Ovisnosti - vrste, uzroci, simptomi i liječenje

Ovisnost je stanje psihičke i/ili fizičke ovisnosti o korištenju određenih tvari (kao što su alkohol, duhan i druge psihoaktivne tvari) ili aktivnosti/ponašanja (kao što su seks, vježbanje i kockanje).

Poremećaj ovisnosti je kronična, recidivirajuća bolest koju karakterizira skup fizioloških, bihevioralnih (ponašanje) i kognitivnih (misaoni procesi) simptoma povezanih s kontinuiranom nekontroliranom uporabom neke supstancije i/ili ponašanja unatoč štetnim posljedicama.

Izrazita fokusiranost na korištenje određenih tvari ili aktivnosti/ponašanja ide do točke u kojoj je narušena sposobnost funkcioniranja u svakodnevnom životu. Unatoč spoznaji da sporna tvar ili ponašanje uzrokuje ili će uzrokovati probleme, osoba nastavlja s njezinim korištenjem.

Ono što promjenu čini tako teškom je to što su neposredni učinci zlouporabe problematičnih supstancija ili ponašanja obično pozitivni (stvaraju dobar osjećaj, jačaju samopouzdanje, omogućuju zaborav na probleme).

Kontinuiranom uporabom određene supstancije može se razviti tolerancija, zbog koje su osobi potrebne sve veće količine kako bi doživjela iste učinke. 

Ponovljena uporaba s vremenom može uzrokovati promjene u strukturi i funkcioniranju mozga koje mogu trajati dugo nakon završetka procesa detoksikacije. Ove promjene mogu objasniti promjene u osobnosti i ponašanju ovisnika, kontinuiranu žudnju za određenom tvari ili aktivnosti/ponašanjem dugo nakon što je prestanu koristiti i zašto može doći do recidiva.

Prekid uporabe obično dovodi do pojave simptoma odvikavanja (apstinencijski sindrom, sindrom sustezanja) i intenzivne žudnje za ponovnom uporabom, što se često doživljava kao tjeskoba.

Osobe koje koriste sredstva ovisnosti mogu biti svjesne svog problema, ali ne mogu prestati čak i da žele i pokušaju. Ovisnost može uzrokovati fizičke i psihičke probleme, kao i probleme u međuljudskim odnosima unutar obitelji, na poslu ili među prijateljima.
 

Ljudi mogu razviti ovisnost o različitim supstancijama ili aktivnostima/ponašanjima:

• ovisnost o supstancijama
  • alkohol
  • marihuana, kanabis
  • halucinogeni (PCP, LSD i dr.)
  • inhalanti (razrjeđivač, ljepila, aerosole, boje ili gorivo za upaljač)
  • opioidi (heroin i lijekovi protiv bolova, npr. kodein, oksikodon)
  • sedativi, hipnotici i anksiolitici
  • stimulansi (uključujući kokain, supstancije tipa amfetamina i dr.)
  • duhan, nikotin

• ovisnost o nekoj aktivnosti/ponašanju
  • računala - dugotrajno surfanje internetom ili igranje računalnih igrica može ići do te mjere da osoba zanemari druge aspekte života zbog nedostatka sna ili pogrešno postavljenih prioriteta
  • kockanje - može dovesti do mentalnog ushićenja nakon dobitka, što je obično praćeno snažnom željom za ponovnim kockanjem kako bi se osjećaj ponovio, zaboravljajući pri tom da to može prijeći u naviku koju je vrlo teško zaustaviti. U trenucima kockanja kod ovisnika dolazi do aktivacije središnjeg živčanog sustava i snažnih fizioloških promjena. Raste razina hormona stresa i ugode, diže se krvni tlak, srce ubrzano kuca, a koža postaje podražljivija. Ovisnici o kocki i o bilo kojem drugom obliku riskiranja zapravo su ovisni o učinku raznih hormona koji djeluju na mozak tijekom upražnjavanja određene aktivnosti.
  • kupovina - postaje ovisnost ako se kompulzivno kupuje ono što nam nije potrebno ili u stvari ne želimo; može dovesti do ushićenja, nakon čega brzo slijede osjećaj krivnje, srama ili očaja
  • posao - radoholičari su u potpunosti usredotočeni na posao, sve do krajnje iscrpljenosti što dovodi do narušavanja obiteljskog i društvenog života
  • seks - ovisnost o seksu (jak i nekontroliran spolni nagon kojem se sve podređuje) je u zapadnim zemljama priznata kao poremećaj srodan ovisnostima o alkoholu, drogama, kockanju i sličnim štetnim tvarima i aktivnostima. Neki stručnjaci smatraju da se javlja kod osoba kojima je jedini dovoljno prisan kontakt onaj seksualni. S druga strane, to mogu biti samo osobe s izrazito velikim libidom i potencijom, što ne ovisi o ljudskoj volji. Psiholozi smatraju da ulogu u nastanku imaju manjak prisnosti ili stresovi, primjerice nasilje, u djetinjstvu. U nekim slučajevima može biti u pitanju i genetska predispozicija.
  • itd.

