Hiperaktivno dijete - obiteljska situacija

Dječje zdravlje / Odgoj Iva Prvčić prof. psiholog  /  Mihaela Rister Zec prof. psiholog

Ozbiljni bračni problemi djelomično su posljedica i djetetova poremećaja pažnje uz hiperaktivnost

Obitelj pod opsadnim stanjem

Djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti mogu imati teškoće kod kuće. Njihovi su roditelji isprobali sve moguće metode kojih su se mogli sjetiti kako bi postigli da im se djeca ponašaju prikladnije. Vrlo je vjerojatno da će, čak i u najbrižnijim obiteljima, međusobni odnosi biti opterećeni velikom napetošću.

Hiperaktivnoj djeci često je potrebno manje sna negoli ostalim ukućanima, što rezultira kroničnim umorom članova obitelji. Roditelji često imaju premalo vremena za sebe. Stalno pričanje, buka, skakanje, trganje igračaka, olovaka, bojica, uništavanje televizora i drugih vrijednih stvari neizbježan su dio života mnogih obitelji s hiperaktivnim djetetom. Česti su ozbiljni bračni problemi, koji su barem djelomično posljedica djetetova poremećaja pažnje s hiperaktivnosti. U mnogim obiteljima taj je poremećaj uzrokom rivaliteta među braćom i sestrama.

Katkad je u jednoj obitelji nekoliko hiperaktivne djece, pa ostali članovi imaju pune ruke posla. Roditelji su premoreni i iscrpljeni stalnim pozivima u školu zbog problematična ponašanja njihova djeteta, izbjegavaju ih prijatelji i šira obitelj te ih ne pozivaju na socijalna okupljanja i događaje.

Roditelji se počnu osjećati nekompetentnima i nesposobnima za odgoj, što utječe na njihovo samopoštovanje. Nekima su članovi rodbine ili čak profesionalci doista rekli da su nesposobni za roditeljstvo. Posljedice su tog poremećaja dalekosežne i često zahvaćaju sve članove obitelji.

Savjeti za roditelje

Hiperaktivna djeca moraju, želite li da ostvare kontrolu nad svojim ponašanjem, vidjeti posljedice svog ponašanja koje su predvidljive, konzistentne i jasne te dobivati povratnu informaciju češće i brže negoli ostala djeca. I sekundarne nagrade (primjerice, pohvale) i primarne (igračke ili privilegije) moraju se davati češće kada hiperaktivna djeca surađuju ili su uspješna. Roditelji trebaju imati na umu da hiperaktivna djeca vjerojatno rjeđe dobivaju pozitivne reakcije od braće ili sestara te se moraju dodatno potruditi održati ravnotežu u pohvalama. Ne dobiju li pozitivnu pažnju, potrudit će se da budu zamijećena i ponašanjem privući negativnu pažnju. Ako su posljedice takvog ponašanja pozitivne za dijete, odnosno ako dobije pažnju, pa makar i negativnu, povećat će se vjerojatnost pojavljivanja takvog ponašanja. No, ako nepoželjno ponašanje nije potkrijepljeno, vjerojatno se neće ponoviti.

Zadatak je roditelja da budu pozitivni, da promatraju, komentiraju i nagrađuju dobro i poželjno ponašanje. Slijedi nekoliko savjeta kako to učiniti.

