavu ili čekati dok ga, primjerice, učiteljica ne prozove.
Iako različita istraživanja daju donekle različite podatke, procjenjuje se da je ADHD prisutan kod jedan do pet posto populacije. Izraženiji je kod dječaka nego kod djevojčica, iako mnogi autori takav odnos povezuju s time da su dječaci češće nasilni, pa se stoga kod njih teškoće lakše primjećuju.
Postoje tri skupine simptoma koje obuhvaća ovaj poremećaj, a mogu biti različito zastupljene.
Hiperaktivnost
Hiperaktivnu djecu često opisujemo kao "nemoguću", "živu", stalno su u pokretu, ne mogu mirno sjediti, teže se sama igraju, nemirna su, pričljiva, nestrpljiva, upadaju drugima u razgovor i onemogućavaju ga, stalno komentiraju ono što se događa oko njih, glasni su, u školi ili vrtiću ometaju druge u radu. Takve teškoće često im stvaraju velike probleme u socijalnim, školskim i radnim situacijama. Učitelji ih često doživljavaju kao nedisciplinirane i problematične. Vršnjacima su u početku katkad zanimljivi i zabavni, ali kasnije ih odbijaju jer im otežavaju rad, ometaju ih u igri ili su fizički ili verbalno nasilni.
Impulzivnost
Djeca koja su impulzivna imaju teškoće pri inhibiranju vlastitih ponašanja i odgovaranja na podražaje iz okoline. Često reagiraju ili nešto kažu prije nego što razmisle, reagiraju brzo bez razmišljanja o posljedicama. Ometaju i druge, "bubnu" odgovore, zadatke rješavaju brzo bez pomnog proučavanja uputa. Čekati svoj red ili biti strpljiv za njih je iznimno teško. Preferiraju brzinu umjesto točnosti. Često bezglavo ulijeću u različite situacije, zbog čega se nađu i u opasnosti. Njihova nemogućnost kontroliranja impulsa ne samo da može biti opasna nego i za sobom povuče teškoće u školi/na poslu i u odnosima s drugim ljudima. Teško rade dugoročnije planove jer su nestrpljivi i ne mogu dočekati rezultat svoga rada.
Teškoće pažnje i koncentracije
Djeca kod koje prevladava ova grupa simptoma imaju teškoće pri usmjeravanju i održavanju pažnje na zadatak kojim se u tom trenutku bave. Lako ih ometaju nevažne sitnice, lete s jedne aktivnosti na drugu i izgledaju kao da im sve brzo dosadi. Iznimno im je teško organiziranje i ispunjavanje zadataka, organiziranje vremena kao i odjeljivanje bitnih od nebitnih informacija. Te teškoće teže je prepoznati jer nisu toliko ometajuće i upadljive kao hiperaktivnost ili impulzivnost. Često imaju teškoća u školi i socijalnim situacijama upravo zbog nemogućnosti da zadrže koncentraciju na zadatku/aktivnosti dovoljno dugo kako bi naučili ono što je potrebno.
Kako roditelj može pomoći djetetu s ADHD-om
Djeca s ADHD-om su zahtjevnija u odgoju i radu, traže više posvećenosti, strpljenja i razumijevanja roditelja.
Postavite jasna pravila - Djeca s ADHD-om najbolje funkcioniraju ako im je jasno i dosljedno postavljeno što se od njih očekuje. Razgovarajte s djetetom o pravilima, zajedno dogovorite posljedice za poštivanje ili nepoštivanje pravila. Obvezno nagrađujte prikladna ponašanja, a za neprikladna uskratite određene privilegije.
Organizirajte prostor - Pazite da djeca nisu okružena predmetima kojima se mogu lako ozlijediti ili koji će im odvlačiti pažnju. Jasno postavite pravilo da se stvari nakon korištenja trebaju vratiti na svoje mjesto.
Uspostavite dnevnu rutinu - Predvidljivost za djecu s ADHD-om iznimno je važna, a omogućuje je upravo dnevni raspored, koji možete dogovoriti večer prije ili ujutro kad se probudite.
Ne propustite primijetiti i nagraditi djetetov trud - Katkad ono što je drugima jako jednostavno, djeci s ADHD-om je izrazito teško. Nagradite djetetov uloženi trud i rad, nemojte se usmjeravati samo na rezultate.
Primijetite djetetova "dobra" ponašanja - Roditelji djece s teškoćama često postanu toliko preokupirani djetetovim neprikladnim ponašanjima da zaborave nagraditi prikladna. Razna istraživanja pokazala su kako se nagrađivanjem (pohvaljivanjem) prikladnih ponašanja automatski smanjuju i neprikladna jer zbog iščekivanja pozitivnog učestaju prikladna ponašanja.
Usmjerite se na djetetove snage - Svako dijete je u nečemu uspješno, samo što je kod djece s ADHD-om to katkad teško naći i prepoznati zbog usmjerenosti na teškoće. Pokušajte malo promatrati svoje dijete i vidjeti u čemu je uspješno i u čemu uživa te mu potom omogućite sudjelovanje u aktivnostima u kojima će biti uspješno. Tako će izgrađivati pozitivno samopoštovanje i samopouzdanje.
Nađite vremena za sebe - Odgoj djeteta s ADHD-om može biti iscrpljujući. Imajte na umu da ste i vi čovjek, a ne robot te da i vama treba vrijeme za odmor i oporavak. Potrudite se naći to vrijeme, nemojte osjećati grižnju savjesti - ulažući u sebe, ulažete i u svoje dijete, jer iscrpljen/a i umoran/na tata/mama ne može biti dobar i strpljiv roditelj.
Potražite pomoć stručnjaka ako vidite da ne uspijevate samostalno pomoći djetetu ili ne znate kako se postaviti u odgoju.