 
O čemu god da je osoba ovisna, na kraju gubi kontrolu i nastavlja uporabu kako bi prolazila kroz svakodnevni život.

Nekoliko je temeljnih razloga zašto neka osoba želi uzeti supstanciju koja mijenja raspoloženje ili se baviti nekom aktivnošću u štetnoj mjeri.

Dobar osjećaj. Mnoga sredstva ovisnosti izazivaju fizički ili psihički stimulirajući učinak koji pojačava osjećaj samopouzdanja. U istom smislu djeluju i različite aktivnosti/ponašanja, poput financijske dobiti od kockanja, ili seksualnog zadovoljstva pa čak i komunikacije preko društvenih mreža. Takav učinak izaziva jaku želju za ponovnom uporabom tvari i postupno dovodi do ovisnosti, uključujući fizičke i/ili psihičke promjene.

Ublažavanje tuge ili stresa. S obzirom da sredstva ovisnosti mijenjaju način na koji se osoba osjeća, u stanju depresije, anksioznosti ili intenzivnog stresa osoba može početi uzimati drogu ili upražnjavati neku aktivnost/ponašanje zbog želje za oslobađanjem od stresa, zaborava na probleme, izazivanja osjećaja tuposti ili osjećaja zadovoljstva.

Poboljšanje učinka. Neke osobe uzimaju stimulanse za poboljšanje sportskih postignuća ili onih na akademskoj, kreativnoj ili profesionalnoj razini. Iako to može pokazati kratkoročne dobitke, na dulje staze rizici su daleko veći.

Zanimljivost/znatiželja/eksperimentiranje. Tinejdžeri često probaju neku tvar jer im je zanimljiva i znatiželjni su, ali razlog može biti i podložnost pritisku vršnjaka. U nekim situacijama ljudi su skloni isprobati neku tvar ili aktivnost/ponašanje u društvenim situacijama iz čisto rekreacijskih razloga, no za neke osobe uporaba postane sve češća.

Zašto se razvija poremećaj ovisnosti?

U početku, uporaba droga često je dobrovoljna, međutim, s vremenom dolazi do određenih promjena u mozgu.

Čini se da se fizička ovisnost javlja kada ponovljena uporaba promijeni način na koji mozak osjeća zadovoljstvo. Sve što posjeduju potencijal razvoja ovisnosti izaziva osjećaj euforije potičući otpuštanje dopamina u mozgu, neurotransmitera koji je, među ostalim, uključen i u aktivaciju moždanih struktura koje čine sustav nagrade i zadovoljstva.

To neposredno nagrađujuće iskustvo koje pruža sredstvo ovisnosti tjera ljude da ga žele ponoviti. Ovisnost se javlja u trenutku kada je potrebno konzumirati sve više i više tvari kako bi se postigao isti učinak nagrađivanja.



Ako se osoba suzdrži od uporabe tvari, počinje osjećati vrlo neugodne simptome sustezanja (apstinencijski sindrom), zbog čega se nađe u situaciji da koristi tvar samo da bi spriječila njihovu pojavu.

Ujedno, korištenje droga i alkohola može narušiti funkcioniranje dijela mozga koji upravlja donošenjem izvršnih odluka (prefrontalni korteks), zbog čega kod ovisnika izostaje upozorenje na štetne posljedice takvog ponašanja.

Kombinacija ovih mehanizama može dovesti do razvoja poremećaja ovisnosti.

Još jedan važan čimbenik je i vrsta tvari koju osoba uzima (npr. opioidi stvaraju veliku ovisnost jer izravno ciljaju na receptore u mozgu).