  • Pohvala mora neposredno slijediti poželjno ponašanje.
  • Mora biti povezana s konkretnim ponašanjem.
  • Treba biti konkretna i specifična (ÒSretna sam kad se tako tiho igraš".).
  • Pohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, ali i riječima.
  • Uz frazu, pomilujte, zagrlite ili poljubite dijete.
  • Primijetite i pohvalite dijete svaki put kada se dobro ponaša, nemojte čuvati pohvale samo za savršeno ponašanje.
  • Koristite pohvale konzistentno, svaki put kada uočite ponašanje koje želite potaknuti.
  • Pohvaljujte dijete i pred drugima. Bilo koje ponašanje postat će učestalije ili snažnije ako dovodi do pozitivnih posljedica.
  • Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega, što točnije i konkretnije možete. Trebate pokušati osigurati da dijete razumije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Pokušajte objasniti djetetu što točno mislite pod određenim terminima, poput "biti dobar" ili "biti zločest", jer mu oni mogu biti zbunjujući. Dobro je reći djetetu: "Sviđa mi se kako lijepo podijeliš čokoladu sa sestrom", "Sviđa mi se kako pospremiš igračke prije nego što dođe baka", "Ne sviđa mi se kako vičeš u dućanu". Roditelji moraju jasno komentirati ponašanje djeteta kako bi ono počelo shvaćati što se očekuje od njega.
  • Objasnite djetetu posljedice dobrog ponašanja kako bi znalo kada i što će dobiti ako se ponaša prikladno.
  • Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Važno je početi pohvaljivati ili nagrađivati dobro ponašanje.
  • Ignorirajte nepoželjno ponašanje. Ako su djeca stalno u kazni zbog nečega, mogu se obeshrabriti i prestati pokušavati biti dobra. Promijenite li ono što dijete sluša o sebi te umjesto da kritizirate zločesto počnete pohvaljivati dobro, potaknut ćete ga da se ponaša pohvalno.
  • Pomozite djetetu da ostvari dobro ponašanje tako da unaprijed planirate. Pokušajte ne dovoditi ga u situacije u kojima će vjerojatnije ispoljiti neželjeno ponašanje. Primjerice, ne vodite dijete u kupnju kada vam se jako žuri, a ono je umorno.

Svako je dijete drukčije. Neke će nagrade polučiti uspjeh kod neke djece, kod druge ne. Trebate naći one na koje će vaše dijete reagirati. Uspješne nagrade mogu biti odlazak u šetnju s mamom i tatom, obiteljsko igranje neke društvene igre i slično. Ne trebaju biti skupe. Postoje jeftinija i bolja rješenja od novca i darova. Djeca odlično reagiraju na jednostavnu pohvalu ili poljubac. Nagrade moraju uslijediti što je moguće neposrednije nakon što se pojavilo neko ponašanje. Hiperaktivno dijete ne može čekati do kraja tjedna da dobije nagradu. Ne zaboravite da hiperaktivnoj djeci nedostaje strpljenja i da su impulzivna, pa će im čekanje nagrade biti vrlo teško i šanse za uspjeh bit će vrlo male. Važno je stvari ne postaviti tako da dijete ne uspije. Nagrade nakon određenog vremena gube snagu, pa ih je dobro mijenjati svakih nekoliko dana.

Često nije dovoljno povećati učestalost poželjnih ponašanja nego treba i smanjiti pojavljivanje nepoželjna ponašanja. Vrlo je korisna tehnika smanjenja neželjena ponašanja hiperaktivne djece "isključenje" (time - out). Isključenje podrazumijeva da maknete dijete iz konteksta u kojem se ponašanje pojavilo i da provede dogovoreno vremensko razdoblje na nezanimljivome, ali sigurnom mjestu. Vrijeme u isključenju mora biti pošteno mjereno, a ako dijete nastavi s ponašanjem zbog kojeg je uslijedilo isključenje, štopericu treba staviti na početak. Vrijeme koje mora provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s djetetovom dobi (obično se preporučuje onoliko minuta koliko dijete ima godina, ako je riječ o mlađoj djeci).

Važno je znati da se djetetovo ponašanje ne može promijeniti preko noći. Ono se učilo i izgrađivalo godinama i bilo bi nerealno očekivati da će se brzo promijeniti. Vrlo se često događa da u početku pokažu velik otpor prema novim pravilima. Mnogi roditelji navode kako su, neposredno nakon što su počeli primjenjivati nove tehnike, broj i ozbiljnost nepoželjnih ponašanja porasli. No, stvari će se sigurno popraviti ako ustrajete i dosljedno primjenjujete nove tehnike. Važno je da u obitelji postoji jedinstven set pravila koji će prihvaćati i primjenjivati svi odrasli članovi i da se ona primjenjuju na svu djecu u obitelji, bez obzira na to jesu li hiperaktivna ili ne, na isti način, u skladu s dobi djeteta.
Bez obzira na teškoće koje imate s hiperaktivnim djetetom, važno je razviti i održati pozitivan odnos s njim. Korisno je pronaći neku ugodnu aktivnost s djetetom i baviti se njome barem nekoliko puta na tjedan. Kada se djetetu omogući da izabere aktivnost za "svoje vrijeme" i preuzme inicijativu, povećava se dječje samopouzdanje.

