Hiperaktivno dijete - odnos s vršnjacima

Dječje zdravlje / Odgoj Iva Prvčić prof. psiholog  /  Mihaela Rister Zec prof. psiholog

Hiperaktivna djeca vrlo su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti, kao i nesposobnosti da zadrže prijatelje

Otežano druženje s vršnjacima

Mnoga djeca s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti imaju vrlo malo prijatelja i na njih se često gleda kao na drugu vrstu. Njihovi su problemi rezultat impulzivnosti i kratkog opsega pažnje, zbog kojih nisu u stanju naučiti socijalna pravila ni prepoznavati socijalne znakove i poruke. Djeca su često bolno svjesna svoje izoliranosti i odbačenosti te nesposobnosti za zadrže prijatelje. Pokušavaju to promijeniti, ali ne znaju kako i nisu u stanju to učiniti sami.

Pruži li im se dodatna pomoć, nerijetko mogu naučiti graditi uspješne socijalne odnose. Mora im se pomoći da nauče ono što je većina djece uspješno naučila spontano, bez razmišljanja. U tome im mogu pomoći roditelji i nastavnici.

Hiperaktivnoj djeci često treba dati specifične i jasne instrukcije. Može im se, primjerice, reći: "Prvo stani pokraj grupe djece. Stoj tiho i neko vrijeme pažljivo slušaj. Kada budeš siguran da znaš o čemu oni pričaju i kada si dobro razmislio o tome što im želiš reći, pričekaj prikladnu stanku u razgovoru i onda im reci kako se slažeš s onim što su rekli jer..., ili kako si i ti doživio slično...".

Vrlo je važno pomoć pružiti na pozitivan način, podržavajući ga i bez kritiziranja. Možda ovo zvuči pretjerano, ali može biti od velike koristi odbačenom i usamljenom djetetu koje žudi za prijateljima. Neka se djeca toliko loše ponašaju da ih drugi (i djeca i odrasli) konstantno odbacuju jer ne mogu tolerirati njihovo nametljivo, razarajuće i nasilno ponašanje. Stalni neuspjesi i odbijanje djeteta od vršnjaka može katastrofalno utjecati na njegovo samopoštovanje, ali i na daljnje ponašanje.

Savjeti za roditelje

Roditelji mogu pomoći djeci u razvijanju pozitivnih socijalnih vještina. Kako to učiniti? U nastavku donosio nekoliko savjeta

Vježbajte dobre socijalne vještine kod kuće. Odredite, u dogovoru s djetetom, jedno ili dva socijalna ponašanja koja želite pojačati u repertoaru ponašanja svog djeteta prema drugoj djeci. To može biti dijeljenje igračaka, tiho pričanje, bez zapovijedanja, bez upadanja u riječ. Uspostavite program nagrađivanja takvog ponašanja. 

Nekoliko puta svakoga tjedna odvojite nekoliko minuta i s djetetom vježbajte odabrana ponašanja. Objasnite mu vještinu koju biste željeli da pokuša upotrijebiti. Odglumite situaciju u kojoj ćete vi biti dijete i tako pokažite djetetu kako koristiti određenu vještinu. Neka dijete potom iskuša novu vještinu pred vama. Ohrabrite ga i potaknite da upotrijebi novu vještinu kad se sljedeći put bude igralo s nekim djetetom.

Kad god imate priliku, promatrajte svoje dijete u igri s drugom djecom, braćom ili sestrama. Činite to češće nego inače. Kad god opazite da je upotrijebilo nove vještine, pohvalite ga ili nagradite. Pazite da pritom ne prekidate dinamiku igre. Katkad je bolje pozvati dijete na stranu i nagraditi ga kako mu ne bi bilo neugodno.

Vaše dijete ne mora biti najpopularnije među vršnjacima. Popularnost nije toliko bitna kao prijateljstvo. Bolji cilj od popularnosti može biti potaknuti osjećaj prijateljstva kod svog djeteta. Recite mu da poslije nastave ili vikendom pozove vršnjake. Ima li ozbiljnih problema sa socijalnim vještinama, isplanirajte i strukturirajte vrijeme koje će djeca provesti zajedno. Primjerice, isplanirajte odlazak u kino, igranje društvenih igara, pripremite posebne sendviče, dajte im smjesu za modeliranje ili bilo što drugo u čemu bi drugo dijete moglo uživati. Važno je da aktivnost bude strukturirana i da bude pod vašim stalnim nadzorom. Strukturiran kontakt može potaknuti prijateljstvo između vašeg djeteta i njegova vršnjaka.
Nadgledajte aktivnosti kojima se djeca bave. U trenutku kada primijetite da njihova interakcija izmiče kontroli, prekinite igru i ponudite im da nešto pojedu ili neku mirniju, strukturiranu aktivnost.