Rizični čimbenici

Kao i kod mnogih poremećaja mentalnog zdravlja, razvoj poremećaja ovisnosti događa se zbog kombinacije više uzročnih čimbenika.

Prvo iskustvo. Najočitiji čimbenik rizika je samo uzimanje sredstva s potencijalom razvoja ovisnosti. Kako mnoge tvari koje čine osnovu ovisnosti ne stvaraju kemijsku ovisnost, to znači da do poremećaja ovisnosti mogu dovesti drugi elementi. U nekim slučajevima može biti dovoljno da se neka tvar proba samo jednom da se pokrene obrazac koji može dovesti do ovisnosti.

Genetski čimbenici / obiteljska povijest ovisnosti. Nakon što se počne konzumirati sredstvo s potencijalom razvoja ovisnosti, na razvoj poremećaja mogu utjecati nasljedne osobine koje mogu odgoditi ili ubrzati njegovo napredovanje. Ovisnost o drogama češća je u nekim obiteljima i vjerojatno uključuje povećani rizik na temelju gena, koji mogu predstavljati 40-60 posto rizika.

Obiteljski život. Nezdravo kućno okruženje tijekom odrastanja u kojem se koriste droge ili vlada teška obiteljska situacija može povećati vjerojatnost razvoja poremećaja kasnije u životu.

Pritisak vršnjaka. Snažan je čimbenik za početak uzimanja i zlouporabu droga, osobito kod mladih, kod kojih još nije do kraja razvijen mentalni sustav donošenja odluka. Djeca koja ujedno imaju i problema u školi ili obitelji, suočavaju se s većim rizikom.

Čimbenici okoline. Važnu ulogu ima kulturološki aspekt prema zlouporabi droga. Pokretač mogu biti i predrasude okoline, marginalizacija ili društvena izolacija i to zbog lakšeg suočavanja s traumom. Ostali okidači mogu biti stres, međuljudski odnosi, emocionalni ili radni pritisci.

Problemi s mentalnim zdravljem. Veliki postotak osoba s poremećajem ovisnosti o drogama je u nekom trenutku života imao i problema s mentalnim zdravljem (npr. depresija, PTSP, ADHD). Uzimanje droga može postati način suočavanja s bolnim osjećajima i dodatno pogoršati problem.

Dob u kojoj osoba prvi put konzumira drogu. Što osoba u ranijoj dobi uzme supstanciju koja mijenja raspoloženje, veća je vjerojatnost da će razviti poremećaj ovisnosti.

Priroda tvari i način unosa. Neke droge, poput nikotina, cracka ili heroina, sadrže specifične spojeve ili aktiviraju receptore u tijelu koji pokreću reakcije ovisnosti. Pušenje i ubrizgavanje tvari znači da mozak praktički odmah registrira njihov učinak, ali i brzo gubi nagon, što potiče osobu da ponovi uporabu kako bi ponovo doživjela prethodno stanje euforije. Neke supstancije, kao što su stimulansi, kokain ili opioidni lijekovi protiv bolova, mogu rezultirati bržim razvojem ovisnosti od drugih. Uzimanje tzv. „lakih droga“ može biti pokretač prema onima s visokim potencijalom za razvoj ovisnosti.
 

Mnogi ljudi doživljavaju poremećaj ovisnosti o drogama zajedno s drugim psihijatrijskim poremećajem, koji može i ne mora prethoditi. Isto tako je moguće da uporaba izazove ili pogorša neki drugi psihijatrijski poremećaj.

Simptomi poremećaja ovisnosti o drogama općenito se grupiraju u četiri kategorije.
 
Poremećena kontrola

Ovisnost vrlo lako može izmaknuti kontroli. Neke osobe možda ne vide da je u njihovu slučaju uporaba neke tvari izvan kontrole i da uzrokuje probleme - poricanje. Međutim, to jednostavno može biti nedostatak svijesti ili uvida u situaciju. No, bez obzira na to shvaćaju li ljudi to ili ne, nedostatak kontrole još je jedan znak da je uporaba određene tvari ili ponašanja problem.