Razvijte pozitivno samopoštovanje svog djeteta

Hiperaktivna djeca mogu imati prilično negativne osjećaje vezane uza svoje sposobnosti. To ih često sputava u postizanju uspjeha te u prepoznavanju i prihvaćanju da su u nekim stvarima dobri ili uspješni. Takvi osjećaji ne čude: zbog dosadašnjih iskustava i različitosti od druge djece hiperaktivna djeca često razvijaju nisko samopoštovanje. Stoga se ne može pretjerati s pohvalama. Ona trebaju pomoć da se kritički osvrnu na svoje neuspjehe, da ih sagledaju u pozitivnom svjetlu i tako promijene osjećaje i sliku o sebi. Trebate naučiti djecu kako da budu pozitivna, i to govoreći im pozitivne stvari svaki dan.

Hiperaktivna djeca vrlo su kreativna i imaju posebne talente. Njihove prednosti moraju se prepoznati i iskoristiti, čak i kada se talenti ne uklapaju u roditeljska očekivanja. Otkrivanje, naglašavanje i njegovanje područja kompetencije hiperaktivnog djeteta vrlo je učinkovit način mijenjanja niskog samopoštovanja.

Pružite djetetu rutinu, strukturu i predvidljivost

Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na predvidljivost i strukturu. Jasan raspored ustajanja ujutro, pisanja zadaće poslijepodne i ispunjavanja dnevnih obveza pozitivno utječe na hiperaktivnu djecu. Unaprijed određena rutina učenja stvara podlogu za usvajanje dobrih navika. U idealnom slučaju, tijekom vremena određenog za učenje ne bi smjelo biti dopušteno gledanje televizije ili prisutnost drugih distrakcija (ometanja). Postupno, djeci se treba prepuštati odgovornost za obveze.

Hiperaktivno dijete ima koristi od jasnih i konzistentnih granica ponašanja koje postavljaju roditelji. Granice mu trebaju kako bi znalo na čemu je jer mu je prevelik teret i stres ako se pravila stalno mijenjaju. Morate biti sigurni da djeca znaju pravila i način na koji ih trebaju slijediti te im reći ako dođe do promjene u rutini. Svaka se promjena treba unaprijed planirati.

Oba roditelja moraju imati usklađene odgojne stavove i reakcije na različita ponašanja djeteta. To zahtijeva puno razgovora i planiranja. Korisno je stariju djecu uključiti u odluke o obiteljskim pravilima, nagradama i sankcijama. Sudjelovanjem u procesu odlučivanja počinju učiti dugoročne strategije rješavanja problema.

Jasno komunicirajte s djetetom

Djeca koja su nepažljiva, impulzivna i koja se čine gluhima za disciplinu trebaju što jasniju komunikaciju i upute, koje trebaju biti jednostavne, sažete i konzistentne. Ako očekujemo od djeteta da se samo ispravi i disciplinira, završit ćemo u konfliktu i svađi s njim, što nimalo ne pomaže niti popravlja situaciju. Najučinkovitije su pozitivne upute, poput "stavi cipele u ormar", dok negativno formulirane, kao što je "nemoj ostavljati cipele posvuda" imaju malo efekta.

Jako je bitno da dijete zna pravila i način na koji ih može slijediti. Roditelji teško mogu biti odlučni i konzistentni s djecom. Ako je dijete naviklo ne slijediti upute, roditelji mogu pokušati nešto ili sve od navedenoga kako bi bili sigurni da čuje ono što su tražili od njega:

  • držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite što želite da napravi;
  • gledajte dijete u oči;
  • govorite smirenim, ali odlučnim glasom;
  • inzistirajte na tome da posluša i napravi to što mu govorite i navedite razlog zbog kojeg to želite;
  • zapamtite da vas mumljanje, prigovaranje, raspravljanje, moljenje, vikanje ili nadglasavanje televizije neće nikud dovesti;
  • može pomoći traženje od djeteta da ponovi što želite da učini.

