Apstinencijski sindrom - simptomi i liječenje

Ovisnost je stanje koje se razvija zbog zlouporabe određenih supstancija koje s vremenom dovode do toga da je osobi teško prestati raditi ili unositi u tijelo nešto zbog čega se dobro osjeća.

Tvari koje stvaraju ovisnost mogu uključivati ​​neke lijekove (poput opioida ili benzodiazepina), droge ili alkohol. Ovisnost također stvaraju i neka ponašanja (poput kockanja).

Ovisnost može biti fizičke prirode, na što ukazuje stalno konzumiranje određene tvari (ili ponašanja) u velikoj količini.

Psihološka ovisnost nastaje kada osoba vjeruje da joj je određena tvar (ili ponašanje) potrebno da bi normalno funkcionirala (npr. za druženje na zabavi, opuštanje nakon posla ili, u nekim slučajevima cijelo vrijeme).

U normalnim okolnostima, u tijelu vlada homeostaza, odnosno stanje unutarnje ravnoteže koje se postiže neprekidnom optimizacijom svih fizikalnih i kemijskih procesa kako bi se omogućilo pravilno funkcioniranje organizma.

Uzimanje određene tvari mijenja unutarnju ravnotežu i „tjera“ tijelo na prilagodbu, što uključuje i promjenu razine određenih neurotransmitera koji djeluju na sustav nagrađivanja u mozgu potičući oslobađanje određenih supstancija.

Kada se neka tvar redovito uzima, tijelo može izgraditi toleranciju i ovisnost o toj tvari. Tolerancija znači da je potrebna sve veća doza te tvari da bi se postigli isti učinci koji su se inicijalno doživjeli, dok ovisnost znači da je tijelu potrebna ta tvar kako ne bi došlo do pojave simptoma apstinencije (sustezanja).

Apstinencijski sindrom ili sindrom sustezanja je kombinacija fizičkih i mentalnih simptoma koje osoba doživljava nakon što prestane koristiti ili smanji unos određene tvari poput alkohola, lijekova na recept ili rekreacijskih droga.

Ako osoba koristi tvar s visokim potencijalom razvoja ovisnosti i iznenada ili naglo prestane s uzimanjem ili drastično smanji količinu (zbog procesa odvikavanja ili u slučaju nedostupnosti), tijelo pokušava postići novo stanje homeostaze dok se oslobađa dugotrajnog kemijskog utjecaja dotične tvari. To obično dovodi do privremenih poremećaja u kemiji mozga zbog kojih osoba može doživjeti različite simptome apstinencije (sustezanja). Intenzitet i trajanje tih simptoma može uvelike varirati (od blagih preko jačih pa sve do vrlo ozbiljnih) ovisno o vrsti tvari i biološkim karakteristikama organizma.



Simptomi apstinencije često su suprotni od učinaka određene tvari. Na primjer, alkohol je depresiv, a u slučaju iznenadnog prestanka konzumacije alkohola osoba može osjetiti simptome pretjerane stimulacije kao što su nemir ili tjeskoba.

U nekim slučajevima, apstinencija može biti vrlo neugodna i potencijalno opasna, što je razlog zašto bi trebalo razgovarati s liječnikom prije poduzimanja takvih koraka.

Ako se ne liječi medicinski, odvikavanje od određenih supstancija, kao što su alkohol i benzodiazepini, može biti prilično ozbiljno i, iako rijetko, u nekim slučajevima i smrtonosno.

Na primjer, teško odvikavanje od alkohola ponekad je povezano sa stanjem poznatim kao delirium tremens, koje, ako se ne prepozna i ne liječi, može napredovati do teških konvulzija, a moguće i smrti. Neke procjene ukazuju na to da je to stanje prisutno u manje od pet posto osoba koje dožive apstinenciju od alkohola. Međutim, u oko 15 posto slučajeva odvikavanja od alkohola bez liječenja je smrtonosno.

Iako su simptomi sustezanja od opioida rijetko opasni po život, mogu biti izrazito neugodni. Iako sami po sebi ne moraju biti smrtonosni, za osobe koje se pokušavaju odviknuti od opioida bez medicinske pomoći značajan rizik predstavlja povratak njihovu korištenju. Ako se to dogodi nakon dovoljno duge apstinencije tijekom koje se značajno smanjila tolerancija na opioide, te osobe mogu biti izložene povećanom riziku od predoziranja.