Ono što ukazuje da je u pitanju poremećaj kontrole je:

• osjećaj žudnje ili snažnog poriva za korištenjem tvari koja blokira sve druge misli
• osjećaj da se tvar mora redovito koristiti (svakodnevno ili čak nekoliko puta dnevno) i održavanje zaliha
• provođenje puno vremena uzimajući drogu ili se oporavljajući od učinaka droge
• želja za smanjenjem ili kontrolom uporabe sporne supstancije ili neuspjeli pokušaji zbog pojave simptoma sustezanja
• davanje prednosti supstanciji ili ponašanju naspram higijene, prehrane i općenito brige o zdravlju.

 
Opasna uporaba

Iako sredstvo ovisnosti ometa svakodnevni život ili uzrokuje fizičku ili psihičku štetu, njegova konzumacija se stalno ponavlja.

Droga se koristi u nesigurnim okruženjima.

Poduzimaju se radnje koje se inače ne bi poduzimale samo da bi se nabavila droga.

Pod utjecajem droge obavljaju se rizične aktivnosti, kao na primjer vožnja automobila ili rukovanje strojevima.  
 
Društveni problemi

Korištenje sredstva ovisnosti dovodi do primjetnog nedostatka energije u svakodnevnim aktivnostima i neuspjeha u izvršavanju obaveza na poslu, u školi ili kod kuće.

Gubi se interes za društvene i rekreacijske aktivnosti.

Promjene u ponašanju iz temelja mijenjaju odnose s ljudima koji su najbliži oboljeloj osobi i obično uzrokuju sukobe u partnerskom, obiteljskom  radnom i bilo kojem drugom odnosu.
 
Učinci sredstava ovisnosti

S vremenom s razvija tolerancija, to jest potreba za sve većom količinom da bi se postigao isti učinak.

Pri pokušaju neuzimanja tvari, javljaju se neugodni simptomi sustezanja (apstinencijski sindrom).

Znakovi i simptomi uporabe droga ili intoksikacije mogu varirati, ovisno o vrsti droge. Prema Klinici Mayo, u nastavku donosimo nekoliko primjera.
 
Marihuana, hašiš i druge tvari koje sadrže kanabis

Kanabis se konzumira pušenjem, jedenjem ili udisanjem hlapljivog oblika droge. Često prethodi ili se koristi zajedno s drugim supstancijama, poput alkohola ili ilegalnih droga, i često je prva droga koja se proba.



Znakovi i simptomi nedavne uporabe:

• osjećaj euforije ili „high“ osjećaj (blago euforično stanje u kojem se uspori vrijeme, a pojačaju osjet vida, sluha i dodira - wikipedia)
• pojačan osjećaj vidne, slušne i okusne percepcije
• povećan krvni tlak i broj otkucaja srca
• crvene oči
• suha usta
• smanjena koordinacija
• poteškoće s koncentracijom ili pamćenjem
• usporeno vrijeme reakcije
• anksioznost ili paranoidno razmišljanje
• miris kanabisa na odjeći ili žutim vrhovima prstiju
• velika žudnja za određenom hranom u neobično vrijeme.

MARIHUANA
 
Djeluje za 15 do 30 minuta nakon pušenja, a djelovanje traje dva do četiri sata. Stvara veću moralnu i duhovnu degradaciju od svih ostalih sredstava.
 
Njezina uporaba kod tinejdžera može se primijetiti kao promjena u ponašanju: kašnjenje u školu, zanemarivanje obveza, gubitak psihičke i fizičke aktivacije.

S obzirom na to da slabi kratkoročna memorija, slabljenje školskog uspjeha upozoravajući je znak.

Može se uočiti i neobična veselost i razgovorljivost koja prije nije bila prisutna.

K2 i soli za kupanje

Sintetski kanabinoidi i supstituirani ili sintetski katinoni (droge iz skupine amfetamina koje izazivaju osjećaj euforije i povećavaju pričljivost) su dvije skupine sintetičkih droga koje su u pravilu ilegalne. Njihovi učinci mogu biti opasni i nepredvidivi jer ne postoji kontrola kvalitete i neki sastojci moguće nisu poznati.

Sintetski kanabinoidi (K2 ili Spice, sintetička marihuana) najčešće se konzumiraju pušenjem, ali se mogu pripremiti i kao biljni čaj. Tekući oblik može isparavati u elektroničkim cigaretama.

Radi se o kemijskim spojevima koji mogu proizvesti iskustva slična onima pri konzumiranju kanabisa, zbog čega su postali popularna, ali opasna alternativa.