Imajte realistična očekivanja

Umjesto da prenaglašavate male probleme i stvarate nepotrebnu nelagodu i napetost, trebali biste se usmjeriti na nekoliko istaknutih ponašanja djeteta koja su vam najvažnija. Važno je imati realistična očekivanja. Nije moguće i krajnje je neučinkovito pokušati promijeniti sva djetetova nepoželjna ponašanja istodobno. Kada se odlučite promijeniti neko, odaberite jedno ili dva jasno definirana obrasca ponašanja i isključivo radite na njihovoj promjeni. Odabir u velikoj mjeri ovisi o prioritetima u obitelji i stupnju vjerojatnosti da će to ponašanje imati dugoročne negativne posljedice za dijete (npr. udaranje druge djece).

Brinite se za sebe

Hiperaktivna djeca mogu stvoriti goleme količine stresa u obiteljima, što je pogodna podloga za javljanje nepoželjna ponašanja. Jako je važno, iako katkad nije lako, ostati smiren. Trebate obraćati pažnju na vlastite potrebe i potrebe druge djece u obitelji. Odmor, izlet, putovanje, prijatelji, hobiji i druge aktivnosti pomažu u smanjivanju razine stresa roditelja, ali i braće i sestara.

HIPERAKTIVNA DJECA IMAJU SLJEDEĆE PROBLEME VEZANE UZ UČENJE*
(*pokazala i istraživanja provedena u SAD-u) 

- 90 % hiperaktivne djece pokazuje smanjenu produktivnost;
- 90 % hiperaktivne djece postiže snižen uspjeh u školi;
- 20 % hiperaktivne djece ima teškoće s čitanjem;
- 60 % hiperaktivne djece ima ozbiljne teškoće s rukopisom;
- 30 % hiperaktivne djece prekida školovanje;
- 5 % djece s poremećajem hiperaktivnosti završava fakultetsko obrazovanje, za razliku od 25% djece iz opće populacije.

Ni u školi nije bolje

Hiperaktivnost, impulzivnost i teškoće s održavanjem pažnje mogu ozbiljno narušiti djetetovu sposobnost učenja. Takva djeca, iako su posebno inteligentna, počinju zaostajati za ostatkom razreda. To je, uz probleme u ponašanju, još jedan od razloga zbog kojih im se djeca rugaju i zbog kojih ih roditelji kažnjavaju. Hiperaktivna djeca u školi mogu razviti osjećaj odbačenosti od vršnjaka, što samo dodatno pogoršava situaciju.

Znatan postotak njih ima specifične teškoće učenja, konkretno čitanja i pisanja. S obzirom na to da se cijeli obrazovni sustav temelji na sposobnosti čitanja i pisanja te da su uspješno čitanje i pisanje nužni za sudjelovanje u nastavi bilo kojeg predmeta, često imaju problema s ocjenama. Jednom kada zaostanu za vršnjacima, vrlo teško to nadoknađuju. Osim što im medij putem kojeg se znanje prenosi stvara teškoće, imaju i niz drugih problema. Ne mogu se koncentrirati jednako dugo kao vršnjaci, buka i pokreti oko njih vrlo im lako skreću pažnju, propuste važne informacije ili upute koje im daje nastavnik jer su zaokupljeni razmišljanjem o nečem drugom... Mnogi od njih imaju vrlo neuredan i nečitak rukopis koji im može stvarati dodatne teškoće. Oni ga sami teško razumiju i čitaju, a zbog rukopisa dobivaju i kritiku od nastavnika.

Kako bi se preveniralo razvijanje daljnjih problema, važno je da nastavnici razumiju specifičan način funkcioniranja hiperaktivne djece

Kako bi se prevenirali daljnji problemi, važno je da nastavnici razumiju specifičan način funkcioniranja hiperaktivne djece, koji često negativno utječe na školski uradak i općenito na izvršavanje obveza i odgovornosti. Stoga valja kontaktirati s nastavnicima kako bi se lakše razlikovala ponašanja koja proizlaze iz hiperaktivnosti, prevenirao razvoj sekundarne patološke nadgradnje i djetetu primjereno pomoglo.