U takvim situacijama, medicinski vođena detoksikacija, kojom se upravlja simptomima sustezanja, ublažava nelagoda i rizik od opasnih komplikacija svodi na najmanju moguću mjeru, može biti od neizmjerne pomoći u ranom oporavku, a u konačnici ima i potencijal spašavanja života.

Do pojave simptoma sustezanja može dovesti čitav niz različitih tvari:

• Antidepresivi. Lijekovi namijenjeni liječenju depresije.
• Marihuana. Laka halucinogena droga koja se dobiva od osušenog usitnjenog lišća i rascvjetanih vrhova biljke indijske konoplje (Cannabis indica).
• Depresivi. Kategorija tvari koje djeluju tako što usporavaju funkciju središnjeg živčanog sustava, a mogu uključivati ​​lijekove na recept koji pomažu u liječenju anksioznih poremećaja, nesanice, grčeva mišića i konvulzija (benzodiazepini, barbiturati i alkohol).
• Halucinogeni. Izraz halucinogen odnosi se na različite droge, koje se često nazivaju 'psihodeličnim' drogama (npr. LSD, psilocibin, meskalin, ketamin…). Iako se učinci ovih tvari uvelike razlikuju, sve mijenjaju način na koji osoba nešto vidi, čuje, okusi, miriše ili osjeća te utječu na raspoloženje i misli. Uz visoke doze, sve to može uzrokovati vidne, slušne ili osjetne halucinacije koje zapravo ne postoje.
• Inhalanti. Kemikalije koje proizvode kemijske pare koje se mogu udisati (poput boja u sprejevima, markera, ljepila i sredstava za čišćenje) kako bi se izazvali učinci koji mijenjaju stanje svijesti. Četiri kategorije inhalanata uključuju hlapljiva otapala, aerosole, plinove i nitrite. Većina njih utječe na središnji živčani sustav. Imaju mnogo kratkoročnih i dugoročnih učinaka i mogu biti vrlo opasni.
• Opioidi (ponekad zvani narkotici). Klasa lijekova, odnosno prirodnih ili sintetskih kemikalija koje djeluju na živčane stanice i imaju potencijal smanjiti bol pa se obično i propisuju za ublažavanje umjerene do jake boli (npr. morfij, fentanil, kodein, hidrokodon, oksikodon). Mogu izazvati ovisnost jer osim što otupljuju bol, stvaraju i osjećaj zadovoljstva i euforije. To, u kombinaciji s izgradnjom tolerancije (potrebe za povećanjem doze za postizanje istog učinka) može dovesti do poremećaja uporabe opioida.
• Stimulansi. Klasa lijekova koji ubrzavaju poruke koje putuju između mozga i tijela, tako da osoba osjeća veću budnost i energiju. Uključuju legalne supstancije (kao što su kofein i nikotin), lijekove (poput deksamfetamina, metilfenidata) i nedopuštene tvari (npr. speed, led ili kokain).

Simptomi sustezanja mogu se razlikovati među ljudima i biti različitog intenziteta (blagi ili teški), što ovisi o nekoliko čimbenika kao što su vrsta tvari ili ponašanja, doza i trajanje korištenja; dob; opći zdravstveni status; mentalno i emocionalno stanje; način sustezanja.

Dok fizički simptomi odvikavanja mogu trajati samo nekoliko dana ili tjedan dana, psihički simptomi odvikavanja, poput depresije ili disforije*, mogu trajati mnogo dulje.

*Disforija ili disforično raspoloženje je mentalno stanje u kojem osoba ima dubok osjećaj nelagode ili nezadovoljstva. Disforija je u stvari simptom povezan s raznim mentalnim bolestima, od kojih neke uključuju stres, anksioznost, depresiju i poremećaje ovisnosti o supstancijama.



Simptomi koji se obično povezuju sa sustezanjem mogu uključivati sljedeće:

• nesanica
• razdražljivost, nemir
• promjena apetita (glad ili pojačan apetit)
• promjene raspoloženja
• depresija
• anksioznost
• bolovi u mišićima
• umor
• žudnje
• mučnina i povraćanje
• proljev
• znojenje
• zimica
• curenje iz nosa.

 
U nekim slučajevima mogu se pojaviti i teži simptomi apstinencije (osobito kod droga i alkohola) kao što su drhtanje, mentalna konfuzija, dezorijentiranost, paranoja, halucinacije, konvulzije i delirij.
 