Znakovi i simptomi nedavne uporabe sintetskih kanabinoida:

• osjećaj euforije ili „high“ osjećaj
• povišeno raspoloženje
• promijenjen osjet vidne, slušne i okusne percepcije
• ekstremna tjeskoba ili uznemirenost
• paranoja
• halucinacije
• povećan broj otkucaja srca i krvni tlak ili srčani udar
• povraćanje
• zbunjenost
• nasilno ponašanje.

 
Supstituirani katinoni (nazivaju se i „soli za kupanje“, iako to nisu) su psihoaktivne tvari (supstancije koje mijenjaju um) i slične su amfetaminima kao što su ecstasy (MDMA) i kokain.

Mogu se jesti, ušmrkavati, udisati ili ubrizgati i stvaraju veliku ovisnost. Mogu izazvati ozbiljno trovanje, što rezultira opasnim zdravstvenim posljedicama pa čak i smrću.

Znakovi i simptomi nedavne uporabe supstituiranih katinona:

• „high“ osjećaj
• povećana društvenost
• povećana energija i uznemirenost
• pojačan seksualni nagon
• povećan broj otkucaja srca i krvni tlak
• problemi s jasnim razmišljanjem
• gubitak kontrole mišića
• paranoja
• napadaji panike
• halucinacije
• delirij
• psihotično i nasilno ponašanje.

 
Barbiturati, benzodiazepini i hipnotici

Djeluju kao depresori središnjeg živčanog sustava i izdaju se na liječnički recept:

• barbiturati (npr. fenobarbital)
• benzodiazepini (sedativi kao što su diazepam, alprazolam, lorazepam, klonazepam i klordiazepoksid
• hipnotici (lijekovi za spavanje kao što su zolpidem i zaleplon).

 
Često se koriste i zlorabe u potrazi za osjećajem opuštanja ili zaborava na stresne misli ili osjećaje.

Znakovi i simptomi nedavne uporabe:

• pospanost
• nejasan govor
• nedostatak koordinacije
• razdražljivost ili promjene raspoloženja
• problemi s koncentracijom ili jasnim razmišljanjem
• problemi s pamćenjem
• nehotični pokreti očiju
• nedostatak inhibicije
• usporeno disanje i snižen krvni tlak
• vrtoglavica
• padovi ili nesreće.

 
Met, kokain i drugi stimulansi

Stimulansi uključuju amfetamine, met (metamfetamin), kokain, metilfenidat i amfetamin-dekstroamfetamin. Često se koriste i zlorabe za povećanje energije, poboljšanje učinka na poslu ili u školi, mršavljenje ili kontrolu apetita.



Znakovi i simptomi nedavne uporabe:

• osjećaj sretnog uzbuđenja i povećanog samopouzdanja
• povećana budnost
• povećana energija i nemir
• promjene u ponašanju ili agresija
• brz ili nespretan govor
• zjenice veće od uobičajenih
• zbunjenost, zablude i halucinacije
• razdražljivost, tjeskoba ili paranoja
• promjene u otkucajima srca, krvnom tlaku i tjelesnoj temperaturi
• mučnina ili povraćanje s gubitkom težine
• loša prosudba
• začepljenost nosa i oštećenje sluznice nosa (u slučaju ušmrkavanja)
• ranice u ustima, bolesti desni i karijes (uzrokovan pušenjem)
• nesanica
• znakovi depresija kako tvar postupno nestaje iz organizma.

KOKAIN

Prirodna, teška droga, derivat koke, psihostimulans. Najstarija je droga popularnog naziva crack, koji se koristi za pušenje.

Nakon ušmrkavanja ili pušenja djelovanje odmah počinje. Psihostimulativni učinak, tj. osjećaj euforije i nemira, traje oko 20 do 30 minuta pa se mora češće uzimati.

Konzumacija kod osobe mijenja uobičajene geste, izraz lica, a slabi i potreba za hranom.

Uporaba kokaina, posebno u obliku čiste baze (crack), povezana je s visokom učestalošću moždano-žilnih oboljenja, uključujući i moždani udar.

Klupske droge

Klupske droge često se koriste u klubovima, na koncertima i zabavama. To su, primjerice, MDMA (metilendioksimetamfetamin, također zvan ecstasy ili molly), GHB (gama-hidroksimaslačna kiselina), ketamin i flunitrazepam (Rohypnol ili Rufi).