Učinite sve što možete kako biste izbjegli da vaše dijete vidi primjer agresivna ponašanja u kući. Pripazite na vlastito ponašanje i ponašanje ukućana kako se ne bi dogodilo da nesvjesno modelirate agresivno ponašanje svog djeteta, bilo da je riječ o vikanju, govorenju uvredljivih ili prostih riječi ili bacanju stvari. Valja pažljivije nadgledati i što gleda na televiziji. Ako ne možete izbjeći da vaše dijete gleda agresivno ponašanje na televiziji, iskoristite takve scene da mu ukažete na to koje je ponašanje neprihvatljivo i koje druga djeca ne vole.

Pokušajte spriječiti druženje s djecom koja su agresivna. Potaknite ga na druženje s djecom koja će biti pozitivan model za odnose među vršnjacima.

Uključite dijete u organizirane aktivnosti u vašoj zajednici, kao što su izviđači, sportski klubovi, folklor. Pokušajte odabrati aktivnosti koje su strukturirane i pod nadzorom odrasle osobe, po mogućnosti s malim grupama djece. Izbjegavajte one koje zahtijevaju koordinirane napore s drugom djecom ili imaju složena pravila da bi se postigao uspjeh. Takve bi aktivnosti mogle biti prezahtjevne za hiperaktivno dijete. Uz to, bolje je odabrati aktivnosti sa što manje kompeticije. Natjecanje izaziva povećano uzbuđenje, što kod hiperaktivne djece može povećati učestalost neorganizirana ponašanja. 

Pomaganje hiperaktivnom djetetu da riješi probleme u odnosima s drugom djecom može biti vrlo težak zadatak. Budite realni u očekivanjima. Tražite bilo koju priliku da organizirate situacije u kojima će vaše dijete imati šansu za pozitivne kontakte s vršnjacima. Izbjegavajte situacije u kojima je vjerojatno da će doći do socijalnog neuspjeha. Napori na kraju ipak mogu dovesti do pozitivnijih odnosa vašeg djeteta s vršnjacima te do kvalitetnijih prijateljstava.

Mnogi simptomi i karakteristike hiperaktivne djece mogu se preokrenuti u njihovu prednost. Budućnost djece s takvim poremećajem ne treba biti crna. Vodeći računa o djetetovim snagama i slabostima te pružanjem odgovarajuće pomoći, obitelj i stručnjaci zajedno mogu osigurati da hiperaktivno dijete postane svjesno svih svojih potencijala i da vodi sretan i uspješan život.

Sedam osnovnih principa odgoja

Hiperaktivna djeca nemaju teškoća s nedostatkom vještina ili sa znanjem, pa neće biti od prevelike pomoći pokazivanje kako nešto da napravi. Umjesto toga učinkovitije je dati jasne upute, reorganizirati zadatke tako da budu zanimljiviji ili da više motiviraju dijete, preusmjeriti njegovo ponašanje prema budućim ciljevima umjesto prema neposrednoj gratifikaciji te pružiti neposredne nagrade za izvršene zadatke, uz poštovanje pravila.

1. Neposredna povratna informacija i posljedice

Kada je hiperaktivno dijete suočeno sa zadatkom koji mu je neprivlačan, težak ili dosadan, osjetit će potrebu da radi nešto drugo. Želite li da nastavi zadanu aktivnost, morate dati pozitivnu povratnu informaciju i navesti posljedice koje će zadatak učiniti privlačnijim ili isplativijim za dijete, kao i blage negativne posljedice ako dijete odustane od zadatka. A kada želite promijeniti nepoželjna ponašanja, morate mu pružiti nagrade i dati povratnu informaciju kada se nepoželjno ponaša te nabrojati negativne posljedice takvog ponašanja.

Pozitivna povratna informacija može biti pohvala, ali i fizička nježnost. U nekim slučajevima može uključivati i nagrade, poput specijalnih privilegija ili sustava prema kojem dijete zaradi bodove da dobije posebne privilegije jer ga sama pohvala neće dovoljno motivirati da nastavi zadanu aktivnost. Bez obzira na to koju vrstu povratne informacije dajete, ona će biti uspješnija što je neposrednija određenom ponašanju.