Kada potražiti liječničku pomoć

Apstinenciju ponekad mogu pratiti teški i po život potencijalno opasni simptomi. Zato je jako bitno najprije razgovarati o odvikavanju sa svojim liječnikom ili sa službom za liječenje ovisnosti. Ovo je vrlo važno ako se prestaje koristiti alkohol, GHB (gama hidroksibutirat, uličnog imena tekući ecstasy - sintetička droga, depresor središnjeg živčanog sustava), benzodiazepine ili ketamin.

Obratite se liječniku čak i kada niste sasvim sigurni je li pomoć potrebna.

Odmah potražite liječničku pomoć ako vama važna osoba ima bilo koji od sljedećih simptoma:

• deluzije (osoba ima stroga vjerovanja čak i onda kad postoji neporeciv dokaz da je vjerovanje pogrešno)
• otežano disanje
• halucinacije
• gubitak svijesti
• ubrzan rad srca
• tremor
• konvulzije.

Ozbiljnost i trajanje odvikavanja od ovisnosti o supstancijama ovise o mnogim čimbenicima, uključujući vrstu supstancije, konzumiranu količinu, učestalost i trajanje korištenja. Nažalost, odvikavanje je često vrlo neugodno iskustvo koje može zaustaviti ili na drugi način zakomplicirati napore za oporavak.

Ovisno o različitim čimbenicima i individualnim razlikama, mogu proći dani i tjedni, a u nekim slučajevima i mjeseci da se postigne potpuno povlačenje svih simptoma apstinencije.

Specifični simptomi apstinencije kao i njihovo trajanje ovise o vrsti tvari koja se uzimala.

Odvikavanje od alkohola

Za mnoge je odvikavanje od alkohola neugodno, no u nekim slučajevima može se pokazati i opasnim po život ako se ne liječi na odgovarajući način medicinskim detoksikacijskim mjerama. To se posebno odnosi na osobe sa značajnom ovisnošću o alkoholu koje mogu biti izložene riziku od teških simptoma apstinencije, odnosno povećanoj vjerojatnosti razvoja konvulzija i drugih komplikacija povezanih s apstinencijom. Stoga je najsigurnije ako je odvikavanje od alkohola pod 24-satnim medicinskim nadzorom.

Alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava, a nagli prekid ili smanjivanje količine nakon razvoja ovisnosti može dovesti do potencijalno opasnog uzbuđenja živčanog sustava dok se tijelo pokušava vratiti u ravnotežu.



Koliko dugo traje povlačenje? Prvi simptomi apstinencije od alkohola mogu se pojaviti unutar nekoliko sati nakon posljednjeg pića i doseći vrhunac tijekom 24 do 72 sata.

Neki rizici se javljaju nešto kasnije. Tako se, najčešće 48 do 72 sata nakon prestanka obilnog pijenja, razvije delirium tremens koji obično traje tri do četiri dana, a može trajati i do osam dana.  Delirium tremens je stanje koje zahtijeva neodgodivu medicinsku intervenciju jer ga prate mentalna konfuzija, halucinacije i konvulzije, a može imati i smrtni ishod. Obično se javlja u slučaju iznenadnog prestanka konzumacije alkohola, osobito ako je osoba redoviti teški pijanac. 

Nemaju sve osobe koje prestanu piti alkohol simptome sustezanja, ali većina ljudi koji iznenada prestanu piti nakon što su pili puno alkohola kroz bilo koje vrijeme mogu iskusiti širok raspon simptoma. U puno slučajeva ti simptomi će potaknuti povratak pijenju alkohola.

O alkoholu ovisni pojedinci mogu iskusiti neke od sljedećih uznemirujućih simptoma odvikavanja kada pokušavaju prestati s konzumacijom alkohola:

• povišen krvni tlak
• ubrzan puls
• znojenje
• nesanica
• tremor
• anksioznost
• nemir
• glavobolja
• mučnina i povraćanje
• halucinacije
• konvulzije.

Nije uvijek jednostavno predvidjeti tko je izložen najvećem riziku od pojave ozbiljnih simptoma i komplikacija odvikavanja. Međutim, vjerojatnost da će osoba doživjeti značajan apstinencijski sindrom raste s prosječnom količinom koja se unosi i učestalošću pijenja.

Dodatnom riziku mogu biti izložene osobe koje istodobno imaju i određene zdravstvene probleme, povijest upotrebe više supstancija i one koje su doživjele prethodne epizode odvikavanja od alkohola.