Savjeti za nastavnike

Akademsko postignuće jednako je važno hiperaktivnom djetetu kao i svakom drugom. Potrebna im je visoka razina strukture u učenju, a može im se pomoći tako da se dogovori svakodnevni raspored i rutina u izvršavanju školskih zadataka. U razrednoj sredini dobro je potaknuti svu djecu, pa tako i hiperaktivnu, da bilježe što imaju za zadaću i povremeno provjeravati jesu li sve zabilježila.

Preporučuje se hiperaktivno dijete smjestiti u prvu klupu i poticati ga da ima što manje stvari na stolu. Tako je jače fokusirano na nastavnika i manja je mogućnost interakcije s drugom djecom tijekom nastave. Poželjno je da dijete ne sjedi pokraj prozora ili vrata jer će podražaji izvan učionice snažno utjecati na njegovu pažnju.

Tijekom nastavnog sata dobro je hiperaktivnom djetetu postavljati potpitanja kako bi mu se pažnja vratila na nastavni proces. Bitno je također usmjeriti se na pozitivno, na ono što je dijete napravilo, na zadatke koje je uspješno završilo, a ne na ono što nije napravilo ili u čemu je pogriješilo. Usmjeravanje na pozitivno povećava motivaciju djeteta i jača njegov osjećaj kompetencije i postignuća. Većina teškoća s hiperaktivnom djecom proizlazi iz njihove smanjene sposobnosti da slijede pravila, zbog čega dolazi do remećenja discipline u razredu.

Iako je svako hiperaktivno dijete jedinstveno, neki principi mogu mu olakšati poštovanje razrednih normi, a time ujedno rad nastavniku i ostaloj djeci:

  • Objasnite djeci pravila ponašanja u razredu. Bitno je dati im informaciju o tome što nastavnik očekuje od njih. Pravila trebaju biti pozitivna, izražena u terminima poželjnih ponašanja. Poželjno ih je napisati i izložiti, tako da ih sva djeca vide. Ne preporučuje se više od pet pravila.
  • Osobito je bitan naglasak na potkrepljivanje poželjnih, pozitivnih ponašanja. Povratna informacija o ponašanju učenika mora slijediti neposredno nakon ponašanja i biti vezana uz specifično ponašanje (npr. dizanje ruke kada dijete nešto želi reći). S djetetom možete dogovoriti sustav nagrada, koji može uključivati više mogućih nagrada, što omogućuje djetetu određenu slobodu izbora.
  • Utvrdite s djetetom jasnu hijerarhiju sankcija za nepoželjna ponašanja jer mu to omogućuje da dobije povratnu informaciju o svom ponašanju i sljedećem koraku. U hijerarhiju uključite planirano ignoriranje i vremenski ograničen time-out.
  • Pohvalite i ohrabrite pozitivnu pažnju.
  • Komunicirajte s djetetom na asertivan način, jasno izražavajući svoju potrebu na neagresivan način. Izbjegavajte ismijavanje, prodike ili kritiziranje.
  • Razlikujte nemogućnost od neposlušnosti. Primjerice, kada dijete kaže "ne znam" ili "ne mogu", ono treba pouku ili pomoć. "Neću" ili "ne želim" zahtijeva ranije dogovorenu sankciju.
  • Imajte prioritete. Nemojte se fokusirati na više od tri ponašanja odjednom.
  • Ignorirajte nepoželjna ponašanja kako biste ih izbacili iz djetetova repertoara ponašanja i onemogućili da ih koristi za privlačenje negativne pažnje.

Pravila u učenju

  • Razdijelite gradivo na manje dijelove. Postavljeni ciljevi u učenju trebaju biti realistični i ostvarivi.
  • Kod akademskog uspjeha hiperaktivne djece planiranje je iznimno bitno. Ono mu daje strukturu i olakšava učenje.
  • Složene upute pri rješavanju zadataka ili testova razbijte u niz jednostavnijih. Pitajte hiperaktivnog učenika da vam ponovi što treba raditi kako biste provjerili razumijevanje zadatka. Kod mlađe djece preporučuje se da se upute daju jedna po jedna.
  • Preferirajte usmeno ispitivanje. Hiperaktivna djeca tako postižu bolje rezultate i mogu bolje pokazati znanje. Smanjite broj pismenih zadataka te, ako je potrebno, produljite vrijeme rada hiperaktivnom djetetu.
  • Kada dajete upute cijelom razredu, stanite pokraj hiperaktivnog učenika. Za objašnjavanje zadatka koristite njegovu knjigu, bilježnicu, radnu bilježnicu.