Ove supstancije ne pripadaju istoj kategoriji, ali dijele neke slične učinke i opasnosti, uključujući dugoročne štetne učinke. Često sadrže nepoznate tvari koje mogu biti štetne, uključujući druge ilegalno proizvedene ili farmaceutske droge.

Budući da GHB i flunitrazepam mogu izazvati opuštanje mišića, smirenje, zbunjenost i gubitak pamćenja, njihova uporaba ima potencijal za nedolično seksualno ponašanje ili seksualni napad.



Znakovi i simptomi korištenja klupskih droga:

• halucinacije
• paranoja
• zjenice veće od uobičajenih
• drhtavica i znojenje
• nevoljno drhtanje
• promjene u ponašanju
• grčenje mišića i stiskanje zuba
• opuštanje mišića, loša koordinacija ili problemi s kretanjem
• smanjena inhibicija
• pojačan ili promijenjen osjet vida, sluha i okusa
• loša prosudba
• problemi s pamćenjem ili gubitak pamćenja
• smanjena svijest
• povećan ili smanjen broj otkucaja srca i krvni tlak.

ECSTASY

Sintetička, ilegalna laka droga koja pripada grupi metamfetamina, a prema djelovanju psihostimulansima. Djeluje već za 30 do 90 minuta.

Sadržaj tableta koje se kupuju na ulici vrlo je nepouzdan i sadrži druge psihoaktivne supstancije kao kofein, efedrin, amfetamin - speed.

Djeluje na centar za regulaciju temperature u hipotalamusu te povećava tjelesnu temperaturu do najviših vrijednosti, što za posljedicu ima diseminiranu intravaskularnu koagulaciju (DIK), tj. grušanje krvi, zatajenje rada srca, a pomiješan s alkoholnim pićima, može uzrokovati i smrt. Izaziva snažnu dehidraciju organizma te, kao i kokain, dovodi do oštećenja DNK.

Promjene ponašanja karakteriziraju neobične aktivnosti, osoba pršti od snage, nikad nije umorna, posjeduje neobičnu i snažnu energiju.

Nakon nekoliko dana raspoloženje opada i gubi se želja za jelom.

SPEED

Sintetička ilegalna laka droga koja pripada grupi amfetamina. Ušmrkava se i ubrizgava. Djeluje slično kao ecstazy, samo što je skuplji.

Halucinogeni

Najčešći halucinogeni su LSD (dietilamid lizergične kiseline) i PCP (fenciklidin). Različiti halucinogeni izazivaju i različite simptome.

LSD je najjača psihoaktivna droga koja mijenja ponašanje u smislu psihoze, neobičnih misli i govora te promjena u percepciji vremena. Djeluje već nakon 40 do 60 minuta.
 
Mogući znakovi i simptomi upotrebe LSD-a:

• halucinacije
• jako smanjena percepcija stvarnosti, npr. doživljavanje jednog osjetila kao drugog („slušanje boja“)
• impulzivno ponašanje
• brze promjene emocija
• trajne mentalne promjene u percepciji
• ubrzan rad srca i visok krvni tlak
• podrhtavanje
• ponovljena iskustvo halucinacija, čak i godinama kasnije („flashbackovi“).

 
Mogući znakovi i simptomi upotrebe PCP-a:

• osjećaj odvojenosti od tijela i okoline
• halucinacije
• problemi s koordinacijom i kretanjem
• agresivno, moguće i nasilno ponašanje
• nehotični pokreti očiju
• nedostatak osjeta boli
• povećanje krvnog tlaka i broja otkucaja srca
• problemi s razmišljanjem i pamćenjem
• problemi s govorom
• loša prosudba
• netolerancija na buku
• ponekad konvulzije ili koma.

 
Inhalanti

Neke tvari koje se često udišu uključuju ljepilo, razrjeđivač, korektor, marker, benzin, tekućine za čišćenje i proizvode u spreju za kućanstvo. Zbog njihove toksične prirode, namjerno udisanje para ili kemikalija (tzv. 'snifanje') može biti vrlo opasno te dovesti do oštećenje mozga, pa čak i do smrtnog ishoda.

Znakovi i simptomi razlikuju se ovisno o tvari koja se udiše.