Odvikavanje od heroina i opijata

Heroin pripada opioidnoj klasi droga. Opioidi djeluju tako da se vežu za opioidne receptore i aktiviraju ih u cijelom tijelu. Aktivacija opioidnih receptora povezana je s naknadnim otpuštanjem dopamina u mozgu, koji služi jačanju kontinuirane uporabe opioidnih lijekova zbog njihovih ugodnih učinaka.

Opioidni lijekovi, kada se koriste pod nadzorom liječnika, uspješno ublažavaju fizičku bol uzrokovanu ozljedom, bolešću ili operacijom. Međutim, opioidi su vrsta droga koja se često zlorabi i stvara veliku fizičku ovisnost. Određeni stupanj ovisnosti o opioidima može se razviti već nakon kratkog razdoblja uzimanja, čak i ako se uzimaju točno prema uputi kao lijek protiv bolova koji se izdaje na recept.



Ozbiljnost simptoma sustezanja od opioida koji se izdaju na liječnički recept obično je povezana s time koliko je dugo osoba uzimala lijek i u kojoj količini. Ako se lijek protiv bolova uzimao samo prema uputama, možda se simptomi apstinencije uopće neće osjetiti ili će biti vrlo blagi.

Iako je odvikavanje od heroina i drugih opioida rijetko povezano s komplikacijama opasnim po život, ponekad izrazito neugodni simptomi mogu predstavljati izazov za oporavak. Ako se ne kontrolira, odvikavanje od opioida može osobu lako dovesti do trenutačnog recidiva, što to svakako remeti pokušaj oporavka.

Koliko dugo traje povlačenje? Simptomi apstinencije od opioida kratkog djelovanja (kao što su heroin i određeni lijekovi protiv bolova koji se izdaju na recept) općenito počinju osam do 24 sata nakon posljednje uporabe i traju u prosjeku četiri do 10 dana. Međutim, kod nekih osoba sindrom post akutne apstinencije može trajati tjednima, pa čak i mjesecima.

U slučaju metadona i drugih dugodjelujućih opioida može proći dva do četiri dana da se pojave simptomi sustezanja. Povlačenje će vjerojatno nestati u roku od desetak dana.

Sindrom akutne apstinencije od opioida može uključivati ​​nekoliko karakterističnih simptoma, kao što su:

• nervoza ili tjeskoba
• problemi sa spavanjem
• često zijevanje
• mučnina
• proljev
• simptomi slični gripi
• grčevi u mišićima / bolovi u tijelu
• curenje nosa
• pretjerano znojenje
• naleti vrućine i hladnoće
• zimica.

Odvikavanje od benzodiazepina

Benzodiazepini spadaju u kategoriju depresiva središnjeg živčanog sustava - djeluju na mozak povećavajući aktivnost receptora za gama-aminomaslačnu kiselinu (GABA), glavni inhibitorni neurotransmiter koji povećava inhibiciju mozga. Povećanjem GABA aktivnosti pojačava se inhibicija aktivnosti mozga i razvija pospanost ili umirujući učinak koji može biti medicinski koristan.

Neki često propisivani benzodiazepini uključuju alprazolam, lorazepam, klonazepam i diazepam.

Kada se koriste kako je propisano i pod nadzorom liječnika, benzodiazepini učinkovito liječe anksioznost, panični poremećaj i određene vrste konvulzija. Međutim, zlouporaba ovih lijekova povećava rizik od razvoja značajne ovisnosti.



Koliko dugo traje povlačenje? Simptomi prestanka uzimanja benzodiazepina mogu se javiti unutar jedan do četiri dana nakon zadnje upotrebe, s vrhuncem ozbiljnosti u prva dva tjedna. U nekim slučajevima, određeni simptomi dugotrajne apstinencije bez liječenja mogu ostati problematični mjesecima ili godinama.

Potencijalni simptomi odvikavanja od benzodiazepina mogu uključivati:

• anksioznost
• nemir
• znojenje
• povećan broj otkucaja srca
• problemi sa spavanjem
• mučnina i povraćanje
• halucinacije
• konvulzije.

 
Odvikavanje od kokaina

Kokain je jak ovisnički stimulans koji utječe na moždani centar za nagrađivanje blokirajući uklanjanje dopamina iz sinapsi (mjesto komunikacije između dvije živčane stanice na kojem se signal prenosi s jedne stanice na drugu). Ovaj učinak u mozgu pojačava upotrebu kokaina i postavlja temelje za eventualne kompulzivne obrasce uporabe. Zauzvrat, to može potaknuti razvoj fizičke ovisnosti.