Hiperaktivna djeca često imaju nisko samopoštovanje koje dovodi do izbjegavanja rada u školi zbog straha od neuspjeha. Imaju teškoća s učenjem, ne zbog nedostatka sposobnosti nego zbog emocionalnih teškoća. Ako postižu loše rezultate, smanjite opseg zadanog materijala, a ne težinu. Korisno je i usmjeravanje djeteta na pozitivne karakteristike i postignuća.
Frustracija tijekom nastave može se smanjiti omogućavanjem kratkih stanki ili izlazaka iz razreda. Dijete može dobiti i posebne obveze, poput vođenja brige o kredi ili spužvi, što mu omogućuje promjenu aktivnosti, daje osjećaj važnosti, a tako se smanjuju napetost i nemir.

Hiperaktivna djeca trebaju prijatelje jednako kao i druga. No, katkad nemaju odgovarajuće socijalne vještine ili ih koriste na pogrešan način. Socijalne vještine mogu se učiti i razvijati i u razrednoj sredini, od čega će koristi imati sva djeca. U razredu, kroz igru i slobodne aktivnosti možete:

  • poučavati djecu nenasilnom rješavanju sukoba;
  • poučavati djecu asertivnosti;
  • poticati razvoj socijalnih vještina kroz rad u malim grupama. Naravno, to zahtijeva stalni nadzor i praćenje procesa koji se odvijaju u malim grupama. Napravite fleksibilne grupe i osigurajte da hiperaktivna djeca rade s drugom djecom;
  • potaknuti djecu da si međusobno pomažu (npr. da se međusobno poučavaju u matematici, čitanju). Aktivnosti se trebaju nadgledati i preporučuje se da se djeca izmjenjuju u tome;
  • poticati sagledavanje situacije iz drugog kuta;
  • biti model prema kojem djeca mogu učiti dobre socijalne vještine. I sami koristite pozitivne komentare o radu učenika, interakcije i atribute;
  • usvojiti načelo da je svaki učenik vrijedan član grupe. Nastojte poticati suradnju, a ne kompeticiju (natjecanje) u razredu.

Hiperaktivna djeca mogu biti izuzetno zahtjevni učenici. Za nastavnike je važno imati na umu da ta djeca imaju ozbiljan problem. Većini je ljudi to perspektivna strana jer nije riječ o sljepoći, gluhoći, invaliditetu ili cerebralnoj paralizi. No, iako se na prvi pogled čini da je s hiperaktivnom djecom fizički sve u redu, specifičan način funkcioniranja njihova središnjega živčanog sustava stvara im niz problema u svakodnevnom funkcioniranju. Hiperaktivno dijete uspješno će učiti u sredini koja podržava individualne razlike unutar fleksibilnog, strukturiranog pristupa, a usmjeravanje na razlike dovest će do stigmatizacije i osamljivanja. Važno je razumjeti i odgovarajuće reagirati na djetetove uspjehe i njihovo vrednovanje. Hiperaktivna djeca dobro reagiraju na brižan stav nastavnika, a kao posljedica toga visoko su motivirana i postižu sjajne rezultate.

Suradnja roditelja i nastavnika

Za uspješno školovanje hiperaktivnog djeteta iznimno je važna suradnja roditelja i nastavnika. Roditelji trebaju biti upoznati sa školskom rutinom i očekivanjima koja su postavljena djetetu. Bitna je međusobna podrška roditelja i nastavnika i obje strane mogu učiti jedna od druge: o učinkovitim načinima rješavanja nekih nepoželjnih ponašanja, snagama djeteta, pozitivnim stranama i motivaciji djeteta. Pritom, osim otvorene i učinkovite komunikacije, informativka može biti korisna za razmjenu informacija o postignuću, zadaćama ili mogućim teškoćama.

Datum objave članka: 1. 8. 2004.