2. Pružajte češće povratnu informaciju

Hiperaktivna djeca ne samo da trebaju povratne informacije i posljedice brže od druge djece nego i češće. Neposredne posljedice mogu biti učinkovite i kada su povremene, no bolje djeluju na dijete ako su česte. Iskreno govoreći, pretjerivanje u tome za dijete može biti iritantno, a za vas zamorno, ali ako želite promijeniti neko važno nepoželjno ponašanje, nužno je to činiti toliko često koliko vam dopuštaju raspored, energija i vrijeme.

Primjerice, umjesto da čekate da pohvalite dijete koje ima ozbiljnih teškoća u završavanju zadaće ili da ga požurujete nakon što piše zadaću nekoliko sati, a moglo ju je završiti u 20 minuta, recite mu da ćete mu dati jedan bod za svaki riješeni zadatak iz matematike, a bodovi se zbrajaju za ostvarenje neke pivilegije. Za pisanje cjelokupne zadaće također dajte razuman rok, 20 minuta, i recite mu da će, istekne li vrijeme, biti kažnjeno jednim bodom za svaki neriješeni zadatak. Tijekom rada hvalite dijete za to što piše zadaću i ohrabrujte ga za nastavak daljnjeg rada dok bilježite bodove.

Često su roditelji vrlo zaposleni i okupirani svakodnevnim obvezama pa zaborave provjeravati dijete. Tome se može doskočiti tako da postavite podsjetnike na mjestima gdje često boravite i svaki put kada vidite podsjetnik, komentirajte ponašanje djeteta u tom trenutku.

3. Koristite veće i snažne posljedice

Kako bi ga se potaknulo da završi neki zadatak, poštuje pravila ili se dobro ponaša, hiperaktivno dijete treba snažnije posljedice nego druga djeca. One mogu uključivati fizičku pažnju, privilegije, posebne slatkiše, bodove, materijalne nagrade poput sitnih igračaka koje djeca skupljaju, povremeno čak i novca. To se može kositi s uobičajenim stavom da djecu ne treba često materijalno nagrađivati jer takve nagrade mogu smanjiti unutarnje nagrade djeteta poput čitanja, želje da usreći prijatelje ili roditelje, ponosa kada svlada novu vještinu. No, unutarnje nagrade imaju ograničen utjecaj na hiperaktivnu djecu. Naime, priroda poremećaja zahtijeva da se koriste veće, važnije i ponekad materijalne posljedice kako bi se razvila i održavala pozitivna ponašanja kod hiperaktivnog djeteta.

4. Koristite poticaje prije kazne

Roditelji obično pribjegavaju kazni kada se dijete loše ponaša. To je učinkovito kod djece koja nisu hiperaktivna, koja se tu i tamo loše ponašaju i tako doživljavaju malo kazni. No, hiperaktivna djeca češće se ne ponašaju u skladu s normom i zbog toga doživljavaju puno negativnih posljedica. Kazna, kada se koristi sama za sebe, bez nagrada i pozitivnih povratnih informacija, relativno je neučinkovita metoda promjene ponašanja. Obično dovodi do loših osjećaja i neprijateljstva.

Važno je zapamtiti da kod hiperaktivne djece vrijedi pravilo pozitivno prije negativnoga. Imajte na umu da hiperaktivno dijete doživi puno negativnih reakcija i kazni od osoba koje ne razumiju njegov poremećaj i da će ga samo odgovarajući poticaji i nagrade naučiti što vi očekujete od njega.

Kada želite promijeniti nepoželjno ponašanje, odlučite kojim pozitivnim ponašanjem će dijete zamijeniti nepoželjno. Potom pomnije pratite kada se poželjno ponašanje javlja i kada se dijete tako ponaša, više ga pohvaljujte i nagrađujte. Nakon što ste nagrađivali novo ponašanje barem tjedan dana, možete početi kažnjavati suprotno ponašanje. Čak i tada pokušajte koristiti blagu kaznu, kao što je gubitak privilegije ili neke aktivnosti ili kratki time-out, i nastojte održati ravnotežu između kazni i nagrada: jedna kazna za dvije ili tri pohvale ili nagrade. Kažnjavajte konzistentno, ali selektivno samo za pojavljivanje određenog ponašanja.

5. Nastojte biti konzistentni

Najteži je korak u odgoju djece konzistentnost. No, da bi se neka ponašanja promijenila ili počela češće javljati, nužno koristiti iste strategije svaki put. Biti konzistentan znači četiri važne stvari:

  • svaki put reagirati na određenu situaciju, odnosno ponašanje;
  • ne odustati prebrzo kada počnete s promjenom nekog ponašanja;
  • svaki put reagirati na isti način, bez obzira na promijenjenu okolinu;
  • oba roditelja trebaju koristiti istu metodu.