Mogući znakovi i simptomi uporabe inhalanata:

• posjedovanje tvari za udisanje bez razumnog objašnjenja
• kratkotrajno sretno uzbuđenje
• ponašanje kao da je osoba pijana
• smanjena sposobnost kontrole impulsa
• agresivno ponašanje ili želja za borbom
• vrtoglavica
• mučnina ili povraćanje
• nehotični pokreti očiju
• pod utjecajem droge - nerazgovijetan govor, usporeni pokreti, loša koordinacija
• nepravilni otkucaji srca
• podrhtavanje
• dugotrajni miris tvari koja se udiše
• osip oko nosa i usta.

 
Opioidni lijekovi

Opioidi (narkotici) su lijekovi protiv bolova koji, među ostalim, uključuju morfin, heroin (sintetički derivat morfina), kodein, metadon, fentanil i oksikodon.



Mogući znakovi i simptomi uporabe narkotika i ovisnosti:

• "high" osjećaj
• smanjen osjećaj boli
• uznemirenost, pospanost
• nejasan govor
• problemi s pažnjom i pamćenjem
• zjenice manje nego inače
• nedostatak svjesnosti ili nepažnja prema okolnim ljudima i stvarima
• problemi s koordinacijom
• depresija
• zbunjenost
• zatvor
• curenje iz nosa ili ranice u nosu (ako se ušmrkavaju), odnosno tragovi igle (ako se ubrizgavaju).

HEROIN
 
Teška droga koja se proizvodi iz morfina, a prema djelovanju pripada opioidima. Ima velik potencijal za razvoj ovisnosti i ako se uzima svaki dan, ovisnost se razvije već za dva do četiri tjedna.

Djeluje za 30 minuta nakon ušmrkavanja, a uzeta intravenozno djeluje trenutačno i izaziva osjećaj euforije.

Promjene u ponašanju karakterizira česta pospanost, nezainteresiranost za donedavno najbliže osobe i okolinu, tjelesno slabljenje.

Oko 60 posto intravenoznih ovisnika zaraženo je virusom hepatitisa B ili C.

Neraspoloženje ili tjeskoba kod tinejdžera može biti znak mnogočega pa i konzumiranja droge, što nije uvijek jasno razlučiti na prvu.

Mogući znakovi da tinejdžer ili drugi član obitelji koristi droge su:

• problemi u školi / na poslu - često izostajanje iz škole / s posla, iznenadna nezainteresiranost za školske aktivnosti / posao, slabljenje ocjena / radnog učinka
• promjene u ponašanju - zabrana ulaska u sobu, tajnoviti izlasci, drastične promjene u  ponašanju i odnosima u obitelji i s prijateljima
• problemi s fizičkim zdravljem - nedostatak energije i motivacije, crvene oči, neuobičajeno mršavljenje ili debljanje
• zapušten izgled - nedostatak interesa za izgled (higijena, odjeća i sl.)
• problemi s novcem - zahtjevi za novcem bez razumnog objašnjenja, nestajanje novca ili vrijednih predmeta iz obiteljskog doma.

 
Kada posjetiti liječnika

Ako je upotreba droga izvan kontrole ili uzrokuje probleme, potrebno je što prije potražiti pomoć jer u tom slučaju veće su šanse za dugoročni oporavak.

Zakažite termin kod liječnika ili stručnjaka za mentalno zdravlje specijaliziranog za liječenje ovisnosti:

• ako ne možete prestati koristiti drogu
• nastavljate koristiti drogu usprkos šteti koju uzrokuje
• uporaba droge dovodi do nesigurnog ponašanja (dijeljenje igala, spolni odnos bez zaštite)
• mislite da imate simptome apstinencije nakon prestanka uzimanja droge.
•  

Potražite hitnu pomoć u sljedećim slučajevima:

• sumnja na predoziranje
• promjene svijesti
• problemi s disanjem
• konvulzije
• znakovi mogućeg srčanog udara (snažan pritisak ili bol u prsima)
• bilo kakve druge neugodne fizičke ili psihičke reakcija na korištenje droge.

Tek kada je osoba spremna i želi pomoć po pitanju problema ovisnosti, možda će poželjeti kontaktirati zdravstvenog stručnjaka kako bi razgovarala o mogućnostima liječenja.