Koliko dugo traje povlačenje? Kad netko naglo prestane koristiti kokain, može doživjeti ozbiljnu negativnu promjenu raspoloženja. Ovisni korisnik može doživjeti apstinencijske simptome unutar prvog dana od posljednjeg uzimanja, a mogu trajati tjednima.

Odvikavanje od kokaina rijetko je fizički opasno, ali može uključivati ​​nekoliko uznemirujućih psiholoških simptoma, kao što su:

• depresivno raspoloženje
• trajni umor ili letargija
• nesanica ili hipersomnija (patološka potreba za spavanjem)
• anksioznost
• razdražljivost
• paranoja
• pojačan apetit
• problemi s koncentracijom
• usporene misli i pokreti
• intenzivna žudnja za drogom.

Osoba može prepoznati simptome sustezanja kada prestane uzimati ili smanji dozu tvari koju inače uzima. Na primjer, propuštanje uobičajene jutarnje šalice kave može rezultirati simptomima odvikavanja od kofeina kao što su umor, glavobolja i razdražljivost.

Simptomi apstinencije su pokazatelj ovisnosti o nekoj supstanciji.

Prije nego što se smanji ili prestane uzimati neka tvar trebalo bi zatražiti liječnički savjet kako to učiniti na siguran način i potencijalne simptome apstinencije svesti na najmanju moguću mjeru. Liječnik ujedno može pomoći u slučaju da postoje problemi s kontrolom simptoma te pružiti medicinski nadzor kako bi osigurao sigurnost tijekom procesa detoksikacije.

Tako, na primjer, neki ljudi pokušavaju prestati s lijekovima protiv depresije ili anksioznosti koje su možda uzimali godinama. Nagli prekid može uzrokovati iscrpljujuće odvikavanje koje može izgledati kao ponavljanje prvobitnih simptoma anksioznosti i depresije. Zato, češće pomaže postupno smanjivanje doze tijekom godine dana ili u nekom drugom vremenskom okviru.

Liječnik također može utvrditi jesu li simptomi koje osoba osjeća posljedica apstinencije ili su rezultat nekog drugog stanja.

Cilj upravljanja odvikavanjem od neke tvari je:

• liječiti simptome apstinencije
• spriječiti komplikacije
• planirati liječenje ovisnosti nakon što se povuku simptomi apstinencije (treba znati da liječenje odvikavanja nije isto što i liječenje same ovisnosti).

 
Liječenje apstinencije, tj. sustezanja od sporne tvari uključuje podršku, njegu i lijekove koji mogu ublažiti simptome i spriječiti moguće komplikacije.

Neke tvari ljudi mogu naglo prestati koristiti i sami kontrolirati simptome sustezanja, kao što je, na primjer, sustezanje od kofeina, pri čemu se osoba sama i bez pomoći nosi s neugodnim simptomima dok ne prođu.

Međutim, nagli prestanak konzumiranja supstancija kao što su benzodiazepini, opiodi ili alkohol može biti potencijalno opasan, pa je uvijek poželjno savjetovati se sa svojim liječnikom po pitanju plana detoksikacije.



Upravljanje apstinencijom značajan je dio medicinskog procesa detoksikacije. Odnosi se na medicinsku i psihološku skrb pacijenata koji imaju simptome sustezanja kao rezultat prestanka ili značajnog smanjenja uzimanja supstancije o kojoj su razvili ovisnost.

Medicinski vođena detoksikacija ima za cilj osigurati sigurnost, pomoći u smanjenju neugodnih simptoma odvikavanja i postići ugodnu razinu psihičke i fizičke stabilnosti. Pod nadzorom medicinskih stručnjaka, pacijenti mogu sigurno osloboditi tijelo toksičnog utjecaja tvari, uz praćenje vitalnih znakova (poput temperature i krvnog tlaka) te dobiti lijekove za sprječavanje ili upravljanje ozbiljnim simptomima.
 
Lijekovi koji pomažu kod odvikavanja

Simptomi povezani s odvikavanjem od droga se u većini slučajeva lako liječe lijekovima koji smanjuju ili uklanjaju nelagodu.