U nastojanju da se postave pravila, nepredvidljivost ili kapriciranje neće dovesti do promjene. Uz to, reagirajte isto i kod kuće i u javnosti, bez obzira na to što drugi misle ili govore jer oni ne odgajaju vaše dijete. Promjene zahtijevaju vremena pa nemojte izgubiti nadu ako se stvari sporo mijenjaju. Naposljetku, pokušajte održati ujedinjenu roditeljsku frontu, koliko vam dopuštaju različiti roditeljski stilovi.

Imajte na umu da je hiperaktivno dijete osjetljivo na posljedice i povratne informacije, a puno manje na razloge i racionalno objašnjavanje nekih postupaka nego ostala djeca. Stoga reagirajte brzo, često i konzistentno, što će dovesti do boljeg ponašanja. Razgovori i prigovaranja dovode do otpora, a ne do poslušnosti.

6. Imajte na umu prirodu poremećaja

Katkad, kada su roditelji suočeni s teško odgojivim hiperaktivnim djetetom mogu izgubiti iz vida stvarni problem. Mogu se razbjesnjeti, ljutiti, osjećati se nelagodno ili se spustiti na dječju razinu te se svađati s njim kao što bi to radilo drugo dijete. Cijelo vrijeme morate imati na umu da ste vi odrasla osoba, učitelj i skrbnik djeteta s poremećajem. Ako jedno od vas dvoje treba imati kontrolu nad situacijom, to ste u svakom slučaju vi.

Jedan od načina da ostanete smireni jest da se pokušate distancirati od situacije i sagledati je kroz oči stranca - vidjeti roditelja koji pokušava riješiti problem s djetetom koje ima teškoća u ponašanju. Ako vam to uspije, moći ćete reagirati pravednije i razumnije nego ako se uzrujate. To je teško i pokušajte se svaki dan prisjetiti da vaše dijete ima teškoća, osobito u situacijama kada pokušavate riješiti neko nepoželjno ponašanje.

Nemojte dopustiti da vaš osjećaj vrijednosti postane vezan uz to jeste li uspjeli pobijediti neko ponašanje ili ne. Ostanite smireni, razvijte smisao za humor vezan uz problem. Katkad to znači i da odete u drugu prostoriju, maknete se iz situacije dok ne počnete kontrolirati svoje osjećaje. Kada situacija izmakne kontroli ili ne završi onako kako biste htjeli, nikako nemojte zaključiti da ste loš roditelj.

7. Vježbajte opraštanje

Opraštanje je najvažniji princip u odgoju djeteta, ali ga je često teško provoditi u svakodnevnom životu. Vježbanje opraštanja znači tri stvari. Prvo, svaki dan nakon što stavite hiperaktivno dijete spavati uzmite nekoliko trenutaka i razmislite o djetetovim "prijestupima" te mu oprostite. Pustite da vas prođu osjećaji ljutnje, razočaranja, zamjeranja, povrede. Dijete ne može uvijek kontrolirati svoje ponašanje i zavrjeđuje da mu oprostite. To ne znači da nije odgovorno za to, ali znači da se trebate riješiti gorčine koja se veže uz to.

Drugo, usmjerite se na opraštanje drugima koji nisu razumjeli teškoće vašega hiperaktivnog djeteta te su zbog toga reagirali neodgovarajuće, ofenzivno ili su jednostavno etiketirali vaše dijete kao lijeno ili neodgojeno. Vi znate bolje od toga i zauzmite se za svoje dijete, ali ne dopustite da pritom na vas djeluje ljutnja ili tuga.

Naposljetku, naučite sami sebi oprostiti za pogreške koje ste napravili u odgoju toga dana. Hiperaktivna djeca sposobna su pobuditi najgore u nama kao roditeljima, što često dovodi do toga da se roditelji osjećaju krivima zbog vlastitih pogrešaka. Ne dopustite sebi ponavljanje pogrešaka bez posljedica, pustite samookrivljavanje, sram, poniženje, tugu ili ljutnju koji prate taj aspekt samoprocjene. Zamijenite te osjećaje iskrenom procjenom roditeljskog funkcioniranja toga dana, identificirajući područja koja su poboljšana.

Datum objave članka: 1. 10. 2004.
izdvojeni proizvodi