Život s poremećajem ovisnosti može biti vrlo stresan te imati značajne štetne kratkoročne i dugoročne učinke. Štetne posljedice mogu varirati od blagih (npr. mamurluk, kašnjenje na posao ili školu) do teških (npr. siromaštvo, beskućništvo, bolest) i utjecati na svaki aspekt života (osobni, društveni, financijski, pravni…)

Posebni rizici. Uzimanje nekih sredstava ovisnosti može biti posebno rizično, posebno u visokim dozama ili u kombinaciji s alkoholom ili drugim drogama.



Izravni učinci. Primjerice, ušmrkavanje kokaina može oštetiti nosnu sluznicu; uzimanje opijata može dovesti do zatvora izazvanog opijatima; redovita uporaba duhana uzrokuje oštećenje i bolesti dišnog sustava i može uzrokovati niz vrsta raka; pušenje metamfetamina može potaknuti teški oblik zubnog karijesa; mnoge tvari dovode do porasta krvnog tlaka i otkucaja srca što povećava rizik od srčanog ili moždanog udara pa i smrti.

Predoziranje. Uzimanje previše jedne tvari ili miješanje tvari može dovesti do predoziranja. Predoziranje može dovesti do kome i smrti.



Samoubojstvo. Osobe koje redovito zlorabe droge (posebno opijate) više su sklone pokušaju samoubojstva.

Obolijevanje od zaraznih bolesti. Ovisnici o drogama imaju veću vjerojatnost da će oboljeti od zarazne bolesti, poput AIDS-a, bilo putem nezaštićenog spolnog odnosa ili dijeljenjem igala s drugima.

Ozljede. Često uporaba droga oštećuje koordinaciju i ravnotežu te može dovesti do padova i ozljeđivanja. Opasnost ozljeđivanja povećavaju i vožnja ili rad pod utjecajem droge. Neke tvari izazivaju nasilne reakcije što povećava vjerojatnost rizičnog ponašanja i sukoba.

Oštećenje fetusa. Ako žena uzima drogu tijekom trudnoće, to može dovesti do kongenitalnih anomalija pa čak i smrti fetusa.

Mentalno zdravlje. Problemi s mentalnim zdravljem mogu se pojaviti prije ovisnosti, ali i sama uporaba droga može potaknuti njihovu pojavu. Kao rezultat dugotrajne ovisnosti o supstancijama povećana je razina depresije, a mogu se javiti i anksioznost, nemir, krivnja i sram. Mnoge psihoktivne tvari izravno uzrokuju halucinacije i dugotrajnije psihološke učinke koji mogu dovesti do ozbiljnih psihičkih problema.



Izolacija i usamljenost. Osobe s ovisnošću imaju tendenciju odgurnuti od sebe ljude koji su im najbliži, što umanjuje stupanj moguće podrške i ujedno potiče daljnju uporabu droge te pojavu težih komplikacija.

Međuljudski odnosi. Promjene u ponašanju iz temelja mijenjaju odnose s ljudima koji su najbliži oboljeloj osobi i obično uzrokuju sukobe u partnerskom, obiteljskom odnosu, ali i u radnom ili bilo kojem drugom odnosu.

Problemi u školi / na poslu. Izostajanje s nastave, narušen školski uspjeh, smanjena ili nikakva motivacija za školovanjem. S druge strane na poslu se mogu očekivati izostanci, pad radnog učinka pa i eventualni gubitak posla.

Financijski problemi. Trošenje novca na kupovinu droge može ovisnika gurnuti u dugove.

Kriminalne radnje. Kako su brojne psihoaktivne tvari ilegalne, čak i njihovo posjedovanje može niti zakonski kažnjivo. S druge strane, zbog gubitka posla i/ili dugova ovisnici mogu pribjeći kriminalu ili neetičnom ponašanju kako bi si i dalje mogli priuštiti drogu.

Više o testiranju na droge - zašto, kada i kako

Saznajte više o simptomima i liječenju apstinencijskog sindroma.

• Samopomoć. Neke osobe s poremećajem ovisnosti mogu i same napraviti određene pomake koristeći upute dostupne na web stranicama samopomoći ili proučavajući literaturu na tu temu.
• Grupe za samopomoć. Podupiru osobe koje rade na rješavanju svog poremećaja ovisnosti (anonimni alkoholičari, anonimni narkomani…) . Mnoge osobe sudjeluju u radu takvih grupa istodobno dok traje formalno liječenje, a i nakon njega jer, među ostalim, pripadnost takvoj grupi može smanjiti osjećaj srama i izolacije koji mogu dovesti do recidiva.