Lijekovi koje liječnik može propisati za ublažavanje simptoma apstinencije variraju ovisno o vrsti tvari koju je osoba uzimala. Neki lijekovi koji se koriste za liječenje različitih vrsta apstinencije uključuju:

• klonidin (lijek koji se koristi za snižavanje krvnog tlaka, ali također može smanjiti simptome sustezanja od droge i alkohola)
• klordiazepoksid (spoj iz grupe benzodiazepina)
• buprenorfin (spoj iz grupe opioidnih analgetika, koji nije snažan kao heroin i metadonklorid)
• diazepam (spoj iz grupe benzodiazepina)
• lorazepam (spoj iz grupe benzodiazepina)
• metadonklorid (spoj iz grupe opioidnih analgetika).

 
Neki drugi lijekovi mogu se koristiti za upravljanje specifičnim simptomima sustezanja. To može uključivati ​​lijekove protiv anksioznosti, antikonvulzive, antipsihotike ili druge lijekove namijenjene liječenju mučnine, povraćanja, proljeva, glavobolje, bolova u mišićima ili problema sa spavanjem.

Prevladavanje ovisnosti može biti teško, stoga je važno proces odvikavanja započeti u sigurnom okruženju kao što je kućno okruženje ili u ustanovi za detoksikaciju, odnosno u bolnici.

Osim traženja medicinske pomoći, postoje neke stvari koje sam ovisnik može učiniti kako bi se osjećao bolje dok prolazi kroz proces odvikavanja.



Tražiti psihološku pomoć. Bez obzira na to rješava li osoba apstinenciju sama ili pod nadzorom liječnika, važno je imati i društvenu podršku (prijatelj, član obitelji ili neka druga osoba od povjerenja).

Pravilno se hraniti. Usredotočiti se na unos hranjivih i dobro uravnoteženih obroka. Izbjegavati prženu, masnu ili slatku hranu, jer može pogoršati stanje.

Vježbati. Pokušati se svaki dan baviti nekom fizičkom aktivnošću. Istezanje, hodanje, plivanje i druge aktivnosti mogu pomoći u poboljšanju raspoloženja.

Piti puno vode. Dok se prolazi kroz apstinenciju važno je biti dobro hidriran, osobito ako su izraženi simptomi slični gripi, mučnina i povraćanje.

Olakšati simptome bezreceptnim lijekovima. Ako su prisutni simptomi poput glavobolje, želučanih tegoba ili proljeva, koristiti odgovarajuće bezreceptne lijekove u preporučenoj dozi.

Ustrojiti higijenu spavanja. Iako mogu biti izražene poteškoće sa spavanjem, važno je uspostaviti higijenu spavanja, tj. trenirati navike koje pomažu urednom ritmu spavanja i budnosti.

Aktivno upravljati stresom. Tehnike opuštanja poput joge i meditacije mogu pomoći. Ako su prisutni zabrinjavajući simptomi, svakako se obratiti liječniku.

Ako ste u situaciji da trebate pružiti podršku osobi tijekom odvikavanja slijedi nekoliko praktičnih savjeta.

Razgovarajte s liječnikom u sklopu ustanove koja se bavi problematikom ovisnosti koji će vam dati upute i smjernice.



Budite tu za osobu koja prolazi proces odvikavanja. To je jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti, jer već samim time što ste prisutni i dostupni (za slušanje, rame za plakanje, utjeha itd.) možete pružiti veliku podršku. Proces odvikavanja može biti fizički i emocionalno naporan, tako da osobi koja kroz to prolazi treba sva moguća podrška, a ponekad već samo postojanje nekoga kome je stalo može učiniti veliku razliku.

Zajedno istražite mogućnosti liječenja. To je jedna od najboljih stvari koje možete učiniti za osobu koja prolazi proces odvikavanja. Na taj način možete bolje razumjeti što sve proces podrazumijeva i koji bi način mogao biti najbolji baš za tu osobu (opcije ambulantnog, rezidencijalnog ili bolničkog liječenja).

Vodite brigu o sebi. Kada brinete o nekome drugom, to može biti teško i iscrpljujuće, stoga je bitno osigurati i brigu o sebi. Bitno je da se brinete o sebi fizički i emocionalno kako biste bili u najboljoj mogućoj poziciji za podršku. To može uključivati ​​odvajanje vremena za sebe, brigu o svojim potrebama i često provjeravanje samoga sebe.

Ponudite praktičnu pomoć. Apstinenciju često prate fizički simptomi poput mučnine, povraćanja i proljeva. Osoba će možda trebati pomoć u praktičnim stvarima kao što su pripremanje obroka, odlazak u kupaonicu i kretanje kako bi se mogla usredotočiti na liječenje.